KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / Crvčci glasniji od partijanera
ACI marina Palmižana

Partijanerska flota u punoj ratnoj spremi na gatovima Palmižane (Snimio: Tomislav Krišto / Cropix)

Crvčci glasniji od partijanera

PRVA SEZONA – NAUTIČKA PATROLA 2017: Brodski dnevnik ACI marina Palmižana

Piše: Mladen Gerovac

Palmižana, 7. i 8. kolovoza 2017. Prije punih pet tjedana vlasnica Hanza Medije i naša šefica Ana Hanžeković zapisala je prilikom susreta u marini u Ičićima u Brodsku spomen-knjigu Nautičke patrole: “Draga posado, želim vam mirno more, puno priča, dobro druženje …. Veselim se susretu oko Hvara … “

Taj susret je danas ovdje, u jednoj od najljepših marina Jadrana. I mi se veselimo i tom susretu, i samoj Palmižani.

Jer, Palmižana odvajkada nosi sjetnu melodiju juga, zanosni miris mora, kamena i Mediterana, tihi šljapkavi zvuk vala u škrapi i lelujavo milovanje bokova broda. Kao što Tahiti i Bora Bora prizivaju daleke bajkovite lagune južnoga neba, tako i Palmižana nosi romantiku Mediterana, budi i priziva drage uspomene iz tih davnih i predivnih dana. S Anom i društvom prisjećamo se lijepih priča i sjajnih druženja … Prisjećamo se Pirke, omiljenog mornara – legende, koji je vezao brodove i Galbraithu i Ecclestoneu, družio se s Ivaniševićem, Gibonnijem, Enom i Mijom Begović … Tepali su mu „Pirkica“ … Nema više Pirke na gatovima Palmižane, u siječnju je otišao u zasluženu mirovinu. Sjećamo se i direktora marina Maksima Filičevića, popularnog Maksa, koji je Palmižanu kultivirao, zasadi park, doveo vodu i struju, stvarao ugođaj kultnog mjesta hrvatske nautike. I on je ovdje zaslužio mirovinu, a naslijedio ga je njegov sin Pjer …

Čudesna Palmižana

Nakon sjajne večere kod Dagmar nastavljamo priču s Anom i društvom tamo na drugoj strani otoka. U prelijepom tropskom vrtu Toto`s bara. Pridružuje nam se Anina sestra Dora sa svojim ekipom. Opušteno druženje uz gin tonic, pogled na Vinogradišće, prepuno brodskih svjetala … I ponovo one lijepe priče, bezbrižne, zanimljive, zanosne, topla ljetna večer, gin tonic, dosjetke, anegdote, šale, smijeh … Vraćaju se opet ona lijepa, stara i dobra vremena … Palmižana, romantika Mediterana …

Od početka su nam svi zaviđali i tvrdili da samo uživamo, a da teški uvjeti novinarskog rada i života na brodu jednostavno ne postoje. Postoje, postoje, ali dovoljno je samo jedno ovakvo mjesto, jedno ovakvo društvo i da se sve promijeni. I zato sada možemo reći – jest gospodo! Zaista uživamo. Bili ste sasvim u pravu. Uživali smo u jedrenju do ovdje, u druženju i lijepim pričama … A sada uživamo i ovdje. Za to su “krivi”: Ana, Goran, Dora, Martina, Đenko, cijelo društvo … I čudesna Palmižana.

