KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / NAUTIČKA PATROLA 2017: ACI marina Opatija nekad i sad

NAUTIČKA PATROLA 2017: ACI marina Opatija nekad i sad

Piše: Mladen Gerovac

Ičići, 1. i 2. srpnja 2017. Vraćamo se 27 godina u prošlost. Nedjelja je 1. srpnja 1990. Ovdje u Ičićima velika je fešta. Otvara se novosagrađena ekskluzivna ACI marina Opatija, 18. u lancu, koji ujedno bilježi sedmi rođendan. Osamnaest suvremenih luka nautičkog turizma na 18 najatraktivnijih mjesta duž cijelog hrvatskog Jadrana sagrađeno je u rekordnom roku i odmah je stalo na vlastite noge. Čarter radi sjajno, ACI Cup je magnet za jedriličarsku elitu svijeta, Nautička akademija puna je u svim terminima za sve tečajeve. ACI je u prethodnoj godini ostvario prihod od 83 milijuna maraka, od čega je 13 milijuna čista dobit. Doista, veliki razlog za ovo slavlje.

Veliko slavlje

Na podnevnom maestralu veselo lepršaju živopisne praznične gale – šarene niske signalnih zastavica preko jarbola brodova. Cijela se marina kupa u srpanjskom suncu. Tamo na širokom gatu uz moćni lukobran blistaju na vezu prve megajahte. Svira glazba, žamor i šarenilo mnoštva uzvanika. Tu su zajedno predstavnici nove samostalne Hrvatske i još uvijek žive Jugoslavije: Ante Marković, predsjednik SIV-a, Budimir Lončar, ministar vanjskih poslova SFRJ a, Stipe Mesić, prvi premijer nove Hrvatske… Skupio se domaći i strani poslovni svijet – brojni suradnici ACI-ja, masa viđenih ljudi iz javnoga života, mnoštvo novinara sa svih strana. Nestrpljivo se čeka početak – pozdravni govor glavnog začetnika i stvoritelja cijelog tog nautičkog čuda Veljka Barbierija.

Nautička patrola, ACI marina Opatija, Veljko Barbieri, Ante Marković, Stipe Mesić

Veljko Barbieri (u sredini) s Antom Markovićem (lijevo) i Stipom Mesićem

Druže i gospodine

U bijelom odijelu, s kravatom boje starog zlata, sucem opaljena lica najprije pozdravlja najviše goste – Antu Markovića: „Druže predsjedniče Saveznog izvršnog vijeća“, te Stipu Mesića: „Gospodine predsjedniče hrvatske Vlade“. .. A zatim svojim karakterističnim oštrim glasom i ne baš tolerantnim stavom opisuje prepreke i muke koje je sa svojim suradnicima prošao da bi ACI zaživio. Zaradio je snažan pljesak. Zatim govori Salvatore Ligresti, vlasnik grupacije sa čijom je tvrtkom Grassetto ACI sagradio ovu marinu. Ligresti pozdravlja ovo poslovno povezivanje te kaže da će ono donijeti korist svima, i Hrvatsku još više otvoriti prema svijetu. Još jedan buran pljesak, obilazak marine pa počinje fešta. Za sve je u marini u izobilju jela i pića, a elitno društvo seli u jednako tako elitan restoran u marini, koji nosi znakovit naziv – Commodore. Tako, naime, zovu šefa ACI-ja Veljka Barbierija. Štimung je sjajan, pjeva klapa, pjeva se za stolovima …

Posljednji bljesak

Bio je to posljednji bljesak ovog kratkotrajnog Belle Epoquea. ACI-jev brod, tek što je pobjednički zaplovio europskim i svjetskim nautičkim vodama, tiho je s Hrvatskom klizio u ratnu kataklizmu. Pobunjeni Srbi već slažu prve balvane na cestama prema Jadranu, na moru ratni SMB brodovi jugomornarice sve više okreću cijevi prema hrvatskoj obali …

Bilo je to točno prije 27 godina. A evo kako je bilo poslije toga do danas. Tko će to bolje znati od Škeca, tko će to bolje opisati od Jure:

Nautička Patrola 2017, ACI marina Opatija, Brodski dnevnik

Jet-set marina

„Čim se otvorila, davne ’90., opatijska marina u Ičićima postala je mit. Bila je to kultna marina za probrano društvo, nalik na famozni francuski Antibes i njegov gat milijardera. Obični smrtnici s ceste su pogledavali krišom kako bi uživo vidjeli što se u marini zbiva a i o njoj u kuloarima priča soto voce. Jer na nekim je jahtama šampanjac tekao palubom, stolovi su bili puni kavijara, a sladostrasne opačine bile su dio svakodnevnih rituala.

