KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / BRODSKI DNEVNIK 2017: ACI marina Cres
Nautička patrola ACI marina Cres, Brodski dnevnik

Jedna od najljepših marina na Jadranu: 480 vezova u moru, 120 mjesta na kopnu, potpuni nautički komfor, osam vrhunskih apartmana, prvoklasni restoran Mistral, prodavaonice živežnih namirnica i nautičke opreme, praonica rublja, kompletni servis za brodove i motore, trevel-lift od 80 tona, stupna dizalice od 10 tona, igla za skidanje jarbola, crpka za gorivo, punionica za električna vozila ...

BRODSKI DNEVNIK 2017: ACI marina Cres

Piše: Mladen Gerovac

Cres, 28. i 29. lipnja 2017. Evo nas opet s Maslinom u ACI marini Cres, njenoj matičnoj luci. Opet smo tu na njenom starom vezu, na kraju gata E. Odavde smo Milan i ja isplovili prije tjedan dana, a čini se kao da je prošla čitava vječnost. Iza nas su istarske marine i puno obavljenog posla: susreta, doživljaja, dojmova i novinskih stranica. Sada je ovdje Patrola u punom sastavu, a Cres je marina na njenoj zadanoj. Dakle, čeka nas isti posao kao u svakoj marini: anketa, životne priče, atrakcije, must go destinacije, kamo ići, što raditi, gdje sjesti – što jesti …

Ovdje smo već kao kod kuće pa će nam posao biti lakši. Poznajemo se već međusobno – od mornara na gatovima, veterana Augustina, Rikija i Marka; Dijane i Marijana na recepciji, šefova restorana Mistral Ivice i Pave, pa do Robija, koji ovu prelijepu marinu održava čistom, urednom i mirisnom – punom urednog zelenila i ukrasnog bilja.

I, naravno, iznad svih direktora marine Alana Šepuke, čiju smo zaslugu za brod i Patrolu već više puta opjevali. No, činimo to ponovo, jer nam je sada Alan glavni u našem brodskom redakcijskom kolegiju za planiranje tema.

Nautička patrola 2017, ACI marina Cres, Alan Šepuka

Direktor ACI marine Cres Alan Šepuka

Oplovio sam svijet, ali najljepši je – Cres

Priča nad pričama svakako je ova kojom je na svom brodu našega Juru dočekao njen junak 70-godišnji Wolfgang Ehricke iz Falkenseea bei Berlin. A  taj čovjek, kojega ovdje zovu dobra duša marine, istresao ju je pred Juru na dušak:

„ Oplovio sam svijet, bio sam na Karibima, oplovio Atlantik, bio sam u Portugalu, Sardiniji, Gibraltaru, ma bio sam zapravo svugdje … Supruga  i ja oplovili smo cijeli Jadran, uzduž i poprijeko, bili u Dubrovniku, Palmižani, Kornatima, no ovdje, u Cresu, osjećamo se toliko dobro da tu provodimo dobar dio godine. Ovo zaista jest naš dom: dođemo u ožujku, travnju, a ostajemo do studenog. I ujedno tražimo svaki slobodni trenutak da se vratimo. Ovdje smo već barem 15-ak godina … Pomoć marine i mornara je divna, gastro ponuda s ribom i janjetinom sjajna, a vaša obala i luke prava su divote … Nijemac sam, ali u neku ruku, osjećam se Hrvatom i zavidim vam na svemu što imate. Za nautičara, Jadran je nešto najbolje što možete doživjeti.

Wolfgang Ehricke u svom Falkenseeu bei Berlina ima luksuzni stan od 300 kvadrata, ali ovdje, veli, u Cresu na jedrilici od 15 metara zapravo je njegov pravi dom pa zaključuje: „Bila je to najbolja odluka moga života. Supruga, obitelj, ja i Cres!“

Jutarnji list, Nautička patrola 2017, Brodski dnevnik

Jutarnji list: Glavni junak priče Nijemac Wolfgang Ehricke, koji je svoj brod, ACI marinu Cres i Hrvatsku odabrao kao svoj dom i domovinu

Augustin Vodarić – mornar veteran

I drugi naš sugovornik u creskoj marini je veteran. Ali s druge strane konopa, ne s broda već s gata. Augustin Vodarić je ovdje mornar još od onih dana kada je ova marina pripadala INA-i koja ju se sagradila. Pa su preko nje obje, i INA i marina, ušle u ACI. Bilo je to prije, pa blizu, trideset godina. Sjećamo se Augustina iz tih davnih godina, ovamo smo dolazili po brodove za regate u Puntu na Krku, za Dalmatia Cup Split-Hvar-Mljet-Dubrovnik u kojem su sudjelovali ratni veleposlanici Amerike i Rusije, uvijek nas je ispraćao i dočekivao kada bi brodove vraćali. Bio je tu i da prihvati cimu i našeg maksi krstaša ACI No 1, kojega smo vezali tamo s vanjske strane valobrana.

