KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / FRANKOVIĆ: Dubrovnik valja poštovati kao živi muzej
mato franković

Mato Franković

FRANKOVIĆ: Dubrovnik valja poštovati kao živi muzej

Mato Franković punih je osam godina bio direktor ACI marine Dubrovnik. Sve do lipnja ove godine kada je izabran za gradonačelnika Dubrovnika. Primio nas je u svom rodnom domu, na seoskom gospodarstvu svojih roditelja, u mjestašcu Ponikve na Pelješcu.

Razgovor vodimo o ACI marini, o nautičkom turizmu, o turizmu uopće i, naravno, o turizmu u Dubrovniku. Franković o tome može kvalificirano govoriti ne samo s pozicije funkcije, već i s pozicije iskustva. Nakon školovanja u SAD-u radio je devet godina u Generalturistu. Pet je godina bio direktor poslovnice i direktor regije za Južnu Dalmaciju i Crnu Goru. Također je obavljao niz izbornih funkcija u hrvatskom turizmu. Recimo i to da je uz turističku uspješno gradio i političku karijeru. Godine 2014. preuzima vodstvo dubrovačkog HDZ-a, u listopadu 2016. postaje saborski zastupnik i voditelj Izaslanstva Hrvatskog sabora u parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. S njegovim izborom za gradonačelnika, HDZ se  nakon osam godina vratio na vlast u Dubrovniku.

Uređenje i širenje ACI marine Dubrovnik

Razgovor počinjemo s ACI marinom Dubrovnik. Koji su najveći uspjesi osmogodišnjeg mandata?

– Uspjeli smo riješiti dvije ograničavajuće stvari. Sagradili smo i opremili dva bazena travelifta, tako da sad marina može istodobno podizati dva plovila – jedno do maksimalne dužine 25 metara, drugo do 130 bruto tona. To je jedna od najvećih dizalica u marinama od Ulcinja do Šibenika.

Marina Komolac

ACI marina Komolac-Dubrovnik

Prije šest godina započeli smo s projektom proširenja marine.  Uspjeli smo dobiti ciljane izmjene  i dopune prostornog plana županije Dubrovačko-neretvanske, nakon toga je grad Dubrovnik napravio izmjene i dopune GUP-a. Time su stvoreni preduvjeti da se marina može proširiti. Prosječna bi dužina brodova u novom dijelu marine bila 30 do 35 metara. Predviđeno je da se na vrhu gata na kraju vežu jahte i do 100 metara duljine. Brodovi bi se vezali bočno, svaki bi gat bio povezan cestom čime bi se osigurao komfor ulaska i izlaska s broda i komfor opskrbe bez opterećenja infrastrukture marine. Nadam se da će ACI u nekom razdoblju od četiri godine krenuti s tim projektom, tim više što smo paralelno izradili studiju utjecaja na okoliš – kaže Mato Franković.

U marini je učinjeno još na uređenju okoliša rasvjete po gatovima i šetnicama, marinu kose šest robot kosilica, s teniskih igrališta, s teniskih igrališta uklonjen je tenisit koji bi pri svakoj jačoj buri završavao na brodovima i pkrivena su umjetnom travom, otvoreno je golf vježbalište u marini …

Ali ono što nema niti jedna marina u svijetu to je ekskluzivni ljetnikovac…

Unapređenje turizma u Dubrovniku – kvaliteta usluge umjesto masovnosti

– Da započela je obnova ljetnikovca-dvorca Sorkočević. Budući kompleks bi objedinjavao i muzejski i hotelski i restoranski sadržaj.  Osim dvorca Sorkočević na području marine su i ruševine ljetnjikovca Gundulić. Postoje povijesni dokumenti – ovdje je Ivan Gundulić spjevao Osmana. Tu je i kapelica svetog Tripuna, svetište kakvog nema nigdje u Dubrovniku. Postoji samo u Kotoru gdje ga štuju kao zaštitnika i slavi se dan nakon dubrovačkog svetog Vlaha. Sve je to također ACI-jevo zemljište i to je zona stambene gradnje gdje bi ACI u budućnosti mogao ići i u ponudu apartmanskog smještaja. Bio bi to savršen  spoj novog i starog, čime bi ACI marina Dubrovnik uistinu postala najbolja marina na Mediteranu – zaključuje Mato Franković.

Prelazimo na aktualni dubrovački turizam. Već je poznata ideja o ograničavanju broja gostiju s kruzera na 4000 u određenom vremenskom razdoblju.

