KAMO IĆI
Naslovna / DOBRA PRIČA / GUDOVAC, JESEN 2017: FOTOGALERIJA: Najljepše hrvatske krave i junice – nagrađene na najvećoj Državnoj izložbi stoke
Gudovac 2017, Krave i junice

Mlađe steone junice - prva nagrada junica HR 1200557141, Osilovac d.o.o., Feričanci

GUDOVAC, JESEN 2017: FOTOGALERIJA: Najljepše hrvatske krave i junice – nagrađene na najvećoj Državnoj izložbi stoke

Hrvatska ukupno broji oko dva milijuna goveda i svinja i 750.000 koza i ovaca. A ovdje na 25. poljoprivrednom sajmu u Gudovcu se na najvećoj Državnoj izložbi stoke okupila reprezentivna elita toga broja – dvjesto uzgajivača iz cijele Hrvatske predstavilo je oko pet stotina grla goveda, ovaca, koza, svinja, te konja i peradi. Stručni žiriji izabrali su najbolje  

Tekst i fotografije: Mladen Gerovac

Sajam u Gudovcu najveći je hrvatski poljoprivredni sajam. Na ovom  posljednjem, 25. po redu, održanom od 8. do 10. rujna 2017.  sudjelovalo je oko 500 izlagača iz 15 zemalja, a u ta tri dana razgledalo ga je čak 50.000 posjetitelja. Sve se vrti oko broja pet, a i sam sajam bio je za 5: prelijepe krave, plemeniti konji, lijepe svinje, prekrasne ovce, koze, kokoši, živopisni pijetlovi i raskošni purani, guske, patke, kunići, umiljati zećići … Prava idila iz onog najpopularnijeg svjetskog dječjeg pjesmuljka Old Macdonald Had A Farm …  Znate ono: „To je farma ujka Džima – ija, ija, o …    Tako djeca vjerojatno i doživljavaju ovo što ovdje vide. Doduše ne ona sa sela koja znaju tko je tko i što je što, a jasna su im pravila igre i čemu što služi. Već djeca iz grada od kojih većina nikada nije uživo vidjela kravu, već vjeruju da su to neka čudna šarena ljubičasta stvorenja koja prave čokoladu. Zato je sajam i prigoda da roditelji iz grada dovedu svoje mališane „na farmu ujka Džima“ ne samo kao u nekakav atraktivni zoološki vrt, već da se djeca uvjere kako kruh, meso, med, jaja i mlijeko ne daju tete iz vrtića i tete iz dućana, već da im sve to na stol stiže prije svega s hrvatskih polja, livada i farmi.

Gudovac 2017, krave

Pečeni piceki „ne padaju s neba“

I da pečeni piceki „ne padaju s neba“, kako je znala reći moja prabaka Julijana kada sam joj kao petogodišnjak tog davnog ljeta u dvorištu naše obiteljske kuće u starom zagrebačkom Trnju podavio tek kupljeni prvi naraštaj brojlera. I to u velikom vaštruku, koji inače služi za namakanje i pranje rublja. Za tu ljetnu prigodu ta mi je dobra žena u vaštruk napumpala vodu da se u njoj mogu igrati i praćakati, a tek kupljene piceke smjestila je u jednu kutiju, također u dvorištu meni na dohvat ruke. Stavila ih je tu na sunce da se griju, pa da ih hrani dok ne narastu, kao što je to nekad činila u Podravini, u svom rodnom Peterancu kod Koprivnice. Naravno, piceke sam shvatio kao igračke pa sam ih lijepo sve uzeo, donio u vaštruk da se malo sa mnom kupaju, igraju, plivaju. Nije bilo ni prijekora ni batina, baka ih je samo pokupila i nad njihovim je tjelešcima gorko zaplakala. Ta me slika proganja i danas. Tada sam shvatio ne samo da piceki ne plivaju, već i da pečeni ne „padaju s neba“, jer nećemo imati što peći.

Posljedice Križnog puta

Ubrzo je uslijedila i druga životna lekcija, koja je potrajala malo duže, a povezana je s mojom bakom Katicom i djedom Franjom. I to ne ovdje u Zagrebu, već poprilično daleko odavde. Naime, moja je obitelj bila poslije rata pod posebnom paskom tadašnjih partizanskih komunističkih vlasti, pretežno Srba (tadašnje ozne), jer neki su moji skončali na blajburškom Križnom putu. No, mamin otac, moj djed Jandrić, koji je imao tvornicu gumbi na Maksimirskoj cesti i lanac kuća u tada elitnom kvartu na Mlinovima, odlučio je ostati u Zagrebu, računajući da nije ništa zgriješio. Naravno, odmah su ga uhapsili, zatvorili u logor na Kanalu, odnosno Držićevoj (na mjestu gdje je danas autobusni kolodvor), svu su mu imovinu konfiscirali kao „neprijateljsku“ i pretvorili je u „prijateljsku“ te razdijelili među sobom. Ostatak obitelji „morao je paziti što radi“, pa su baka Katica i djed Franjo „dobrovoljno“  pristali na premještaj , i to čak u istočnu Bosnu, u mjesto Goražde, uz samu rijeku Drinu, tamo prema granici sa Srbijom. Zapravo ne baš u samo Goražde, već tri kilometra zapadno, u bosanske gudure, u područje zvano Podhranjen, kroz koje je tekao potok  bujičar istoga imena.

