KAMO IĆI
Naslovna / nautička patrola 2017 / NAUTIČKA PATROLA 2017: ACI marina Žut – brodski dnevnik
ACI marina Žut, Nautička patrola, Mladen Gerovac, Žut

NAUTIČKA PATROLA 2017: ACI marina Žut – brodski dnevnik

Čim su nam dečki iz servisa u biogradskoj marini Kornati popravili roll-flok, žurimo dalje. Pred nama su Kornati, prva postaja – ACI marina Žut, piše Mladen Gerovac

Brodski junak dana je Ivan Zrinjski. Taj vispren, hitar, znatiželjan, vrijedan i okretan, a očito fizički dobro pripremljen član našeg novinarskog tima, čim smo isplovili, ničim izazvan, popeo se na 15 metara visoki jarbol. Najprije se sam uspeo  do prvog križa, a onda na sjedalici i uz Milanovu asistenciju na vinču, i do samog vrha. Kad se sretno vratio na majčicu palubu izjavljuje:

– Već na prvom križu adrenalin je radio punom parom i nakon kratkog odmora baš mi se i nije penjalo još. Ohrabren Milanovim smirujućim “zen master” glasom krenuo sam i do drugog križa, na visinu od nekih 12 metara s koje su kolege na palubi izgledali neugodno mali. Ljuljan laganim vjetrom, ganut pogledom na ljepotu kakvu čovjek ne može pojmiti, obuzela me čista sreća …” , Eto to je jedan od najtežih jedriličarskih pothvata i prvi doživljaj Kornata jednog inače sasvim nemorskog tipa, našeg Ivana – Zagorca iz Ključa kraj Novog Marofa.

U restoranu ACI marine Žut imalo smo još jedan neobičan susret i doživljaj. Za stolom nas je posluživala djevojka koja je nosila revije na Fashion Weeku i više puta krasila stranice Vougea, Glorije i Fashion Grundgea pa su neki trebali dobro paziti da im hrana na putu od tanjura ne završi pokraj širom otvorenih usta.

Na gatu u Žutu susret s jednim poznatim licem. Mladen Filipović. diplomirani ekonomist i inženjer iz Rijeke. Jedan od one slavne prve šestorice entuzijasta, stručnjaka, ljubitelja mora, jedrenja i nautike koji su s Veljkom Barbijerijem u godinu i pol dana stvorili ACI i prvih njegovih 16 marina, među kojima i ovu na Žutu. Sa svojom suprugom Jolandom na cjeloljetnom je krstarenju Jadranom na svojoj jedrilici First 42.S7, pa se ćemo se vjerojatno još naći u nekoj marini i nastaviti priču o moru, brodovima, jedrenju … I zdravlju.

Ekskluzivni Žut

Upoznavanje s ACI marinom Žut i članovima njene posade preuzeo je ispred novinarske posade Masline drugi njen “žabar” – “opegeovac” iz Prgomelja, pokraj Gudovca, pokraj Bjelovara – Matija Boltižar. Evo kako je Matija opjevao te susrete:

“U daljini se naziru bijeli pramci i visoki jarboli u sredini uvale Žut na Kornatima. Od ranojutarnjeg polaska iz Biograda na Moru bijela se boja rijetko vidjela u plovidbi, samo plavetnilo kuda god oko seže te tu i tamo sivo-zeleni pejzaž povremenih otoka. Bijele brodice i jarboli u daljini poredane jedna uz drugu odaju dojam marine, ali dolaskom tamo ta riječ postaje premala da se opiše pojava ACI Marine Žut. Nakon brodskih pristaništa koji se nalaze u samoj blizini, ako ne i u samom gradu, ovdje je ljudska ruka djelovala tek koliko je priroda dopustila.

Ovo mjesto bilo je i prije jedno od omiljenih sidrišta brojnih nautičara, skrivena lokacija koju nisu lako dijelili s drugima. Ipak, njena ljepota nije nešto što bi se smjelo čuvati samo za sebe. Tako su zaključili osnivači ACI-ja koji su ovdje1984. godine sagradili ovu marinu sa 135 vezova. Tako je ova uvala postala kao obavezno mjesto posjete za sve ljubitelje plovidbe. Naime, do nje se i može samo doći brodom, čime je njena ekskluzivnost time veća.

Struja i voda u divljini

Filip Kulušić, direktor ACI marine Žut

Filip Kulušić, direktor ACI marine Žut

Unatoč udaljenosti od civilizacije gosti marine nisu zakinuti niti za jednu uslugu koju bi mogli inače dobiti u nekoj gradskoj marini. Struja, voda, sanitarni čvor, ponuda restorana, trgovina u kojoj se može kupiti svježi kruh pa čak i bankomat. Sve je stalo u tu malu uvalu, a Filip Kulušić, direktori ACI-jevih Žut i Piškera, objašnjava nam kako je sve ovo nastalo.

