KAMO IĆI
Naslovna / OBITELJ / KAKO IM POMOĆI: Zašto se djeca režu i samoozljeđuju
Nesretno dijete, samoozlijeđivanje

KAKO IM POMOĆI: Zašto se djeca režu i samoozljeđuju

Nije lako biti dijete, ma koliko mi roditelji i ostali odrasli djecu (a i sebe) uvjeravali kako je upravo to najljepši i najbezbrižniji dio života!? Lijepo je to prokomentirao pjesnik Duško Radović aforizmom u knjizi “Dobro jutro, Beograde” gdje kaže: “Ako je od kolijevke pa do groba najljepše đačko doba… Onda možete da zamislite kakav će vam biti ostatak života!”  Ovaj tjedan posvećen je zaštiti dječjih prava: jučer je obilježen Međunarodni dan prevencije zlostavljanja djece (19. studeni), a danas Međunarodni dan djeteta (20. studeni). Na taj dan prije 25 godina na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda usvojena je Konvencija o pravima djeteta koja sadrži univerzalne standarde koje države potpisnice Konvencije moraju garantirati svakom djetetu, poput prava na zdravlje, na privatnost, na dva topla obroka dnevno….  Tekst Konvencije pojednostavljen i prilagođen za čitanje djeci možete pročitati na stranici Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.

“Hrabri telefon”, nevladina udruga za zaštitu djece od nasilja, povodom ovih datuma upozorava na sve prisutniji problem samoozlijeđivanja djece.

“Ne volim se. Nesposoban/nesposobna sam. Kriv/kriva sam. Ljut/ljuta sam. Ništa u mom životu nema smisla. Ne mogu više podnijeti ovu bol. Ne mogu promijeniti svoj život. Nitko me ne razumije. Nitko mi ne može pomoći. Ja sam razočaranje drugih.”, samo su neki od osjećaja i misli koje u sebi može nositi dijete koje se samoozljeđuje.

Zašto se djeca režu, grebaju, čupaju kosu, udaraju…

Samoozljeđivanje je dobrovoljno nanošenje štete vlastitom tijelu, a uključuje ponašanja poput rezanja, grebanja, čupanja kose ili kože, udaranja, onemogućavanja ranama ili ozljedama da zarastu, izazivanja opeklina…  Najčešće ponašanje je rezanje na zglobovima, nadlakticama i unutarnjoj strani bedara. Samoozljeđivanje obično predstavlja reakciju na stresne i traumatske situacije. Dijete odnosno mlada osoba na taj način traži bijeg od problema, olakšanje, oslobođenje od bijesa ili boli, postizanje osjećaja kontrole, iskazivanja srama ili mržnje prema samome sebi…

Djeca i mladi koji se samoozljeđuju obično kažu da im ono daje osjećaj oslobađanja intenzivnih i bolnih emocija te da ih smiruje, no taj osjećaj je samo prividan. Ponašanjima poput rezanja ili grebanja, obično ulaze u začarani krug. Samoozljeđivanje je istovremeno znak da postoji problem i pokušaj njegovog rješavanja. No, do rješenja ne dolazi. U trenutku kada osjeti veliku emocionalnu bol koju teško podnosi dijete će nanijeti svome tijelu ozljede koje mogu imati i kobne posljedice, a ono što nju/ga muči time neće nestati. Nakon ozljeđivanja moguće je da će osjećati sram, krivnju ili razočaranje samom/samim sobom, odlučuje kako to više neće ponoviti, no kada ponovno dođe trenutak da osjeti tugu ili bijes, ozlijedit će se.

Većina djece i mladih ostaju sami u tom krugu – ne vide osobu od povjerenja u svojoj okolini kojoj bi se povjerili, misle kako drugi neće razumjeti njihovo razmišljanje i postupke, misle kako će se roditelji ljutiti, kako im nema pomoći.

Tada se znaju javiti besplatnom Hrabrom telefonu za djecu na 116 111  jer žele s nekime podijeliti svoju priču, žele s nekime podijeliti svoj osjećaj bespomoćnosti, žele dobiti nadu kako rješenje ipak postoji.

