KAMO IĆI
Naslovna / DOBRA PRIČA / RECEPTI: Brodska kuhinja za sedam dana krstarenja
Mladen Gerovac i kuhar Mijo

Naš urednik Mladen Gerovac sa kuharom na tunolovcu Kogom i ulovom za ručak

RECEPTI: Brodska kuhinja za sedam dana krstarenja

Piše: Mladen Gerovac

Premda ne isključujemo motorne nautičare, ovo je ipak ponajviše kuhinja za jedriličare, prave poklonike mora, vjetra i plovidbe. I zato, da se odmah razumijemo: nema juhe, dubokog ulja za prženje i sličnih rijetkih i vrućih tekućina. Iznimka su kava i čaj. Najrjeđa stvar koja vam se može krčkati na (kardan) štednjaku je gusto grah varivo. Naravno, može se napraviti iznimka ako je «more k`o ulje» i ako ste na sidru u mirnoj uvali ili na sigurnom vezu u marini.

Ali ako ste nasred mora u očekivanju vjetra, nemojte doći u iskušenje. Još mi je uvijek u sjećanju (ne)zgoda s nautičke patrole Vjesnika po (tada još jugoslavenskim) marinama. Na ruti iz Makarske prema Vrboskoj, Sunčan dan, podne, čekamo vjetar nasred Hvarskog kanala gdje rijetko nešto ne puše a eto – nije puhalo. Zvonka, tada tek buduća supruga našeg fotorepotera Romea Ibrišiveća, samoborsko dijete prvi put na jedrenju, sprema nam iznenađenje – kompletan domaći ručak. A mi vani tvrdoglavi jedriličari, pržimo se na suncu i čekamo – vjetar. I napokon. Baš je lijepo zapuhalo, daj brzo oslobodi škotu, otvori i pritegni flok … U to se iz potpalublja pojavi dražesno Zvonkino lišce s modrim okicama i plavim uvojcima, malo zajapureno od kuhanja, ali zadovoljno i sretno što nam može najaviti; «Juha je na sto..! Više nije bila na stolu. Brod se pod vjetrom lijepo nagnuo – sve je bilo na podu. Umjesto juhice imalo smo suzice.

 Lepinje u moru

No, to se dešava i ljudima s mora. Sljedeća (ne)zgoda dogodila se nasred Mediterana, na putu za Maltu. Isto tako bezvjetrica, malo marete, tek toliko da moćna jedra našeg maksi-krstaša “ACY No.1″ bespomoćno lupetaju i klepeću. Posada, nas sedamnaest, u dokolici čekamo vjetar, i ručak. A dolje u kuhinji radi Grado, inače zaposlenik u ACI-jevoj marini Žut, čovjek s mora, znalac hrane i pića. Uvijek je želio zajedriti s nama na veliko more – povedite me, nećete požaliti, kuhat ću kako vam nitko na jedrenju nije kuhao, peči ću vam lepinje … I baš taj dan bio je Gradin dan od lepinja, mi to nismo znali a još manje vjetar. Pojavio se i ubrzo ojačao, podignuo valove i napunio golema maksijeva jedra. Brod se nagnuo, dobio brivu i krasno zajedrio. A iz kuhinje – psovke. Teško beštimanje, rekli bi u Dalmaciji. Nas se nekoliko sjurilo dolje da vidimo što se događa. Prizor je bio i komičan i dramatičan. Kardanski štednjak ne uspijeva pomiriti kretanje broda pod jedrima i dviju velikih tava punih ulja s lepinjama, te ono pljuska na sve strane. A Grado poput Pink Pantera pokušava spasiti lepinje, ali ga noge ne slušaju, klize po nagnutom podu punom ulja gore nego po ledu, pa napokon Grado spašava sebe. Rukama se hvata gore za brodska ojačanja, podiže se u zrak raskrečuje noge na kuhinjske elemente … Bilo je to prvo i zadnje Gradino iskustvo s jedrima i lepinjama. Tijesto je završilo u moru, komad po komad, uz Gradin ispraćaj: “Evo vam vaše jedrenje, evo vam vaše jedrenje…! ”

