KAMO IĆI
Naslovna / nautička patrola 2017 / NAUTIČKA PATROLA 2017: ACI marina Piškera – brodski dnevnik
ACI marina Piškera

NAUTIČKA PATROLA 2017: ACI marina Piškera – brodski dnevnik

Piše: Mladen Gerovac

Opušteno sjedimo pod pergolom na terasi restorana Klif. Uživamo i sa posadom marine vrtimo stare kornatske priče. One, iz prvih godina ACI marine Piškera. U početku je ovamo vodu dovozio vodonosac  Bok. Vozio ga je kapetan Milan Mudronja iz Murtera, zvan Tamara. Brod nije imao navigacijskih svjetala, pa bi Tamara na brodu upalio vatru. Ljeti bi svaka dva-tri dana dovozio po 12 vagona vode za Žut i Piškeru. Dolazio je i brod Panitula, koji bi svaki dan dovozio svježi kruh, mlijeko, meso, voće, povrće … I za restoran i za trgovinu. Ne bi se ni iskrcalo, a već bi se sve prodalo.

Stari ribar Bare

Eno, tamo je tjesnac kroz koji je mnogi ljetni moreplovac- gliseraš u prilazu sa sjevera, pokušao skratiti put do marine jer bila mu je tu – odmah na nadohvat ruke. U zao čas, nasukao bi se na plićak. Jedini prilaz marini sa sjevera je – oploviti Panitulu. Mornari iz marine ne bi trebali ni pogledati – čuo se full-gas  motora i odjednom – tišina. Dečki bi skočili u gumenjak i za pet minuta dovukli nesretnika. Srećom bez velike štete. Na dnu je pijesak i mulj. Sve bi završilo zahvalom, bocom viskija, štekom Marlboroa iz tadašnjeg marinskog duty free shopa.

A tamo preko kod crkvice živio je stari ribar Bare. Lovio bi ribu, sušio hobotnice,  gavuniće … Bio je osobenjak, nije baš volio ljude, ali ponekad bi za simpatične goste nešto i skuhao. Kad bi ga pitali koliko to košta, uzeo bi štap i na zemlji pod borom napisao cifru. Nije znao jezike, razumio bi samo kad bi netko rekao – zahlen

Sjetio se netko i priče iz travnja 1988. U marinu je ušlo golemo jato gofova. Došli su na pašu – ispod pontona brstili bi školjke i travu. ACI-jev ribar Butica mrežom je iz  gajete odmah zaokružio cijelo jato. Lov je trajao cijelu noć. Rezultat – 400 kila gofa. Taman kao naručeno za drugi dan, za tisuću sudionika regate Kornati Cup …

Te su priče bile poticaj da se Matija i Ivan pomnije raspitaju marini kako bi je mogli predstaviti čitateljima Jutarnjeg lista.

Marina i divljina

Piškera

Piškera sa sjevera

Samo se jedna marina, ne samo u Hrvatskoj, može pohvaliti smještajem u usred jednoga nacionalnog parka. ACI marina Piškera smjestila se baš u srcu NP Kornati na otoku Panitula Vela. Sagrađena je 1984. godine i od tog je trenutka preuzela ulogu civilizacijske oaze u divljini Kornata.

Današnja pogodnost Piškere je i to što je u cijeni veza i cijena ulaznice za nacionalni park. Njeno odrastanje pratio je od samog početka Ivica Zurić. On je danas šef recepcije u marini, a prije 33 godine on je u ovoj uvali u kojoj je danas ACI marina Piškera čistio gradilište iza radnika Hidroelektre zaduženih za gradnju infrastrukture. Iako je prošlo više od tri desetljeća i dalje se sjeća svakog detalja iz vremena gradnje.

– Radnici su spavali u okolnim kamenim kućama lokalnih ribara. Koristili su materijale koji su im bili dostupni na licu mjesta, ali im je zemlju za ravnanje prevozio Desto trabakul, dok im se hrana pripremala i donosila iz restorana Ravni Žakan – prisjeća se Zurić. Sama gradnja trajala je godinu i pol dana, a Zurić je nakon otvorenja ostao raditi na recepciji novootvorene marine. U prvih nekoliko mjeseci su zaposlenike marine svako jutro dovozili brodom na posao od njihovih kuća, ali ubrzo se taj način rada morao promijeniti.

