Povežimo se na društvenim mrežama

Jasmin Stavros – ribolovac i korčulanska pašticada

ACI marina Korčula, Jasmin Stavros

NAUTIKA

Jasmin Stavros – ribolovac i korčulanska pašticada

PRVA SEZONA – NAUTIČKA PATROLA 2017: Brodski dnevnik ACI marina Korčula

Piše: Mladen Gerovac

Rano smo isplovili sa Šćedra, približavamo se Prigradici, malom mjestu na sjeveru Korčule, bliže Veloj Luci. Vežemo brod iza lukobrana i čekamo Stavrosa da se vrati s ribičije. Dogovor je – 9.00. Evo ga stiže na vrijeme, na svojoj petmetarskoj barci, sa svojim ribičkim kompanjonom.

Jasmin Stavros, ACI marina KorčulaStavros s ulovom (Snimio: Tomislav Krišto / Cropix)

Naravno, prvo je pitanje da vidimo što ste ulovili. Stavros naginje kašetu, a u njoj miješana riba, uglavnom sa kamena: pagari, fratri, arbuni, šaragi, pici … Ima i porcijaša. Ocjenjujemo, ukupno oko 3 kg ribe. Nije loše.

“Svako jutro ustajem u 3, spremim se za ić na ribe. U 4 sam već na barci, odlazim na more, zabacim štap i uživam … “

U 9 je, kao i danas u Prigradici, ulov nosi kući, “ubije oko” do ručka. Poslije ručka baci još jedan pižolot (kratko dalmatinsko spavanje, odnosno obavezna “sijesta” poslije objeda). Onda se malo po otoku vozi na biciklu, a navečer ispred kuće ponovno zabaci udicu pa još dva sata uživa u ribičiji. Tako Stavros opisuje svoje dane ljetnog odmora u Prigradici, mjestu odakle mu je supruga. Veli da mu upravo to daje snage da piva, ako treba i do jutra

“Nedavno sam imao koncert u Puntu. Do 4 ujutro sam pivao, a poslije me odmah ulovila želja da odem na barku i zabacim štap”.

Odakle ta sklonost ribolovu. Prije svega, veli Stavros, to mu je u familiji. “Svi su moji lovili ribu: i did, i otac, i majka … A za mene sve je počelo prije 55 godina u Splitu kada mi je susjed, Talijan Bruno Sportelli darovao ribički štap i pokazao kako se lovi riba. Često smo skupa znali otić na more. Sjećam se da nije volio male ribe. Ulovili bi pica od skoro kile, a on bi ga bacio u more i samo rekao – nije to za naš brod. Tako sam i ja u početku malu ribu bacao u more, ali sam onda shvatio da mi je upravo takva riba najbolja za frigaduru.”

Stavros je zapravo ozbiljan ribolovac. Ovdje u Prigradici preko ljeta riba se jede svaki dan. I kod kuće u Jaski, riba je na stolu barem tri puta tjedno. Stavros tijekom ljeta nalovi dovoljnu količinu da im smrznuta potraje cijelu zimu.

Iako voli mir i tišina na moru, u ribolov ne ide sam. S njim je uvijek, kao i ovom prigodom, njegov prijatelj Andrija Teskera, prekaljeni ribar, profesionalac koji je 33 godine radio na koći. Čovjek krupan, vidi se da je od mora, miran je i šutljiv. Zato za Andriju govori Stavros:

“On je jedini čovjek koji me opusti. Odlično poznaje more i uvijek zna što treba napraviti na barci. Uživamo skupa na moru, šalimo se, pričamo. S njim zapravo napunim baterije …”

Njih dvojica tako svakoga jutra zajedno odlaze do svojih ribičkih pošta kod Pločice ili Blaća. A išli su i sve do Lastova pa čak i do Palagruže.