Opskrba kuhinje za sedam dana plovidbe

Eto, vjerujem da sam bio dovoljno slikovit, sada možemo krenuti s opskrbom kuhinje. Sumnjam da ćete krstariti na maksiju pa osnova neka bude – četiri osobe, sedam dana plovidbe. Popis je orijentacijski i u pogledu vrste namirnice, i što se tiče količine. Jedno je sigurno: ničega neće nedostajati a višak se uvijek može ponijeti kući ili ostaviti onima koji dolaze poslije vas, tj. onima koji čiste brod, ako se radi o čarteru.

Foto: Astrid Werbolle

Foto: Astrid Werbolle

Prije nego što krenemo u nabavku, odmah kod kuće stavite na stranu da se ne bi zaboravilo:

– dva dobra oštra kuhinjska noža,

– veću plastičnu posudu s hermetičkim poklopcem za salate i pacanje mesa,

– otvarač za konzerve,

– 8 do 10-litreni lonac s poklopcem

– plitku tavu za palačinke

– možda još neku dragu vam posudu iz domaćeg kuhinjskog arsenala.

To nećete naći na čarter brodu a moglo bi vam zatrebati u stvaranju ugođaja brodske kuhinje i užitka u zajedničkoj konzumaciji njenih proizvoda.

Vrijeme je za nabavku, za provijant rekli bi stari pomorci. Mi našu jestvenu poputbinu nećemo spremati u brodski pramac ili provu (prema talijanskoj riječi prua – pramac) po čemu je provijant i dobio naziv pa ćemo to nazvati šopingom, odlaskom u spizu, odnosno jednostavno – idemo po špeceraj.

Dakle, krećemo u naš omiljeni (i jeftini) šoping centar pa zaredamo po policama i punimo kolica:

Brašno glatko, 2 kg

Kukuruzna krupica, 1 kg

Krušne mrvice, vrećica

Ulje obično, 2 l

Ulje maslinovo 1 l

Ocat vinski ili kvasina, 1 l

Šećer, 1 kg

Sol, ½ kg

Papar, mala vrećica

Lovor

Crvena paprika slatka, 100 gr.

Kava, ½ kg

Čaj, po izboru

Paradajz, veća tuba

Jaja, 40 kom

Mlijeko, 8 l

Sir svježi, 1 kg

Sir tvrdi, ½ kg

Ribanac (parmezan), 6 vrećica

Vrhnje, 6 kom

Vrhnje za kuhanje, ½ l

Jogurt, 12 kom

Majoneza, 4 jastučića

Maslac

Riža (za rižot), 1 kg

Makaroni (vijci), 1 kg

Špageti, 1 kg

Med, ½ kg

Džem. 1 tegla

Špek ili panceta, 1 kg

Pršut ili šunka, ½ kg

Kranjske, 2 para (za varivo)

Hrenovke, 4 para

Senf, 250 gr.

Kruh, u količini prema vlastitoj ocjeni dostatnoj za prva dva dana

Dodajte za brodsku rezervu:

– četiri konzerve sardina ili tune

– dva paketa dvopeka

Sada nastavimo prema odjelu s povrćem pa kupimo:

Krumpir, 4 kg

Luk, 2 kg

Češnjak, ½ kg

Paradajz, 3 kg

Paprika, 1 kg

Brokula, 1 kg

Krastavci, 4 kom

Tikvice, 2 kom

Zelje, glavica

Peršin, puno lista i nešto korijena

Mrkva ½ kg

Limun, 1 kg

Grah, 2 konzerve po kg

Voće po izboru

Na odjelu pića kupit ćete dovoljne količine pića koje pijete (žesta, vino, pivo, mineralna voda, sokovi, ostala bezalkoholna pića) – a obavezno:

– 6 paketa vode za piće (6×1,5 l) i

– po litru kvalitetnog bijelog i crnog vina, za kuhinju.