Da, Ičići su upravo i zbog velebne Opatije, odmah dobile predznak jet-set marine. Jasno, kako su priče kružile, tako su dobivale nove elemente, no osnova je, u biti, ostala ista. Jaki, pravi ali i dekadentni jet-set i – prestiž. Još i danas mnogi se natežu kako bi dokazali da su baš oni prvi vezali svoj brod u Ičićima, iako papiri i draga Silvana, svjedok vremena, prva djelatnica recepcije marine, nemaju dvojbe: doktor Legat, Lovranac sa švicarskom adresom, prvi je ušao i vezao svoj brod. A odmah za njim je stigao poznati motociklistički as i legendarni opatijski ugostitelj Branko Bevanda.

Čista dekadencija

Uglavnom…

– Imali smo internu satelitsku antenu, telefonski priključak, pružali vrhunski komoditet. Tada su to bili čudesni uvjeti, imali smo pet zvjezdica, bila je to doista prestižna marina – otkriva današnji direktor Ivica Škec.

– I realno, neke su priče zaista bile točne, imali smo bogatu klijentelu, kod nas se tada vezao, recimo, Bertrand 46, koji je slovio za Rolls Roycea među brodicama, pa i 20-metarski talijanski Benetti, imenom Šu-Ši, što je tada bila senzacija.

Bilo je to mahom doba Nijemaca, Talijana, ali i Austrijanaca. Jedni bečki vlastodršci su primjerice, čim bi restoran otvorio svoja vrata, pili šampanjac sve dok se restoran nije zatvorio. A onda su zabavu prenijeli na svoj brod. Bili su puni zlata, hodali uokolo s dva vučjaka, na brodu bi bili goli, a gotovo svakodnevno bi na brod stizali pedikeri i frizeri. Rane devedesete u opatijskoj marini bile su, nema sumnje, čista dekadencija.

 ACI marina Opatija,Ivica Škec

Direktor ACI marine Opatija Ivica Škec

Novi celebrityji

– Uglavnom se radilo o srednje jakoj klijenteli, različitih struktura, koji nisu prezali od razularenih, neumjerenih tuluma… Ma, bilo je tu zaista svega.

No onda je stigao, a fala Bogu i prošao rat, no bitno je promijenio vizuru gostiju na purpurnim gatovima Opatije. Bili su tu Česi, Mađari i Hrvati, “strašni gosti”, reći će svi naši sugovornici. Tada je netko morao umrijeti da bi se oslobodio neki vez. Marina je postala “must be” mjesto za novonastale hrvatske selebritije i bogataše. Davor Šuker, Iva Majoli, Pavo Zubak, Zdravko Mamić, Tomislav Horvatinčić … bilo je to otvoreno natjecanje tko će se sljedeći put usidriti s većim, moćnijim i ljepšim brodom.

Nautička sloboda

– Tada je postojala i nautička sloboda, nije bilo mobitela, laptopa, ljudi bi recimo kazali da idu ploviti te da će za tjedan dana biti, recimo, u Zadru. Tek su tada čuli vijesti, novosti s posla, iz obitelji. To je bilo najbolje vrijeme za nautičare, jer su bili neopterećeni. Danas svi odmah pitaju “A imate Wi-Fi?”, dok je tada sve bilo u općoj slobodi – dodaje Škec.

Slobodi koja je Ičićima samo utvrđivala i potvrđivala status hrvatske Azurne obale, koja je tada imala gat milijardera, dok su se Ičići dičili svojim – gatom milijunaša. Status premoći. Koji je trajao negdje do novog milenija, kada je nastupila recesija, vezovi su postali preskupi pa je masa gostiju zbrisala i počela nagrizati ičićku patinu superiornosti.

Povratak sjaja

– Sada smo opet puni, radimo full kapacitetom. No struktura se gostiju promijenila; ovdje su mahom Rusi, Slovenci, Hrvati, Austrijanci, Nijemci i Talijani, koji su, ‘ajmo reći, neka srednja klasa gostiju.

