KAMO IĆI
Naslovna / OBITELJ / RAZVOD: Kako dijeliti skrbništvo nad djecom
time for kids

Ilustracija: Stuart Miles / FreeDigitalPhotos.net

RAZVOD: Kako dijeliti skrbništvo nad djecom

Pitanja podjele brige oko djece nakon prekida zajedničkog života roditelja i razvoda braka, zaokupljaju pažnju stručnjaka različitih profila kako socijalnih radnika, obiteljskih liječnika, psihologa, psihijatara, tako i pravnika te odvjetnika i nadležnih ustanova i tijela uključenih u proces dodijele skrbi. Svima koji su uključeni u proces donošenja odluke je jasno o kojoj se razini odgovornosti rada kada je u pitanju sigurnost i stabilnost djetetovog odrastanja i budućnosti.

Prvi internacionalni i interdisciplinarni kongres Podijeljenog skrbništva, koji je održan od 9. do 11. srpnja 2014. u Bonnu u Njemačkoj, za svrhu je imao okupiti zainteresirane stručnjake i predstavnike civilnog društva u pronalaženju paradigme oko brige za djecu u obiteljima u kojima su roditelji razdvojeni. U tijeku je potraga za pravičnim i nepristranim standardima, a koji bi se bazirali kako na podacima empirijskih studija tako i na kliničkoj praksi.

Ekvivalentna alternativna briga oba roditelja

Definicija podijeljenog skrbništva se sažeto rečeno odnosi na skrbništvo oba roditelja nad djetetom koje obuhvaća minumum jedne trećine vremena sa svakim od roditelja uključujući i vikende, te podrazumijeva odgovornost i obaveze koje iz toga proizlaze i odnosi se na ekivivalentnu alternativnu brigu oba roditelja. Primjenjivo je na većinu razvoda, uključujući i one konfliktne, uz preduvjet da nema obiteljskog nasilja i zlostavljanja djece. Cilj tako organizirane brige za dijete je reducirati probleme koji se jave kod djece nakon obiteljskog kraha, poput niskog samopoštovanja, depresije i alijenacije, neuspjeha i prekida u školovanju, zlouporabi opojnih supstanci, problema sa zakonom.

Za više informacija: http://www.twohomes.org/

Sa stanovišta djeteta u procesu odvajanja obitelji problem je onemogućena dostupnosti oba roditelja. Činjenica da djeca trebaju oba roditelja ne bi trebala iznenaditi, pa ipak mnoge roditelje koji su duboko uvučeni u sukob, iznenađuje. Pri tome ne treba smetnuti s uma da sati provedeni s djetetom nisu sinonim za kvalitetno roditeljstvo.

Nacionalno istraživanje Wake Forest University na skupini od 2000 roditelja cjelovitih obitelji je pokazalo da tate u prosjeku provedu 33 sata, a majke 50 sati tjedno u brizi za djecu. Djeca tako od najranije dobi razvijaju snažnu privrženost prema oba roditelja, no kada su odnosi narušeni, dešava se da dijete dođe u središte tog konflikta, što se održava na kvalitetu privrženost svakome od roditelja, koja najčešće dobiva karakter nesigurne privrženosti.

Kako razvod pogađa dijete

Tijekom razdvajanja i neposredno nakon njega roditelji su skloni vlastite osjećaje prenositi na djecu čega su često nesvjesni. Emocionalna napetost koja je sadržana u postupku razvoda u znatnoj je mjeri povezana s neosjetljivošću na potrebe djece, dok istovremeno djeca namjerno počinju pred roditeljima skrivati svoju bol.

Najčešći oblici animoziteta kojeg jedan ili oba roditelja imaju spram onog drugog su vezani uz nepoštivanje, onemogućavanje ili sprječavanje druženja djeteta s drugim roditeljem, prikazivanje u negativnom svjetlu i optuživanje ili pokušaj obnavljanja kontakata s bivšim supružnikom u ime brige oko zajedničkog djeteta. Posljedica toga može biti da se dijete počinje osjećati odgovornim za razvod roditelja ili pak izbjegava susrete s jednim od njih.

Razvod u najvećoj mjeri pogađa djecu mlađu od pet godina, koji lako postaju potištena, zbunjena u pogledu odnosa u obitelji, skloni su sebe okriviti za razvod, pokazuju regresiju u ponašanju, preokupirani su time da ponovo spoje roditelje, izražene čežnje za odsutnim roditeljem. Ta je dobna skupina djece s najvećim rizikom za gubitak kontakta s roditeljem s kojime ne živi. Djeca rane školske dobi pokazuju tugu i osjećaj gubitka, želju za pomirenjem roditelja. Djeca u kasnoj školskoj dobi pokazuju osjećaje srama i nelagode, skloni su prekidanju novih socijalnih odnosa, puni su proturječnih osjećaja žalosti i intenzivne ljutnje, često skrivaju svoje osjećaje kako bi se pred drugima prikazali hrabrijima nego što jesu i mogu biti.

Prednosti i nedostaci podijeljenog skrbništva

Prema USA Department of Health and Human Services, više od 40 % djece rođene u Americi ne živi s jednim od roditelja. Suprotno uobičajenom mišljenju, kada se među roditeljima zaoštri borba oko skrbništva, sudovi se još uvijek rijetko odlučuju na podijeljeno skrbništvo nad djecom. Osnovni prigovor se odnosi na to da je podijeljeno skrbništvo prikladno za malu grupu visokoobrazovanih roditelja koji su tolerantni i bez neriješenih odnosa, te da u slučaju ako ti preduvjeti nisu ispunjeni, nakon medijacije propada oko 65 % pokušaja tako koncipirane brige o djeci.