Ujutro je s Andrijom, a navečer ribu lovi s obitelji. Stavrosovi sinovi također vole loviti ribu, a i unuk je nedavno prvi put zabacio udicu. Održava se obiteljska tradicija, did, baka, otac, majka, unuk … Čak se i snaha našla u ribolovu.

“Napravio sam joj malu udicu, a ona samo zabaci i riba dođe. To je nevjerojatno koliko ribe ima ovdje u Prigradici, premda ju je ranije bilo puno, puno više. U samoj luci mogao sam samo tako uloviti i po pet kila ribe …”

Ima ribe i u drugim mjestima na Jadranu. Čini se da Stavros nikamo ne ide bez ribičkog pribora pa tako kaže:

“Bio sam nedavno u Velom Ižu. Riba je dolazila sama od sebe, grizla je ko luda, jedva sam dospio stavljati mamce. Još ove godine planiram kupiti zemljište u Velom Ižu i tamo sagraditi kuću … “

Sjedimo tako u kokpitu Masline pa uz bevandu razmjenjujemo ribarske priče. Vrijeme nam je da krenemo – mi za Korčulu a on kući “ubit oko” prije ručka. Napuštamo majstora pisme i ribe

Jasmin Stavros, ACI marina KorčulaPosada Nautičke patrole sa Stavrosom nakon ribičkih priča o veličini ulova (Snimio: Tomislav Krišto / Cropix)

Jasmina Stavrosa i njegovu Prigradicu. Odao nam je valjda sve tajne svoga lova i užitka u životi, kada ne piva.

Umjesto galija i nava – ploveće palače

Plovimo niz Korčulu prema ACI marini i njenom glavnom slavnom gradu. Prate nas tamni gusti šumoviti obronci i ovdje posebno tamno modro more. Vječno more. Kao što je i tisućama godina dosad pratilo sve moreplovce. I budilo skupa s Korčulom nevjerojatne legende, mitove i priče.

Umjesto galija i nava danas ovdje brode moderne jedrilice, katamarani i jahte nalik na ploveće palače. Što smo bliže Dubrovniku sve ih je više i sve su veće. Vjetar nam je točno u nos, ne jedrimo, jer nam se žuri. Milan od mog jučerašnjeg ulova na Šćedru kuha gregadu. Nakratko stajemo na sidru u Račišću za brzinsko kupanje i ručak. Evo i uvale Tri žala koja je dobila ime po tri šljunčane plaže. Skupa s Račišćem ovo je odlično mjesto za jedrenje na dasci. Uvala je točno nasuprot Vignja na Pelješcu, poznatog surferskog raja.

Evo nas i u ACI marini Korčula. Po smještaju, ovo je jedna od najatraktivnijih marina. Naslonjena je na samu jezgru ovog predivnog povijesnog grada. I zato u njoj tijekom ljeta vlada velika gužva.

Gosti vežu brod i odu u grad. Kao na nekom parkiralištu ili garaži u središtu Zagreba. Tu prestaje nautičko zanimanje za korčulansku marinu. Uz iznimku onih 60-tak zaljubljenika – “godišnjaka”, od kojih nam neki daruju svoju priču. U tome nam uvelike pomažu recepcionarka Jelena Belić i šefica recepcije. Bartula Ceranić.

Vrijeme provodimo u razgovoru s direktorom marine Markom Skokandićem, koji vodi ovu marinu već punih 18 godina. Marina je građena kao posljednja u nizu u doba osnivača ACI-ja Veljka Barbierija a to je bio davne 1991. Nešto zbog godina, a nešto zbog brzine gradnje, lukobran i kopneni dio dali su svoje, a i brodovi su bivali sve veći. Svi u ACI-ju svjesni su toga pa Skokandić najavljuje:

ACI marina KorčulaMarko Skokandić, direktor ACI marine Korčula ( Snimio: Tomislav Krišto / Cropix)

“Krećemo u ozbiljan posao. Prvo moramo obnoviti lukobran jer bez njega nema marine. Čuva nas od bure tijekom zime. U planu je obnova zgrada i restorana. Nadam se da ćemo u budućnosti postati luksuznija boutique marina. Razmišljamo i o premještanju servisne zone u novi nautičko-tehnički centar. Tamo bismo smjestili sve “meštre”, kaže Skokandić.