Kako pomoći 
Hrabri telefon, linija za djecu i roditeljeDjetetu koje se samoozljeđuje obično je teško povjeriti se drugima u svojoj okolini. Zbog straha od toga što će se dogoditi i koje reakcije može doživjeti, nastavlja sa šutnjom i daljnjim samoozljeđivanjem. Ipak, povjeriti se je najbolji put rješavanja ovog problema, u suprotnom ostaješ u krugu. Razmisli kojoj odrasloj osobi u svom životu možeš vjerovati.

  • Često nas djeca i mladi nazovu i kažu da nemaju nikoga kome se mogu obratiti. Lakše im se obratiti osobi koju ne poznaju nego ljudima koji su dio njihovog života. No, obično kroz razgovor zajedno otkrijemo kako ipak postoji netko. Član tvoje obitelji (roditelji, baka, djed, teta, stric), obiteljski prijatelji ili susjedi, nastavnici su osobe koje mogu biti značajne i na tvom putu oporavka. Ne zaboravi kako većina škola ima stručne suradnike (psihologa, pedagoga, logopeda…) koji su tu za probleme svojih učenika, neovisno je li riječ o onima u školi ili izvan njih.
  • Obratiti se možeš i prijatelju i prijateljici. Dobro je imati nekoga svojih godina s kime dijeliš slične interese i razmišljanja, a tko ti može biti oslonac i u ovom području tvog života. Ipak, riječ je o ozbiljnoj situaciji u kojoj će vam trebati pomoć odraslih. Možeš i zajedno s njim/njom potražiti pomoć!

Osoba kojoj se povjeriš zaista može reagirati na razne načine. Može ju prestrašiti ono što joj govoriš, može ju naljutiti, no ono što se obično krije iza svega toga je briga za tebe. Ne zaboravi to.

  • Razmisli na koji način bi joj mogao/la izreći ono što te muči. Važno je da to učiniš tempom koji tebi odgovara, da kažeš ono za što se osjećaš spremnim/spremnom. Ako ti je teško to izreći, razmisli kako bi ti bilo svoje osjećaje i misli prenijeti na papir i napisati joj pismo.

U trenutku kada se poželiš ozljeđivati pokušaj zastati i učiniti nešto zdravije za sebe. Pokušaj vježbati (npr. trčati), udarati loptu, trgati papir. Možeš misli koje ti u tom trenutku prolaze kroz glavu i osjećaje koje te opterećuju prenijeti na papir. Nazovi prijatelja i podijeli ih s njime. Nazovi nas da zajedno vidimo kako se olakšati. Sve to je bolje od toga da sebi nanosiš ozljede i ožiljke.

19 poruka  hrabrosti 

Hrabri telefonVolonteri Hrabrog telefona – savjetovatelji na besplatnom Hrabrom telefonu za djecu 116 111 prikupili su zato 19 poruka hrabrosti i posvetili ih toj djeci i mladima s porukom da ne moraju biti sami, da samoozlijeđivanje neće riješiti problem i da postoje drugi, zdraviji načini kako ga riješiti.

