KAMO IĆI
Naslovna / SPIRITUALNOST / RUŽA TOMAŠIĆ: Vjerujem u anđele, raj i pakao i život poslije smrti
Ruža Tomašić

Ruža TOmašić

RUŽA TOMAŠIĆ: Vjerujem u anđele, raj i pakao i život poslije smrti

Ruža Tomašić, jedna od naših najpopularniji političarki u više je prigoda izjavila kako vjeruje u anđele. Stoga će sa sobom u Bruxelles, gdje će u Europskom parlamentu sljedećih deset mjeseci zastupati Hrvatsku, sa sobom ponijeti knjige o anđelima i 50 križeva – privjesaka za lančiće. To njezino vjerovanje kao i izlazak iz tiska najnovije knjige “Ljudi anđeli” povod su za ovaj razgovor s Ružom Tomašić.

Pomažu li vam anđeli u politici

Osjećam da sam pod Božjom zaštitom i to mi je često pomoglo, a posebno kad sam bila u sukobu sa narko-dilerima na Korčuli. Sigurno će mi pomoći i u Europskom parlamentu.

Imate li neke svoje posebne molitve kojima se Bogu i anđelima obraćate za pomoć?

 Ujutro čim se ustanem, prekrižim se i zazovem: „Bože budi na pomoć“. Tijekom dana, kada idem negdje gdje osjetim da će mi zatrebati posebna pomoć zamolim: „Bože budi na pomoći“, a prije spavanja izmolim molitvu: „Pojdoh spati, Boga zvati, a Mariju milovati“ koju me je tata naučio kada sam imala sedam godina i od onda ju ponavljam svake večeri.

Među političarima, a zapravo i općenito našim javnim osobama, jedna ste od rijetkih koja otvoreno govori o svojoj vjeri u nadnaravno.

Vjerujem u anđele, u raj, pakao i život poslije smrti. Odgajana sam u katoličkoj obitelji, tako da sam se od malena upoznala s Biblijom, životom svetaca i čudima. No ta je vjera u mome životu dobilo sasvim drugu, puno čvršću dimenziju kada sam u jednom časopisu u Kanadi, gdje sam živjela i radila kao policajka, naišla na svjedočanstvo jedne žene koja je tijekom operacije umrla, izišla iz svoga tijela i potom se vratila u život. Ona je to tako uvjerljivo opisala to svoje iskustvo da sam tekst pročitala nekoliko puta i postala još sigurnija da tako nešto nije mogla izmisliti. Bila mi je to konačna potvrda da doista postoji život poslije smrti.

Nakon toga počela sam pomno preispitivati živim li doista onako kako bih trebala i da li se držim deset Božjih zapovijedi. Toliko me zaokupilo njeno svjedočanstvo da od tada tražim i knjige o anđelima i slična svjedočenja. Tako sam nedavno naišla i na intervju s liječnicom iz Ukrajine koja je umrla i probudila se nakon nekoliko dana, kad je obdukcija njenog tijela već bila u tijeku a na rukama su joj već izbile mrtvačke pjege. Ispričala je detalje o putovanju duše poslije smrti, o susretu s anđelima… Ma nema šanse da bi tako nešto izmislila.

Jeste li i sami imali iskustvo susreta s anđelima, primate li njihove poruke?

Vjerujem da nam anđeli šalju poruke i da stoje iza mnogih čuda, iako ih osobno ne vidim i ne komuniciram s njima. Imala sam međutim jedno dramatično životno iskustvo, kada sam za malo, i to smatram čudom, izbjegla smrt. Naime, dok sam u Kanadi kao policajka bila u ophodnji gradom, često bi se dogodilo da se oko 2-3 sata ujutro aktivira alarm u jednom skladištu pa su me slali da vidim o čemu se radi. Prvih nekoliko puta ulazila sam u to mračno skladište s krajnjim oprezom, s otkočenim pištoljem, spremna za obračun s kriminalcima… no svaki puta alarm je bio lažan.

Jedne noći, par minuta nakon što sam zaustavila na cesti jednog vozača pod utjecajem alkohola, dispečer me zvao da ponovo odem u to skladište jer se aktivirao alarm. Rekla sam da ne mogu otići jer imam intervenciju. Jedino da ovog vozača posjednem u automobil i krenem u akciju s njima na zadnjem sjedalu. Tako su poslali drugog policajca koji se tada nalazio blizu skladišta. Ovoga puta alarm nije bio lažan – dočekali su ga naoružani kriminalci i ubili ga. Njegova me smrt strašno šokirala. Osjećala sam kao da je umro umjesto mene. Imao je troje djece a ja se još nisam ni udala pa sam se zato osjećala još i više krivom. U toj mojoj muci pomogao mi je jedan svećenik koji mi je kazao: „Razmišljaj o tome na ovaj način – nije te Bog još pozvao k sebi, nego ti je poručio da imaš tu dolje još posla.“ Od tada osjećam da je sljedeći dan mog života čudo. Od tada se ne bojim smrti jer ona će doći kad za to bude vrijeme. Nisam opterećena time. Pa i kad sam imala rak početkom devedesetih i išla na zračenja, nisam očajavala jer sam osjećala da još nije došao moj red da napustim ovaj svijet.