ACI marina Palmižana

Mirni kutak Palmižane (Snimio: Tomislav Krišto / Cropix)

Tiha noć

Istina, danas na Palmižani više nema brodova viđenih Hrvata … Ovdje sada uglavnom uživaju mladi čarteraši koji ovamo dolaze sa svih strana svijeta na bučnu cjelonoćnu zabavu. Vijore šarene zastave s njihovih brodova, čuje se pjesma, vreva, dovikivanje, glasna glazba, zrak treperi od mladenačkog uzbuđenja … Znamo, to je samo uvod, to je najava bučne partijanerske noći na što su se prošle sezone žalili brojni nautičari upravo ovdje u Palmižani. A ovamo su došli željni užitka u miru, tišini i opisanoj idili. Neugodno je i nama novinarima kada o ovakvim lijepim mjestima treba pisati negativno, jer se takvo nešto ne smije zanemariti, ako je to argumentirana i nepobitna istina. Ovaj nemir uvukao se u nas nakon Vodica gdje smo opisali noćni teror partijanera, s plediranjem da gradske vlasti uvedu red. Cilj nam je bio da zaštitimo tamošnju inače sjajnu marinu i njene goste. Ali, takvo izvještavanje su olako i nerazumljivo proglasili “tendencioznim” upravo oni od kojih smo očekivali podršku. Otud ta neugoda s kojom očekujemo partijanersku bučnu noć.

Suton je, Palmižana lagano tone u tamu. Mir i tišina. Toplu noć ispunjava samo tiho dodirivanje brodskih bokova na noćnom povjetarcu i blagom lelujanju mora. Čuje se samo pjesma cvrčaka, milozvučna kulisa zreloga ljeta. Očito, partijaneri se zabavljaju negdje drugdje. Ne čuju se ni ujutro kada se vraćaju na svoje brodove … U Palmižani cvrčci su glasniji od partijanera …

Ujutro idemo odgovore o tome što se zbiva najprije potražiti kod mladog direktora Pjera.

Palmižana je uvala mog sretnog djetinjstva

Dugogodišnji voditelj marine od samo njenog početka, kako rekosmo, bio je Hvaranin Maksim Filičević, kojega se najstariji gosti i danas sjećaju – bio je to njihov Maks. Maks je više vremena provodio u marini nego li kod kuće prijeko u Hvaru. S njim su ovdje odrastali i sinovi. Tu su proživjeli djetinjstvo, igrali se s vršnjacima – djecom očevih prijatelja i gostiju marine. Mlađi Pjer je tu radio najprije kao mornar pa kao vođa posade a sada je ovdje direktor marine. Danas je Pjeru Filičeviću 35 godina, tek je nešto stariji od marine, ne sjeća se prvog dana kada je došao ovamo, jer, naravno, bio je tek beba. Ali se zato sjeća lijepih trenutaka djetinjstva koje je proveo na Palmižani.

– Tu smo uživali, bio je to jedan poseban osjećaj. Još nije bilo struje, agregat bi se palio u 7-8 sati i radio bi do podne. Zatim pauza do 16 sati i radio bi do 23. Kada bi ugasili agregat, bila je to za nas djecu bajka, raj na zemlji. Sjedili bi u šumi i gledali zvijezde a stariji bi uživali u kartama, glazbi, priči … Bili smo kao jedna velika obitelj, bili smo sretni.

Bili su tu nogometaši i košarkaši: Zlatko Vujović, Asanović, Jerković, Rađa, Vranković, Tabak, Kukoč … Svi su oni imali neku barku, ne dužu od 10 metara, bili su nautičari i tu smo se družili cijelo ljeto.

– Stare goste možeš nabrojati na prste jedne ruke. Neki nažalost više nisu međi živima. Izgubio se onaj obiteljski duh, vrijeme je nametnulo jedan novi, komercijalni odnos – veli Pjer.

ACI marina Palmižana je nekad imala 180 vezova. Ili, bolje rečeno ovdje se moglo vezati 180 plovila. Jer bilo je to vrijeme kada je plovilo dugo 12 metara bilo – veliki brod. Danas ih na istom prostoru stane 160. I marina je puna. Jer brodovi su u međuvremenu postajali sve širi i duži, a sve više je i katamarana. Osim toga to više nisu privatni brodovi s obiteljima i prijateljima na kojima ih je plovilo petero-šestero, već su to ponajviše čarter plovila na kojima zna biti 10 pa i 12 ljudi. Tako se u marini umjesto nekadašnjih 500-600 gostiju ovdje istodobno nađe njih 1500. To je sada već jedan mali uzavreli nautički grad. U marini je neprekidni mimohod ljudi kao u zagebačkoj Ilici. Gužva je posvud: i na gatovima, i na stazama, i na šetnici, kafiću, dućanima, restoranima.

