KAMO IĆI
Naslovna / PUTOVANJA / BOSNA: Savršeni wellness vikend na Vlašiću
Skijalište Babanovac, Vlašić

BOSNA: Savršeni wellness vikend na Vlašiću

Već prvi udah oštrog planinskog zraka s mirisom snijega na Vlašiću, otklonio nam je memlu i umor nakon tri i pol sati vožnje od Zagreba. A na prvi pogled bilo je jasno da se isplatilo za produženi vikend doći ovamo: prekrasni sniježni pejzaži planine visoke gotovo 2000 metara, mir duboke borove šume isprekidan tu i tamo tutnjem gomile snijega pod čijom težinom popusti  neka grana,  veseli žamor s obližnjeg skijališta, na zaleđenom jezercetu svađaju se guske, zvoncaju praporci s konja koji vuče sanjke s turistima… Kao da me neki čarobni vremeplov vratio u sretna zimovanja moga djetinjstva.

Planina Vlašić

Planinska cesta do Babanovca

Babanovac: skijaško središte i turističko mjesto

Naše se žensko društvo ove zime prvi puta odlučilo za wellness vikend u Bosni, i to u resort&spa hotelu „Blanca“ kojeg krasi luksuz pet zvjezdica. Hotel je dio turističkog naselja s oko tisuću vikendica, desetak pansiona i nekoliko hotela koje se posljednjih godina razvilo uz Sportsko-rekreacijski centar Babanovac, na 1260 metara nadmorske visine. Za Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine i tijekom desetak godina prije rata ovdje su se održavala natjecanja u skijaškim skokovima, no danas je 90-metarska skakaonica samo jedna spomen- atrakcija uz skijaške staze.

Skijalište Babanovac, Vlašić

Skijalište Babanovac, Vlašić

Brojne registarske oznake Dubrovnika, Osijeka, Zagreba, Splita, Siska… na automobilima ispred skijališta svjedoče da je Babanovac  veoma popularan u Hrvatskoj. Cijene su znatno niže nego u Hrvatskoj, pogotovo ako se usporede sa skijalištima u Sloveniji, Austriji ili Italiji, a Vlašić je i puno bliži od Alpa.

Po položaju u samom središtu Bosne, 21 km od Travnika, podjednako je udaljen od Osijeka i Zagreba (oko 280 km), nešto je bliži Splitu (190 km), a sa 425 km puta i Dubrovčanima je među najbližim skijaškim centrima.  Put od Zagreba do Babanovca bio je nenaporan;  gotovo polovinu puta vozile smo po autocesti, a ostatak po kvalitetnoj regionalnoj cesti (Zagreb – Okučani – Banja Luka – Skender Vakuf – Turbe – Babanovac). Uprkos snježnim padalinama ceste su dobro očišćene. Inače, na Vlašiću snijega bude po pet mjeseci u godini, zna pasti već i koncem rujna, a prosječna mu je visina oko 1 metar.

Spa luksuz hotela „Blanca“: bazen, jacuzzi, saune i masaže

Hotel Blanca, Vlašić

Hotel Blanca, Vlašić

Odsjele smo u dvoetažnom apartmanu hotela „Blanca“. U prizemlju je komotna kožna sofa, a ispred nje veliki otvoreni kamin u kojem su nas dočekale lijepo rasplamsale cjepanice. Brižno osoblje i sljedećih je dana našeg boravka u hotelu svako poslijepodne palilo vatru. Bilo je to samo zbog ugođaja, a ne zbog topline jer cijeli hotel kao i apartmani dobro su zagrijani centralnim grijanjem.  U ovom je hotelu apsolutno sve novo i vrhunsko,  sa svim luksuzom koji pripada hotelu s 5 zvjezdica, ali zbog prekrasne prirode, krepkog zraka i izvrsne tradicionalne bosanske kuhinje ja bih mu dala i zvijezdicu više.

Hotel Blanca Vlašić, bazenPrijepodneva smo provodile kupajući se u bazenu i jacuzziju s pogledom na snijegom zametenu šumu i skijalište. Kako su svi drugi gosti hotela u to doba dana bili na skijanju, bazen je bio samo naš.  Potom je slijedilo opuštanje u turskoj i finskoj sauni, pa malo topljenja u infracrvenoj sauni, onda aromaterapija i za kraj masaža. Probale smo sve masaže, a posebno su ugodne bile ona sa zagrijanim vulkanskim kamenjem i mirisnim uljima limunske trave i čokoladna masaža nakon koje su nas tretirali i pomlađujućom ginseng kupkom.

