KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / ACI MARINE RAB I SUPETARSKA DRAGA: Život nautičara na otoku sreće
ACI marina Rab

ACI marina Rab (Foto: Mladen Gerovac)

ACI MARINE RAB I SUPETARSKA DRAGA: Život nautičara na otoku sreće

Vozimo Jadranskom magistralom od Senja prema trajektu u Stinici. Još od Like prate nas oblaci i nekakva dosadna jesenja kiša premda je tek sredina kolovoza. Velebit je u sivoj oblačnoj magli, a Rab se skriva iza debele kišne zavjese. Tek je prošao blagdane Velike Gospe i turističko bi ljeto još trebalo tutnjati punom snagom.

Na trajektom pristaništu u Stinici nema gužve. Ali zato prijeko na Mišnjaku – kilometarska kolona. Očito, kiša je s otoka isprala turiste, potjerala ih je kući. Koga ćemo uopće naći na Rabu? Doduše, ne trebaju nam ovi na četiri kotača, već oni što dolaze s mora – na brodicama i jahtama, pod jedrom i jarbolom.

Branko Pahljina, ACI Rab

ACI Rab i direktor Branko Pahljina (Foto: Mladen Gerovac)

Uzalud smo strahovali, u Rabu vlada opći metež. Koliko li ih je tek bilo kada ih je upravo toliko puno otišlo? Da se nismo najavili direktoru ACI marine Rab Branku Pahljini, teško bi našli i jedno mjesto za parking. Marina je također puna. Brodovi na vezovima, ljudi na gatovima.

-To vam ide ovako, veli Branko:  kad je lijepo vrijeme uvale su pune a marina prazna i obrnuto. Ali evo upravo je zasjalo sunce i kreće se u uvale na kupanje. A i petak je, sutra je smjena pa čarter gosti pa kreću prema svojim bazama.

ACI RAB – sezonska marina privlači starim gradom i feštama

Naime, ACI Rab je sezonska marina, službeno je otvorena od 1. travnja do zadnjeg dana listopada, a kada Uskrs pada prije 1.4. otvara se sedam dana prije Uskrsa.  Dakle , živi od nautičara koji ovamo dolaze i ovdje borave samo u sezoni.

-Kapacitet marine je 142 veza, tijekom sezone imamo 30 do 40 brodova na mjesečnom vezu a ostalo su gosti u prolazu – objašnjava Branko. Imamo pedesetak  novih uplovljenja dnevno, a ostali gosti u marini su oni od prethodnoga dana. Međutim svi ti gosti tijekom prijepodneva napuštaju marinu, tako da sredinom dana  ostanu na vezu tek tri-četiri broda. Svi uplovljavaju tek navečer. Među njima više od polovice su gosti od jučer i prekjučer, koji se vraćaju s izleta i kupanja te oni s mjesečnim vezom, a 50-60 je novih. Nemamo čarter bazu pa subota nije tako frekventna kao ponedjeljak. Zato što je check in – check out u subotu, a naši gosti dolaze uglavnom čarter brodovima iz marine Punat. Nedjelju-ponedjeljak plove do nas a četvrtak –petak su tu na povratku u bazu – zaključuje Branko Pahljina direktor ACI marine Rab.

Zašto nautičari vole Rab? Cijeli grad je jedan jedinstveni povijesni spomenik. Njegova četiri crkvena tornja čine se kao četiri jarbola a cijeli poluotok sa starom gradskom jedrom kao pramac broda okrenutog moru. Svaka zgrada, ulica i trg imaju svoju povijesnu priču. A cijeli je otok prepun je legendi i storija iz davnih dana. Poput one o klesaru Marinu, osnivaču državice San Marino odakle potječe i rapski samostrel, o sv, Kristoforu koji spasio Rab od osvajača Normana, o Kalifrontu i pastirici Dragi, o Liburnim, Grcima i Rimljanima, koji su otok prozvali Felix Arba – sretnim otokom gdje se i današnji posjetitelji očito osjećaju sretno. A među njima i nudisti – golaći nakon što se britanski kralj Eduard VIII. prvi okupao gol u uvali Kandarol.