Naime, tu su nove vlasti podigle omanji vodovod koji je napajao obližnju tvornicu streljiva Pobjeda i dio Goražda uz nju. Moj je djed bio i šef i glavni radnik tog vodovoda, baka je vodila financije i računovodstvo dolje u tvornici, a živjeli smo na samom vodovodu. Tako sam provodio vrijeme sa svojim vršnjacima iz jedne od nekoliko tamošnjih vrlo raštrkanih kuća, igrajući se i čuvajući s njima ovce i krave. Tamo sam čistim slučajem krenuo i u školu, i to godinu dana prije vremena, i to tri mjeseca nakon što je škola već počela. Za to je zaslužan učitelj Đuro, još jedan od Hrvata koji je dobio „prekomandu“  iz Hrvatske u ovo zabačeno područje nove Jugoslavije. U Podhranjenu zapravo i nije bilo školske zgrade (ljudi će je sagraditi tek kasnije „dobrovoljnim radom“),  već se nastava odvijala u dvije prostorije na katu iznad  jednog seoskog mlina. Učitelj Đuro bi dolazio u posjet mojima,  da čuje domaću riječ i da odigra koju partiju šaha s djedom Franjom. A povod za moje interventno školovanje bilo je upravo to što sam već kao 6-godišnjak igrao šah.

Gudovac 2017. Krava

Petica iz svinjogojstva

Pričam sve ovo, jer sam u tom prvom razredu, na tom zakašnjelom početku, prvog dana u školi dobio i prvu peticu iz „poljoprivrede“ i to iz „svinjogojstva“ . Učiteljevo pitanje bilo je što vole jesti svinje, a jedna bucmasta selska curica, moja nova školska kolegica, kojoj je pitanje bilo upućeno (nije bila Muslimanka), glatko je ispalila, vjerojatno sudeći po sebi: „Svinje vole jesti šećer!“. Bio sam sljedeći na redu, odgovor io sam da svinje vole kukuruz. Ne znam otkud mi to, imao sam tek šest godina, bio sam gradsko dijete, nikad nismo držali svinje, štoviše nikad nisam ni vidio kako ih netko hrani, televizije nije bilo a čitati sam tek učio … Valjda mi je to ostalo zabilježeno u nekim mojim dalekim podravskim genima.

U slobodno vrijeme, u toj mojoj dječačkoj bosanskoj epizodi, rijetko bih bio kod kuće. Uživao sam družeći se po cijele dane s mojim vršnjacima na pašnjacima, u torovima i štalama. Kada je majka nakon 2. razreda osnovne škole došla po mene da me vrati u civilizaciju, u Zagreb, prva joj je primjedba bila da „smrdim po štali“. Meni to nije smetalo, štala mi nije smrdjela, naprotiv. Ne smeta mi ni sada, i danas volim miris štale. I zato valjda volim doći i ovamo u Gudovac na sajam.

Ništa bez poticaja

Gudovac 2017. Škotsko visinsko govedo

Škotsko visinsko govedo – dugovječan, dobroćudan, otporan, u Hrvatskoj ih je samo 50

Naravno, Gudovac nije samo „farma ujka Džima“, već sve ostalo što spada u današnju modernu poljoprivredu proizvodnju: najsuvremeniji strojevi, oprema, pribor, sjeme, gnojiva, suvremene metode uzgoja i prerade …  I gotovi proizvodi od mesa, mlijeka i brašna, razni pripravci, napitci, čajevi, vino, rakija …  A zatim i ono što se ne vidi, ali je isto tako važno a ponekad i najvažnije: stručna predavanja, savjetovanja, razmjena iskustava, poslovni susreti te ono što poljoprivrednici od države najviše očekuju i najviše vole, i često smatraju presudnim – to su poticaji.

Stručno se to zove realizacija Programa ruralnog razvoja, pa je tako desetak poljoprivrednih organizacija, na osnovu prethodnog natječaja, upravo ovdje na 25. sajmu u Gudovcu potpisalo s Agencijom za plaćanja u poljoprivredi prve ugovore u ukupnoj vrijednosti od oko 60  milijuna kuna. Kako je objavljeno iz Ministarstva poljoprivrede, to su:  obrt za proizvodnju i preradu gljiva i trgovinu Andričić, poljoprivredni obrti Agro Puškarić i Dominik B., ugostiteljski i poljoprivredni obrt Citadela, obiteljska poljoprivredna gospodarstva Marin Bešlić, Antonio Strgar i “Agropomper” Ivice Pompera, te tvrtke Croma-Varaždin, Žumberački sinovi i Dukat.