Jasno, ako nešto od toga imamo viška kod kuće, ili još bolje naše domaće (domaći špek, pršut, jaja, vino, povrće iz vlastitog vrta, bakin pekmez, susjedov med i sl.), popis ćemo prilagoditi. Lovor možemo ubrati negdje na moru, ako znamo gdje ga ima. List peršina trošit ćemo u većoj količini pa je dobro pripremit ga unaprijed, nasjeckanog u nekoj manjoj plastičnoj posudi i duboko smrznuti. Ovo zato što ćete list peršina usput rijetko naći za kupiti. Popis se usklađuje i s vlastitim ukusom s kojim se kose neke stvari iz popisa, kao na primjer: ne peku mi se palačinke – manje brašna i džema i nema tave, ne volim žgance – nema krupice ili – za doručak jedete muslije i slične pripravke, nitko ne jede špek, ne volite hrenovke i senf, i tome slično.

Riba ili meso kupuju se u zadnji tren prije ukrcaja, jedino ako meso ne ponesete od kuće u zaleđenim paketima. Inače, meso, riba i dodatno voće i povrće, kao i kruh, kupuje se prema zgodi, u putu.

Priprema ljetnog ručka na jedrilici

Foto: Astrid Werbolle

Smirujuća salata za prvi dan

Za prvi dan, dok se još niste ufurali u kuhinju i uigrali dežurstva savjetujemo da napravite osvježujuću i smirujuću salatu od svježeg sira, bez puno vatre, angažmana, posuđa i pribora. Evo recepta:

Sir salata Big mix

Čim ste stupili na brod provjerite da li radi štednjak tako da četiri jaja skuhate utvrdo. Dok se jaja kuhaju i potom hlade u hladnoj vodi, sitno nasjeckajte dvije manje glavice luka, 10 dkg pancete (može i špek) i 10 dkg pršuta (može i šunka) te još puno sitnije – tri češnja češnjaka. Sada to učinite i sa četiri paradajza, pa jaja ogulite i također ih nasjeckajte na kockice.

Kako ste što nasjeckali stavljajte u plastičnu posudu s hermetičkim poklopcem. Pa na sve to ubacite onaj svježi sir s popisa i dva vrhnja. Posolite i sve dobro izmiješajte. Ostavite sat dva da se sve prožme, ako je moguće u frižideru. Taman toliko koliko vam treba da se razmjestite po brodu i pripremite za isplovljenje. A može nakon što isplovite, što će ovisiti o vremenskim uvjetima, dobu dana i raspoloženju posade. Oni iskusni to već znaju: ajmo što prije napustiti vez i civilizaciju i baciti sidro u miru neke uvale.

Bilo kako bilo, prije posluživanja još jednom sve dobro izmiješajte. Svakom članu posade u ruke zdjelicu salate, komad kruha, žlicu ili vilicu a može i bez pribora – najslađe je jesti samo uz pomoć kruha. Opusti te se, na odmoru ste.

Prednost ovog jela je i u tome što ga možete napraviti navečer uoči puta i ostaviti preko noći u hladnjaku. Nakon napora putovanja i ukrcaja, to je prava okrepa – vraća snagu i diže raspoloženje.

Ako je netko na brodu vješt u ribolovu, obogatit ćete jelovnik ulovom (za ribolov treba dozvola!). Za skupljanje priljepaka, pužića ogrca za vlastitu kuhinju, koliko znam, zasad ne treba dozvola. Treba samo dobar nožić i dosta strpljenja. Pod strogom su zaštitom prstaci i periske. A što se tiče najraširenijih školjki – dagnji, ne smiju biti kraće od 5 cm. To kaže zakon a zdravstveni savjet je: skupljati ih treba samo u čistom mora, daleko od luka i ispusta otpadnih voda, i to ne kada rastu na metalu, već na kamenu, drvu i užetu.

Evo tri recepta za mogući vlastiti ulov.