No Ičići su odlučili vratiti stari sjaj. Dok je danas ‘flagship’ brod marine prekrasna Maiora 23, brod generala Čermaka kojeg je otkupio od Željka Keruma, a s gatova mašu i Lepa Brena i Boba Živojinović, generalni ljudi ACI-ja imaju paklen plan…

– Ovo je naša ‘flagship’ marina, tu je, konačno, i sjedište ACI-ja, stoga mi u uredu već stoji pregršt planova i idejnih rješenja. Da, nema baš nikakve dvojbe da je jedan od ključnih planova ACI-ja Ičićima vratiti status koji je ovu marinu negda krasio – najavljuje generalni direktor ACI-ja, Kristijan Pavić a tu i završava Jura svoj tekst za Jutarnji list, ali u istom tonu nastavlja s izviješćem za patrolnu rubriku Gdje sjesti, što jesti:

Restoran Commodore

„Negdje u ovo doba sljedeće godine, pod smrekama, uz lastavice, dok vam pogled bježi prema remek-djelu velikog Ede Murtića, koji je tamo davno objesio svoju sliku, a ona upila pregršt ribljih delikatesa, čiji se miris širi decentno uređenim i ugodnim prostorom, restoran Commodore u Ičićima proslavit će 20. obljetnicu velikog preuzimanja.

Naime, uz Tonya Cetinskog i Olivera Dragojevića, to je mjesto 1998. uz spektakularni scenarij preuzeo Josip Mihalić. Izuzev, međutim, izobilja divnih nota, upravo se on potrudio da marini doda štih divnih jela. Od tada do danas, tvrde redoviti gosti, to se nije promijenilo …

– Naš glavni adut su naši stalni gosti, kako nautičari, tako i oni domaći, iz Ičića i okolice koji nam se stalno vraćaju – tvrdi Kristina Čačić, Josipova kćer, inače sestra Danijele, udane Gračan, s kojom vodi Commodore i obližnji bar.

– Ne ‘tučemo’ se s Opatijom, jer imamo svoju klijentelu, a ne vodimo se kulinarskim trendovima, jer smatramo da se gostu nakon dana na moru najbitnije dobro i kvalitetno najesti. Stoga ne odustajemo od klasike; sjajne i svježe ribe, školjki, rakova… Postoji prostor za napredak o kojem razmišljamo, no baza ostaje ista, jer ljudi ju cijene i vraćaju se. A to je ipak najvažnije – reći će Kristina u ime obitelji i Commodorea, kojem već godina suvereno ‘vlada’ šef kuhinje Mirko Brozan, iz čije kuhinje baš, eto, stiže nova delicija. Na radost posjetitelja, koji jedva čekaju veliki jubilej, u kojem će se potvrditi riječi obitelji Mihalić… „

Jutarnji list, Nautička patrola 2017, ACI marina Opatija

Jutarnji list: objava posjeta Nautičke patrole ACI maini Opatija

A evo i dara šefa kuhinje Mirka Brozana, recepta, odnosno jela koje se zove:

Delikatesna uvertira

Sastojci: hobotnica, rukola, kvarnerski škampi, tuna, inćuni, kavijar, tostirani kruh.

Priprema: kuhanu hobotnicu začinimo solju, paprom, maslinovim uljem i limunom te ju položimo na svježu rukolu. Kuhane kvarnerske škampe složimo u školjke kapesanti na rezancima zelene salate i u aurora umaku. Napravimo carpacio od tune i inćuna. Na tostirani kruh u obliku srca namažemo crveni i crni kavijar. Sve potom dekorativno posložimo tanjur uz tostirani kruh i maslac.

Ovo je doista posebno delikatesno, a meni je još samo preostalo da prije nego što odjurimo prema Krku i Puntu posjetim butigu Igora Felkera Škandaloze s kojim dijeli strast prema ribolovu.

Rogi ribaru

Igor Felker Škandalozo, popularni riječko-opatijski ribolovac, autor knjige o tehnikama ribolova i dvaju dokumentarnih filmova sličnog sadržaja drži u opatijskoj marini dućan-servis za razne vrste morskih aktivnosti a ponajviše za one ribolovne.

Intrigantni naziv dućana Rogi ribaru mogao bi se protumačiti obrnutim čitanjem Rogi pa bi to značilo Igor ribaru, ali nije tako. Rogi ribaru je stari već zaboravljeni pozdrav ribolovcu kad ide u ribanje kojim mu se želi sreća iako zvuči obratno, jer ako mu kažeš sretno – onda si ga urekao pa bolje da ne ide jer neće ništa uloviti. No postoji i drugo muško i zlobno tumačenje – da bi ribar dok je u ribolovu doma mogao zaraditi “roge”.

No, sve to Igoru služi da bi privukao pažnju na sve ono što ljubiteljima morskih aktivnosti nudi: od opreme do živih mamaca, servis za motor i barku, zajednički ribolov s njegovom brodicom i to samo onda kada on procijeni da se zasigurno nešto može uloviti … A možete i iznajmiti SUP, naučiti razliku između arbuna i zubaca u njegovom „muzeju“, upotpuniti znanje o hrvatskim tradicijskim barkama …

Komentiraj

Pin It on Pinterest