– Uvala je bila i prije okupljalište jedriličara, a mi smo dolaskom ovdje izgradili potrebnu infrastrukturu da bi uvala postala marina. Nismo previše dirali u samu prirodu, jer ionako se ona sama pobrinula za sve ostalo – kaže Kulušić. Brda s otoka Žut štite moreplovce od snažne bure, uvala je prirodno razvedena kako bi poslužila kao uplovište, a ljudski izum je tek kamena riva za koju se vežu brodovi.

Njena posebnost uzima i svoj danak. Posjetioci marine mogu se priključiti na marinski sustav samo od 8 do 12 sati te od 18 do 24 sata.

-Električnu energiju dobivamo od generatora s otoka, a pitku vodu nam po potrebi donosi vodonosac. Količine su nam ograničene, ali ni u jednom trenutku nismo ostali bez struje ili vode – ističe Kulušić.

Kapelica sv. Mihovila

Od svojih početaka u osamdesetima, marina se nije previše mijenjala. Jedini veći novitet su bove za sidrenje u moru uvale, koje su dodane tamo 1992. godine. One su ujedno jedna od posebnosti ove marine, jer niti jedna druga ACI-jeva marina nema takav tip veza. Nije to jedina unikatnost ovoga mjesta. Ovo je jedina marina u sklopu ACI-ja koja ima i svoju vlastitu kapelicu posvećenu Sv. Mihovilu, zaštitniku otoka. Ona je sagrađena 2015. godine na poticaj direktora Kulušića, a postavljena je u sklopu Dana latinskog idra. Za kraj liste posebnosti tu je svojevrsni prirodni bazen koji se nalazi odmah u marini, a more je toliko čisto da se mnogi ne libe skočiti odmah s broda u more.

Sve ove značajke privlače svako ljeto desetke tisuća brodova, koji se svakodnevno izmjenjuju na vezovima marine. Naime, ovdje nema stalnog veza kao u drugim marinama, pa su samim time svi gosti tranzitni. Ostaju po jedan, maksimalno dva dana, a u svakom trenutku se u marini može vidjeti po 70 brodica. Što se tiče putnika, oni dolaze s cijelog Jadrana. Sukošan, Zadar, Murter, pa i Kvarner ili Dubrovnik, nema mjesta odakle nautičari nisu doplovili na Žut. I nema onih koji se nisu opet vratili. Ksenija Crvelin, radi na recepciji marine Žut već 22 godine i kaže kako imaju goste koji dolaze i po više puta u jednoj godini.

Oaza ljubavi

-Ljudi se ovdje dolaze odmoriti od užurbanog života. Po noći kada se generator ugasi, ništa se više ne čuje. Samo zvuk zrikavaca i možda motor broda iz neke druge, udaljene uvale – kaže Crvelin. Ona je jedna od osam zaposlenika marine, koji od 1. travnja pa sve do 31. listopada, koliko traje sezona, borave na Žutu u personalnom domu. Svi stanovnici marine, njih 30-tak zajedno sa zaposlenicima restorana Žut te marketa, postali su jedna velika obitelj. Svi si međusobno uskaču, pa tako i direktor s početka priče zna ponekad preuzeti ulogu mornara te pomoći dolazećim brodovima da se vežu.

Svi stari, ali i novi korisnici marine, u ovom slučaju postaju rođaci koji njima dolaze u posjet. Naime, kako je marina jako mala, a nema grada koji bi ponudio dodatan sadržaj, svi gosti se okreću zaposlenicima za pomoć ili pak samo za čašicu razgovora.

-Kada se gost posvađa sa ženom on dođe k nama na recepciji i priča nam o svađi. Šta će, nema kamo otići, a mi smo uvijek spremni slušati sve njihove priče. Tako nastane i ta neka povezanost između nas i gostiju – rekla je Crvelin te napominje kako su ujedno brojni brakovi izašli iz ove luke. Susjedi na vezu su se sljedeće godine znali vratiti samo na jednom brodu, a jednom je čak bilo i organizirano židovsko vjenčanje u samoj marini.

Upravo zato pojedini gosti i zaposlenici nazivaju ovaj otok “oazom ljubavi”. Drugi su više skloni koristiti termin “raj na zemlji”, ali koje god riječi upotrijebili nije dovoljno da se opiše ljepota i posebnost marine Žut”, završava svoj raport Matija Boltižar, te opisuje svoja dva upečatljiva susreta s nautičarima na gatu žutske marine.

