KAMO IĆI
Naslovna / DOBRA PRIČA / ŽIVOT / KOLINDA: Izgleda kao dama, a izdržljiva je kao Rambo
Kolinda Grabar Kitarović, 2007-

KOLINDA: Izgleda kao dama, a izdržljiva je kao Rambo

Na vrletnom izletu s kandidatkinjom za predsjednicu Hrvatske u vrijeme dok je bila ministrica vanjskih poslova

Piše: Snježana Ivić

Brojne je komentare ovih dana izazvao zavoj na zglobu desne ruke predsjedničke kandidatkinje HDZ-a Kolinde Grabar-Kitarović, uz čuđenje kako će sad bez prekida nastaviti turneju Slavonijom!? Da je u pitanju muškarac vjerojatno čuđenja ne bi bilo, ali riječ je ženi, i to plavuši… Stjecajem okolnosti u bivšoj sam se redakciji imala priliku uvjeriti u tjelesnu spremu Kolinde Grabar-Kitarović. Bilo je to u vrijeme dok je bila ministrica vanjskih poslova. Ljetovala je, kao i uvijek, kod suprugove none u Malom Lošinju, pa smo joj se pridružili na jednom od planinarskih pohoda i to u Lubenicama na otoku Cresu. Romantični zalasci sunca Maleno mjesto na visokoj hridi s prekrasnim pogledom, strmoglava stazica kroz vrletni kamenjar do lijepe, malene šljunkovite i skrovite plažice 400 metara niže – njoj je jedno od najdražih mjesta na svijetu. U taj kameni gradić star više od četiri tisuće godina u kojem danas živi samo  desetak stanovnika i na tu plažu Kolindu je prvi puta doveo njen suprug Jakov još davne 1990. godine kada su kao studenti počeli hodati. Njih bi se dvoje zajedno spustili dolje niz liticu na kupanje, a onda bi se u predvečerje popeli do kafića Lubenička loža. Prvo bi popili osvježavajući „bambus“, mješavinu crnog vina i Coca-Cole, za koju su na svojim brojnim planinarskim putešestvijama utvrdili da najbrže okrepljuje nakon napora, a potom uz pršut, ovčji sir iz ulja i domaće crno vino zagrljeni promatrali zalazak sunca.

Dok smo sjedili na terasi Lubeničke lože Kolinda nam je ozarena lica ispričala svoje uspomene na planinarenja sa suprugom koja su ipak jenjala kad je  1999. postala majkom. I dalje su nastavili planinariti, ali bliže Malom Lošinju, gdje sin i kći ostanu s bakama:

– Trenuci najvećeg opuštanja i romantike su kade se predvečer uputimo na Osorščicu, pa na vrhu čekamo na smiraj dana. Kad sunce zađe spustimo se dolje osvjetljujući si put lampadinama. Upravo tjelesne aktivnosti i sport ono su što mi nedostaje tijekom godine kad jurim sa sastanka na sastanak, a najviše vremena provodim u avionu ili na aerodromima čekajući na transfere. Tijekom godine, zapravo jedini trenuci kad sam sama sa sobom su oni kad zrakoplov polijeće i slijeće pa moram isključiti mobitel. No čim to mogu, odmah se bacam na mobitel da pregledam propuštene pozive i poruke – pričala nam je tom prilikom Kolinda.

 

Kolinda spremna za spust na Lubenice

Kolinda spremna za spust na Lubenice

Iz Gucci sandala u Reebok tenisice

Razlog našeg susreta s Kolindom tada i baš tamo bila je njena želja da kao ministrica pomogne promociji i oživljavanju tog gradića odnosno cijelog cresko-lošinjskog arhipelaga za koji je vezana svim srcem. I eto nas zajedno na vrhu u Lubenicama a ispod nas je ta strmoglava pješačka, bolje rečeno oštra planinarska tura do plažice koja daleko dolje sja, poput bisera.
 

 

Kolinda je došla kao i uvijek besprijekorno elegantna, u  bijelom ljetnom izdanju. Kad je došlo vrijeme se krene, iz prtljažnika svog automobila izvukla je sportski ruksak s odjećom za planinarenje, i začas damske Guccijeve otvorene sandale s visokom potpeticom zamijenila crnim Reebok tenesicama, a elegantni kompletić – kratkim bijelim hlačicama i sportskom majicom. I sve to stojeći na parkiralištu uz prtljažnik svoga auta, baš kao svi planinari.