Augustin Vodarić je inače sin surih Lubenica, obližnjeg drevnog kamenog grada gore na vrhu otoka. Unatoč tome Lubenice su imale svoju „ribarsku flotu“ od pet-šest barki, više za sebe nego li za prodaju, i preko nje se Augustin vezao za more i u novoj creskoj marini počeo vezati brodove.

Jutarnji list, Nautička patrola 2017, Brodski dnevnik, Augustin Vodarić

Jutarnji list: Priča o mornaru veteranu ACI marine Cres Augustinu Vodariću iz Lubenica

Cipele i štikle

– Jasno, sjećam se svega. Sjećam se ratnog vremena, sjećam se majušnih barki koje su onda djelovale glomazno, sjećam se i velikih faca, poput Horvatinčića, Valentića i inih koji su nekad znali svraćati. No, zapravo, iz tog vremena najviše vučem jednu stvar: sjećam se ljudi koji su silno poštivali more, brod i mornare. Ljude koji su uvijek kada su došli, mornare počastili s nečim i pitali ih kako su. Danas, nažalost, možda sam staromodan, ali tako jest, ljudi s povećanjem brodova sve manje cijene sve što ih okružuje. Danas na brodove ulaze s cipelama i štiklama, danas mornare ne doživljavaju, danas, s padom cijena i sve većom mogućnosti kupovine brodice, ponekad to postaje čista estrada – izjavio je Augustin za Jurinu priču u Jutarnjem listu.

Nautička patrola 2017, ACI marina Cres, Brodski dnevnik

Moćna i složna ekipa ACI marine Cres

Glasovite plaže

Na pitanje o gostima marine i kako provode vrijeme na Cresu odgovorila nam je šefica recepcije Dijana Kruljac:

„Puno je stalnih gostiju  koji su kod nas godinama. To su ljudi koji traže privatnost i mir, imaju svoj obiteljski đir a druže se uglavnom sa susjedima na gatu.  Ima dosta i tranzita, ali neki od njih, posebno Talijani, ostanu ovdje i po mjesec dana. Kako provode vrijeme? Na Cresu ima jako puno uređenih cesta za bicikle i zanimljivih mjesta pa odu, primjerice, do Valuna. Ili iznajme auto pa odu do Lubenica i do drugih mjesta na Cresu i Lošinju. Okruženi smo odličnim plažama, stalni gosti ih već poznaju a nove uputimo na Sveti Ivan podno Lubenica, Plave grote, Sveti Blaž prema Porozini  do kojega mogu i pješke i brodicom, zatim Barbarova draga, tu odmah iza punte – veli Dijana.

Nautička patrola, ACI marina Cres, Brodski dnevnik

I u creskoj marini i na cijelom otoku posebno gostoprimostvo uživaju obitelji s djecom i kućnim ljubimcima

Cres – prijatelj djece i pasa

Primijetili smo i sami da je marina „obiteljski đir“ i da ima puno djece. Ali vidjeli smo da im i neobično puno kućnih ljubimaca – pasa. Vidiš ih u restoranu, u marini, na plaži, u šetnji …

A o tome smeta li to nekome, Augustin Vodarić i suvlasnik restorana Mistral Ivica Bučan kažu: „Ovo je otok bez stresa, ovdje ste povezani s prirodom, a i ovdašnje stanovništvo voli kućne ljubimce. Da nas to niste pitali, ne bismo to ni zapazili, jer to za nas nije ništa posebno, i nemamo nekog pravila, jer nam ono nije ni potrebno, svi su ovdje dobrodošli!

O djeci i o kućnim ljubimcima razgovaramo već ovdje u restoranu Mistral, čija je velika i prozračna terasa sa zelenom oazom u sredini svojevrsni obiteljski dnevni boravak nautičara na vezu. Ujedno je to i idealno mjesto za našu rubriku „Gdje sjesti – što jesti“. Odgovor je – obavezno sjesti ovdje, a što jesti, to je istražio naš Jura te kaže:

Nautička patrola 2017, ACI marina Cres, Brodski dnevnik, kućni ljubimci

Terasa restorana Mistral na kojem su i psi dobrodošli gosti

Janjetina i dagnje pričaju sto jezika

Dalmatinci na Kvarneru, to je zanimljiv, nekad nespojiv spoj. U Cresu, međutim, ta simbioza djeluje inspirativno. Kuhar Pave Turić i njegov kolega suvlasnik, koji brine o šanku, Ivica Bučan, upravo su tamo, uz blejenje janjaca i roktanje divljih svinja, uz antičku vizuru i mir creske marine, vezali svoja sidra. Došli su lani, otvorili Mistral, u sklopu marine, i napravili čudo.