– U prvih nekoliko mjeseci bilo je toliko ljudi da nismo mogli sve stići. Voditelji marine nisu očekivali da će na prvu doći toliko gostiju, zbog čega više nismo putovali doma nego smo ostali spavati na otoku – kaže Zurić. Ubrzo je sagrađena zgrada za smještaj posade a djelatnici marine postali su sezonski stanovnici nacionalnog parka.

Vremena su se dosta promijenila od tada. U to vrijeme glavna zvijezda nautičkog svijeta bio je Elan 43 sa svojih 13 metara duljine i velikim kolom kormila. U osamdesetima je njegovo mjesto bilo na prvom gatu, ali sada njegovo mjesto drže jahte od preko 25 metara duljine, a Elan 43 i njemu slični preselili su se u kategoriju “manjih” brodica. Ipak, što se tiče morskog dijela marine, ona se nije puno primijenila. I dalje ima 118 vezova u moru, od kojih su pet plutajućih i jedan operativni gat za pristanak opskrbnih brodova koji dolaze svaki drugi dan i donose svježe namirnice.

Filip Kulušić je direktor i ACI marine Žut i ACI marine Piškera. Pola tjedna boravi u jednoj marini a pola u drugoj. Kaže kako ne dolaze isti gosti na Žut i na Piškeru.

– Ne znam zašto je to tako, ali ispostavilo se da se kroz vrijeme profilirao tip gostiju od kojih jedni idu samo na Žut a drugi samo na Piškeru. Što se tiče usluga, sve je isto. Obje u svojoj ponudi imaju sve što i marine na kopnu, dakle restoran, trgovinu, bankomat, i obje imaju mali hendikep što se tiče korištenja vode i električne energije. U Piškeri se korisnici na marinski sustav opskrbe mogu priključiti samo od 8 do 12 te od 18 do 24 sata jer struju proizvode tri generatora i solarni sustav ploča, a vodu im donosi brod vodonosac koji dolazi svaka tri dana.

Cliff Richard u restoranu Klif

U sklopu možda i najatraktivnije ACI-jeve marine, Piškera, nalazi se i restoran Klif. Restoranom upravlja rođeni Murterin Goran Jelić, koji odmah napominje da ga svi zovu “Buco”, iako se to na njegovoj liniji ne može primijetiti.

– U marini Piškera sam već 33 godine i dobio sam koncesiju na vođenje restorana Klif. Ovo je inače jedan od prva dva restorana koji su otvoreni na Kornatima – s ponosom ističe Jelić.

Restoran danas ima kapacitet od 150 mjesta, a bazira se na mediteranskoj kuhinji, uz malo proširenje ponude za “mesoljupce”, u šali će Jelić. Gosti su uglavnom nautičari, od kojih je pola vjerna klijentela koja se u “Klif” vraća više puta. Kako i priliči ovako atraktivnoj lokaciji, restoran je primio mnogo poznate osobe, među kojima se ističe nekadašnji Kralj svih Belgijaca, Albert II.

– Kralj je ovaj restoran posjetio tri puta, a iznenadilo ga je što nakon prvog posjeta nismo stavili njegovu sliku na zid. Bio je sretan što ga nismo imali potrebu isticati. On je ovdje samo jedan od gostiju, ljubazan i jednostavan čovjek koji se ne izdvaja od drugih. Jednom prilikom su on i njegova žena otišli na misu preko u kapelicu Male gospe i stajali su tamo kao i svi drugi – priča nam naš domaćin. Osim Alberta II, ovdje boravio i jeo i legendarni njemački nogometaš Klaus Augenthaler, osvajač sedam Bundesliga s Bayernom iz Münchena i svjetski prvak s momčadi “Elfa” na SP-u u Italiji 1990. godine.

Još u početku na Piškeri je bio i Cliff Richard, britanski pop pjevač, koji je tada bio na vrhuncu karijere. Prodao je više od 250 milijuna albuma širom svijeta. Samo u Britaniji prodao je 21 milijun singlova, pa je kao treći najprodavaniji glazbenik, odmah iza Beatlesa i Elvisa Presleya, zaradio i kraljičinu titulu – Sir. Da ne pomislite krivo, restoran, naravno, nije dobio ime po njemu, nego po slavnim kornatskim klifovima.

