KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / SKRADIN, VODICE, JEZERA: Od Roškoga slapa do vrata Kornata
ACI marina Jezera

ACI marina Jezera

SKRADIN, VODICE, JEZERA: Od Roškoga slapa do vrata Kornata

Nije tako jednostavno doći do skradinskog gnijezda jahti. Ali upravo u tome je čar. Otkud god došli, užitak je bordižati između živopisnih otoka šibenskog arhipelaga. Zatim pod moćnim zidina tvrđave Svetoga Nikole ući u čitavu milju dug kanal Svetoga Ante. Ploviti njime sve dok se ne otvori veličanstvena panorama uznositog Šibenika. Već na domak gradske luke okrenete brod ka sjeveru i prođete ispod vitkih lukova šibenskoga mosta. Sada ste u Prokljanskom jezeru. Od njega je veće samo Vransko, ono kod Biograda. Ali ovdje je voda boćata. Jer čim okrenemo kormilo na istok evo nas u milujućem toku rijeke Krke. U samom ušću ove kraške ljepotice, u njedrima ovog slikovitog gradića starog 23 stoljeća, ugnijezdila se – ACI marina Skradin. U ovoj istoj uvali gdje su prije dvije tisuće godina stari Rimljani vezali svoje brodove u svojoj luci – Horea.

Ljetni ritam Skradina

ACI marina Skradin

ACI marina Skradin 

Dočekuje nas ljetna vreva Skradina. U daljini se vidi razigrani Skradinski buk, prepun kupača. Stotine ljudi na rivi čeka u redu izletničke brodiće koji će ih odvesti do fascinantnog Roškog slapa, do starih mlinica, do samostana na otočiću Visovca i njegove bogate kulturno-umjetničke riznice. Dakle, ovdje valja vezati brod i prepustit se užicima ljeta.

– Marina živi svojim ljetnim ritmom, kaže nam njen direktor Darko Vidić. Od 180 vezova, samo ih 107 zauzimaju gosti na stalnom vezu, ostalo je namijenjeno ljetnom tranzitu. Zapravo i ovdje već imamo stalne goste, jer svakoga ljeta dolaze nam organizirane flotile nautičara i kada se najave mi im osiguramo vez. Kada se sve popuni, gosti se vežu na gradsku rivu ili ostanu na sidru.

Inače, ACI Skradin je jedna od najsigurnijih marina na Jadranu. Pontoni su novi, sidreni sustav je jak i siguran. Razmak među pontonima je velik pa je manevar lagan. Ovdje i bura i jugo pušu jednako žestoko kao i vani, ali nema vala. Osim toga, brodovi na stalnom vezu zimi mogu biti osigurani s više muringa.

Ne može biti ljepše

Ante Bačić

Ante Bačić

Kroz ljetni život marine vodi nas vođa posade Ante Bačić. Već na prvom gatu nailazimo na stalnog gosta Soltesza Gabora iz Budimpešte. Jedan je od tri vlasnika lijepe 20-metarske jahte na jedra. Pripremio je brod za krstarenje i vraća se ovamo u rujnu sa cijelom posadom – s obitelji i prijateljima.

– Ovdje se osjećamo kao kod kuće. Poznamo već pola Skradina. Plovimo do Dubrovnika i Cavtata. Ali ni ovdje nam nikad ne dosadi. Idemo na izlete biciklima, posjetimo Šibenik, Visovac, slapove …

Bračni par Linda i Gordon Young dolaze iz Liverpoola. Sjede za stolom u kokpitu svoje motorne jahte. Njihova zadovoljna, nasmiješena lica – govore sve.

