KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / ACI PALMIŽANA: Marina kao dom velike nautičke obitelji
Pjer Filičević

Pjer Filičević, direktor ACI marine Palmižana (Foto: Mladen Gerovac)

ACI PALMIŽANA: Marina kao dom velike nautičke obitelji

Palmižana. Sama ta riječ nosi u sebi sjetnu melodiju juga, miris mora, šum povjetarca u granama bora, toplinu ljeta i lelujanje valova uz bokove broda. Kao što riječi Polinezija, Tahiti i Bora Bora prizivaju daleka podneblja i bajkovite lagune južnih mora, tako i Palmižana nosi romantiku Mediterana, budi i priziva drage uspomene na ljetne dane, krstarenja, druženja i priče na vezu u jednoj od najljepših marina našeg Jadrana.

Peter Galbraith

Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith za jednog od čestih posjeta Palmižani

ACI marina Palmižana ugnijezdila se u prelijepoj uvali nasuprot Hvara i od samog je početka zarobila srca mnogih nautičara. Ponajviše onih domaćih, koji su otkrili i nastojali što duže uživati u šarmu i zagrljaju te zavodnice ljubitelja mora, vjetra, jedara i brodova. Ubrzo je marina postala dio obaveznog đira viđenih Splićana, a zatim i kultno mjesto viđenih Hrvata: sportaša, glumica i glumaca, pjevačica i pjevača, biznismena, slikara i političara. Ako si želio biti viđen u kulturnom svijetu obavezno si išao na Dubrovačke ljetne igre, ako si želio biti viđen u Zagrebu, morao si svaki dan prošetati i popiti kavu na zagebačkoj Špici, a ako si želio nešto značiti u nautičkom svijetu obavezno si morao vezati brod u Palmižani ili barem biti na brodu koji je vezan u Palmižani. No Palmižana je postala puno više od toga. Svi njeni gosti, i domaći i strani, tijekom cijeloga ljeta živjeli su zajedno kao jedna velika nautička obitelj.

Prvi direktor marine Hvaranin Maksim Filičević

Maksim Filičević

Maksim na svojoj terasi s pogledom na Palmižanu! (Foto: Mladen Gerovac)

Dugogodišnji voditelj marine, zapravo od samog početka prije 30 godina bio je Hvaranin Maksim Filičević. Maksim je inženjer pomorsko nautičke struke i kapetan duge plovidbe prije Palmižane 15 je godina tukao more uglavnom na njemačkim brodovima za kontejnere, što je vrlo blizu ratnim brodovima NATO-a. Kada je došao u Palmižanu navršio je 39-tu. Njegov prijatelj, Jerko Domančić Braco – Kramer, pionir autonomnog ronjenja u tadašnjoj Jugoslaviji (1957), danas pukovnik HV-a iz Domovinskog rata, povezao ga je 1984. s Nikolom Bogdanićem, direktorom ACI-jevog Nautičkog centra Hvar, koji je u početku objedinjavao ACI marine u Vrboskoj i Palmižani. Bogdanoviću je trebao dobar poznavatelj mora i nautičke struke sa znanjem jezika. Posao kao rođen za Maksima.

Maksim će ACI marinu Palmižana voditi poput kapetana broda – samoprijegorno, savjesno, temeljito i odgovorno.

Tako je već prve dane – te zime 1984. na 1985. u švedskoj „kadi“, maloj barci na kojoj će kasnije slovenski Elan napraviti licencu za svoju „kadu“, s motorom Tomosom Lamo 0,6 prenio i namjestio cijelo recepciju marine, uključujući i veliku tešku kasu.

U prve tri godine je, zajedno sa šefom recepcije Igorom Novakom i serviserom Nikšom Kuzmanićem, kompletirao marinu.

