KAMO IĆI
Naslovna / OBITELJ / Kada i kako s djecom razgovarati o novcu?
Gordana Buljan Flander

Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander

Kada i kako s djecom razgovarati o novcu?

Za neke roditelje razgovor s djecom o novcu može biti čak teži od razgovora o seksu. U današnje vrijeme agresivnih reklama i međusobnog uspoređivanja djece po tome tko ima bolji mobitel i najmodernije hlače, možemo li si priuštiti šutnju o tome? Najjednostavnija preporuka za roditelje jest razgovarati otvoreno i jednostavno o novcu. Većina roditelja osjeća nelagodu oko podučavanja financijskih činjenica o životu. Mogu se osjećati nesigurni i zbog emocija koje izaziva novac. Edukacija djece o novcu uglavnom je ili prešućena ili prepuštena slučajnosti. Škole poduzimaju malo na planu podučavanja o praktičnom upravljanju novcem, čime su roditelji ostavljeni da sami o tome brinu. A većina bi roditelja ponekad radije razgovarala o spolnosti nego o bankama i računima. Bez obzira na to što ih ne podučavamo izravno, djeca ipak svakodnevno uče o novcu. Zapravo, djeca počinju razumjeti snagu novca čim stanu prepoznavati svoje najdraže igračke u dućanima – već s 3 godine. Čak i predškolci mogu pojmiti činjenicu da je novac ključ za mnoge stvari koje oni žele. Djeca uče i od trgovaca koji ih preplavljuju s tisućama TV reklama. Međutim, najviše uče od roditelja- iz njihove neverbalne komunikacije, razgovora s partnerom (suprugom) o tome kako upravljati s novcem i kako ga trošiti. Djeca ne mogu lagano naučiti (osim ako ne uložimo svjestan trud) o potrebi za samokontrolom i zdravom ravnotežom štednje i potrošnje.

Posljedice nedostatnog financijskog odgoja

Posljedice nedostatnog “financijskog odgoja” vaše djece mogu biti znatne. Djeca koja nisu usvojila razumne potrošačke navike često kao odrasli padaju pod utjecaj poruka ”uzmi sve i uzmi sada”, kojima je naša kultura prezasićena. Osim toga, djeca koja ne znaju kako trošiti, ponekad kasnije završe u “živom pijesku” dugova. Jednako zabrinjavajuća činjenica je da djeca čiji roditelji koriste novac kao sredstvo kontrole ili ulagivanja, kao odrasli pokazuju slično ponašanje.

Zašto, usprkos velikoj potrebi, roditelji ne razgovaraju o novcu? Čini se da je najveća prepreka njegovo skriveno značenje. Novac, ili nedostatak istog ulazi u samu jezgru naših života – toga kako živimo i kako vidimo sebe u odnosu na ostale. To pitanje pokreće mnoge emocije i životne teme. Razgovor o novcu potiče susretanje s vlastitim manama, bilo da se radi o nekontroliranom trošenju ili “paralizi” pri donošenju financijskih odluka.

Veza novca i ljubavi

Možda je najteže nositi se s vezom između novca i ljubavi. Ljudi često koriste količinu svog novca da dokažu jačinu svoje odanosti. Druga strana medalje: ne-davanje novca može biti shvaćeno kao ne-davanje ljubavi.

Novac ponekad potiče osjećaj srama, krivnje i ljutnje. Poput druge središnje životne snage – ljubavi i spolnosti – novac je povezan s jakim osjećajem privatnosti.

Kontrola vlastitih snažnih emocija povezanih s novcem nije lagana. Bez obzira na to koliko imamo, netko drugi ima više. Bez obzira na to kako mudro trošimo, štedimo ili ulažemo, još uvijek sumnjamo u svoje odluke.

U mnogim obiteljima, škrte osobe žive u vlastitim “financijskim” strahovima koji njima i njihovoj djeci onemogućavaju neke osnovne užitke. Postoje parovi koji koriste novac kao oružje jedan protiv drugog i protiv svoje djece. Često se takvi problemi protežu generacijama.

Neke majke i očevi, npr. izražavaju ljubav prema djeci kupujući im odjeću, igračke, skupe naprave. Ova djeca uče da se trošenjem mogu utješiti i izražavati naklonost.

Idući problem se javlja kada roditelji imaju vrlo različite financijske pristupe. Čak i kada krenu sa sličnim stavovima, dinamika njihove veze može prouzročiti da postanu suprotni. Primjerice: ako se dvoje «rastrošnika» vjenča, jedan može završiti kao ekstreman rastrošnik, dok se drugi trudi da bude suzdržan. Rezultat: njihova djeca primaju oprečne poruke i počinju povezivati novac sa sukobom.