Kroz razgovor o zbivanjima u marini tijekom njegovih godina na mjestu direktora Skokandić se sjeća jednog izuzetnog događaja:

“Bio sam kum na vjenčanju naših gostiju pokraj otočića Sestrice. Austrijanci Franz i Andrea u Korčulu su stigli na preporuku prijatelja. Tu su se zaljubili, a vjenčao ih je lučki kapetan. Na povratku u marinu pjevala im je klapa što je bio dar ACI-ja, a uzvanici na svečanom svadbenom objedu bili su svi zaposlenici marine. Sada više ovdje nemaju brod, ali ostali su na Korčuli. U Žrnovskoj Banji imaju kuću i farmu …”

ACI marina KorčulaPogled na ACI marinu Korčula (Snimio: Tomislav Krišto / Cropix)

Vicevi o Dolancu

Gost na Maslini nam je i Anđelko, vlasnik tehničkog servisa u marini. Budući da je Anđelko Milanov i moj vršnjak razgovor vrlo brzo prelazi na neka stara vremena poput sjećanja na Stanu Dolanca koji se priženio tu u Blatu na Korčuli.

– Tko je Stane Dolanc? – pitaju naši mladi kolege.

– E to je jedan od posljednjih jugoslavenskih moćnika, koji je cenzuirao sve objave u novinama. Tako je svoje suradnike prilikom tadašnjih kosovskih demonstracija pozvao na odgovornost jer je vijest o demonstracijama objavljena u stranom tisku. Kada su mu rekli da je to vijest agencije Reuters, oštro im je zapovjedio: “Zaustavite Reuters!”. Smijemo se i uživamo pričajući viceve iz onoga doba kada se zbog njih odlazilo u zatvor.

ACI marina KorčulaKorčula i Pelješac noću (Snimio: Tomislav Krišto / Cropix)

Iz Johanseburga u Korčulu

Na gatovima je živo. Ferragosto je u punom jeku pa je tu najviše Talijana, ali se čuju i engleski, njemački, francuski, ruski … A mi smo gosti na brodu Indigo, domaćin nam je Charles Laxton. Mister Laxton je iz Johanesburga (JAR), inače je stalni gost marine, ovaj posjet ima za njega i čitavu obitelj posebno značenje. Upravo mu se u Splitu vjenčala kćer, a mladoženja je Warren Lahoud. Vjenčanje je održano u katedrali Svetoga Dujma, slavlje je bilo uz klape u Vili Dalmacija, a nastavak je upravo ovdje u Korčuli.

“Korijeni moje supruge Danice su s Korčule. Njezini nona i nono Danica i Ivan Ostoja te majka Jelka rođeni su u Blatu. Sagradio sam nekoliko vila na otoku. Preko mene je ovdje stiglo dvjestotinjak ljudi. Neki od njih također žele investirati. Korčula ima potencijal postati najbolja destinacija na svijetu. Ovakvom se poviješću malo tko može pohvaliti. Samo treba paziti na njezinu čistoću”, opisuje Charles Laxton svoju čvrstu vezu s Korčulom.

U potrazi za gastro-pričom prolazimo popis konoba i restorana u Korčuli i najbližoj okolici. Pažnja nam zastaje kod konobe Maslina, zbog imena broda i zbog jelovnika koji nudi stara korčulanska jela. Konoba je udaljena oko 3 km od marine, na cesti za Lumbardu. Nazivamo, rezerviramo stol, kažemo zašto dolazimo i sjedamo u taksi na stajalištu pred marinom.

