KAMO IĆI
Naslovna / DOBRA PRIČA / ŽIVOT / Najmlađi hrvatski pčelar Matija Jerman (8): “Najslađi je moj med”
Matija Jerman - mali pčelar

Matija Jerman - mali pčelar

Najmlađi hrvatski pčelar Matija Jerman (8): “Najslađi je moj med”

Matija Jerman ima osam i pol godina, završio je drugi razred OŠ „Ksavera Šandora Đalskog“ u Donjoj Zelini. Voli med i ostale pčelinje proizvode; ali ne onako kako to vole njegovi vršnjaci; otvoriti teglicu meda i zagrabiti žlicom… On zna kako nastaje med. I sam proizvodi svoj med sa svojim pčelama. Kaže da mu je njegov med najslađi. S jednakim užitkom radi s pčelama i jede svoj med i već sad zna da to želi raditi i kada odraste. Kada sam ga pitala koliko dugo se bavi pčelama tj. pčelarstvom njegov odgovor bio je dječje iskren i zanimljiv – nije točno siguran bavi li se pčelarstvom pune dvije ili možda čak i tri godine!

“Čuvam pčele”

A prvi puta se sa pčelama susreo još kao maleno dijete jer mu je tata pčelar. “Jesi se tada bojao pčela?”, pitam. “Ma nisam, čim sam ugledao pčele znao sam da ih se ne bojim”, veli Matija. A šta sve zna raditi s pčelama? Tu je čitav niz odgovora: a jedan od njih je i „čuvam pčele“. Molim ga da mi objasni kako čuva pčele, pa mi obrazlaže da se o rojevima pčela treba brinuti i da zapravo hrani rojeve svaki dan. Zna otopiti i vosak, uvoštiti okvir, bere šaš za dimilicu, pomaže kod vrcanja meda, raspoznaje trutove; radilice i maticu… Vrijedan kao pčela Matija je vrijedan kao pčela. Uz oca Dražena koji se bavi pčelarstvom, član je Udruge pčelara “Pčelinjak” a ujedno je i član zagrebačke Gradske pčelarske službe, dječak sudjeluje u volonterskim intervencijama uklanjanja pčela, osa i stršljena iz stanova, dvorišta, javnih gradskih površina… Dosad je sudjelovao na njih tridesetak.Tako zapravo brine o pčelama, sada mi je jasan početak priče o „čuvanju“ pčela. Pčelari volonteri u Gradskoj pčelarskoj službi pomažu sugrađanima izlaze na teren na poziv: ako je riječ o roju pčela uklone roj i premjeste ga u pčelinjak. I tako Matija brine i o svojim sugrađanima i o pčelama.

Na intervenciji Gradske pčelarske službe

Prisustvovala sam jednoj od intervencija GPS-a u svome susjedstvu kada su uklanjali pčelinje zajednice i kada sam vidjela Matiju kako pomaže nisam mogla vjerovati da je dječak od tek 8 godina. Miran, vrijedan i poslušan, dobar i pristojan pomaže odraslim članovima. Nema on niti straha od uboda; kaže da ga ubod normalno boli ali da je već naučio. Voli pomagati ocu s pčelama, ali izlazi i na intervencije kada su u pitanju i stršljeni i ose. Ne boji se, ali ipak priznaje da mu je najteže raditi sa stršljenima. Alii kada se uklone oni „glavni“ tj. stražari onda je puno lakše. Pitam ga i koja mu je bila prva intervencija na kojoj je pomagao. Očekivala sam da je odgovor “pčele”, ali poznavajući Matiju ipak je bolje da provjerim. I ne bih bila u pravu. Prvi su bili stršljeni, ali Matija mi kaže da je znao šta treba raditi. Kada mu u razred u školi uleti pčela, on je spremi u teglicu koja je uvijek pri ruci i odnese doma u svoj pčelinjak, jer Matija voli svako živo biće. Ima uz svojih 12 košnica pčela još i zamorca, ježa, mačku, pse… Bila mi je čast upoznati Matiju tog neizmjerno pametnog i veselog dječaka punog ljubavi prema pčelama; a ne mogu niti zamisliti koliko mogu i moraju biti ponosni njegovi roditelji koji imaju tako pametno i dobro dijete.