Sve rute vode u Žut

“Luca Drecker, mladi 18- godišnji Nijemac, je ove godine po prvi puta vidio more. Nije da se nikada nije kupao, sto puta je skakao u obližnje jezero kraj Munchena, ali more je samo vidio u filmovima i na fotografijama prijatelja s društvenih mreža. Njegova prva impresija?

– Veliko je, ne vidim mu kraj! – kaže Luca. On i njegov otac Uwe su odlučili ove godine s brodom doći u Hrvatsku, a jedna od postaja bila im je i marina Žut na Kornatima. Za nju su čuli od obiteljskih prijatelja, a ovoga puta smo oca pitali za dojmove. Naime, on je bio na Jadranu prije 20 godina, ali nikada na Žutu.

– Prekrasno je! Toliko netaknute prirode na jednom mjestu, a more je toliko čisto da vidiš dno – rekao je Uwe.

U isto vrijeme, samo nekoliko vezova dalje je bračni par Jehle. Također su iz Munchena, ali oni Žut posjete barem šest puta u jednom ljetu.

– Ovdje je mirno i sve odiše nekim obiteljskim duhom. Dolazimo ovdje već devet godina i svaki puta steknemo neke nove prijatelje. Ovo je za nas raj na zemlji – kaže Ludwig. ”

Andrea Gašpar

A zatim je kod Matije na red došla i na početku ovog brodskog dnevnika najavljena manekenka – konobarica Andrea Gašpar, koju ju je Matija i razotkrio, skupa s Ivanom Zrinjskim. Evo kako je u Matijinom aranžmanu to izgledalo:

“U restoranu ACI marine Žut poslije hladnog predjela čekamo glavno jelo. Do nas dolazi konobarica Andrea, lijepa, visoka brineta zarazna osmijeha i mediteranskog šarma. Predlažemo da osim glavnog kuhara i pjata s jelom snimimo i nju na što ona spremno odvraća:

– Ma nimojte mene. Ako me želite u novinama poglidajte talijanski Vogue, bila sam tamo dva puta.”

Isprva smo mislili da je riječ o šali, ali ispostavilo se kako nas je posluživala djevojka koja je nosila revije na Fashion Weeku i više puta krasila stranice Vougea, Glorije i Fashion Grundgea. Riječ je o Andrei Gašpar, mladoj manekenki, koja je do svoje 23 godine surađivala s Monikom Sablić, Katarinom Smolić, Aleksandrom Dojčinović…

Nakon ručka nastavljamo razgovor, a bizarnost trenutka se nije smanjivala.

-Tribala sam ići ovo lito dva miseca u Istanbul i misec dana u Milano, ali sam radije došla raditi ovdi u ristoran ka konobarica – kaže Andrea, a kao razlog svoje nadasve iznenađujuće odluke kaže: “Ovdi mi je top!”

Našminkana pasla koze

Tražili smo da nam pojasni svoj razlog, ali priča nas vodi u njen zavičaj i njeno djetinjstvo. Rodom je iz Umčana, naselja u sklopu Vrgorca, gdje je sa svojom obitelji živjela u maloj kući obrađujući svoje poljoprivredno imanje. Priznaje kako nema vozačku, ali odmalena zna voziti sve vrste traktora od Tome Vinkovića do Ursusa, a većinu svog vremena izvan škole je provela čuvajući koze na vrgoračkim pašnjacima. Već tada je znala kako jednog dana želi postati poznata manekenka.

-Išla sam uvik našminkana na pašu. Rinčice, maskara, ma sve sam imala. Maštala sam kako hodam modnim pistama, ali sam znala da ću jednom to stvarno i ostvarit – veli Andrea. Njena karijera je krenula sa 14 godina kada se preselila u Split kako bi pohađala Hotelijersko turističku školu, a svoj prvi posao je imala sa 17 godina. Ne na modnoj gaži, nego u kvartovskom kafiću. Prvo je počela raditi u splitskom kafiću, pa u trgovačkom centru, potom u restoranu gdje je bila i voditeljica smjene. Kaže kako je ostvarila vrhunac svoje karijere i da sada u ugostiteljstvu može samo još naučiti praviti koktele.

Wedding day u Splitu

-Nimam u ugostiteljstvu više ništa za radit, jedino da otvorim svoj ristoran. Zato sam prije godine i po krenula sa svojim pravim snom – ispričala je.