Osim toga Rab dočekuje svoje goste s prelijepim uvalama i plažama, s gustim sjenovitim šumama – i s feštama. Najpoznatija je Rapska Fiera koja se održava na blagdane sv. Jakova, sv. Ane i sv. Kristofora -posljednjih dana srpnja („kada u marini imamo veliku navalu gostiju“ – veli Branko). Održavaju se viteške igre, turnir samostreličara, prikazuju stari zanati, kuju se stari alati, srpovi, noževi …

Uvijek se u Rabu nešto događa – dani šparoga, dani janjetine, dani autohtonih proizvoda: lavande, ulja, vina …  A na kraju sezone u rujnu postala je popularna fešta Kanata, što bi u prijevodu značilo: gotovo, nema više, fajrunt. Ali kakav fajrunt – svakoga se dana u drugom hotelu održava tržnica s rapskim domaćim proizvodima, nakon čega slijedi zabava uz kuharsko natjecanje u pripremanju brodeta i palente pod nazivom “naj brunčić”, na Trgu sv. Kristofora nastupaju samostreličari, folkloraši, pjevači … Nije to zapravo fešta od fajrunta, već fešta koja zove da se krene iznova!

ACI Supetarska Draga

ACI marina Supetarska Draga (Foto: Mladen Gerovac)

ACI Supetarska Draga – mami posvemašnjim mirom i obiteljskim ugođajem

A nama je vrijeme da krenemo na sjever, ka drugoj rapskoj ACI marini. Ovdje nas dočekuje neki sasvim drugi svijet. Umjesto rapske nautičke vreve, ulazimo u posvemašnji nautički mir Supetarske Drage.

-Marina je stacionarna, radi cijele godine, ima 328 vezova s oko 170 nautičara na godišnjem vezu, ostalo je mjesečni vez i tranzit. To je jedna mirna marina obiteljskog  ugođaja koja živi s mjestom – definira ACI Supetarsku Dragu njen direktor Darko Dumičić.

Vjerojatno je to i razlog da ima i gostiju i zaposlenika gotovo jednako starih koliko i marina. Među njima je i direktor Dumičić, inženjer pomorstva, koje se prije tridesetak godina vratio iz Rijeke na rodni Rab i posao u riječkoj Luci zamijenio tadašnjim radnim mjestom voditelja ACI marine Supetarska Draga.

Zanimljivo je da ACI Supetarska Draga bilježi i porast broja gostiju u tranzitu premda je izvan vruće čarter rute Punat – rt Kalifront –  Rab, budući da je smještena u sjevernom djelu otoka bliže Velebitu. No, i to ima svoje prednosti jer je na glasu kao luka spasa kad zapuše opaka senjska bura.

Darko Dumičić

Slijeva: recepcionarka Sabina Tomulić, vođa posade Mirko Tomulić, direktor marine Darko Dumičić i šefica recepcije Mirjana Perić

A jedan od glavnih aduta marine je restoran Vojko. Hranu nismo kušali ali gosti tvrde da je vrhunska pa je i to jedan od razloga što se ponovno vraćaju.

-Već druge godine kako je proradio Vojko počele su nam stizati rezervacije gostiju s Lošinja i iz Punta na Krku. Čarteraši ovamo svraćaju ako ne u polasku a ono obavezno u povratku – kaže Dumičić. Vojko se trudi, ima uvijek dobar roštilj, ražanj, domaća jela. Prvi je uveo specijalitet – koljenica na ražnju, i svinjska i teleća. I uvijek nudi nešto novo a svoja „hit jela“ najavljuje nekoliko dana unaprijed.

No, nautičara koji su ovdje na godišnjem vezu kod Vojka na večeri je malo. To su oni koji smatraju da brod bez vlastitog ognjišta nije dom. Dođu samo radi promjene i onda kada im se ne da prati suđe.

-Što rade gosti u ACI Supetarska Draga, pitamo direktora.

– Druže se među sobom i s mještanima. Odlaze na kupanje u obližnje uvale. Otok poznaju bolje nego mi. Puno pješače. Otok ima 70 km pješačkih staza. Ujutro kad idem na posao srećem ih kako odlaze s ruksacima na leđima, na razgledanje otoka, grada,  berbu ljekovitog bilja …

Gostima  Drage puno znači  briga posade o njihovim brodovima.