 

Matija na pčelarskoj intervenciji

Matija na pčelarskoj intervenciji

Priznanje udruzi Pčelinjak

Mnogim čitateljima, pa i iz Zagreba i okolice, vjerojatno je još uvijek nepoznat pojam Gradske pčelarske službe (GPS) pa da pojasnimo. Pčelarsko dežurstvo je osnovano radi uklanjanja rojeva pčela te legla stršljena i osa s područja grada Zagreba.

U suradnji s drugim službama (služba 112, policija, vatrogasci, komunalne službe, deratizacija i sl.), a uz financijsku potporu Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba. Pčelari uklanjaju pčele, ose i stršljene iz grada a građani imaju servis na kojeg se mogu osloniti u slučaju kada im pčele i stršljeni predstavljaju opasnost po zdravlje.

Pčelari ovu uslugu svojim sugrađanima pružaju volonterski.

 

Djeca roditelja pčelara: Silvija Leka sa sinom Nikolom

Naravno, riječ je o odraslim pčelarima ali postoje i iznimke. Tako je Matija Jerman najmlađi (vjerujem da će biti uskoro punopravni) član pčelarskog dežurstva. Ima samo 8 i pol godina a na intervenciji na kojoj sam bila prisutna od ostalih članova ekipe razlikovao se samo po visini i godinama. Što se

Nikola Leka sa mamom SIlvijom u intervenciji

Nikola Leka sa mamom Silvijom u intervenciji

samog posla tiče; razlike nije bilo. Bez imalo straha ili poštede pomagao je i kroz svaki njegov potez vidjelo se koliko uživa u tome što radi. Vidjela sam i kada ga je ubola pčela, nije bilo nimalo panike ili straha, uklonio je žalac s čela i nastavio raditi s jednakim elanom. Stvarno je Matija dječak kojega je zadovoljstvo poznavati i biti u njegovom društvu.

Drugi nešto „stariji“ dječak koji također sudjeluje u akcijama volontera je i Nikola Leka. On ima 12 godina i pomaže svojoj mami i u radu s pčelama, i u intervencijama dok se njegov stariji brat Bruno više bavi pčelama i pomaže u pčelinjaku. Zanimljivo je to Pčelarsko dežurstvo; odnosi među članovima Pčelarskog dežurstva temelje se na prijateljstvu, međusobnom poštovanju, utvrđenom hijerarhijskom ustroju, uzajamnoj i solidarnoj pomoći, strpljivosti, međusobnom poštivanju, stručnoj pomoći i suradnji, iskrenosti te međusobnom povjerenju i dostojanstvu.

Iz godine u godinu pozitivni pomaci rada jasno su vidljivi, prepoznati i nagrađeni; pa je tako prošle godine (2013) Plaketa Grada Zagreba svečano uručena Udruzi pčelara „Pčelinjak“ jer se u njoj „koncentrirala” jezgra ove akcije zagrebačkih pčelara. Udruga „Pčelinjak” organizira i vodi projekt, ali sudjelovanje i učešće kolega iz drugih pčelarskih udruga je iz godine u godinu sve značajnije. Udruga „Pčelinjak“ brine i o podmlatku u GPS-u što se vidi i iz podrške roditelja volontera koji na intervencije dolaze sa svojom djecom. To su djeca koja će u sebi održati onu humanu crtu empatije koja se razvija upravo takvim načinom života i rada. Članice GPS-a potpuno punopravne su i žene. I zato je ponekad zanimljivo iz prve ruke čuti priče s terena; kada primjerice žena dođe sama na intervenciju a zbunjeni ljudi pitaju: „A gdje vam je kolega?, Pa ne možete vi to sami Ma nemojte vi, zovite kolegu…”

Više o gradskim pčelama i GPS-u možete pročitati na:

http://www.pcelinjak.hr 

Piše: Gordana Hegić, mag.ing.agr.

Print Friendly
Podijeli članak:
Share on Reddit0Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Email this to someoneShare on LinkedIn0