 

Bez kapi znoja

Krenuli smo nizbrdo. Podne je. Pred nama je 2 kilometra dugačak put, a iznad nas sunce nemilosrdno tuče, „prži zvizdan“ rekli bi primorci. Na ulazu u borovu šumu dobrodošlica u obliku lijepog grma zrelih kupina koje smo, naravno, kušali. Spuštamo se dalje kroz prelijepu šumicu, a Kolinda, očito u izvrsnoj formi i, body bilderskim riječnikom rečeno, dobro definiranih mišića korača tako brzo da ju fotoreporter i ja jedva slijedimo. Na izlasku iz šumice počinje litica sa sitnim kamenjem koje na ponekim mjestima zastrašujuće klizi. Kolinda ipak kreće žustrim tempom izabravši (a kako drugačije?) strmiju od dvije staze koje se račvaju pred nama. Tu i tamo bi zastala kako bi se javila na mobitel. A potom se prosto sjurila do cilja, hitro izbjegavajući izletnike koji na toj strmini sjedili ili stajali, hvatali dah i brisali znoj.  Takvi izletnici bili smo i mi, pa nas je Kolinda sačekala na plažici, iskoristivši priliku da namoči noge u moru. I dalje besprijekorne frizure i šminke i – još uvijek mi je enigma kako joj je to uspjelo bez kapi znoja.

Na planinarskoj stazi

Na planinarskoj stazuspjelo – bez kapi znoja. Pa ljupko veli: „ Ako ste spremni, sad možemo natrag!“

 

Spas i “bambus”

Vraćamo se prema Lubenicama. Pratimo je u čvrstoj namjeri da držimo korak s njom. No, već nakon stotinjak metara posustajemo i, što nam drugo preostaje, puštamo ju da sama ode gore. Negdje na polovici puta zvoni mi mobitel. Pita jesmo li u redu.  U znoju i bez daha odgovaram da idemo koliko brzo možemo. „Nadam se da vaš tekst neće imati naslov – jedan dan u paklu s ministricom“, meko se ispričavala. Kad smo se i mi napokon dočepali divne terase  Lubeničke lože tamo su nas čekali: nasmijana Kolinda još uvijek besprijekorne frizure i šminke, u elegantnom bijelom kompletiću,  na stolu Coca-cola, merlot i posuda s gomilom leda. Hvala joj, okrijepila nas je „bambusom“ , uz priču o svom djetinjstvu.

– Obožavam prirodu i sport. Otac mi je lovac i još me kao četverogodišnju djevojčicu vodio sa sobom na svoje šumske pohode. To su mi bili najljepši trenuci kad sam bila sama sa svojim tatom. Kad god dođem u prirodu, vrati mi se taj osjećaj mira i sreće. „Naučio vas je i loviti?“, upitala sam ju nakon ubitačne planinarske rute, uvjerena da je Kolinda zapravo pravi Rambo u damskom tijelu i obličju.

Kratko osvježenje na lubeničkoj plaži

Kratko osvježenje na lubeničkoj plaži

– Ma ne, nikad ne bih mogla pucati u životinju. Ali tata je imao četiri puške pa me je naučio izvanredno gađati u metu. Najdraža mi je bila malokalibarska puška, a moja mama još žali što nisam htjela natjecateljski se baviti streličarstvom. No  imala sam tada neke druge planove za sebe – odgovorila je.

 

Nije Rambo, nego Swambo

– Izgledate kao dama,  a na djelu ste kao komandos. Nedavno su vam prikačili titulu da ste samo ljupki ukras Vlade, a meni se čini da biste mogli stati na čelo kakve elitne vojne postrojbe u slučaju rata – kazala sam.

Od srca se nasmijala:  «Ha-ha-ha… Volim biti u dobroj kondiciji i kad god mogu vježbam u teretani, trčim i planinarim. Što se tiče posla, jako sam sretna s onim što radim upravo zato što se vide rezultati i što Hrvatskoj već nekoliko godina uzastopce raste imidž u svijetu. Posao je takav da noću ne možete spavati jer ste pod adrenalinom, no stresne su mi samo situacije koje ne mogu sama kontrolirati, poput glasina i zakulisnih igara.“

Nakon ovakvog druženja niti najmanje me nije začudila strelovita karijera Kolinde Grabar-Kitarović u NATO-u, gdje je podređeni doduše nisu zvali Rambo nego Swambo kao kraticu od „she who must be obeyed“ (ona koju se mora slušati). Razumjela sam ih.

A kakva bi drugačije mogla biti osoba koja je postigla tako puno u tako malo vremena: pod tim mislim na dvoje djece, brak, karijeru ministrice vanjskih poslova, veleposlanice Hrvatske u Washingtonu i pomoćnice za javnu diplomaciju generalnog sekretara NATO-a, gdje je bila najviše rangirana žena ikad. I evo je u utrci za mjesto predsjednice Hrvatske.

Kolinda Grabar Kitarović s autoricom teksta

Kolinda Grabar Kitarović s autoricom teksta

Fotografije: Snježana Ivić i presnimka “Arena”

Pročitajte još:

ASTROLOGIJA: Kolindi dan izbora sretan, a Josipovića stiže karma

RECEPT MILANA BANDIĆA: Bakalar s krumpirom i medom

NA SAJMU U GUDOVCU: Izložba političara, ljudi, strojeva i životinja

Pin It on Pinterest