– Ovdje nam je predivno i ne želimo ići dalje – jer mislimo da nigdje drugdje ne može biti ljepše. Samo uživamo, nemamo nikakve planove. Najdalje smo bili u Trogiru, ali ne bi ni tamo išli da marina ima dizalicu. Najviše uživamo u spavanju, čitanju i dugim šetnjama. Prije mirovine imali smo svoj biznis, radili smo sedam dana u tjednu, tako da nam spavanje ne može dosaditi. Ovdje provodimo pola godine – dolazimo u travnju ili svibnju i ostajemo do jeseni. U Hrvatskoj nam se sviđaju ljudi – veoma su susretljivi i prijateljski.

S Youngovima je i njihov kućni ljubimac, zlatni retriver. Vode, kupanja i plivanja – na pretek. Ni za njega ne može biti bolje.

Hajmo sada malo do čarter gostiju. Vladimir je iz Rusije. Na Jadran dolazi već pet godina. On i društvo iznajme brod u Biogradu, krstare, obiđu riblje restorane, ne zaobiđu Skradin. Redovno sudjeluje i na ruskoj regati 201 milja: Biograd – Zadar – Split. Ništa zahtjevno, kratke rute, puno zabave i druženja.

Andreas i Sandra s djecom

Andreas i Sandra, i njihova djeca Madlene, Lyonel i Charles dolaze iz Njemačke. S iznajmljenom jedrilicom obišli su Dugi otok i Kornate, i evo ih prvi puta u Skradinu.

Nemaju baš strpljenja za razgovor. Svaki trenutak je dragocjen. Ukrcavaju se u gumenjak, pale motor, pravac na kupanje – plaža, Skradinski buk … A navečer u jedan od brojnih skradinskih restorana, poznatih po specijalitetima.

 

Ništa bez “bukerice”

Vraćamo se na rivu. Sunce žeže, a mlada, simpatična i pričljiva djevojka neumorno upućuje goste u prolazu ka obližnjem restoranu. Pitamo je kako ide, ima li gostiju:

Bukerica Krista

Bukerica Krista

– Vidite onu terasu tamo gore. Sada je prazna a navečer bit će puna do posljednjeg mjesta. Rezervirali smo je za nautičare koji dolaze s flotilom brodova. To su već stari gosti, oduševljeni su s nama, dolaze nam svake godine … Ja sam ovdje “bukerica” već treću godinu, ranije sam bila dvije godine u Istri, govorim tri – četiri jezika … Ima tu jedan restoran koji nema svoju «bukericu», ja ne znam kako oni uopće posluju – priča nam djeva u dahu i usput upućuje goste, dobacuje primjedbe i šali se s domaćima koji prolaze. U predahu pita: – Jesi jučer bio na Sinjskoj alci, ja nisam, tako mi je žao, ali za Gospu moram ići.

– Nisi iz Skradina? Ne, ne ja sam Sinjanka, a ako ćeš nešto pisati, zovem se Krista, daj da ti napišem – Krista Samardžić, ne volim kad me zovu Kristina. Veli Krista i ode poslom za skupinom obećavajućih stranaca.

Može i bez prstaca

Iznad marine i rive, gore u Skradinu nižu se restorani i konobe: Dalmatino, Bonaca, Zlatne školjke, Cantinetta, Barbara, Toni, Vidrovača, Prstaci … Prstaci. Konoba Prstaci podsjetila nas je na ljeto 1989. kada smo i ovo mjesto, kao i druge marine duž cijele tada još jugoslavenske obale Jadrana – od Portoroža do Ulcinja – ocjenjivali u sklopu Vjesnikove nautičke patrole. Ovdje smo uživali u prstacima i dagnjama na buzaru. Prstaca više nema, čuva ih zakon. Ostale su dagnje – i ime. Ostali su naravno u skradinskim restoranima i konobama brojni specijaliteti dalmatinske kuhinje i ovoga kraja: frigane ćokalice – ribice iz boćate vode rijeke Krke (točnije – iz vodenog sloja između donje slane morske i gornje slatke riječne vode), tradicionalni skradinski rižot koji se kuha i do 11 sati uz podlijevanje temeljcem od pijetla i govedine, zatim koptrlje – staro jelo poznato sve do Vrgorca od pršut i panceta obavijene janjećom iznutricom i kuhane sa suhim mesom, «kumbasice» od svinjskog i goveđeg mesa sa češnjakom, bijelim vinom i muškatnim oraščićem, poznatom skradinski brudet od jegulje kojem je prilog palenta za koju se kukuruz melje kao nekad – u mlinicama na slapovima rijeke Krke. A nakon svega – skradinska torta, svojevrsna svadbena poslastica koja se obvezno nalazila na jelovniku mladenaca uoči prve bračne noći, jer su joj glavni sastojci – badem, orasi i med! Kao dižestiv može rakija od žižula ili oraha, liker od ružinih latica …