Gastro luksuz: od ćevapa i begove čorbe do baklave i vlašićkog sira

Ćevapi kod Harija, Vlašić

Ćevapi kod Harija, Vlašić

Nakon tako pomnog njegovanja, opuštanja i obnavljanje energije, slijedio bi obilat ručak  u hotelskom restoranu „Mont Blanc“. Dobra hrana za wellness je važna koliko i bazen, sauna i masaže. Ne mogu dovoljno nahvaliti koliko su fini bili tradicionalni specijaliteti poput vlašićkog sira iz salamure, sarme, bosanskog suđuka i begove čorbe, a za desert, naravno, tufahije, baklave, hurmašice…  Osim domaćih i internacionalnih mesnih jela, menijem dominira mediteranska kuhinja s velikim izborom povrtnih juha, salata i tjestenina, što nam je bila idealna kombinacija za večeru.

Posebna je atrakcija restorana bila i to što smo sjedile za stolom za kojim je sjedio John Travolta. Tako barem tvrde u hotelu, a mi nemamo niti najmanjeg razloga sumnjati da se John Travolta baš poput nas zajeo u vlašićkom siru, begovoj čorbi i tufahijama.



Booking.com


Iako je hrana u hotelu bila i obilata i ukusna, u tih smo se pet dana produljenog vikenda udomaćile i u ćevabdžinici kod Harija, preko puta hotela. To je samo jedan brojnih malih restorančića s domaćom hranom, no nažalost nije bilo prilike da probamo baš sve njihove specijalitete. Kod Harija sam jela možda i najbolje ćevape u životu, a svakako najbolju papriku punjenu sirom. Poslijepodneva smo provodile u dugim šetnjama po snijegu. Skijanje smo ovaj puta propustile, iako je skijalište solidno organizirano  sa nekoliko liftova, uključiv i bebi-lift za početnike, ima oko 10 kilometara uređenih staza, a nudi se i povoljan najam skijaške opreme. Situaciju na skijalištu  možete pratiti na snimkama web kamera  u gotovo realnom vremenu na www.vlasic-bih.info

Ski klub Drveni, BabanovacIskreno priznajem, od skijaških sadržaja koristile smo samo lokal ski-kluba „Drveni“, u kojem smo uživale u sljedećim divotama za užinu: domaćem mlijeku, uštipcima, domaćem kajmaku taj čas pokupljenom s vrućeg mlijeka, džemu i soku od drijenka. Po dvije porcije od svega i dvije kave ukupno stoji 50 kuna.

Ski klub Drveni: uštipci i džem od drijenka

Ski klub Drveni: uštipci i džem od drijenka

I u hotelu i u samom mjestu nekoliko je mjesta i za noćna druženja, no u našem wellness planu bilo je obavezno i dobro se naspavati. „Beauty sleep“ je luksuz koji si u Zagrebu ne uspijevamo priuštiti.  Planinski zrak je izvrstan za san: navečer se lako zaspi, a već u zoru se budiš odmoran.

Ruža koja samo na planini raste bez trnja

Kad smo se nakon pet dana odmora na Vlašiću krenule prema Zagrebu odlučile smo da ćemo se svakako vratiti. U konkurenciji više poznatih spa&wellness resorta i u Hrvatskoj i u Vojvodini gdje smo dosada provodile naše ženske vikende,  na Vlašiću nas se najviše dojmila ljepota prirode i hrana je bila najbolja, cijene su povoljne, a  samo mjesto oko hotela u kojem smo smještene  je najživlje i pruža najviše sadržaja.  Osim skijanja, Vlašić je idealan za planinarenje, biciklizam, paraglajding i jahanje, tu su i razni sportski tereni poput teniskog i nogometnog.  Zbog zdravog planinskog zraka preporuča se za oporavak plućnim bolesnicima i rekonvalescentima nakon  teških bolesti i operacija. Planinski obronci obiluju ljekovitim biljem, poput primjerice endemskog encijana kojeg se donedavno moglo naći i u samom središtu Babanovca.

Mene je ipak najviše zaintrigirala priča o tzv. brandisovoj ruži, Rosa alpina L. Kažu da na planini, na Vlašiću, raste bez trnja, a kad se presadi u grad pusti trnje. Nekako razumijem tu ružu. Putujući natrag svojoj burnoj svakodnevici u Zagrebu osjećam kako mi izbija obrambeno trnje. Svakako se moram na Vlašić vratiti ljeti – želim vidjeti brandisovu ružu.

FOTOGALERIJA:

 

Piše: Agatha Borošak

Fotografije: Agatha Borošak i hotel „Blanca“

Pin It on Pinterest