-Nas je 13, a od toga je devet  mornara, među kojima su vođa posade i kućni majstor. Mornari su najzaposleniji u marini, jer navečer treba primiti i u vrlo kratkom vremenu vezati i do150 brodova. Zimi treba obojiti 600 metara željezne ograde, održavati vezove, zelenilo. I, naravno paziti na brodove. Ponekad imamo i tridesetak intervencija zbog cerada i prekrivača plovila, o čemu odmah obavještavamo vlasnike, što oni posebno cijene, jer nikada ne dođe do veće štete.  Mornari su naš najveći kapital – priznaje direktor Dumičić.

Darko Dumičić

Darko Dumičić i ACI Supetarska Draga (Foto: Mladen Gerovac)

Mornari su i staru dizalicu obojili u plavu žutu boju da bi je učinili ljepšom. Osim toga mornari najbolje poznaju goste marine – gdje je tko, što radi, što voli i što ne voli. Kada smo krenuli u potragu za sugovornicima na gatovima, Zoran Milinović nas je vrlo brzo svojim biciklom obigrao marinu i obavijestio nas tko je tu i tko bi rado razgovarao.  A Zoran u ovoj marini bilježi staž dug 30 godina.

I na kraju,  direktor se nada da će i njegova marina doći na red za rekonstrukcija i privođenje jedinstvenom suvremenom vizualnom identitetu, uključujući i restoran Vojko, da će lukobran pretvoriti u parking, da će dobiti novu dizalicu od 15 tona … A možda i bazen, ali tamo negdje sa strane da buka, vika i cika ne naruše sveti mir onih koji sjede, blaguju i tiho ćakulaju na terasi kod Vojka.

ORFEO I LIDIA IZ PADOVE  S gumenjakom već 16 godina dolaze u ACI marinu Rab

Orfeo i Lidia Ferata

PRIJATELJSTVO Orfeo i Lidia Ferato s Brankom Pahljinom (Foto: Mladen Gerovac)

Čini se da je glasoviti talijanski ferragosto daleka prošlost.  Svježi podaci kažu da samo 47 posto Talijana ljetuje i da ih od tog broja 80 posto ljetuje u Italiji. Ipak, na jednom od gatova ACI marine Rab vidimo nekoliko brodova, uglavnom velikih gumenjaka, koji uz propisane talijansku i hrvatsku zastavu viju i barjak venecijanskog lava. Među njima su Orfeo i Lidia Ferato iz Padove koji u ACI marini Rab ljetuju već 16 godina zaredom. A najzaslužniji zato je direktor marine Branko Pahljina koji se s njima upoznao i sprijateljio preko svog kuma i najboljeg prijatelja Roberta Matovanije, koji je prije dvije godine nažalost preminuo. No, ostalo je neraskidivo prijateljstvo s obitelji Ferato.

Lidia i Orfeo ranije su odlazili u Rovinj i Opatiju. Sada svako ljeto sa svojim deset i pol metarskim  BWA luksuznim gumenjakom, opskrbljenim s dva snažna motora od po 300 konja krajem srpnja za pet sati plovidbe stižu iz Venecije u Rab, iznajme apartman odmah uz marinu i – mjesec dana uživaju.

– Otok Rab nudi sve što nam treba – brojne plaže, restorane, odlično je to što je marina u centru i sve nam je na dohvat ruke. Marina je mala, ali lijepa, koncentrirana i funkcionalna. Otok nudi prekrasnu prirodu i odličnu hranu. Rab mi se sviđa zbog prijatelja koji su veoma ljubazni, no Branko je najveći razlog – smije se Orfeo.

– Najviše uživamo u lijepom čistom moru i odličnoj hrani. Orfeo uživa u svježoj ribi, posebno voli škampe tek izvađene iz mora a ja volim peku – dodaje Lidia.

Jednom u mjesec dana odu do svojim gommonom do Dubrovnika, vežu se u ACI marinama. Posjete Lastovo, Mljet, Korčulu, Milnu na Braču, Piškeru, Žut, Skradin. Žut im je prekrasan, kažu.

Inače, s njima su sve do prije par dana ovdje bile kćeri i unuci, koji su već

naučili hrvatski. No, i Orfeo i Lidia sada se već moraju vratiti svom poslu u Padovi, gdje imaju svoju tvrtku za prijevoz i reciklažu starog željeza.

Ali najprije već tradicionalno, zadnju večer Branko kod kuće priređuje zajedničku večeru, čemu se svi neobično raduju.