– I svjetski mediji su se raspisali o tome da Dubrovniku prijeti uništenje spomeničke baštine. Zbog toga sam i reagirao da se brojke smanje kako bi zaštitili baštinu, omogućili sigurnost i bolju kvalitetu usluge – veli Franković i pokazuje nam fotografije na svom mobitelu što ih je snimio dan prije u 12 sati u središtu Dubrovnika. Glava do glave, tijelo do tijela, ni centimetra slobodnog prostora … Svatko u tom besmislenom mnoštvu može vidjeti samo potiljak osobe ispred sebe, ili nos osobe do sebe.

A zatim Mato Franković  iznosi novi projekt.

– Ujesen krećemo s novim projektom koji se zove „Respect the City“. Brojne hrvatske destinacije pokreću kažnjavanje gostiju zbog nepriličnog odijevanja i ponašanja. Smatram da je kažnjavanje posljednje, a da je prva faza upoznavanje gostiju s činjenicom da kad ulazite u povijesnu jezgru Dubrovnika da ulazite u muzej, živi muzej. I da ga na taj način valja poštivati. Tu prvu fazu projekta Respect the City provest ćemo s turističkom zajednicom, na sajmovima, preko hotela, kroz turističke agencije i reklamne kampanje. Druga faza  projekta je mogućnost parkiranja i zaustavljanja na Pilama. Za sve goste koji dolaze na jednodnevni izlet s područja od Splita do Budve osigurat ćemo tzv. slotove, odnosno vrijeme bukiranja kad mogu doći na Pile. I oni će sami on line bukirati termin koji je slobodan u kalendaru, i tada će moći proći na Pile. Stacionarni gosti i nadalje mogu doći kada žele – zaključuje gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Sedam stoljeća Frankovića

Obitelj Mata Frankovića najstarija je na ovom području. Postoji zapis u arhivima Dubrovačke Republike da su daleke godine 1330. živjeli u Prapratnom te da su se 1458. godine povukli pred gusara i naselili tu u Ponikvama.

Mato i njegov otac Antun Franković vode nas kroz seosko gospodarstvo čiji bi ugođaj i sadržaj mogao oplemeniti i vrhunski etnografski muzej hrvatske baštine.

Stojimo uz mlinicu za masline iz 1878. godine koja svoj posao obavlja još i danas. Nekad su teški kameni kotač koji melje masline okretali mazga ili vol sve dok nije Antun Franković upregnuo – moto kultivator. Patent je u tome da motorna kopačica pričvršćena za “rudo” okreće kotač a da dim iz ispuha prolazi kroz visokotlačnu savitljivu cijev i izlazi na krovu kroz dimnjak. Visokotlačnu cijev Antun je “po vezi” nabavio u Zenici, gdje bila dio visoke peći u tamošnjoj željezari.

Sve, naravno, počinje s berbom maslina.

Frankovići imaju oko tisuću stabala maslina i kada je urod dobar mogu istještiti 5.000 litara ulja. Danas obiranje jednog stabla traje oko sat vremena. Nekada su masline kupile samo žene, a muški su radili u mlinici i po 24 sata. Mlinica može primiti po 250 kg maslina. Kada se masline samelju one se pune u ručno vezene rače koje se prije upotrebu samo operu u moru. Iscijeđeno ulje odlazi u spremište u zemlji, dolijeva se vruća voda tako da ulje na njoj pliva a zatim se sprema u kamenice.

Na kraju bi ostala litra-dvije čisto “verđine” ulja, koje bi se ujutro prikupilo žlicom i stavilo u posebnu bocu. Služilo bi kao lijek. Recimo kod bolesti bubrega uzimalo bi se po žlica ulja tijekom 40 dana.

Inače, Frankovići su svoje imanje obnovili 1988. Osim maslinovog ulja imaju svoje vino i rakiju. O imanju brinu otac Antun i mlađi sin Hrvoje Franković. Tijekom ljeta ovdje primaju skupine gostiju koje im šalju turističke agencije. Sve što smo opisali popraćeno je izvanrednim dokumentarnim filmom HTV-a  “Majka maslina”, snimljenim ovdje na imanju Frankovića 1998. godine a koji smo i mi odgledali na platnu uz mlinicu, kao u nekom pravom muzeju.

Piše: Mladen Gerovac 

 

Print Friendly
Podijeli članak:
Share on Reddit0Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Email this to someoneShare on LinkedIn0

Komentiraj