Svoju prvu modnu gažu imala je na sajmu vjenčanica Wedding day u Splitu, a nakon toga su ponude dolazile same od sebe. Javljali su se dizajneri, urednici časopisa, a potpisala je i svoj prvi profesionalni ugovor s agencijom Relatum Models. U isto to vrijeme je krenula raditi u restoranu na Žutu. Ovdje je zadnje tri sezone, gdje provodi po sedam mjeseci s ostalim zaposlenicima restorana u marini. Poslužuje goste, otvara butelje, čisti stolove, a isto to vrijeme može provoditi u nekoj skupocjenoj haljini. Tu dolazimo do razloga s početka priče.

Poslije Žuta – svjetska modna pista

-Ovdi se osićam ka doma. Šef je super, kolege su super, nimam razloga za odlazak, ovdi uživam ka da sam doma. Triba mi još malo mira prije nego li to sve krene – kaže. Ipak, ovo joj je zadnja sezona na otoku. Od jeseni kreće nositi revije po različitim svjetskim modnim prijestolnicama. Zbog ugovora ne smije reći o kojima je riječ, ali priznaje kako je neće biti više toliko u Hrvatskoj.

-Glidajte, znam da ću uspit. To sam si obećala kada sam mala bila, tako da mene neće ništa spričit na putu do mog sna – rekla je Andrea.

Njen modni duh izašao je tijekom fotografiranja kada je na svaki okidač fotoaparata promijenila lice iz sezonske nasmiješene konobarice u ozbiljnu zavodljivu manekenku. Razgovor je potom naglo morao stati, jer su upravo došli novi gosti u restoran, a ona je odmah pohitala prema njima kako bi preuzela njihovu narudžbu. I tako je ponovno postala ona ista djevojka koja nam je samo nekoliko minuta prije nosila vino za ručak, a koja će za par mjeseci nositi neke od najljepših modnih odjevnih predmeta u svijetu.”

Dok je Matija otkrivao pastoralne, manekenske i ugostiteljske tajne Andree iz Vrgorca, Ivan Zrinjski otkrivao je tajne restorana i njegove kuhinje, pa je od chefa iskamčio i za našu patrolnu priču obavezni recept.  Sugovornik mu je bio voditelj restorana Romano Milutin.

restoran ŽutTajne kuhinje restorana “Žut”

– Bio sam zaposlenik ACI-ja i rukovoditelj marine, a od 1996. godine imam restoran u koncesiji – kazao nam je Milutin i ukratko opisao restoran. – Imamo kapacitet za 180 mjesta, a gosti su nam najvećim dijelom nautičari, pogotovo tijekom održavanja velikih regata poput Kornati kupa. Organizirali smo i dva vjenčanja, jedno s i izraelskim gostima, a jedno sa zagrebačkim. Bili su tu Iva Majoli, Ćiro Blažević, Toni Kukoč i mnogi drugi, ali to nam ovdje nisu posebno isticali.

Štoviše, Romano Milutin je s većim ponosom istaknuo da je tamo zanat peklo nekoliko mladih kuhara koji danas rade diljem obale, a posljednje tri godine šef kuhinje je Nikica Vukšić. On nam je za predjelo servirao domaću paštetu od tune, crni rižot, salatu od hobotnice, Jakobove kapice, inćune, ribu na pari, a posebno su se istaknule kozice na maslacu i Martelu.

No, prava je poslastica bio veliki hlap, ovdje često, a za dio naše kontinentalne ekipe prilično egzotično jelo, malo nam približeno palentom i paštom koje su bile prilog. Ovaj je specijalitet šefa kuhinje samo par sati ranije pozirao našem fotografu Borisu, netom nakon što je izvađen iz mora na kratko putovanje čija je konačna destinacija bio naš stol. Impresivna “beštija” možda je bila izazovna za blagovanje, ali konačna nagrada u vidu ukusnog mesa bila je više nego vrijedna truda i pokoje fleke na našim bijelim majicama.  A evo i recepta:

Hlap s paštom i palentom

Sastojci:

– hlap od 1,5 kg

– 1kg crvenog luka (kapule)

– 10 do 15 dag češnjaka

– 2 dl prošeka

– 0,5 l bijelog vina

– 2 ljute papričice

– mljevena crvena paprika, slatka

– sol, papar

– maslinovo ulje

Priprema: Crveni luk i češnjak zajedno dinstati na ulju dok ne dobiju zlatnu boju. U to se ulije vino i prošek, a potom stavi hlap koji je prethodno rasječen po dužini na četiri dijela. Doda se oko pola litre vode, mljevene crvene paprike i do tri jušne žličice peršina. Sve se kuha oko 30 minuta i začini po želji. Kao prilog može se poslužiti pašta ili palenta.

