KAMO IĆI
Naslovna / OBITELJ / DEPRESIJA: Kako utječe na djecu i adolescente
Dječak

DEPRESIJA: Kako utječe na djecu i adolescente

Činjenica je da od depresije ne obolijevaju samo odrasle osobe već se depresija javlja i u djece i adolescenata. Depresija je bolest kao i dijabetes ili povišeni krvi tlak. Smatraju je bolešću budućnosti, te će prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije uskoro postati drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu.

Utjecaj depresije na rast i razvoj, uspjeh u školi, odnose 

Oko 3-5 % djece i adolescenata u anamnezi je imalo depresivnu epizodu. Depresivno stanje kod djeteta/adolescenta utječe na rast i razvoj, uspjeh u školi, odnose unutar obitelji, odnose sa vršnjacima. U nastanku depresije sudjeluju različiti čimbenici koje možemo podijeliti na biološke čimbenike, potom čimbenike koji potječu od same ličnosti te okolinske čimbenika.

Primijećeno je da je pojavnost depresije u nekim obiteljima češća. Pretpostavlja se da geni čine da osoba na stresne situacije reagira depresivnim simptomima. Nadalje istraživanja su pokazala da se u mozgu oboljelih od depresije događaju konkretne promjene i to na nivou aktivnosti određenih neurotransmitera-kemijskih tvari pomoću kojih moždane stanice komuniciraju. Primijećeno je, a i dokazano da kod depresije dolazi do smanjena aktivnosti određenih neurotransmitera u određenim dijelovima mozga te su stoga razvijeni lijekovi za liječenje depresije kojima je cilj utjecati na tu smanjenu aktivnost neurotransmitera i na taj način djelovati na simptome.

Čimbenici ličnosti podrazumijevaju sklonost osobe negativnom kognitivnom stilu koji rezultira beznađem i depresijom u situacijama neuspjeha, interpesonalnih gubitaka, odbacivanja. Prema tomu, neki depresivnost definiraju posljedicom kombinacije negativnih iskustava i negativne interpretacije događaja.

Okolinski čimbenici za pojavnost depresivnih simptoma podrazumijevaju štetna zbivanja u okolini kao što su zanemarivanje i zlostavljanje, stresni životni događaji kao što su gubitak, razvod roditelja, obiteljska disfunkcionalnost što podrazumijeva postojanje značajnih i učestalih konflikata između članova obitelji, obiteljsko nasilje, svjedočenje obiteljskom nasilju, kronične bolesti, ovisnost.

Razlike depresije u odraslih i djece/adolescenata

Za procjenu da li je neko dijete /adolescent/ depresivan, klinički je intervju na prvome mjestu. Važno je odvojeno razgovarati kako sa roditeljem/skrbnikom tako i sa djetetom/adolescentom.

Depresija u djece/adolescenata je vrlo slična depresiji u odraslih uz određene specifičnosti, a razlike leže u opsegu, žestini i utjecaju simptoma. Djetetovo /adolescentovo ponašanje će najveći dio dana biti depresivno ili razdražljivo sa značajnim poteškoćama u obiteljskom, školskom i vršnjačkom funkcioniranju. Djeca /adolescenti/ će za razliku od odraslih koji, kada su depresivni ni u čemu ne uspiju uživati, u nekim aktivnosti moći uživati.

Simptomi kao što su depresivno raspoloženje koje podrazumijeva subjektivni osjećaj tuge ili praznine te zapažanja drugih da je netko tužan uplakan, gubitak interesa ili zadovoljstva u svim ili gotovo svim aktivnostima, gubitak ili porast tjelesne težine, uz prateći gubitak smanjena ili porasta apetita, nesanica ili previše spavanja, psihomotorna ubrzanost ili usporenost koju zamjećuju drugi, ali i doživljaj subjektivnog osjećaja nemira ili usporenosti, umor i gubitak energije, poteškoće koncentracije, poteškoće donašanja odluka, osjećaj bezvrijednosti, osjećaj krivnje, nisko samopoštovanje, osjećaj beznadnost, razmišljanja o smrti, suicidalne ideje bez plana ili suicidalni plan i pokušaji ukazuju na to da se radi o depresiji.

Adolescencija – razdoblje velikih promjena

Adolescencija se smatra razdobljem češće pojave depresivnog raspoloženja iz razloga što to doba samo po sebi predstavlja razdoblje velikih promjena, sazrijevanja, kriza. To je doba kada adolescent više nije dijete ali nije još ni odrasla osoba, doba je traženja vlastite samostalnosti i identiteta kao i prilagodbe na fiziološke i tjelesno promjene koje se događaju u tijelu. To je doba čestih nesporazuma na relaciji roditelj-adolescent što predstavlja otežavajuću okolnost kako za adolescenta koji traži svoj vlastiti put tako i za roditelja koji se i sam susreće sa krizom srednje dobi. Doba traženja vlastitog identiteta podrazumijeva separaciju od roditelja koju često prati doživljaj gubitka što zahtjeva proradu a u cilju odrastanja i stjecanja vlastite autonomije. U toj se dobi adolescenti često mogu osjećati usamljenima. Moguće su pojave promjena raspoloženja, blage depresivnosti i anksioznosti koje su prolazne te se kao takve mogu smatrati normalnim fenomenom i u službi su razvoja.

Terapije

U liječenju depresije u djece i adolescenata se primjenjuju psihosocijalne terapije i medikamentozna terapija. Ovisno o težini simptoma, često se tijekom liječenja primjenjuje kombinacija različitih psihosocijalnih terapija, kao što je psihoedukacija i psihoterapija i uzimanje lijekova. U slučaju suicidalnosti potrebno je razmotriti pitanje sigurnosti te po potrebi dijete/ adolescenta i hospitalizirati.

Za kraj važno je napomenuti kako se iza naizgled i na prvi pogled različitih promjena u ponašanju, školskog neuspjeha, poteškoća u vršnjačkim odnosima, poremećajima prehrane ne smije zaboraviti da se možda radi o depresivnom djetetu/adolescentu.

Piše: Dr. Renata Zdenković, psihijatar  / Fotografija: David Castillo Dominici, FreeDigitalPhotos.net

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

Pročitajte još:

Kako bebe učimo ljubavi

Baka i djed, mama i tata – tko odgaja, a tko uživa?

ODGOJ BEZ BATINA: Kako primjereno nagrađivati i kažnjavati djecu

Print Friendly
Podijeli članak:
Share on Reddit0Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Email this to someoneShare on LinkedIn0