Maksim i Pjer Filičević

Maksim i mali Pjer (sasvim desno) s gostima Palmižane

Marina je zahvaljući opisanom izgledu, smještaju i status poslovala – izvrsno. Prvi gosti bili su Maksovi prijatelji iz Splita, koji su plaćali vez. Među njima je bio i Braco Santrić, vlasnik splitskih Arkada, najpoznatijeg disco kluba u bivšoj Jugoslaviji. Legendarni gost bio je i Talijan Enzo Ciasca sa suprugomn Cincijom koji je sada s istim brodom na vezu u ACI marini Jezera. Kako rekosmo, Palmižana je ubrzo postala okupljalište najprije splitske a onda i hrvatske, kulturne, estradne, poslovne , sportske i političke elite. Među stalnim gostima bili su poznati slikar Zvonimir Mihanović, opatijski ugostitelj Branko Bevanda, američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith kojega je doveo upravo Mihanović …

Najznačajniji događaji za marinu zbili su se 1987. i 1989. – Palmižana je dobila struju i vodu. Na tome se najviše angažirao pomoćnik direktora ACI-ja za Splitsko područje Leo Kuret, koji danas s ponosom kaže: „Najveći izazov u mojem radu u mojih 20 godina u ACI-ju bilo je dovođenje vode, struje i telefona na Palmižanu. Uspjeli smo to učiniti s malo novca, zahvaljujući velikoj upornosti i angažmanu.“

Današnji direktor marine – Maksimov sin Pjer Filičević

Poznati ugostitelj Branko Bevanda bio je čest gost Palmižane

Poznati ugostitelj Branko Bevanda bio je čest gost Palmižane

Jasno je da je Maksim Filičević više vremena provodio u marini nego li kod kuće prijeko u Hvaru. Vodi je brigu o svakom gostu i o svakoj biljci koje je i osobno sadio i njegovao te je marina pretvorena u mali arboretum. S njim su ovdje odrastali i sinovi. Tu su provodili djetinjstvo, igrali se s vršnjacima, djecom očevih prijatelja i gostiju marine. Stariji Pjer je tu radio najprije kao mornar pa kao vođa posade. Vrijeme je brzo prolazilo i 2011. Maksim je stigao do mirovine. Danas gleda na ulaz u Palmižanu s terase svoje kuće u Hvaru a tamo prijeko na kormilu marine ove ga je godine naslijedio – a tko drugi nego njegov sin Pjer.

Pjeru su sada 33 godine, tek je nešto stariji od marine, ne sjeća se prvog dana kada je došao ovamo, jer, naravno, bio je tek beba. Ali se zato sjeća lijepih trenutaka djetinjstva koje je proveo na Palmižani.

– Tu smo uživali, bio je to jedan poseban osjećaj. Još nije bilo struje, agregat bi se palio u 7-8 sati i radio bi do podne. Zatim pauza do 16 sati i radio bi do 23. Kada bi ugasili agregat, bila je to za nas djecu bajka, raj na zemlji. Sjedili bi u šumi i gledali zvijezde a stariji bi uživali u kartama, glazbi, priči … Bili smo kao jedna velika obitelj, bili smo sretni.

Bili su tu nogometaši i košarkaši: Zlatko Vujović, Asanović, Jerković, Rađa, Vranković, Tabak, Kukoč … Svi su oni imali neku barku, ne dužu od 10 metara, bili su nautičari i tu smo se družili cijelo ljeto. Našeg reprezentativca Dragu Gabrića ovdje smo na platou naučili igrati nogomet. I njega i njegovu sestru blizanku Linu, koja je također postala profesionalna nogometašica. I danas sam blizak prijatelj s unukom Brace Santrića koji je držao splitski restoran Arkada – sjeća se svojih dana sretnog djetinjstva na Palmižani Pjer Filičević.

ACI Palmižana

Palmižana se pročula sve do Japana

A kako je danas, pitamo direktora Pjera.

– Izgubio se onaj obiteljski duh, vrijeme je nametnulo jedan novi, komercijalni odnos. Stare goste možeš nabrojati na prste jedne ruke. Neki nažalost više nisu međi živima. Kroz srpanj i kolovoz mi smo sasvim popunjeni osim vikendom kad se osjeti smjena čartera. Posljednjih nekoliko godina kroz organizaciju Yacht Week, dolaze skupine mladih na brodovima. Neki ih nazivaju partijanerima, ja ne bih radio takvu selekciju, oni su za nas gosti kao i svi drugi. U čarteru iznajme 50-60 brodova, vežu se ovdje u Palmižani i u Hvaru, partijaju i i vraćaju se ujutro na brodove na spavanje. Na nama je samo da u marini održavamo mir – zaključuje direktor Pjer Filičević.