ACI marina Palmižana

Direktor ACI marine Palmižana Pjer Filičević

Posada marine na čelu s direktorom Pjerom Filičevićem svim tim dobro se nosi. Marina je čista i odlično organizirana. Sanitarije su čiste i dostatne, jer dodane su nove. I ponuda zadovoljava potrebe. U marini su dva dućana, restoran i kafić, a na drugoj strani vale je još pet restorana. U marini postoji dječje igralište i najnovije vanjsko fitness vježbalište, koje gosti zahvalno koriste.

Tako, ovaj mali dobro organizirani nautički grad u prekrasnoj prirodi, zapravo parku koju posada marine njeguje od prvoga dana, sjajno funkcionira.

– Marina je puna osim petkom i subotom, kada je smjena čartera. Ranije su to popunjavali domaći i privatni brodovi, a sada se čekaju čarteraši, a to su uglavnom takozvani partijaneri. Kao direktor razmišljam tako da mi marina bude puna – veli direktor Pjer Filičević.

Naime, kao i svaka marina i ova je praznija kada je lijepo vrijeme. Ljudi s brodovima ostaju na bovama, sidre se po valama. Kada je ružno, ovdje zavlada neopisiva gužva. Jer Palmižana je Bogom dana marina i po olujnom jugu i po olujnoj buri. Malo nemira unese jedino garbin ili zapadni vjetar kada je u marini ščiga, što se rijetko događa ljeti. Osim toga prirodno strujanje vode u ovoj marini drži more kristalno čistim i kada je marina najpunija.

– Marina zna biti puna već početkom lipnja. Ako je lijepo vrijeme brodova bude pedesetak, ali ako padnu dvi kapi kiše bude ih i 150. Tako bude i sve do kraja mjeseca rujna, koji je po broju brodova iz godine u godinu sve jači – kaže direktor Pjer.

Unatoč brojnim partijanerima koji posljednjih godina opsjedaju Palmižanu zbog cjelonoćnih zabava i tulumarenja u Hvaru i na susjednom Jerolimu, u samoj Palmižani, kako smo se i sami osvjedočili vlada savršeni mir. Kako se to uspijeva postići?

Jednostavno, dobro smo organizirani – veli Pjer. Mi imamo svoju zaštitarsku službu a i organizatori čartera imaju svoje zaštitare. Skiperi kažnjavaju svakog gosta sa svog broda ako ne poštuje kućni red marine!

Do prije 30 godina marina se vodom snabdijevala iz spremnika od 135 kubika koji bi redovno punio brod vodonosac. Sve do kolovoza 1987. kada je ACI doveo vodu s otoka Hvara. Voda za marinu i cijeli ovaj dio otoka i danas stiže kroz isti tu cijev “okitenku” od dva cola položenu na morsko dno u duljini dva-tri kilometra. Vrijeme je učinilo svoje. Okitenka je ove godine početkom rujna pukla. Marina i svi okolo ostali su bez vode. ACI je hitno intervenirao. Trebalo je dva-tri dana da se bojom utvrdi mjesto puknuća i da se kvar popravi. Uskočio je opet dobri stari spremnik …

Ali pokazalo se da je vrijeme za promjene. Grad Hvar ima projekt za snabdijevanje vodom i otoka Jeronima i otoka Klimenta sve tamo do uvale Vlaka. Krajnje je vrijeme da radovi počnu.

Dok razgovaramo s direktorom poslali smo Matiju da vidi što se zbiva na gatu C, tj. na partijanerskim brodovima. Evo što je tamo zatekao.

