REUMATOIDNI ARTRITIS: Liječenje pčelinjim otrovom
Reumatoidni artritis je kronična, upalna, sistemska reumatska autoimuna bolest. Među upalnim reumatičnim bolestima je najčešća. Javlja se u svakoj dobi, no pojavnost raste sa starošću, a vrhunac doseže kod žena između 40. i 60. godina života. Reumatoidni artritis raširen je po cijelom svijetu i pogađa sve rase i etničke skupine. Općenito, omjer bolesti žena i muškaraca je 3:1, a kod 60. godine starosti povećava se na 5:1. Privremeno poboljšanje reumatoidnog artritisa u posljednjem tromjesečju trudnoće neki autori tumače pojavom aloprotutijela u majčinoj cirkulaciji, koja se razviju protiv očevog antigena HLA. U Francuskoj već niz godina aktivni reumatoidni artritis liječe gamaglobulinima dobivenima iz posteljice (HLA je kratica za human leukocyte antigen – antigen protiv ljudskih leukocita). Uzroci reumatoidnog artritisa nisu utvrđeni, a vjerojatno su uključeni genski i vanjski faktori te spolni hormoni. Još nije posve istražena patogeneza bolesti, u kojoj se prepliću humoralni niti stanični mehanizmi imuniteta.
Piše: Primarius dr. Peter Kapš
Istraživanja djelovanja pčelinjeg otrova
Začetnik liječenja reumatoidnog artritisa apiterapijom u Sloveniji bio je mariborski liječnik Filip Terč (1844.-1917.) koji se u slobodno vrijeme bavio pčelarstvom i liječenjem reumatskih bolesti pčelinjim otrovom. Kod nekih je pacijenata utvrdio da su im se reumatske tegobe smanjile ako su bi ih ubole pčele. Zato se udubio u istraživanje utjecaja apitoksina na oboljeli organ. Uspješno je izliječio više pacijenata, tako da je na oboljela mjesta polagao pčele koje su potom ubadale svoje žalce u kožu bolesnika i u nju ispuštale svoj otrov. O svojim je uspjesima pisao u međunarodnim medicinskim časopisima, pa su tu vrstu liječenja nastavili istraživati i drugi liječnici. Danas je općepoznata izreka: „Za liječenje „reume“ pčelin je ubod jedini pravi lijek.“
U literaturi je mnogo podataka o uspješnom korištenju pčelinjeg otrova u liječenju reumatskih bolesti: F. Terč, (1888), E. L. Fiškov (1954), V. A. Goškov (1960), E. M. Alekser (1964), S. Mladenov (1986), J. Y. Lee (2005), M. Thiele (2010) i brojni drugi.
Korejski istraživači J. Y. Lee i suradnici sa Sveučlilišta Chungbuck su 2005. objavili rezultate istraživanja o liječenju artritisa pčelinjim otrovom. Skupini štakora razvili su artritis, a injekcijama apitoksina potom su postigli odlične rezultate u funkcionalnim i morfološkim promjenama na zglobovima. Utvrdili su da kod štakora apitoksin sprječava upalu zglobova i promjene na kostima. Konačni zaključak istraživanja je bio da bi takvo liječenje moglo biti korisno i ljudima.
Uzimanje matične mliječi i propolisa
Biološke lijekove koristimo primarno u liječenju reumatoidnog artritisa i kod nekih drugih upalnih reumatskih bolesti (psorijatičnog artritisa, ankilozirajućeg spondilitisa). Biološki lijekovi sprječavaju imunske procese i tvorbu određenih posrednika imunitetne upale, pa ih zato nazivamo i selektivnim imunomodulirajućim lijekovima. Imunitetni sistem prije svega kod bolesnika s reumatoidnim artritisom tvori previše određenih bjelančevina, kao što su faktor nekroze tumora alfa (TNF-alfa) i interleukin-1 (IL-1) te još neki drugi posrednici zglobne upale. Anti-TNF-alfa lijekovi (etanercept, infliksimab, adalimumab) utječu na molekule TNF-alfa tako da se više ne mogu uključivati u imunska i upalna događanja.
Uzimanje matične mliječi sprječava djelovanje citokina (TNF-alfa, IL-6 i IL-1) koji su u imunitetnom sistemu odgovorni za nastanak upale i poticanje velike stanice makrofaga. Mliječ sadrži faktor koji je odgovoran za inhibiranje lučenja upalnih citokina, a nazivamo ga protuupalni fakor (HBRJ-AIF). Tako matična mlječ djeluje protuupalno u vezivnom tkivu i koži, te smanjuje nastanak oteklina.
Istraživači (S. Büyükberber i suradnici, 2009) su na štakorima istraživali terapeutsku ulogu etanolnog ekstrakta propolisa protiv reumatoidnog artritisa. Dokazali su da upalni citokini imaju središnju ulogu u nastanku i razvoju reumatoidnog artritisa, a da je propolis učinkovit protiv njih i protiv upale zglobova.
Girgin i suradnici (2009) ispitali su djelovanje šest vrsta propolisa (sabranog u Turskoj) na djelovanje u imunitetnom sustavu. Uzorci su bili ocjenjivani in vitro na mononuklearnim krvnim stanicama. Utvrdili su da su se nakon upotrebe propolisa promijenile koncentracije molekula imunosti, kao što su neopterin, triptofan, kinurenin, upalni citokini, faktor tumorske nekroze alfa i gama interferona. Po uporabi propolisa koncentracije upalnih molekula su se smanjile. Također i Song i suradnici (2008) su utvrdili da fenilni ester kavene kiseline (CAPE) koja je aktivna tvar u propolisu, smanjuje upalne procese u tkivima. Djelovanje CAPE su istraživali brojni istraživači koji su utvrdili slično, korisno djelovanje propolisa protiv reumatoidnog artritisa.
Krema s pčelinjim otrovom
S. Mladenov iz Bugarske (1986) opisao je liječenje reumatoidnog artritisa kremom koja je sadržavala pčelinji otrov. Na oboljela mjesta utrljavao je ljekovitu kremu (Mellivenon, Apicur, Virepin, Apizatron, Forapincet). Izvodio je dvije terapije dnevno, ujutro i navečer, jedan do dva mjeseca. Po potrebi je terapiju ponovio. Apitoksin je davao i u obliku injekcije u kožu, i sa ultrazvukom i elektroferezom, 15 do 30 puta svaki dan. Oboljele zglobove liječio je i neposredno pčelinjim ubodima. Za jednu je kuru koristio ukupno 120 do 150 uboda. Liječenje je ponovio nakon šest mjeseci.
Nakon mnogih izvješća liječnika, primjerice Terča iz Maribora i Langera iz Praga te brojnih drugih koji su radili na tom području, Međunarodni savez za borbu protiv reumatskih bolesti prihvatio je pčelinji otrov kao pouzdan lijek protiv reumatskih bolesti. To je zasluga protuupalnih, antiseptičnih i stimulativnih svojstava pčelinjeg otrova, te učinka aktiviranja nadbubrežne žlijezde za povećano lučenje kortizola, tvari antireumatskog djelovanja.
Izvor: knjiga dr. Petera Kapša “APITERAPIJA: Liječenje pčelinjim proizvodima”