FREDO NEMEC IZ BEČA 25 godina u Supetarskoj Dragi

Fredo Nemec

Fredo Nemec (Foto: Mladen Gerovac)

Fredo Nemec, porijeklom Slovenac ima jedinstveno zanimanje – voditelj je ringišpila u bečkom zabavnom Parki Prater. Ovdje je sa suprugom Gabrielleom, sinom Reneom i kćeri Biancom. Na Rab zajedno dolaze već 25 godina, najprije s gumenjakom kada su odsjedali s druge strane vale, a prije 4-5 godina kupili su ovaj brod Chill Out i borave u marini.

– Za mene je ovo najljepša i najmirnija marina. Sviđaju mi se ljudi, jako su ljubazni i inače u Hrvatskoj, ali ovdje posebno. Imamo mnogo prijatelje među domaćim ljudima. Najviše uživamo u plovidbi. Idemo prema Golom otoku, u Mali Lošinj, na Krk – priča Fredo.

Čime se bavi osim plovidbe i kupanja, ronjenje, ribolov?

– Nema potrebe da se bavim ribolovom, smije se Fredo. Vojkova kuhinja je izvrsna. To je obiteljski restoran u kojem radi cijela obitelj. Prije je kuhala Vojkova supruga a sada kuhaju kćeri. Hrana je odlična, i garantirano su najveće porcije koje možete dobiti bilo gdje na Rabu. Specijalitet? Sve je dobro. Baš prava domaća kuhinja. Večeras je ribea, neki dan je bila izvrsna punjena paprika. To su ogromne porcije.

Inače posebno bih pohvalio WiFi internet koji je ove godine je uveden u marini, to je prva je liga – vrlo srdačno i u dahu ispričao nam je svoju priču Fredo Nemec  na miješanom njemačkom, slovenskom i hrvatskom.

Dr. REGAN BELOVIČ IZ BRATISLAVE Ovdje nam je lijepo s djecom bilo zbog mira i lijepih pješčanih plaža

Dr. Regan Belovič

Dr. Regan Belovič s djecom – Kristinom i Borisom (Foto: Mladen Gerovac)

Dr. Regan Belovič, plastični je kirurg iz Bratislave gdje ima privatnu ordinaciju. Ovdje ljetuje s obitelji, s kćerkom Kristinom (14) i sinom Borisom (6) koji će 25. 8. baš  u marini proslaviti sedmi rođendan. Supruga je pravnica i zbog posla je morala ranije otići kući. U Supetarsku Dragu dolaze posljednjih 10 godina.  Prije su imali manji brod, a upravo su ovaj mjesec su kupili komforniju Doru od starijeg njemačkog bračnog para kojima je brod zbog godina i bolesti postao teret.

-Prvi puta sam u Hrvatsku došao s 13 godina, a poslije smo  supruga i ja još kao studenti došli u Makarsku. Bili smo prvi turisti nakon izbijanja rata – nas smo dvoje bili jedini u šetnji rivom. Na Rabu smo kupili brod prije 10 godina, kad su Kristini bile četiri.

Zašto baš ovdje u Supetarskoj Dragi?

-Ovdje nam je lijepo s djecom bilo zbog mira i lijepih pješčanih plaža. Djeca uživaju. Svaku godinu ovdje nalazimo svoje prijatelje iz Mađarske, Češke, Njemačke…  Jedva čekamo da se nađemo i da vidimo kako su kome narasla djeca, što se novo dogodilo… Zadovoljni smo i zbog blizine – od Bratislave do ovdje je o 600 km.  Za samo sedam-osam sati vožnje autom mi smo na brodu. Dolazimo nekoliko puta godišnje. Vratit ćemo se u 10. mjesecu. Na brodu ima posla, a ovdje nam je sada i drugi dom.

Inače dr. Belovič razumije i trudi se da govori hrvatski.

-U Slovačku je bila velika migracija iz Hrvatske. Kad sam prvi put došao ovamo, prepoznao sam da ovdje ljudi govore sličnim jezikom kakav je govorila moja baka i kojeg razumijem. Inače kupujem Jutarnji list, pa čitajući vijesti učim hrvatski – kaže dr. Belovič.

Piše i snimio: Mladen Gerovac

 

Komentiraj

Pin It on Pinterest