Nije ni čudo, stoga, da je novac česti uzrok napetosti u obitelji. Osim toga, konflikti oko novca često su samo paravan za emotivne probleme, poput uzdržavanja djece (kao što je slučaj kod ne/plaćanja alimentacije) i stavova oko statusa. Te skrivene poruke utječu i na osjećaje djeteta oko novca.

 Kako podučavati o novcu

Kao ni u podučavanju seksualnosti, podučavanje o novcu nije jedan veliki razgovor koji treba obaviti s djetetom, već se odvija svakodnevno kroz niz malih životnih situacija. Prilika se uvijek ukazuje kad kupujete zajedno s djetetom i ono npr. pita zašto ne može dobiti video igricu od 300 kn koju sva «cool» djeca imaju.

Čak se i s malom djecom može raspravljati o cijenama i kvaliteti. Možete razgovarati i o tome da je ponekad dobro pričekati – npr. da odjeća bude na rasprodaji, ili kako bi stavili na stranu novac za godišnji odmor. Nadalje, možete mu pomoći da više kritički gleda televiziju i reklame. Naučite ga, primjerice, da uspoređuje uvijek “uzbudljive” i “neuništive” igračke s vlastitim iskustvom. Najvažnije, razgovarajte o vlastitom sustavu vrijednosti. Možete naučiti svoje dijete da je novac neutralna snaga, ni dobra, niti loša. Umjesto toga, novac je oruđe koje može osigurati lagodan život vašoj obitelji i vama i pomoći drugima.

Kako djeca rastu, počinju uočavati nedosljednost između podučavanja i vašeg ponašanja. Situaciju možete okrenuti na način da koristite svoje loše navike kao lekcije. Ako prepoznate svoje slabe točke, sjednite sa svojim djetetom i recite mu: “Ja imam problem s tim da ponekad pretjeram i potrošim previše na kozmetiku/auto – opremu, ali trudim se držati trošenje pod kontrolom.” Ili navedite primjer prijateljice koja uoči Božića vrati svoju Diners karticu, svjesna svoje slabe mogućnosti samokontrole u trošenju.

Za partnere je važno da se suoče i otvoreno razgovaraju o svojim različitostima u pogledu novca. Ako roditelji ne mogu nastupiti složno, mogu podijeliti poslove oko odgoja o novcu. Dok se god oba partnera s tim osjećaju ugodno, roditelj koji je više financijski suzdržan, može preuzeti vodstvo pri upravljanju obiteljskim novcem i financijskom edukacijom.

Obiteljski utjecaji nisu jedini s kojima ćete se boriti. Mala djeca su svjesna toga tko ima novac – ili barem tko troši, ako troši. Kada idu u cirkus s nečijom mamom, djeca primijete ako kupuje svojoj djeci čokoladice i skupe suvenire. Rješenje nije u tome da omogućite djetetu sve veću potrošnju. Bolja poruka je: potrošnja novca traži izbor. Možete reći: “Možeš potrošiti novac, bilo na igračku, bilo na sladoled, ali ne na oboje. Ti odluči”. Štoviše pokušajte se suzdržati od navike da kažete: “Ne možemo si to priuštiti.” To vas može lagano izvući, ali je obično neiskreno. Ako govorite zbog svojeg sustava vrijednosti, ili kućnog budžeta, bolje da to kažete i razjasnite svoje razloge. Možete reći da je nešto preskupo i da je loše napravljeno s obzirom na cijenu.

 Tjedni obiteljski sastanci o razboritom ponašanju s novcem

Današnji stil života dodatno komplicira stvar, čineći trenutno ugađanje jako jednostavnim. Dijete može izgubiti predodžbu o potrošenom ako stalno plaćate karticama.

Naglasite da koristite kreditnu karticu zbog pogodnosti i da mjesečno naknadno plaćate račune, kao što se od vas i očekuje.

Vjerojatno ćete se boriti i s problemom toga koliko uputiti dijete u svoje financije. Općenito, budite iskreni, ali razotkrijte onoliko koliko dijete pita, i koliko s obzirom na dob razumije.

Za djecu osnovnoškolske dobi možete imati tjedne obiteljske sastanke o razboritom trošenju. Adolescent može trebati pomoć s odlukama koje se odnose na značajne sume i dugoročne planove.

Ako konstantno postavljate temelje, i vi i vaše dijete ćete biti spremni – zato što novac neće biti tabu tema u vašem odnosu i u obitelji.