Konoba Maslina

Jelovnik sastavljen od starih kočulanskih jela

Korčulanska pašticada uglavnom se priprema za fešte, pireve, krstitke, jer je to specijalitet čija priprema traje tri dana. Prvi dan se špika meso, drugi dan se peče te marinira, a treći dan reže na komade i prelijeva specifičnim umakom od šljiva. Priprema je to koja nema klasičnu listu sastojaka, nego se prilagođava prema količini mesa, ali i preferencijama kuhara. Upravo zbog svog posebnog postupka pripreme, nema mnogo majstora kuhara koji u jelovniku svog restorana imaju onu pravu tradicionalnu korčulansku pašticadu. Jedan od tih rijetkih je upravo ova konoba. Majstorica prave korčulanske pašticade, a i ostalih starih korčulanskih jela je osobno gazdarica Masline Liljana Duhović.

– Pašticadu sam naučila raditi u srednjoj školi, a pripremu sam usavršila radeći u hotelu kada je trebalo pripremiti jelo za velike grupe ljudi – kaže Liljana.

Svoje znanje u kuhinju iskoristila je za otvaranje svog lokala. Prije toga je išla po kućama i tražila recepte od starih kuharica, kako bi svoj jelovnik oplemenila sa starim tradicionalnim jelima. Primjerice, njen restoran je jedan od rijetkih koji priprema žrnovske makarune, tjesteninu koja se ručno pravi.

Liljana je sada u mirovini, a upravljanje restoranom je preuzeo njen sin Marko. Ipak, kuhari obroke i dalje pripremaju prema njenoj recepturi, a tu i tamo i dalje zna uzeti tri dana kako bi napravila jednu korčulansku pašticadu.

Korčulanska pašticada

Sastojci:

frikando 3 kg,

domaće crno vino 1 l

češnjak

mrkva

kapula

kiseli krastavci

slanina

paprika

jabuka

breskve

senf

cherry rajčice

šljive

cimet

vanilin šećer

sol

papar

dalmatinske začinske trave

Priprema:

Pašticada se priprema od posebnog dijela goveđeg buta koji se naziva frikando. Frikando se špika češnjakom, mrkvom, kapulom, kiselim krastavcima te slaninom. Potom se meso začini soli, paprom te dalmatinskim travama i namaže se senfom te se stavi u marinadu i crno domaće vino. Marinada u sebi ima paprike, kapulu, cherry rajčice, jabuke, breskve, sve skupa jedno deset sastojaka. Meso se ostavi preko noći u marinadi te se ujutro prži na običnom ulju da sa svih strana dobije zlatno žutu boju. Zatim se zalije vodom da se komad mesa skuha te se kuha sve dok se mesu na krajevima ne dignu niti. To znači da je meso gotovo. Meso se izvadi iz lonca a u lonac se stavlja marinada u kojoj se meso špikovalo. Meso se posebno dinsta i nakon toga ponovno vraća i u lonac te ostaje preko noći u marinadi. Umak od šljive se priprema dan poslije. U umak se stavljaju šljive, cimet, jedna kesica vanilin šećera te se to kuha sat vremena kako bi umak dobio boju crnog kompota. Potom se u multipraktik stavlja voće te dodaje umaku kako bi se dobila jedna gusta smjesa. Nakon što je umak gotov meso se vadi iz marinade te se izreže na komade i na kraju se svaki komad prelije umakom.

* * *

Bogato je to i jako jelo. I puno ga je. Jedva smo ga savladali. Taksi za povratak već nas čeka. Upravo je dovezao neke goste. Račun do marine – 80 kuna. Čudno, u dolasku smo za istu relaciju platili 60 kuna. To je valjda zato što smo teži za pet obilnih porcija stare dobre korčulanske pašticade.

 

Klikni i komentiraj

You must be logged in to post a comment Login

Komentiraj

Iz kategorije: NAUTIKA

Pretplati se na naš newsletter

Prati nas na Facebooku

Advertisement

Popularno

Recepti

Na vrh