Život partijanera

ACI marina Palmižana

Victoria, Anna Adriana i ekipa … Samo nema Tori (Snimio: Tomislav Krišto / Cropix)

Amerikanku Victoriju Maxon probudilo je sunce koje se probilo kroz mali prozor kabine. Pogledava na sat. Tek je 8:30 sati. Pokušava još spavati, ali vrućina ne dopušta da se vrati u svijet snova. Tri sata sna je sve što će dobiti. Mamurna izlazi iz kabine i broji svojih 10 prijateljica koje su razbacane po brodu. Anna je u salonu, Andriana isto, a sve ostale su u kabinama. Samo nema Tori. Ostala je s onim likom od sinoć, pomisli Victoria te nastavi svoj put prema svježem zraku. Na putu uzima bocu vodu, ali nehotice ruši obližnje prazne limenke piva. Buka nije probudila ostale. Penje se stepenicama, dolazi na palubu. Okreće pogled lijevo. Zastave SAD-a, Argentine, Brazila, Čilea te drugih država vijore s jarbola 20-tak brodova poredanih jedan uz drugoga. Desno, neki lik spava na pramcu, dok je drugi zavezao plahtu za jarbol i genovu te se ljulja kako puše vjetar. Okreće se iza sebe da provjeri jesu li im dragocjenosti na mjestu. Jednorog i ananas na napuhavanje su na sigurnom. Sve je tu, jedino nema Tori, ali ona će doći. Udiše duboko svježi morski zrak i još jedan dan na The Yacht Weeku može početi.

Globalno poznati koncept organiziranog grupnog jedrenja pod imenom The Yacht Week zadnjih 11 godina dovodi brojne partijanere iz cijelog svijeta u Hrvatsku. Kako samo ime kaže, tjedan dana plove po Jadranu, a u tom kratkom vremenu svaki dan odlaze na razuzdane tulume. Na jednom brodu se mogu naći državljani iz više država, a jedino pravilo u tih tjedan dana je jednako kao ono u Las Vegasu: “Što se dogodi na Yacht Weeku, ostaje na Yacht Weeku”.

Jedna takva grupa partijanera došla je u Palmižanu na Hvaru, gdje su unijeli jedan potpuno novi svijet u zatvorenu marinu okruženu prirodom. Među njima je i Victoria, studentica iz Seattlea, koja je na ovo putovanje došla s prijateljicama iz SAD-a i Kanade. Ovo im je bila prva večer i odmah je bila vatrena.

– Taksi brodom smo otišli na Hvar u Hula hula bar, a kasnije smo otišli u Stipansku pa još u Carpe Diem. Tek smo u 5 ujutro došle natrag na brod, plesale smo do jutra – kaže Victoria. Prije nego li smo stigli dovršiti razgovor, dolazi i famozna Tori. Na njenom putu srama po gatu njene prijateljice su joj skandirale “Kraljice” prije nego li je ušla u brod te odmah legla spavati.

Slična jutarnja situacija bila je na još jednom američkom brodu. Amerikanac Jim Weir i njegovi prijatelji su od jutra samo sjedili na brodu, pokušavajući doći k sebi.

Naresci, voda i alkohol

– Počeli smo u 4 popodne, pa do jutra. Mislim da ćemo danas preskočiti party – kaže Jim. Na njihovom brodu je samo jedan mladić bio još uvijek raspoložen za tulum. S plavom perikom fudbalerke, maramom s uzorkom američke zastave te bocom ruma u ruci bio je i spreman za after. Na pitanje je li možda prerano za rum, osebujni Amer odgovara dugim gutljajem iz boce.

– Pustite njega, on je još uvijek pijan – objašnjava Jim.

Ovako je otprilike izgledala skoro svaka posada na gatu C palmižanske marine. Svi su dan prije uplovili s brodovima, a prvi zadatak je bio napuniti brod s namirnicama. Kupovale su se samo tri stvari. Suhomesnati narezani proizvodi, voda te alkohol i sokovi koje se mogu miješati s njim.