Budući da vjerujete u život nakon smrti, jeste li nekada uz pomoć nekog spiritualnog medija pokušali doći u kontakt s vašim pokojnim roditeljima?

Ne, jer mislim da to nije potrebno. Kad moji roditelji gore ne bi bili u miru, vjerujem da bi to javili direktno nama, svojoj djeci, a ne preko nekog spiritualnog medija.

Za političare se često znade reći da „prodaju dušu vragu“. S obzirom na vaša vjerovanja, kako se vi snalazite u toj profesiji?

Pozicija nije vrijedna toga da izgubiš dušu. I u politici kao i u drugim profesijama morate imate jednu crtu ispod koje ne idete i vjerujete da morate činiti dobro. U politici trebaš slušati Deset zapovijedi i poštivati volju građana koji su te izabrali.

Dakako, ima građana koji me traže svakakve usluge, pa i neke protuzakonite. Ali ja to sebi ne bih dopustila, jer niti jedna funkcija nije toga vrijedna. Tako me je još moj pokojni otac naučio: „Mogu te svi popljuvati, ali ako navečer možeš sam sebi pogledati bez problema u oči, onda si najsretnija osoba na svijetu.“ Sama sebe bez problema mogu pogledati u oči. Što se moga dosadašnjeg posla tiče, savjest mi je čista.

Iako se mnogi političari deklariraju kao vjernici i odlaze u crkvu, korupcija i krađa u najvišim vrhovima vlasti ih demantiraju.

I sama sam ogorčena zbog toga, i voljela bih da svako od tih političara razmisli o tome kakva ih Božja kazna čeka zbog onoga što su radili za života.

Kad sama biram vođu, imam više povjerenja u one koji su veliki vjernici, jer ako se boji Boga znam da će raditi pošteno.

Nedavno ste javno pozvali kolege političare da vam se pridruže u pomaganju ljudima u nevolji, jer financijski ne možete sami pomoći svim ljudima koji vam se obrate. Koliko je takvih molbi građana?

Znade to biti po desetak pisama dnevno. Svi do jednoga traže pomoć u novcu. To su sve tužne sudbine, poput bake kojoj prijete ovrhom zbog 350 kn duga za struju, a njena je mirovina 800 kuna. Ili profesorice koja je ostala bez posla pa čisti stubišta i nema dovoljno novaca za ekskurziju svoje kćeri. Treba još 700 kuna, ona je prikupila 400, moli me da joj pomognem za ostatak.

Od svoje plaće, prema mogućnostima, namijenim 10 do 30% mjesečno za dobrotvorne svrhe, ali potrebno je mnogo više. Teško je među potrebitima izabrati samo nekoliko njih. Pa onda odlučim tako da to budu oni kojima mogu riješiti konkretan problem, kao što su to ove dvije gospođe. Bolje je pomoći nekome nego nikome.

Bojite li se da nam se bliži smak svijeta?

Da. Ljudi su se toliko izopačili, toliko su se odalečili od Boga, toliko je opačine na ovom svijetu, da mislim da nam kroz ove ratove, prirodne katastrofe i kataklizme, velike požare… Bog šalje upozorenja. Ali izgleda da mi to uopće ne čujemo.

Zato očekujem neku doista veliku katastrofu. Iako, kada je bila Sodoma i Gomora. Bog je kazao da će ih sačuvati ako tamo nađe i samo jednog poštenog čovjeka, pa to i nama daje nade. Vratimo se korijenima, moralu i poštenom životu, prestanimo s pohlepom, nesnošljivostima i prijevarama, jer ovdje smo samo prolaznici.

Piše i snimila: Snježana Ivić

Pročitajte još:

LJUDI ANĐELI: “Naš je cilj da svi zajedno stvorimo Raj na Zemlji”

Ljudi anđeli za ljude u nevolji

Srodne duše na promociji knjige Iris Tarbuk u Gavelli

Print Friendly
Podijeli članak:
Share on Reddit0Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Email this to someoneShare on LinkedIn0