Nordijska Valkira na gatu Piškere

ACI marina, Piškera

Lin Vad (desno) sa društvom

Zatim smo prošetali gatovima Piškere. Norvežanku Lin Vad (28) bilo je nemoguće ne zapaziti na gatu marine Piškera. Plave kose i stamenog tijela na kojem se ističu detaljno izvedene tetovaže s morskim motivima, Lin je na čelu šarolike skandinavske grupe prijatelja uglavnom iz Osla, koji su svoj odmor odlučili provesti jedreći hrvatskim Jaranom. Veselo društvo na dvije jedrilice, na našu molbu da odgovore na par pitanja, odmah su delegirali Lin.

– Na hrvatsku obalu dolazim od djetinjstva. Moja sestra se udala u Hvaru i tamo imamo obiteljsku kuću tako da dolazim najmanje jednom godišnje. Volim ovu zemlju, ljudi su prijazni, more je krasno, pogotovo za ronjenje s bocama, a riba je vrlo ukusna.

Jedriti je počela s tri godine i dugo godina sudjelovala na raznim natjecanjima.

– Na to me potaknuo moj otac Trygve Bernhardsen, inače vrlo poznati norveški jedriličar koji se natjecao na regatama diljem svijeta.

Raspitujući se kasnije kod Googlea o gospodin Bernhardsenu nalazimo da se radi o izuzetno vitalnom 81-godišnjaku, koji je prije dvije godine bio na naslovnicama svjetskih medija kad je na svoje vjenčanje, unatoč poodmakloj dobi, došao tako da je preplivao 800 metara široki fjord u kojem je temperatura vode bila samo 14 stupnjeva. Do svoje mlade je stigao živ, zdrav i spreman za brak.

Ribarska katedrala

Jutarnji list – nautička patrola

A red je kada smo već ovdje u marini, da s Panitule odemo preko puta na Piškeru, do one crkvice. Radi se o svetištu posvećenom  Maloj gospi, sagrađenom davne 1560. godine. Naime u prvoj polovici 16. stoljeća naglo se razvio kornatski ribolov, pa su tu bila velika skladišta i centar za otkup ribe. Ova jednobrodna građevina svojedobno je imala i svog kapelana u ribarskom mjestu Sali na Dugom otoku.

Nakon osamostaljenja Hrvatske, 1992., crkvica je obnovljena i blagoslovljena te je opet povjerena župi Sali koja se nalazi na Dugom otoku.  Mala Gospa na Saliju specifična je po tome što je riječ o jedinoj zavjetnoj ribarskoj crkvi na Jadranu pa je nazivaju i “ribarska katedrala”

Svake posljednje subote u mjesecu srpnju, a to je ove godine 29. srpnja, ovdje se održi procesija i slavi se misa, a često je vodi zadarski nadbiskup.

Bilo bi sjajno ostati još malo ovdje i uživati u mirisnoj tišini kornatske noći, kada marinski strujni agregat prepusti tminu samo zvijezdama i šterikama. Čekaju nas u uvali Opat kod Ante Božikova – Dupina, a mi smo si zacrtali da prije toga još bacimo sidro u uvali Lavsa.

Idealno sidrište – Lavsa

Piškera, Kornati, uvala Lavsa

Uvala Lavsa

Britanski Guardian koji redovito hvali hrvatska nautička odredišta, svojim je ljetnim moreplovcima svojedobno preporučio kao idealno sidrište – Lavsu. Mi smo u nju ušli puni elana držeći se za konop dok nas je vukao brod, zbog čega se nismo stigli diviti ulasku u tu još jednu kornatsku ljepotu. Ali, unutra sav adrenalin staje i počinje pravi smisao riječi odmor. U uvali su bove na koje su vezane brodice i jahte, čiji vlasnici su se došli opustiti.  Okolna brda štite brod od vjetra, a moreplovce od briga. Ovo je najsigurnije sidrište u Kornatima. Nema zvuka, osim kada se pali motor ili kada netko skoči u more da se okupa. Sve ostalo je blažena tišina popraćena prekrasnim pogledom. Oni željni lijepog pogleda mogu se popeti na neki od okolnih vrhova, a oni željni dobre hrane imaju obližnji obiteljski restoran s uvijek svježom ribom.

Ako se pak želite okupati u čistom moru, a ploveći kroz Kornate i niste zastali u najljepšoj ovdašnjoj pučinskoj plaži Lojeni, najbolje je da se preko brda spustite u malu uvalu Studenjak.

Piše: Mladen Gerovac

 

 

 

Komentiraj

Pin It on Pinterest