Mame – misice i primadone

Gudovac 2017. krave

No, time nije sve gotovo, nije baš tako jednostavno uzeti novac, treba slijediti utvrđeni postupak.  Korisnici najprije pokreću postupak nabave, zatim podnose drugi dio zahtjeva za potporu, nakon čega će oni prihvaćeni dobiti odluku o dodjeli sredstava. Tek tada mogu podnijeti zahtjev za predujam koji može iznositi 50 posto odobrene potpore …

No, vratimo se sada ponovo „farmi ujka Džima“, ali sada s jedne ozbiljne, stručne, ali isto tako vrlo lijepe strane. Naime, sajam je bio ujedno i najveća hrvatska stočarska priredba – službena Državna izložba stoke.  Hrvatska ukupno broji oko dva milijuna goveda i svinja i 750.000 koza i ovaca. A ovdje se okupila reprezentacija toga broja: dvjesto uzgajivača iz cijele Hrvatske predstavilo je oko pet stotina grla goveda, ovaca, koza, svinja, te konja i peradi  …  Kao što to na svakoj takvoj izložbi biva – biraju se najbolji, najljepši i dodjeljuje nagrade.

Evo kako je to izgledalo kod goveda. Najbrojnije su na sajmu bile simentalska i holstein pasmina, zatim  izvorne  pasmine Istarsko govedo i Buša te mesne pasmine: Angus, Limousine, Charolais, Salers, Aubrac i Škotsko visinsko govedo. U natjecateljskom dijelu izložbe sudjelovale su četiri tzv. kolekcije s ukupno 28 grla holstein pasmine, te šest kolekcija sa 36 grla simentalki.

Sve natjecateljice (ali i ostale) krave i junice imaju svoj obvezni životni broj, a većina ih ima i imena. Evo najboljih po kategorijama – prva, druga i treća nagrada.

HOLSTEIN

Mlađe steone junice:

  1. Junica HR 1200557141, Osilovac d.o.o., Feričanci
  2. Junica HR 3200752573, Nedjeljko Mihalj, Kućanci)
  3. Junica Tihana HR 5200750614, Mario Picig, Orehovec

Starije steone junice:

  1. Junica Puba HR 6200530714, Ankica Vresk, Galovac
  2. Junica Regata HR 8200158453, Mario Mladić, Zlatar
  3. Junica HR 8200687221, Farma Salaš d.o.o., Marijanci

Mlade krave s jednim teljenjem:

  1. Krava HR 9200544213, Žitar d.o.o., Donji Miholjac
  2. Krava HR 1200544369, Žitar d.o.o., Donji Miholjac
  3. Krava HR 1200551640, Nedjeljko Mihalj, Kućanci

Krave s dva i više teljenja

  1. Krava HR 2200547068, Nedjeljko Mihalj, Kućanci
  2. Krava HR 2200409773, Žitar d.o.o., Donji Miholjac
  3. Krava Xanna HR 1200409695, Žitar d.o.o., Donji Miholjac

 

ŠAMPION HOLSTEIN  pasmine je krava HR 8200629520 s Farme Salaš d.o.o. u Marjancima

 

SIMENTAL

Mlađe steone junice:

  1. Junica Vabi HR 3200761241, Ivan Imbrišić, Kozarevac
  2. Junica Dama HR 3200716270, Darko Matuzalem, Bušetina
  3. Junica Jarka HR 2200727354, Nikola Mihajlic, Brezovljani

Starije steone junice:

  1. Junica Judita HR 3200664351, Tihomir Horvat, Kozarevac
  2. Junica Riška HR 5200636952, Tomislav Bukal, Prašćevac
  3. Junica Nika HR 7200496394, Dušanka Rajaković, Predavac

Mlade krave s jednim teljenjem:

  1. Krava Žaklina HR 1200604036, Ivan Imbrišić, Kozarevac
  2. Krava Matilda HR 3200621530, Tomislav Kuharić, Lobor
  3. Krava Bubica HR 0200544692, Jaroslav Červik, Brestovačka Brda

Krave s dva teljenja:

  1. Krava Dalija HR 5200521007, Ivan Imbrišić, Kozarevac
  2. Krava Bobica HR 5200460672, Ivan Imbrišić, Kozarevac
  3. Krava Nina HR 9200074082, Dušanka Rajaković, Predavac

Krave s tri i četiri teljenja:

  1. Krava Tara HR 0200243016, Marinko Bogdan, Velika Mlinska
  2. Krava Dina HR 8200025447, Davor Vojković, Kajgana
  3. Krava Duda HR 7101883897, Stjepan Latinović, Cugovec

Krave s pet i više teljenja:

  1. Krava Wilma HR 4101983666, Darko Matuzalem, Bušetina
  2. Krava Nensi HR 2101396666, Dušanka Rajaković, Predavac
  3. Krava Višnja HR 7102023692, Miroslav Kebrle, Brestovačka Brda

ŠAMPION SIMENTALSKE PASMINE je krava Bamby HR 8200021951, Tomislav Bukal, Prašćevac

 Novost je bilo to što je ove godine simentalska pasmina predstavljena i grupom bičića iz programa genomske selekcije, grupom kćeri bika Wamuresa (prvog bika iz programa genomske selekcije koji je izvezen u Njemačku) te kolekcijom kćeri i unuka krave Nine HR 4101011512.

FOTOGALERIJA:

 

Komentiraj

Pin It on Pinterest