Najstariji mornar u ACI-ju: Darko Bonačić Vicić zvani Pirka

Gibonni

Gibonni i Pirka na Palmižani

Vratimo se sada još malo u stara dobra vremena Palmižane. Tu je s nama maskota marine, najstariji mornar u ACI-ju Darko Bonačić Vicić. Nitko ga zapravo ne zna ni po imenu niti i po jednom od prezimena. Svi ga oduvijek zovu – Pirka. Naslijedio je taj nadimak od jednog svog pretka koji je među brojnim ribama ulovio i jednu veliku – pirku. Danas je Pirka legenda. Znaju ga generacije nautičara i stranih i domaćih. Vezao je brodove i Peteru Galbraithu i Bernieu Ecclestoneu, družio se s Goranom Ivaniševićem, Gibonnije, Enom i Mijom Begović, Alkom Vujicom – tepali su mu „pirkica“.

Pirka je inače iz Milne na Braču. Tamo je strancima vezao, čuvao i popravljao brodove i prije ACI marine. Radio je u škveru tamošnje Poljoprivredne zadruge čiji je direktor bio Marko Poklepović, kasnije i prvi direktor ACI marine Milna. Tako je i Pirka 1984. čim je završena marina u Milni prešao u ACI. Jedno se vrijeme Pirka odmetnuo, otišao je na 35-metarsku jahtu talijanskog jet-setera Gaetana Marzottoa (Jolly hoteli, Hugo Boss, Valentino). Jednom su kapetan Marzottova broda i Pirka bili na večeri s Barbierijem u Opatiji pa kaže kapetan Barbieriju: „Ukrao sam ti Pirku“. A Barbieri nije mogao vjerovati pa kaže Pirki: – Darko (valjda ga je samo on zvao imenom), ajde u Milnu, ubit će te Marko!“ Otišli su u Grčku, ali su se brzo vratili na Brač – i Marzotto i brod i Pirka.

Pirka

Pirka i jahta Bernia Ecclestona

Počeo je rat pa ga je direktor Marko Poklepović pitao hoće li na godinu dana otići Maksimiu Filičeviću u Palmižanu? Pristao je a onda je tu i ostao.

– Kada je Maksim vidio što ja sve znam raditi nije me htio vratiti – smije se Pirka. I tako je Pirka ostao ovdje 20 i nešto godina i postao dio splitskog i međunarodnog nautičkog đira.

Uvijek je spreman za šalu, ali svoj posao mornara obavlja krajnje profesionalno. Pa tako kaže:

– Prvo i prvo, ako ne znaš bar dva jezika nemaš šta tražiti u nautici! Drugo, kada brod dolazi najprije digni muring da vidiš da nije pukao ili se zapekao, zapleo. Ne možeš primiti konop broda pa početi dizati muring! Digni muring pa uhvati konop i gledaj kako vjetar nosi – ako je pod vjetrom moraš mu dodati muring. Moraš znati vezati pašnjak – cili svit je pašnjak. Nemaš ti što vikati kad si mornar – ne možeš se derati, jer tako nećeš ništa postići.

Pirka

Mornar Pirka (Foto: Mladen Gerovac)

I danas se Pirka rado prisjeća tih slavnih dana. Kada se ljeti na Palmižani stekao cijeli hrvatski jet set. A za njima bi došli novinari, fotoreporteri s teleobjektivima. Pa bi pitali – Pirka, tko je sve tu. A Pirka bi skinuo ACI-jevu majicu natukao kapu pa bi se za šalu sakrio iza lancuna na brodu na kojem je bila Mia Begović. Objektivi bi radili a novinari šuškali – tko je ono s Mijom. A Mia, Pirka i društvo bi se smijali i u podvali uživali. Bio je to taj dobri stari duh Palmižane.

Piše: Mladen Gerovac

Pin It on Pinterest