KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / ACI MARINA JEZERA Sjećanje na papaline od prije 31 godine
SvSvečanost u ACI marini Jezera

Svečanost u ACI marini Jezera

ACI MARINA JEZERA Sjećanje na papaline od prije 31 godine

Fešta u ACI marini Jezera zakazana je točno za podne na posebno uređenom prostoru u hladovini pored zgrade recepcije. Prema tradiciji, posada marine, predvođena direktoricom Alidom Crvelin, s puno je pažnje i ljubavi pripremila birana jela i pića za svoje goste. Još dok je direktorica Alida budnim okom provjeravala je li sve na svojem mjestu, na vratima recepcije pojaviše se prvi čestitari – poljski bračni par Marzena i Karol Turkjevič s broda Basilia II. Srdačne čestitke i na dar – boca Hennessyja.

Doajen gost: Enzo Ciasca iz Ancone

Nakon ovog spontanog i simpatičnog uvoda, fešta je mogla početi. Okupilo se pedesetak nautičara. Pozdravni govori domaćice, čestitanja i darovi jubilarcima. Nautičarima koji su 20 i više godina na vezu u ACI marini. Neprikosnoveni doajen je Enzo Ciasca iz Ancone. Prije 30 godina među prvima je vezao brod u ACI marini Split, ljeti bi bio na vezu u ACI marini Palmižana. Posljednjih 20-tak godine je ovdje u ACI marini Jezera. Od prisutnih jubilaraca tu je i austrijski nautičar Johann Perz. Sa svojom Adrijom 1000 ovdje u Jezerima je na vezu također punih 20 godina.

Enzo i posada marine

Enzo i posada marine

U ime jubilaraca domaćinima se zahvaljuje Enzo Ciasca. Počinje zakuska te slijede pohvale posluženim biranim jelima, od kojih su mnoga kulinarsko i slastičarsko djelo posade marine. Molimo Enza za kratak razgovor. Plovi li još?

– Rado bi do Palmižane, ali brodu je već 40 godina i put je predalek. Sad nam brod služi kao kuća njemu i supruzi, i ovdje u Jezerima ostat će cijelu godinu. Sjeća se društva iz Palmižane, novinara Ede Pezzija, slavnog opatijskog ugostitelja Branka Bevande i direktora marine Maksima Filičevića …

Prilaze nam čestitari s početka priče – poljski par Karol i Marzena. Sedam godina plove Jadranom na osam i pol metarskoj jedrilici.

– Prije sam jedrio Baltikom, tamo imamo kuću, plaže su i tamo lijepe, pješčane, ali nije tako zabavno kao ovdje. A sada je i na Baltiku temperatura 35 stupnjeva, to nije normalno komentira Karol svjetsku vremensku situaciju.

ACI marina spasila Jezera

Alida Crvelin i Drago Pirija

Alida Crvelin i Drago Pirija

Direktorica Alida Crvelin također spada među jubilarce, ali s ove druge strane. U ACI marini Jezera je ne od prvog dana, 1.7. 1984. kako službeno stoji u kadrovskoj evidenciji ACI-ja, već je počela raditi kao šefica recepcije i primati goste pet mjeseci prije nego što je marina službeno otvorena. Premda marina još nije imala telefon, a gatovi su još bili bez struje, Alidinom zaslugom svoje brodovi su ovdje prvi vezali i na vezu ostali talijanski nautičari dr. Carlo Rossi i Carlo Vignoni. Cijela ta storija i sve što se potom zbilo zaslužuje posebnu prigodu da se ispripovijeda a za podsjećanje na vremena kada je i kako sve počelo ponudila nam je svog specijalnog gosta ove 31. proslave Dana ACI-ja u marini Jezera – mještanina Dragu Piriju.

Drago Pirija najzaslužniji je čovjek što su Jezera dobila marinu. Rano se otisnuo u svijet i radio kao hotelijer u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Divio se marinama na francuskoj rivijeri te je 1982. kada se vratio u Jezera i preuzeo vođenje mjesne tvrtke „Školjić“ , pokrenuo gradnju marine u Jezerima. Kada je čuo da Barbieri pokreće ACI i da se upravo održava sastanak na tu temu u Šibeniku, banuo je na skup i kazao – evo planova, mi već radimo. Bilo je to presudno. Jezera dotad uopće nisu bila u ACI-jevom planu gradnje marina.

– Na gradnju marine potakla me zaostalost našeg mjesta. Rugali su nam se da smo slijpo crijevo Murtera, ni autobus nije htio ući u Jezera. Ovo s ACI-jem bio je za nas spas – priča Pirija.

Sve se poslije odvijalo jako brzo. Za godinu i pol dana, za 1.7.1983. zakazano je svečano otvorenje prve tri ACI marine: Skradin, Vodice i Jezera.

– Stigla je depeša iz ACI-ja – i danas se toga s uzbuđenjem prisjeća Drago Pirija – da hitno pripremimo feštu za najmanje tisuću uzvanika. A mi nemamo ništa, ni tanjura, ni pribora za jelo, ni restorana … I onda mi je sinulo. Još kada sam s majkom išao u ribolov, a naravno znali su to i svi mještani, tamo pred ulazom u Jezera gdje prolazi kurenat ima plave ribe. Poslali smo tri koće koje su do jutra digle 7-8 kvintala krasnih papalina. Sve naše mještanke izašle su na rivu s tečama i tavama, ponijele su i svoje ulje i brašno te su pod tronošcima zapalile vatre te su uz pjesmu frigale papaline. Na kraju su ih stavljale u velike teče. Kada su se u podne skupili uzvanici, ja sa samo najavio: – Evo sad vam nudimo jelo na način kako su jeli naši stari!Sjećam se samo da je tadašnji direktor Jadranske banke Grubišić kazao kako nikad nije jeo tako slatke papaline. Naravno da su bile slatke, ulovljene su tog istog dana u tri ujutro – smiješi se Drago Pirija.

I ova današnja fešta u ACI marini Jezera, kojoj smo upravo prisustvovali, svojevrstan je spomen i na taj događaj. Na stolu nisu bile papaline, ali su bile i ostale delicije iz jezeranske kuhinje.

Piše i snimio: Mladen Gerovac

Izvor: Jutarnji list

Print Friendly
Podijeli članak:
Share on Reddit0Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Email this to someoneShare on LinkedIn0