Brudet od miješane ribe

Za ovaj recept brudeta, u kojem uživam već godinama, mogu zahvaliti Mihajlu Hranuelliju iz Postira na Braču, nekadašnjem direktoru tamošnje Poljoprivredne zadruge, inače vrsnom udičaru i majstoru kuhinje. S njim i prijateljem Mitjom Čepeom, također izvanrednim ribolovcem, proveo sam jednu divnu sunčanu veljaču ribareći iz Osora na Cresu i Lošinju. Uglavnom lovili smo dobro pa je i kuhinja bila u znaku ulova. Jedino kada je bura zapuhala dva dana otišli smo u mesnicu u Malom Lošinju i Mihajlo je napravio predivnu janjetinu u bižima.

Tim povodom ispričao nam je i svoju dogodovštinu iz rodnih Postira. Bio je na glasu kao udičarski šampion koji se s mora nikad ne vraća bez ulova. Uvijek bi ga zato na rivi dočekivali dokoni mještani, ne bez malo otočkog jala i zavisti, da vide što je ulovio. Jednu večer vraća se Mihajlo, veže barku, sjatili se dežurni radoznalci, zagledaju u barku, u sić – nigdje ništa.

– Ća si ulovija Mihajlo?

– Ulovio sam čudnu ribu.

– Kakvu čudnu ribu?

– Ima crvenu glavu, veću od tijela!

– Škarpina!

– Nije škarpina, grize metar iznad dna.

– Jel velika?

– Obično naraste do 20 centimetara.

– Ma kakva je to riba, škrpina nije …

Nagađaju tako, nabrajaju sve moguće ribe Jadrana, nije ova, nije ona, tek jednome sine:

– Ulovio si k….!

– Bravo, dugo vam je trebalo, reče Mihajlo, i ode pripremati janjetinu u bižima.

No, vratimo se mi našem brudetu. U otmjenim kuharicama obično nabrajaju najkvalitetniju (najskuplju) ribu od koje je brudet «najbolji»: škarpina, kovač, ugor, grdobina… Uz dodatak jastoga, škampa, liganja, sipa, hobotnica …

Mi tada nismo lovili takve skupe kapitalce, već uglavnom arbune i modrake te fratre i šarune. I od toga je Mihajlo napravio fantastičan brudet, s tim da je uletio i po koji knez iz čiste osvete za bezumne nasrtaje na naše udice. Evo sastojaka tog postirsko-osorskog brudeta:

1 kg u moru očišćene miješane ribe

½ kg luka

4 češnja češnjaka

2 paradajza

2 dl maslinovog ulja

3 žlice sjeckanog peršinovog lista

3 žlice koncentrata paradajza

1 dl bijelog vina

1 dl kvasine

sol

papar

Prva «tajna» je u tome da luka ide polovicu težine ribe i da se siječe krupno, a ostale slijede iz nje. U širu teču smjestimo luk na decilitru maslinovog ulja, lagano pirjamo dok ne opusti. Dodamo sjeckani češnjak da zamiriši. U međuvremenu razmutimo u prikladnoj posudi: decilitar maslinovog ulja, vino, kvasinu i koncentrat paradajza, sol i papar. Ulijemo u teču i dodamo dva oguljena i u križ zarezana paradajza. Posložimo ribu. Ako je potrebno dodamo vode da riba bude pokrivena. Protresemo i pustimo na jakoj vatri da zakipi. Nakon toga smanjimo vatru i pustimo da se lagano krčka, Povremeno protresemo teču. Točno vrijeme po Mihajlu – 35 minuta. Ubacimo sjeckani peršin, još jednom protresemo i pustimo da se malo smiri. Prilog – dobra stara palenta.

Dagnje na buzaru

Dagnje na buzaru

Dagnje na buzaru

Iako smo iz osorskog kanala i obližnjoj uvali prema Nerezinama izvadili lijepe krupne dagnje, Mihajlo nam ih nije htio pripremati. Bile su mu suviše dragocjene. Svježa krupna i sočna dagnja kao ješka bila je jedna ključnih preduvjeta Mihajlovih ribolovnih uspjeha.