– Svako malo me iznenade svojom imaginacijom. Sjajna klopa je konstanta, a iznenađenje gotovo svakodnevno – priznat će stalni gosti, među kojima je i direktor marine, Alan Šepuka.

– Otvorili smo lani u srpnju, pa zatvarali tijekom zime, no apsolutni je cilj držati restoran otvorenim cijele godine. U to je, međutim, upleteno više parametara; kao prvo naša je ideja, koju smatramo jedinom logičnom, gostima nuditi autohtona jela. Ovdje, na par metara oko nas, trče janjci, divlja, ovdje je pregršt motara i svih ostalih domaćih, autohtonih delicija. Znaš, ako dođeš u Pariz, sigurno ne tražiš pašticadu. Dakle, nije poanta držati svojevrsni slow food s masu nizova, jer to košta, dakle nije konkurentno, a kao drugo, ako na cjeniku imaš i ćevape za štajaznam, 40, 50, 60, kuna a ujedno nudiš i ribu za 400, onda si van logike. Držimo se postulata struke, ali i logike – drži šef Pave, koji je u tome poslu već preko 20 godina, u poslu u kojem je prošao od pranja suđa, preko škole, do mjesta šefa kuhinje.

– Pokušavamo mijenjati stereotipe, ali ujedno se i prilagoditi s mjestom gdje obitavamo. Da, počeli su lagano dolaziti i domaći gosti, s otoka, što znači da mijenjamo paradigmu i radimo posao. To za nas znači veselje. To znači da ovdašnji specijaliteti, pripremljeni na uvijek zanimljiv način, pronalaze svoje konzumente – reći će Pave.

Tko kuša janjeći gulaš s domaćim njokima, spravljenim s ružmarinom, ili pohane dagnje s motarom i rižotom od blitve, shvatit će o čemu govori. Ti tanjuri, zapravo, govore sami za sebe, pričajući sto jezika – preveo je na novinarski jezik priču o Mistralu za  Jutarnji list Tomislav Juranović Jura.

Nautička patrola 2017, ACI marina Cres, Brodski dnevnik, restoran Mistral. Pave Turić, Ivica Bučan

Pave Turić i Ivica Bučan, gastro majstori i suvlasnici restorana Mistral u creskoj marini

Recept: Janjeći žgvacet sa zelenim njokima

Evo još i recept kao dar Mistrala čitateljima a to je specijalitet šefa kuhinje – Pave Turića:

Sastojci: mlada janjetina (rebra i but), luk, češnja, mrkva, peltai, paprika, crno vino, temeljac, njoki, začini

Priprava:  Janjetinu (rebra i but), isjeći na krupnije komade zajedno s kostima, pobrašniti, posoliti te prepeći na mješavini biljnog i maslinovog ulja. Izvaditi na stranu te na to ulje dodati luk isječen na listiće, mrkvu te malo celera (luka uvijek pola težine mesa, mrkve jednu petinu), dobro ispirjati te dodati par cijelih režnjeva češnjaka. Podliti crnim vinom, dodati pelate te malo sječene paprike. Podlijevati temeljcem od janjeće glave i krupnih kostiju. Nakon sat vremena ispasirati, dodati janjetinu te začiniti solju, paprom, muškatnim oraščićem i sa 2-3 klinčića. Pred kraj dodati list lovora, malu grančicu ružmarina i prstohvat cimeta.

Servirati uz zelene njoke, koje smo napravili kao i obične, samo što smo u krumpir dodali pasiranu blitvu, parmezan, mljevene zelene masline te nekoliko kapi ulja s aromom ružmarina.

Nautička patrola 2017, ACI marina Cres, Brodski dnevnik

Emerikovi bicikli u našoj tuš kabini

I još jedna stvar po kojoj nam je marina Cres bila u stalnom sjećanju, a posebno vlasnik ovdašnjeg Bike Pointa Emerik Ridolfi. Naime, ovdje smo dobili sklopive bicikle i upravo ih tu na Cresu odmah testirali vožnjom do grada. Naime, upravo kada je kretala naša patrola Emerik Ridolfo, vlasnik Obrta za iznajmljivanje sportske opreme iz Malog Lošinja pokretao je Bike Point u marini. Ridolfo je inače funkcioniranje Bike Pointa prethodne sezone provjerio u lošinjskom Autokampu Poljana iznajmljujući, osim bicikala, stand up padle, kajake segwaye, električne bicikle, bike shuttle …

Vrlo je rado pristao da našu patrolu sponzorira s dva sklopiva bicikla koja držimo u brodskoj tuš kabini i koja sada barem nečemu korisnom služi. Tako smo našem “borbenom” djelovanju Patrole s „desantnim“ gumenjakom, pridružili i ovo efikasno sredstvo za brzo osvajanje okolice a posebno velikih marina.

Komentiraj

Pin It on Pinterest