KAMO IĆI
Naslovna / DOM&VRT / VRT / Sorte za zelenu gnojidbu koje tlu vraćaju vitalnost
lucerna

Lucerna, djetelina

Sorte za zelenu gnojidbu koje tlu vraćaju vitalnost

Godinu za godinom, mnoge su gredice donosile prinos. Kako biste i u budućnosti osigurali dobru berbu uz planiranje plodoreda priuštite  im  i tretman zelenom gnojidbom. Biljke za zelenu gnojidbu velikom brzinom obrastaju tlo, u koje njihovo korijenje duboko prodire, a razgradnjom se kasnije pretvara u humus. Ovisno o tome koje je povrće tijekom godine iscrplo tlo, siju se na tom mjestu razne biljke koje tlu vraća vitalnost.

Kadifica, kokarda i neven protiv nematoda

Dobar je primjer opadanje rasta i prinosa u slučaju višegodišnjeg uzgoja jagoda na istoj gredici. Uzrok su tome nitasti crvi, tzv. nematode. One su često razlog i kržljavom ili osakaćenom korijenju mrkve, peršina i celera, kao i slabim prinosima mahuna, graška, češnjaka i luka. Isto tako nematode uzrokuju “premorenost” tla koju iza sebe ostavljaju ruže, stabla jabuke i ostale vrste iz porodica rozacea.

Nematode je lako uništiti sadnjom kadifica (Tagetes erecta i Tagetes patula nana), kao i ostalim ljetnim cvjetnicama poput kokarde (Gallardia), carevog oka (Coreopsis) i nevena (Calendula), koji također mogu poslužiti za zelenu gnojidbu. Za uništavanje nematoda postoje i specijalne sjemene mješavine.

Facelija protiv kupusne hernije

Sličan se problem pojavljuje i kada se na gredicama godinama uzgaja kupus. Na njemu tada često nastaje kupusna kila ili hernije – bakterijska bolest koju možemo suzbiti izmjenom kulture, odnosno sjetvom facelije (Phacella tanacetifola) umjesto kupusa.

Za ovu izmjenu nisu pogodne repa, uljana repa i gorušica, koje kao i kupus i brokula pripadaju istoj porodici krstašica, što na jednak način utječe na nastajanje kupusne kile.

Leguminoze za glinena tla i dušičnu gnojidbu

Kod glinenih tala posebno je važno da je mekota (gornji obrađeni dio zemlje) dobro prokorijenjena i razrahljena već ujesen, posebno ako sljedećeg proljeća namjeravamo na istom prostoru uzgajati krumpir ili korijenasto povrće. Ispravna zelena gnojidba u ovom slučaju su leguminoze odnosno mahunarke (lupina, lucerna) te žuta gorušica. Njihovo korijenje ne samo da je posebno snažno, nego udomljuje i bakterije koje formiraju male kvržice pomoću kojih iz zraka skupljaju dušik, a u istim ga kvržicama i pohranjuju. Kasnije, kad se to korijenje razgrađuje, dušik se oslobađa u tlo i tako ga obogaćuje. Iz tih razloga nakon berbe graška, boba, mahuna te ostalih mahunarki koje imamo u vrtu, korijen tih biljki ne čupamo nego ga ostavljamo u zemlji.

Obogaćivanje lakih tala

Kad je riječ o lakim tlima, ona zelenom gnojidbom postaju bogatija humusom, a k tome mogu i bolje držati vodu i hranjive tvari. Za lagana tla osobito su prikladne žute lupine, trave i djetelina inkarnatka.

Za sjetvu biljaka koje služe za zelenu gnojidbu najbolji je kolovoz, kada je većina ljetnog povrća pobrana i mnoge gredice slobodne. Međutim, mogu se sijati već od travnja, a u kasnu jesen biljke se ukapaju u tlo tako da do proljeća, kad počne nova povrtlarska sezona, istrunu i obogate tlo.

Priredila: Agatha Borošak Fotografija: Milan Duniskvarić/Pticica.com

Print Friendly
Podijeli članak:
Share on Reddit0Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Email this to someoneShare on LinkedIn0