Pogled s Tvrdomešnjaka

Skulpture na Tvrdomešnjaku

A da bi sve te kalorije nekako i potrošili, a usput stekli uvid u još jednu atrakciju Žuta, ekipa Patrole popela se na 163 metra visoko brdo iznad marine, koje se zove –  Tvrdomešnjak. To je vidkovac na koje se najbolje uspeti ili u zoru kada sunce izlazi ili navečer  da se baš ovdje doživi sunčev zalazak.  Ekipa Patrole  krenula je gore u predvečerje, i to s kamerom od 360 stupnjeva kako bi ovaj izuzetan doživljaj podijelila sa svima koji to žele vidjeti preko you tube kanala Nautičke patrole.

Odabrali smo jednu od brojnih staza što do Tvrdomešnjaka vode od marine. Nakon kojih 25 minuta uspona evo nas na vrhu.

Dočekao nas je prizor zbog kojeg bi se vrijedilo i cijeli dan penjati. S vrha brda pogled puca na sve strane, na cijeli kornatski arhipelag. A kad se svo to mnoštvo otoka, otočića i hridi okupa u moru u rumenim i narančastim bojama zalazećeg sunca, kada cijela ta raskoš sunčeva zalaska u općenju s morem prijeđe u preljeve tekućeg bakra – možete samo stajati u tišini i – uživati. O onima koji su to doživjeli prije nas govore brojni spomenari koje su nautičari kamenje složili u tornjeve, sjedalice, križeve, mostove i razne druge maštovite skulpture u znak sjećanja na posjet i zahvalnosti Stvoritelju na toj divoti.

Napuštamo marinu i žutsku valu. Iduće odredište nam je ACI marina Piškera. Zato plovimo prema sjeveru kako bi obišli sjevernu puntu Žuta i otoka Kornata, pa kroz moreuz Proversu uplovili u prave Kornate, tj. u Nacionalni park Kornati. Jer, Žut, Sit i svi obližnji otoci smatraju se Kornatima, ali su izvan Nacionalnog parka pa za njih i ne treba ulaznica. No, prije nego što prođemo kroz parkovska vrata Kornata, evo kratkog vodiča kroz Nacionalni park.

Kupanje na Lojeni i ljubav na Mani

Kornati valja doživjeti u njihovoj prirodnoj praiskonskoj tišini. A ploviti u tišini može se jedino pod jedrima. Zato ljubitelji mora, vjetra i jedara jedini mogu uživati u Kornatima onakvima kakvi jesu. Uz posvemašnji mir i tišinu, drugi osjet je – miris. Jedinstveni spoj mora, kamena, kadulje, mirte, majčine dušice, lavande, origana, smilja … A sve zajedno uklopljeno je u čudesni krajolik dokle pogled dopire …

Kornati su danas i kulinarski raj svega što se odvajkada jelo na ovim divljim prostorima – od riba i janjaca do rakova i hobotnica. I sve to u ambijentalnom ugođaju pod pergolom, pred kominom.

A kada se usidrite ili na vezu čekate pred nekom konobom, krenite istražiti Kornate.

Iz Kravljačice popnite se na najviši vrh Metlinu (237 m) i ne zaboravite kameru. Od vrha treba vam desetak minuta do goleme plohe koju mještani zovu Magazinova Škrila a Däniken je smatra dokazom da su nas posjetila bića iz svemira. U uvali Tarac posjetite bizantsku utvrdu Tureta te crkvicu Gospe od Tarca koja je nekad bila utočište mornara a sada je svake prve nedjelje u srpnju posjećuju brodovima brojni hodočasnici.

U blizini je i Mana, mnogi će reći, najljepši otok kornatskog arhipelaga. Tu je 1959. godine snimljen film  “As the sae rages“ („Uzburkano more“). Priča je to o ljubavi između mladog ribara i seoske djevojke imenom Mana, koju glumi Maria Schell. Za potrebe filma tada je od kornatskog kamena sagrađeno ribarsko seoce te je „napučeno“ starim Kurnatarima, ovcama i kozama.

Od opisane konobe u uvali Anica na otoku Levrnaka za pet minuta ste na suprotnoj strani otoka, na Lojeni –najljepšoj  pučinskoj plaži Jadrana. Kupati se zapravo možete gdje god poželite, osim u zonama stroge zaštite a to su: otočić Purara s hridima Klint i Volić te otočići Mrtenjak, Klobučar, Mali i Veliki Obručan.

Piše: Mladen Gerovac

Komentiraj

Pin It on Pinterest