Vodički tulum od 0 do 24

ACI marina Vodice

ACI marina Vodice

 

 

Vodice, 4. je kolovoza. Danas je Vodička fešta, najluđa noć i vrhunac ljetne zabave. Zapravo nema tu razlike dan – noć. I što znači – vrhunac. Vodice su ljeti – grad koji ne spava, ovdje se intenzivno živi i zabavlja puna 24 sata. Buka, gužva, glasna glazba dugo u noć, golem broj kafića, konoba, restorana, noćnih klubova … Sjedimo u kafiću kod recepcije ACI marine s direktorom Stankom Skočićem i Damirom Milošem, poznatim jedriličarom, skiperom i književnikom. Premećemo uspomene, sjećamo se «starih» dana kada se živjelo mirnije, ali nikako ne manje uzbudljivo. Direktor Skočić rado bi nekako pomirio interese mladih, glasnih i vječno budnih partijanera sa željom starijih mještana i dijela gostiju marine da imaju barem noćni mir. Nismo se usudili izreći da je možda ovako dobro. Jer, marina je sada puna do zadnjeg veza, oni koji žele mir dolaze u predsezoni i posezoni pa je i onda puna – i svi dođu na svoje. Naravno, sa stanovišta brojnih Vodičana nije to baš tako jednostavno, ali ljeto je – a svaki tulum ima svoj početak i kraj.

Dirk Hauster

Dirk Hauster

Tuna od 50 kila

Upravo do nas za susjednim stolom sjedi jedan od stalnih gostiju marine, mladi Nijemac iz Düsseldorfa Dirk Hāusler. Sa svojom 12 metarskom jahtom Carnevali ovdje je na vezu već pet godina. Njemu ne smeta ništa, ni buka ni vrućina, ni zima. Dolazi ovamo svaki mjesec, i zimi i ljeti, ostaje sedam do deset dana. Što radi? Bavi se Big Game Fishingom, lovi velike ribe. Ide sam, ne voli društvo i nadmetanja, premda se i ovdje i u susjednim Jezerima na Murteru održavaju vrlo popularna i u svijetu poznata Big Game natjecanja. Kamo ide? Pokazuje rukom, tamo na more, prema Italiji. Uspjeh? Naravno, upravo je ulovio tunu tešku 50 kilograma, a bilo je i većih ulova. Evo i slike Dirk i tuna – tu na gatu u Vodicama.

Recepcionarka Ivana Antić Stošić upoznaje nas s jednom lijepom talijanskom obitelji. Massimo i Alessandra s djecom Giorgiom i Tommasom sa svojom 12-metarskom motornom jahtom redovni su gosti marine. Dolaze iz Fabriana pokraj Ancone četvrtu godinu za redom i ostaju po dva tjedna.

– Kada smo prvi put prešli na hrvatsku obalu Jadrana, ostali smo – paf, sjeća se Massimo. Toliko, otoka, tako modro i kristalno bistro more … Djeca obožavaju vodičke plaže s toboganima, pedalinama i raznim igračkama … I sve to u zelenilu i cvijeću. A svi zajedno obožavaju riblje restorane i dalmatinsku kuhinju. Spominju Sali, Žut, Katinu, Opat … I sam Massimo je ribolovac. Voli loviti podvodnom puškom.