No mi se ovdje nećemo odreći izuzetnog užitka u dagnjama pripremljenim na buzaru. Kupili ih ili povadili sami tempirajte pripremu kada ste u mogućnosti nabaviti dvije štruce sasvim svježeg bijelog kruha.

Ako ste ih sami izvadili iz mora, pripremite ih što prije. Mogu odstajati jedan dan (noć i dan, dan i noć) ako ste ih sasvim svježe zamotali u dobro navlažene kuhinjske krpe ili isto takav novinski papir, i zatim stavili na hladno mjesto. Još bolje, ubacite ih u vreća od krumpira, onu mrežastu, i spustite je u moru svezanu konopom za bitvu na brodu.

Ako ih kupujete, dobro pogledajte jesu li čvrsto zatvorene. Pogledajte ih pažljivo, jer se prodaju u mrežastoj vrećici pa je na prvi pogled sve u redu. Ako su školjke «zijevnule» znači da nisu svježe pa ih ostavite tamo gdje jesu.

Sama priprema buzare traje dvadesetak minuta, ali tome prethodi duži, teži i najdosadniji dio posla – čišćenje dagnji. Svaku treba uzetu u ruku, oribati je ili ostrugati od nečistoća i nožićem ukloniti travu koju je «zagrizla». Tješite se da je to samo dva kg. Kako to rade tamo gdje treba pripremiti 50 porcija, ne znam. Ali moj prijatelj i kolega Šibenčanin iz Slavonije Stanko Ferić ima za takve količine odličan patent: stavite ih u građevinsku miješalicu, ubacite vodu i uključite …

Nakon tretmana, dagnje operete i sada su spremne za finalni postupak. Osim dagnji treba nam:

2 dl maslinovog ulja

4 češnja češnjaka. sitno nasjeckana

4 žlice krušnih mrvica

4 žlice sjeckanog peršinova lista

2 dl bijelog vina

papar

U veliki lonac, vjerojatno onaj što smo ga ponijeli od kuće, nalijemo maslinovo ulje, pustimo da se zagrije, ubacimo češnjak i peršin, ostavimo koju minutu da zamiriši, dodamo vino, krušne mrvice i papar. Sada saspemo u lonac dagnje, uzmemo kuhaču i lagano, ali temeljito sve promiješamo, Pokrijemo. Smanjimo vatru i pustimo da se kuha i dunsta. Nije na odmet tu i tamo lonac malo protresti, tek toliko da dagnje znaju da ih nismo zaboravili, premda cijeli postupak traje kratko – pet do 10 minuta. Gotovo je kad se dagnje otvore. One koje se nisu otvorile niti neće, njih bacite.

E, sada ono sudbinsko pitanje: jesu li dagnje na buzaru predjelo ili glavno jelo?

Dakle, narezali ste one dvije štruce sasvim svježeg bijelog kruha, pred svakim je duboki tanjur, nasred stola je lonac s dagnjama i u njemu šeflja, kutljača, zaimača, kacijola ili kako već. Nema pribora za jelo, samo kruh i eventualno polovica školjke kao žlica. Kad završite, zaključite sami: je li to bilo predjelo?

Brodska gregada

Brodska se gregada razlikuje od ostalih po tome što je postupak pripreme zbog brodskih uvjeta pojednostavljen a ukus je isti, ako ne i bolji. Ovo jelo postiže svoju top kvalitetu ako imamo grdobinu ili filete oslića pa čak i ako su smrznuti. Treba nam:

1 kg krumpira

1 kg bijele ribe

2 luka i četiri češnja češnjaka

lovor

maslinovo ulje

sol i papar

peršin list

1 tikvica

1 paprika

1 paradajz

Krumpir ogulimo i narežemo na ploške debljine oko 1 cm. Tikvice narežemo na krupnije kocke, paradajz na četvrtine a paprika, češnjak, listovi peršina i luk na sitno.