  1. „Bol nikad nije toliko slaba ili mala da ju moraš trpjeti sam/a. Zapamti, ti si nečiji razlog za osmijeh.“ Matej
  2. „Nisi kriv.“ Ivana
  3. „Ti vrijediš.“ Monika
  4. „Moraš znati da će i ovo proći.“ Tena
  5. „Postoji mnogo korisnijih kanala ventiliranja naših emocija nego što mislimo, s uključenim većim intenzitetom emocija i većim osjećajem „Ja sam živ i postojim!“. Zašto ne biti kreativan, istraživati koji su to putovi i time razbiti začarani krug bola? Zapamti, sve loše što dođe isto tako i prođe, ne ostaje zauvijek.“ Martina
  6. „Bol, koliko god jaka bila, liječi se ljubavlju i povezivanjem, a ne zadavanjem nove boli.“ Ines
  7. „Život je neizvjestan i nemamo kontrolu nad njim. To je teško prihvatiti. Ipak, suočavanjem s našom ranjivosti, umjesto izbjegavanjem i ubijanjem nje, možemo doživjeti najljepše trenutke našeg života – ljubav, povezanost, brigu, kreativnost, zadovoljstvo.“ Klara
  8. „Jači/jača si nego što možda misliš. Kreni polako, u malim koracima.“ Karla
  9. „Ponekad je teško i izlaz iz problema se može činiti nemoguć, ali važno je osvijestiti da taj izlaz ipak negdje postoji. Ima mnogo djece i mladih koji se nalaze u sličnoj situaciji kao i ti, stoga je važno skupiti hrabrost i  dokazati sebi i drugima da je taj izlaz ipak moguć. Ima ljudi koji ti zaista žele i mogu pomoći, nazovi 116 111, Hrabri telefon je tu za tebe. Sjeti se da je tvoj život beskrajno vrijedan i smisao tvoga postojanja je neprocjenjiv!“ Valentina
  10. „U svakoj krizi postoji i prilika za rast, prilika za novi život. Dopusti da je zajedno otkrijemo.“ Marko
  11. „Želim da znaš – ja sam tu. Kad te preplavi tuga – ja sam tu. Kada misliš da nemaš nikoga – ja sam tu. Kad ti dođe da napraviš taj rez – ja sam tu. Podijeli to sa mnom. Želim čuti tvoju priču. Slušat ću i tvoju šutnju ako riječi neće htjeti govoriti. Ali znaj, nisi sam/a. Ja sam tu (i čekam te).“ Petra
  12. „Ako imaš naviku nanositi si bol, bilo bi dobro da porazgovaraš o problemima i osjećajima s prijateljima od povjerenja, ili nekim drugim osobama u svojoj okolini. Utjehu i podršku koja ti je potrebna možeš pronaći jedino ako se povjeriš nekome.“ Anita
  13. „Uvijek postoje odrasli koji žele pomoći djeci. Vjerujem da i ti imaš tu osobu o svom životu.˝ Anamarija
  14.  „Voljela bi da razmisliš o tome što želiš postići samoozljeđivanjem? Kakve te misli obuzimaju kad osjetiš poriv da to učiniš? Možeš li se sjetiti nekog drugog načina da prevladaš svoje probleme? Ako se dovoljno potrudiš, ja znam da možeš…“ Sandra
  15.  „Jači/a si od ožiljaka koje nosiš na rukama i nogama.“ Tara
  16. „Hvala što s nama dijeliš svoje osjećaje i razmišljanja.˝ Darija
  17. „Možeš promijeniti svoj život. Moguće je prestati samoozljeđivati se.“ Katarina
  18. „U redu je osjećati tugu, bijes, odbačenost, samoću. Svi ih ponekad osjećamo. Ipak, ti osjećaji ne moraju voditi tvoj život.“ Božena
  19. „Vjerujem da ti je ponekad teško, ali pozivam te da razmisliš o svemu lijepom što ti se dogodilo, o svima koji te vole, koje ti voliš i da se toga prisjetiš svaki put kada ti je teško i kada misliš da ti ništa “ne ide od ruke”. Želim da u tim trenutcima učiniš nešto za sebe, nešto što će tebe učiniti sretnijim i pronađeš nekog tko će te saslušati i biti podrška. Vjerujem da u svojoj okolini imaš takvih osoba, samo im moraš dati priliku da budu uz tebe. Ja želim da budeš hrabra/hrabar i da uljepšavaš ovaj svijet kao što si to činio/la do sad!“ Milja

 Fotografija: Sira Anamwong /FreeDigitalPhotos.net

Pročitajte još:

Iskoristite blagdane za razvijanje obiteljske tradicije

Savjeti za djecu čiji se roditelji razvode

ODGOJ BEZ BATINA: Kako primjereno nagrađivati i kažnjavati djecu

Pin It on Pinterest