Prednosti podijeljenog skrbništva između ostaloga jesu:

• djeca za svoj pravilan razvoj trebaju oba roditelja, posebno nakon razvoda

• umanjuje se netrpeljivost u odnosima među roditeljima

• umanjuje se mogućnost postojanja sukoba odanosti kod djeteta

• dijete se uči ravnopravnosti uloga oba spola

• oba roditelja u većoj mjeri potpomažu financijski razvoj djeteta

• majke dobivaju bolju priliku za profesionalni razvoj

Pokazalo se kako se sukobi među roditeljima smanjuju u slučaju podijeljene roditeljske skrbi, jer niti jednome roditelju ne prijeti gubitak važnog odnosa s djetetom. Djeca koja odrastaju u tim uvjetima u svim mjerama prilagodbe na svakodnevni život pokazuju bolje rezultate, nego u slučajevima samostalnog skrbništva, te pokazuju manje emocionalnih teškoća i poremećaja u ponašanju (prema Basserman 2002).

Međuroditeljski se sukob u slučajevima podijeljenog skrbništva s vremenom smanjuje, a u samostalnom povećava. Podijeljenim se skrbništvom povećava razina suradnje među roditeljima. Cilj je odvratiti roditelje od destruktivne sudske bitke oko skrbništva nad djecom, motivirati ih na sudjelovanje u terapijskoj obiteljskoj medijaciji usmjerenoj na razvoj zajedničkih i suradničkih planova u odgoju djece.

Odnos podijeljenog i zajedničko skrbništva

Hrvatski obiteljski zakon poznaje zajedničko skrbništvo, u kojem oba roditelja imaju jednaka prava i odgovornosti u skrbi za zajedničku djecu. Pojam skrbništva se poistovjećuje sa skrbi, dijete je povjereno na zajednički život, čuvanje i skrb, taj roditelj nije jedini koji smije i treba skrbiti o djetetu te donositi za dijete važne odluke.

Možemo reći kako je u nastajanju nova etika koja prepoznaje činjenicu da su potrebe i interesi djece odvojeni od prava njihovih roditelja, iako su u isto vrijeme i s njima povezani. Istraživanja jasno pokazuju da je za djecu u situaciji razvoda najbolje ako zadrže rutinske roditeljske aktivnosti, što oboje roditelja stavlja izvan ograničavanja posjećivanja i druženja, pod uvjetom da je dijete pri tome zaštićeno od destruktivnog roditeljskog sukoba.

Najnovija istraživanja podržavaju odmak od okvira samostalnog skrbništva, određivanja iste mjere za sve i stava da ¨pobjednik dobiva sve¨, te se usmjerava prema ideji podijeljene roditeljske odgovornosti.

Značajne spoznaje navodi Edward Kruk sa British Colombia University kada piše kako roditelji koji su u kontinuiranom kontaktu sa svojom djecom imaju bolje fizičko i emocionalno zdravlje koje je rezultat nalaženja smisla i osobne gratifikacije povezano s aktivnim roditeljstvom, dok se statistički najviše depresija nalazi kod onih roditelja koji nemaju kontakte s djecom s kojom ne žive. U praksi to znači da svaki od roditelja mora biti spreman odreći se nekih od svojih povlastica u odnosu s djetetom, kako bi kao roditelji zajedno odabrali ono što je za dijete najbolje, čak i po cijenu osobnog gubika.

Dobrovoljno isključivanje roditelja iz života svoje djece

¨Bol koja nije transformirana prevladat će na kraju¨ Richard Rohr

Prilikom separacija od voljenih osoba radi se o transformiranju jedne od najveće boli s kojom se osoba može suočiti, u žrtvovanju sebe s ljubavi. Broj očeva, ali i majki koji se dobrovoljno isključuju iz života svoje djece je ozbiljan problem za živote njihove djece kasnije. Međutim, nepotrebno udaljavanje ili sprečavanje kontakata između djeteta i roditelja s kojime dijete ne živi, a čiji roditelj želi i nastoji biti dijelom njegovog života, znači sprečavanje prirodnih odnosa naklonosti i bliskosti i samom time je nedopustivo.

Razina do koje djeca mogu zadržati značajan i kvalitetan odnos sa svakim od roditelja, igra značajnu ulogu u određivanju ishoda nošenja djece s negativnim posljedicama razvoda. Produljeno žalovanje je povezano s time što djeca postaju fokusom roditeljskog sukoba ili njihovog međusobno nedovršenog odnosa. Fokus rada s roditeljima se odnosi na postizanje mogućnosti svakog od roditelja da svoju djecu poštede od razornih posljedica tog sukoba i omoguće im da se razvijaju u slobodna, sigurna i sretna bića.

O čemu govori i pjesma Halila Gibrana: O djeci

“Vi ste lukovi iz kojih se vaša djeca

poput živih strijela odapinju naprijed.

Težite tome da im oblina luka bude ugodna,

kako bi njihove strijele letjele daleko.”

Piše: Sanja Jusufbegović, prof.klinički psiholog

Izvor: Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

Ilustracija: Stuart Miles/FreeDigitalPhotos.net

Komentiraj

Pin It on Pinterest