U duboku teču, rajnglu, široki lonac ili kako već, složimo po dnu polovicu količine krumpira, na nju rasporedimo polovicu povrća, dodamo lovor, dobro posolimo i malo paprimo. Po tome složimo komade ribe te malo solimo i paprimo. Po ribi ide ostatak povrća i na kraju posložimo preostali krumpir koji također dobro posolimo i malo paprimo. Doda se vode toliko da prekrije krumpir. Kad zakuha vatra se smanji da jelo lagano krčka. Ne miješa se nego povremeno samo protrese lonac. Pomalo se dodaje vode tek toliko da krumpir uvijek bude pokriven.

Za ovo je jelo bitno da se kuha lagano i dugo, Ako je čeljad baš jako gladna jelo je jestivo čim se skuha krumpir (pola sata do sat). Ali puni efekt postiže kada tekućina postane gusta i mutno bijela.(1,5 do 2 sata). Kad je skuhano, u loncu se obilno začini maslinovim uljem još jednom malo protrese, pusti da pokriveno kratko odstoji – i posluži.

Riblja pašteta

Kada dođemo do dobre i svježe ribe, malo je onih koji je ne bi znali izfrigati i pripremiti odgovarajući prilog – blitvu s krumpirom ili s peršinom. Mi ćemo se pozabaviti s onim što ostane.

Ovo jelo zapravo slijedi onu priču o porijeklu naziva pašteta pa ćemo tim slijedom i mi reči – pa šteta da se ovo baci poslije obilne riblje gozbe – pa nam tako za dobru riblju paštetu treba:

Očišćene ribe oko 20 dkg (dvije šalice od dva dl)

Dva tvrdo kuhana jaja

Jedna osrednja glavica luka

Dva češnja češnjaka

Dvije vrećice majoneze

Malo soli i papra

Ostatke ribe (i pečene i kuhane – bijele, plave, landovine) očistimo od kostiju.

Ako je nemamo dovoljno, količinu pojačamo konzervom sardina ili tune. Ako nam je ostalo toča od češnjaka, peršina i maslinovog ulja poslije riblje gozbe, to dodamo umjesto češnjaka. Sve sastojke što sitnije nakošemo nožem. Kod kuće bi to učinili električnim štapnim mikserom, kojeg vjerojatno ovdje nemamo. Zato sve još dobro izgnječimo vilicom i potom svojski pomiješamo. Ova pašteta dobra je i na svježem kruhu i na tostu, i na dvopeku pa i na krekeru, ako je zalutao u brodsku kuhinju. Dušu dalo za večeru a neće se pokvariti ni do idućeg jutra.

Zelen-brodska karbonara

Zelen-brodska karbonara s brokulom

Zelena-brodska karbonara s brokulom / Foto: Marija Filipaj

A sada nešto gdje nema ribe. Ovo jelo može ići s blitvom. Budući da blitva ne može dugo na toplome ostati upotrebljiva kupili smo brokulu. S njezinom upotrebljivošću možemo računati duže a karbonara s brokulom možda je još ukusnija nego li s blitvom. Naravno i ovo je stvar ukusa (o kojima se ne raspravlja). To vas dakle ne priječi da nabavite blitvu, koju bi i inače kupili sa svježom ribom, jer se najbolje slaže s krumpirom, kao prilogom. Sastojci su:

1 kg brokule (ili blitve)

500 g tjestenine

2 jaja

4 dl vrhnja za kuhanje

2 vrećice parmezana

1 češanj češnjaka

maslinovo ulje

20 dkg pancete (ili ostaci pršuta)

Brokulu u cvjetićima i komadićima kuhamo zajedno s tjesteninom u slanoj vodi. Kad je kuhano ocijedimo vodu i pomiješamo s umakom za karbonaru.

A umak za karbonaru se priređuje ovako: isjeckanu pancetu ili ostatke pršuta popržimo na maslinovom ulju, ugasimo maknemo i pustimo da se malo ohladi. U lončiću ili većoj šalici pomiješamo vrhnje za kuhanje s dva jaja, parmezanom i češnjakom. Dodamo poprženu pancetu s masnoćom. Sve to prelijemo po tjestenini, dobro promiješamo i još koju minutu stavimo na plamen.