– Samo u prvoj smjeni je otišlo preko deset kašeta piva, tridesetak boca votke i šampanjca te drugih žestica. Morali smo im pomoći unositi na brod koliko su kupili pa su piće odnosili u kolicama ili tačkama – kažu u trgovini.

Dress-code: kupaće gaćice i mini badići

Što se tiče klijentele, u Palmižani se našao jedan mali svijet za sebe. Partijaneri su došli iz skoro svih krajeva svijeta, od Japana do Islanda. Što se tiče dress coda, on je jasan. Muškarci u kupaćima te goli do pasa, a djevojke u badićima koji se natječu koji je manji. Kada netko pomisli na tu jednu silu mladih ljudi naoružanih alkoholom te željnih samo zabave i još nečeg, zaključak je da nitko u marini neće spavati. Ipak, nije tako. U marini cijelo vrijeme vlada mir i tišina.

Naime, njihov dan otprilike izgleda ovako. Bude se u 10 sati, odlaze na tuširanje, objeduju te kreću s laganim zagrijavanjem za navečer. Prva glasna glazba čuje se tek u 15 sati, a već nestane u 17 sati kada svi, ali baš svi, odlaze s taksi brodovima na svoja party odredišta na Hvaru. Sva buka izađe iz marine, a pojavi se tek u intervalima kada se vraćaju iz izlaska. Čak i tada je svedena na minimum. To potvrđuje i lokalni zaštitar kojega je unajmila marina. Nije imao još niti jednu intervenciju ove godine.

Ova grupa partijanera se zadržava tek dva dana, a onda odlaze prema Visu. Njihovo mjesto potom zauzima nova grupa mladih jahtaša. Rituali su isti. Trgovina, zagrijavanje i kupanje, odlazak u nepoznato te povratak u ranim satima. Šablona koja svima odlično odgovara. Mladi se zabavljaju, drugi nautičari u marini imaju svoj mir, a riječ Hrvatska se sve više širi po svijetu.

ACI marina Palmižana

Posade MedSailorsa – mi se ne opijamo, već uživamo u vašem moru i krajevima (Snimio: Tomislav Krišto / Cropix)

Mi se ne opijamo, mi uživamo

Na istome gatu gdje su smješteni gosti The Yacht Weeka još je nekoliko brodova sa zastavicama, ali na čijem jedru piše MedSailors. Što se tiče ekipe na brodu, lako dođe do zabune. Isto je riječ o mladim ljudima, većinom iz zemalja s engleskog govornog područja, ali ako im kažete da su s Yacht Weeka brzo će vas ispraviti.

– Mi smo potpuno drugačiji svijet. Oni su po dobi rane dvadesete, dok smo mi srednje i kasne dvadesete. Ujedno, mi se ne opijamo toliko, nego uživamo u našem putovanju na zreo način – kaže Sophie Hygate, domaćica MedSailorsa na brodu koji broji četiri nacije – Novi Zeland, Australiju, Englesku te Irsku.

U njihovom slučaju je riječ o još jednom grupno organiziranom jedrenju po Mediteranu, samo što je klijentela za nijansu drugačija. Yacht Week je više orijentiran na tulumarenje, dok je MedSailors više koncentrirana na samu plovidbu te upoznavanje novih mjesta. Iako su dijelili gat, nisu imali previše ugodne riječi za svoje, većinu vremena, mamurne susjede.

– Na brodu sami radimo doručak i ručak. Kava se ne ispija u kafićima, nego ju kuhamo na brodu. Nekako više uživamo i odmaramo, umjesto da se non stop opijamo – oštra je Rowan Berry. Ipak, gat su dijelili samo jedan dan, jer su nakon jedne noći isplovili za Trogir. Iako se razlikuju po svjetonazoru, oko jedne stvari su složni s “jahtašima”.

– Hrvatska je predivna! Ovo mi je prvi posjet, stvarno nisam nikada u životu vidio čišće more. Infrastruktura je isto odlična, ovakvo nešto nemamo ni blizu u Engleskoj – kaže Matt Price.

Komentiraj

Pin It on Pinterest