Kako odgovoriti na dječja pitanja

Jedan od najboljih načina demistifikacije novca je da zaista slušate pitanja koje vaše dijete postavi i koristite ih kao poticaj za razgovor koji je vama važan. Odgovori poput: “To nije lijepo pitanje!” šalju poruku da nešto nije u redu s novcem. Ovdje su neki mogući odgovori na uobičajena dječja pitanja o novcu:

Koliko zarađujemo?

Ako vaše dijete postavi to pitanje, zapravo želi znati: “Imamo li dovoljno novca? Jesam li siguran?” Ne morate izreći cifru, ali odgovorite iskreno i uvjerljivo, npr. “Imamo dovoljno za lagodan život i za brigu o tebi.”

Adolescenti će, s druge strane, prije htjeti stvarnu cifru. Možete im reći vrijednosti ili, ako vam je to ugodnije, raspon unutar kojeg se ta vrijednost nalazi. Dobro je staviti te cifre u neke okvire, raspravljajući o troškovima.

Jesmo li bogati?

Djeca se stalno uspoređuju s drugima da vide uklapaju li se u društvo. Pitanje je, tj. druga strana ovog pitanja jest: “Jesmo li siromašni?” To je pokušaj vašeg djeteta da stavi vaš stil života u kontekst. Vaše dijete može zapravo pitati jeste li sposobni brinuti se o njemu i, ako jeste, navedeni odgovor će biti dovoljan. Međutim ako ste bogatiji od većine obitelji u susjedstvu, to možete slobodno reći vašem djetetu kako bi bilo svjesno toga da ima veće mogućnosti. Npr. “Posao koji tata i ja radimo daje više novca od mnogih drugih poslova, ali ti znaš da novac ne može kupiti mnoge važne stvari u životu, poput dobrih prijatelja.”

Hoćeš li izgubiti svoj posao?

Djeca slušaju o otkazima na vijestima i u školi. Ako se osjećate sigurno, uvjerite svoje dijete u sigurnost posla. Ako ste zabrinuti, odmjerite što vaše dijete može podnijeti i naglasite koje pripreme ste napravili za slučaj otkaza i kako se planirate s tim nositi.

Budite uvjerljivi, ali nemojte ostaviti svoje dijete bez odgovora i u nepoznavanju situacije, kako ne bi postalo pretjerano tjeskobno. Ono će pročitati znakove uzbune bez obzira na to što niste ništa jasno rekli i neće znati kome se obratiti. Ukratko, tajnovitost će samo pojačati djetetovu anksioznost.

Kada početi s davanjem džeparca

S djecom osnovnoškolske dobi davanje džeparca može biti vrlo konstruktivan način učenja raspolaganja novcem. Na taj način, ako dajemo određenu sumu koje se pridržavamo i ne popuštamo pritiscima da dajemo više (osim u iznimnim situacijama ili za troškove koje smo se obvezali pokrivati), dijete uči prirodnim putem da, ako potroši sve na novu igračku ili majicu, neće imati za bombone drugi dan. Tako svaki put uči donijeti odluku i uči koje su posljedice tih odluka. Također može na ovaj način učiti o pojmu štednje i odricanja kako bi skupilo novac za nešto veće. Pri tom je važno da mu zaista damo slobodu s njegovim novcem i ne nastojimo dodatno utjecati na njegove odluke. Mnogi roditelji čine grešku, pa kad dijete dobije npr. 100 kuna od rođaka, uzmu taj novac i krenu u pregovore s djetetom o tome što će za to kupiti, što može zaista povrijediti dijete i poslati mu poruku da je previše nezrelo za donošenje odluka.

Ako je novac dat djetetu, dopustite mu da ga upotrijebi na način na koji želi te mu ponudite eventualni savjet i pomoć oko nalaženja alternativa na što bi moglo potrošiti taj novac. Ono ima pravo na vlastite izbore, greške i upravljanje ovim dijelom svog života. Ovo je ujedno i najbrži put vlastitog učenja o financijama.

Iz knjige “Odgajam li dobro svoje dijete ” autorica prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander i Ane Karlović

Knjigu možete naručiti ovdje

Pročitajte još:

ISTRAŽIVANJE: Koliko vremena i uz koje rizike djeca provode na Internetu i Facebooku

IZAZOVI RODITELJSTVA: Kako dijete odvikavati od pelena

Popuštate li previše svome djetetu?

Print Friendly
Podijeli članak:
Share on Reddit0Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Email this to someoneShare on LinkedIn0