Ako se ipak radi o blitvi onda u slanoj vodi najprije skuhamo blitvu. Kad je kuhana izvadimo je i u istoj vodi skuhamo tjesteninu. Kad je tjestenina kuhana, dodamo joj usitnjenu blitvu i prelijemo s opisanim umakom za karbonaru.

Pašta fažol – za odmor

Ako vam ovo još nije dovoljno za predah od ribljih specijaliteta, podsjećamo vas da u brodskom «bunkeru» imate one dvije limenke graha ili ti fažola i dva para kranjskih te da vam je vjerojatno ostalo još onih makarona ili vijaka. Stvar je jednostavna:

– Grah (fažol)

– ½ kg tjestenine

– kranjske kobasice

– 2 mrkve (može a ne mora)

– ulje

– luk

– češnjak

– špek

– crvena paprika

– sol

– papar

– lovor

Grah se izvadi iz limenki, opere i stavi kuhati u dvije i pol litre hladne vode. Nećemo sporiti o tome upotrebljava li se tekućina u kojoj je bio grah ili ne. Odlučujemo se za – ne, zbog toga što je to industrijski proizvod. Ionako smo kupili taj grah zbog praktičnosti, jer tko će na odmoru stari suhi grah močiti i još k tome mijenjati vode za početnog kuhanja. Osim toga teško je naći pravi domaći fažol, uglavnom se u šoping centrima prodaje jeftini neukusni kineski grah od kojeg se pola zrnja uopće ne može skuhati.

Dakle, u grah odmah na početku ubacimo na kolute narezane kranjske i isto tako na tanje kolute – mrkve. Posolimo, poparimo i ubacimo dva lista lovora.

Pripremimo lagani zafrig tako da na malo ulja malo zapržimo kockice špeka, ubacimo na kockice rezani luk i češnjak, zatim brašno i čim promijeni prvu nijansu dodamo crvenu papriku. Vrlo kratko još propržimo tek toliko da se dobro pomiješa i uzajamno prožme. Zafrig ubacimo u fažol, izvadimo dvije-tri šeflje variva u tavu koju vratimo na vatru da bi pokupili ostatke zafriha, i sve skupa vratimo u lonac. Paralelno, skuhamo tijesto u slanoj vodi, procijedimo i ubacimo i lonac s grahom. Sve to zajedno još kratko prokuhamo – i jelo je gotovo.

Vjesnikova nautička patrola 1989 - autor (na pramcu) i fotoreporter Rajko Šobat

Vjesnikova nautička patrola 1989 – Mladen Gerovac (na pramcu) i fotoreporter Rajko Šobat

Opet se sjetih nautičke patrole Vjesnika s početka priče i jednog drugog Vjesnikovog fotoreportera – Rajka Šobata. S njim smo počeli patrolu u Rovinju i bio je s nama do Milne na Braču. U tih 15-tak dana prema vlastitom priznanju udebljao se najmanje tri kilograma uglavnom zahvaljujući grahu koji sam nemilice kuhao prema opisanom receptu.

Ručak a la uvala

A sada ipak ono što smo na početku jedriličarima u određenim uvjetima – zabranili. Dakle, svanulo je lijepo mirno sunčano jutro, u tihoj smo i skrovitoj uvali na sidru. Poslije zdravoga sna uživamo u brodskom kokpitu u tišini i miomirisima mediterana, svježini jutra i bistrini mora. I u uz jutarnju kavicu neobavezno raspredamo. Što ćemo danas raditi? Ništa. Kupati se, sunčati, čitati, plivati, roniti u ovom prelijepom čistom plavetnilu … A za ručak?