Za slikanje oblači majicu s imenom svog zavičaja. Fabriano – kaže sjetno, to je industrijsko mjesto koje propada. Trebamo turiste, rado bi da bude ovako kao u Vodicama …

ANA, Marija i Tiho

Evo nas u Jezerima. Malo iznenađenje. Na ulazu, gdje je prije bila recepcija sada su učionice ANA-e. Škole jedrenja i mora – Adriatic Nautical Academy. Nekada je bila u sastavu ACI-ja. Nažalost, više nije. Naviru sjećanja: Damir Miloš, Živko Matutinović, Raul, Arsen, Ado, Panda, Igor, Đoko … Cijela početna ekipa Akademije i posade legendarnog maksi krstaša ACY No.1 iz doba Veljka Barbierija i Cina Riccija … Odavde su krenule generacije vrsnih skipera i regatnih jedriličara …

Marija i Tiho

Marija i Tiho

Recepcija marine sada je u prostorima gdje je prije bila Akademija. Dočekuju nas Marija Jelovčić, šefica recepcije te recepcionarka Dina Lovreškov. Tu je i poznato i drago nam lice iz tih dana – mornar Tihomir Čupin Tiho. Ovdje je već 17 godina a prije je bio deset godina mornar u ACI marini Vodice. Marija Jelovčić akođer, pamti slavne dane, gotovo od samog početka ACI-ja.

Marina je puna a posada iskusna, gosti dolaze i odlaze, ali sve je pod kontrolom. Što goste najviše zanima kad dođu u Jezera.

Enzov dom i domovina

– Prvo pitanje je – imate li Internet. Drugo pitanje je – gdje je dobar riblji restoran. Treće je – koje su znamenitosti i priredbe u Jezerima – spremno nam referira Marija. A isto tako spremno će uputiti i goste: imamo izložbu u crkvici Svetog Ivana, koncert je u župnoj crkvi Gospe od zdravlja, imamo Jezerske dane mora, Petkon po jezerski, kako su živjeli i feštali naši stari, kako su krpali mreže i klesali kamen, izrađivali spare (okrugle jastuke za nošenje tereta na glavi), kartile (košare za smokve), pleli pramčane i bokoštitnike za barke, imamo natjecanja u igrama spretnosti i starim športovima, utrke magaraca, 15.8 je velika Ribarska fešta …

A kamo gosti obično odlaze? Uzmu rent a car pa odu u Međugorje, u Vodice, na slapove Krke. I, naravno plove. Kupe kartu Nacionalnog parka, jer i ACI marina Jezera su vrata Kornata.

ACI marina Jezera

ACI marina Jezera

Na kraju, kako smo dosta pričali o starim vremenima i doajenima, Tiho nas vodi k još jednom doajenu ACI-ja. Enzo Ciasca, Talijan iz Ancone govori hrvatski. Nije ni čudo. Kao nautičar u hrvatskom Jadranu je već 30 godina.

– Bio sam prvi stalni gost na vezu ACI marine Split, odmah čim se otvorila. Zimi bih bio na vezu u Splitu a ljeti obavezno u Palmižani. Postao sam dio splitskog đira … Puno sam puta prekrstario cijeli Jadran: Cavtat, Dubrovnik, Hvar, Brač … A onda je došao rat. Premjestio sam brod ovdje u Jezera. Uskoro će mi se pridružiti i supruga. I ovdje mi je lijepo, ali više ne krstarimo, godine čine svoje, kaže Enzo.

Nautički darovi, nautički šopingBrod je isti – motorna jahtica Flash 2. More donosi bore. I mornaru i brodu. Enza to ne brine previše. Samo mahne rukom prema brodu i marini te kaže:

– Ovo je sada moja kuća i moja domovina.

Piše. Mladen Gerovac / Fotografije: Mladen Gerovac i ACI

 

Print Friendly
Podijeli članak:
Share on Reddit0Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Email this to someoneShare on LinkedIn0