Povežimo se na društvenim mrežama

Sorte za zelenu gnojidbu koje tlu vraćaju vitalnost

lucerna

VRT

Sorte za zelenu gnojidbu koje tlu vraćaju vitalnost

Godinu za godinom, mnoge su gredice donosile prinos. Kako biste i u budućnosti osigurali dobru berbu uz planiranje plodoreda priuštite  im  i tretman zelenom gnojidbom. Biljke za zelenu gnojidbu velikom brzinom obrastaju tlo, u koje njihovo korijenje duboko prodire, a razgradnjom se kasnije pretvara u humus. Ovisno o tome koje je povrće tijekom godine iscrplo tlo, siju se na tom mjestu razne biljke koje tlu vraća vitalnost.

Kadifica, kokarda i neven protiv nematoda

Dobar je primjer opadanje rasta i prinosa u slučaju višegodišnjeg uzgoja jagoda na istoj gredici. Uzrok su tome nitasti crvi, tzv. nematode. One su često razlog i kržljavom ili osakaćenom korijenju mrkve, peršina i celera, kao i slabim prinosima mahuna, graška, češnjaka i luka. Isto tako nematode uzrokuju “premorenost” tla koju iza sebe ostavljaju ruže, stabla jabuke i ostale vrste iz porodica rozacea.

Nematode je lako uništiti sadnjom kadifica (Tagetes erecta i Tagetes patula nana), kao i ostalim ljetnim cvjetnicama poput kokarde (Gallardia), carevog oka (Coreopsis) i nevena (Calendula), koji također mogu poslužiti za zelenu gnojidbu. Za uništavanje nematoda postoje i specijalne sjemene mješavine.

Facelija protiv kupusne hernije

Sličan se problem pojavljuje i kada se na gredicama godinama uzgaja kupus. Na njemu tada često nastaje kupusna kila ili hernije – bakterijska bolest koju možemo suzbiti izmjenom kulture, odnosno sjetvom facelije (Phacella tanacetifola) umjesto kupusa.

Za ovu izmjenu nisu pogodne repa, uljana repa i gorušica, koje kao i kupus i brokula pripadaju istoj porodici krstašica, što na jednak način utječe na nastajanje kupusne kile.

Leguminoze za glinena tla i dušičnu gnojidbu

Kod glinenih tala posebno je važno da je mekota (gornji obrađeni dio zemlje) dobro prokorijenjena i razrahljena već ujesen, posebno ako sljedećeg proljeća namjeravamo na istom prostoru uzgajati krumpir ili korijenasto povrće. Ispravna zelena gnojidba u ovom slučaju su leguminoze odnosno mahunarke (lupina, lucerna) te žuta gorušica. Njihovo korijenje ne samo da je posebno snažno, nego udomljuje i bakterije koje formiraju male kvržice pomoću kojih iz zraka skupljaju dušik, a u istim ga kvržicama i pohranjuju. Kasnije, kad se to korijenje razgrađuje, dušik se oslobađa u tlo i tako ga obogaćuje. Iz tih razloga nakon berbe graška, boba, mahuna te ostalih mahunarki koje imamo u vrtu, korijen tih biljki ne čupamo nego ga ostavljamo u zemlji.

Obogaćivanje lakih tala

Kad je riječ o lakim tlima, ona zelenom gnojidbom postaju bogatija humusom, a k tome mogu i bolje držati vodu i hranjive tvari. Za lagana tla osobito su prikladne žute lupine, trave i djetelina inkarnatka.

Za sjetvu biljaka koje služe za zelenu gnojidbu najbolji je kolovoz, kada je većina ljetnog povrća pobrana i mnoge gredice slobodne. Međutim, mogu se sijati već od travnja, a u kasnu jesen biljke se ukapaju u tlo tako da do proljeća, kad počne nova povrtlarska sezona, istrunu i obogate tlo.

Priredila: Agatha Borošak Fotografija: Milan Duniskvarić/Pticica.com

Iz kategorije: VRT

Pretplati se na naš newsletter

Prati nas na Facebooku

Advertisement

Popularno

Recepti

Na vrh