E, tu smo. Stekli su se uvjeti za jednu dobru prigodnu juhicu. I za još jedno jelo koje se savršeno uklapa u dan i ambijent. No, krenimo redom. Nakon laganog doručka, u najljepše doba dana za kupanje, plivanje i ronjenje, prije nego što upeče zvizdan, neka cijela posada krene u nabavku materijala za savršeni:

Dakle peraje na noge, maske i disalice na lice i u potragu uz stjenoviti dio obale za šupljikavim kamenom, ne većim od osrednje glavice zelja. Kad svako donese svoj «ulov» pristupa se izboru. Pobjeđuje onaj kamen koji ima najviše stanovnika mora u svojim šupljinama. Ostale kamenonosce pošaljemo da vrate kamenje gdje su ga našli i uspu donesu kojega ogrca i račića samca. Budući da je kamen ipak glavni sastojak ovog jela, mirno ćemo ga nazvati:

Juha od kamena

Kamen ne čistimo (ispran je dok smo ga kroz more nosili na brod), već ga cijelog stavimo u dovoljno veliku posudu za kuhanje juhe. Ostalo – znate: mrkva, peršun, celer, ako ga ima, jedan paradajz, može i jedna mala svježa paprika i jedna mali luk, malo soli. Kuha se dok se ne skuha povrće. Kamen se izvadi i vrati u more (jedino ako se niste s njim toliko zbližili da ga želite pridružiti svojim uspomenama s ljetovanja), juha se procijedi talog se baci, ukuha se riža i vrati se povrće.

No da se sada vratimo na početak pothvata Ručak a la uvala. Dok se kuhar(ica)

bavi juhom i kamenom, ostatak posade kreće u novi «lov». Traži se što više najljepših i najčišćih primjeraka priljepaka. To su one plosnate nazubljene školjkice, čvrsto priljubljene na plosnati dio kamena i nema djelića morske obale gdje ih nema. Pribor za njihovo oslobađanje je: jači nožić, kantica, cjedilo, može i mrežasta vrećica i – strpljenje Kad se opet skupimo s ulovom, spremni smo za drugi specijalitet dana:

Rižoto od priljepaka

Treba nam:

10 šaka priljepaka

40 dg riže (1/2 litre)

1 glavica luka

3 češnja češnjaka

1 šaka sjeckanog peršinova lista

1 dl maslinovog ulja

1 dl bijelog vina

žlica soli

papar

U litri vode kratko kuhamo priljepke da se odvoje. Procijedimo, vodu sačuvamo. Onima koji nisu ispali, žlicom ili nožem pomognemo da se odvoje. Meso stavimo na stranu. U dovoljno velikoj posudi ( kuhanjem riže bude triput više) na maslinovom ulju dinstamo na kockice narezani luk. Kad postane staklast, dodamo sjeckani češnjak i peršin, ostavimo da puste miris. Na to stavimo rižu i uz miješanje kratko je prodinstamo. U vodu u kojoj su se kuhali priljepci, vratimo meso, ubacimo sol i papar, pomiješamo i uz povremeno miješanje pomalo dodajemo riži. Kad ponestane tog toča dolijemo mješavinu 4 dl vode i 1 dl vina. Pustimo da zakipi, smanjimo plamen i kad miješanjem ustanovimo da bi se riža mogla primiti, posudu dobro poklopimo, ugasimo vatru i ostavimo da riža poklopljena upije preostalu tekućinu.

Salata po izboru: zelene nema, dakle paradajz, paprika, krastavci, luk. Može i od zelja, budući da smo ga kupili a i oštri nož ponijeli.

I jasno da vas nakon kuhanja i objeda čeka pranje posuđa. Patent za pustu uvalu je ostaviti suđe u plićaku pa da se preko noći mali stanovnici mora pobrinu za ostatke hrane. Ali pravilo je: oprati u morskoj vodi, isplahnuti u slatkoj a otpatke staviti u vreću za smeće i odložiti u prvi kontejner na obali. Sretna plovidba i dobar tek.

Piše: Mladen Gerovac

Pročitaje još:

VODIČ PO KORNATIMA: ulaznice, sidrišta, konobe, restorani i kontakti

JADRAN: Gdje smijete sidriti, i tko vam i koliko smije naplatiti vez

OD ISTRE DO DUBROVNIKA: Top 10 nautičkih odredišta

Print Friendly
Podijeli članak:
Share on Reddit0Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Email this to someoneShare on LinkedIn0