KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / NAUTIČKA PATROLA 2017: Brodski dnevnik Supetarska Draga
Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Brodski dnevnik

Supetarska Draga, mirna marina obiteljskog ugođaja, luka spasa od senjske bure, restoran s domaćom hranom - mamac za čarteraše

NAUTIČKA PATROLA 2017: Brodski dnevnik Supetarska Draga

Piše: Mladen Gerovac

Supetarska Draga, 5. i 6. srpnja. Puni dobrih emocija napuštamo Punat. Doista su nas ugostili marom dobrog domaćina. Vjerujemo da su to tako ocijenili i gosti, u anketi. Našeg Damjana još krasi osmjeh od uha do uha. U anketiranje su ga po cijeloj marini vozili ko grofa. Šatlom. I to osobno kapetan marine Damir Žic a potom njegov zamjenik Gary Olić. Krčani, Puntari, hvala vam na svemu.

Vidimo se fkleti!

U Puntu smo imali smjenu fotoreportera. Željko Hajdinjak vraća se u svoj Varaždin. Napušta nas teška srca. Zbližio nas je zajednički rad i ovaj brodski život.

– Dečki, posle Patrole svi ste moji gosti fkleti!” Svakako Željko, hvala ti na svemu, na profesionalno obavljenom poslu, lijepom druženju, dobroj kapljici iz kleti koju si donio sa sobom kad si došao na brod  …  Vidimo se svakako, s kupicom – fkleti!

Ukrcao se naš novi fotoreporter Danijel Soldo. Kao pravi profić odmah se bacio na posao. Odlično je odradio Punat i uklopio se u brodski ritam. Danijel je iz Slavonskog Broda, ali nikad nije bio na brodu. Od samog početka najviše ga zanima kormilo.

Lov bugvi i ušata

Sidrimo se kasno navečer u laguni Puntarske Drage ispred otoka Mamana i Srednjaka. Tu ćemo u miru napisati sve tekstove prije nego što uplovimo u ACI marinu Supetarska Draga. Imamo internet, struju za laptope i mobitele. Vrijeme je lova na ušate. Rade tri pribora – tanki najlon i male udice. Ješka – mješavina kruha i topljenog sira. Prvi ulov – bugva. Kad naletiš na jato, te ribe skaču i na praznu udicu. Oduševljenje u posadi:

“Daj meni … Daj da ja probam … Hajd da vidimo tko će više!”

Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Brodski dnevnik, Mladen Gerovac

Vezanje udica za bugve i ušate uz svjetlo baterije na sidru kod Mamana u Supetarskoj Dragi

Nije jedrilica za ribolov, to se bezbroj puta pokazalo. nešto malo pogodnog mjesta ima na spojleru, a u kokpitu smeta – sve: kormilo, stol, bitve, vinčevi, konopi … Uskoro imamo hrpu zapetljanog najlona. Rade škare i novo vezanje udica pod svjetlom baterijske lampe. Danijelu je to novi kreativni izazov – da me snimi u tom noćnom pipavom poslu kad su mi premalo ruke i prsti pa se moramo služiti i zubima da mi čvor bude čvršći.

Nemamo svjetlo u kokpitu, moramo hitno kupiti lampu s kablom i utikačem, ne zbog ribičije, već zato što nam je to vrlo često glavno radno mjesto. Unatoč svemu, uskoro u siću imamo 15-tak lijepih bugvi i ušata. Milan će ih sutra pofrigati za marendu. Nećemo se baš prejesti, ali kao dopuna dobre su i konzerve. 

Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Brodski dnevnik

Mjesto gdje smo bili na sidru i zgotovili tekstove prije nego što smo uplovili u marinu. Tu nam je Ivan dostavio s obale novi ineverter, tu smo u predvečerje lovili bugve i ušate

“Pomoć” iz Zagreba

Jutro počinje idilično. Kupanje, brodski doručak i sjedanje za laptope. No, u zao čas. Otkazuje inverter brodske struje. Zovemo Zagreb, što da napravimo. Ne znaju, trebaju vremena. A nama se žuri. Ali zato stiže opširno „uputstvo“ nekog tipa, i to o „sigurnosti plovidbe s takvim uređajima na brodu“. Upućeno je brodu Smokvica (?!) a otkazivanje invertera naziva “havarijom”. Očito, pisao ga je čovjek koji, prije svega,  ne čita Jutarnji list (iako, valjda, u njemu radi), i koji nema veze sa zbivanjima, s plovidbom, s brodom, sa stvarnošću …  S ničim  …  Sasvim izvan vremena i prostora. „Čuo sam da brod i patrolu vode neki ljudi iz prošlog stoljeća“!  Pa si nas je htio malo priuštiti i praviti se važan. Mo`š mislit! Ne zna s kim ima posla. Totalno neinformiran. Iako (valjda) radi u Jutarnjem listu. I, što je najgore, ne nudi nikakvo rješenje. Koji promašaj.

Intervencija Milana, i zetovog brata Ivana

Nema veze, opraštamo mu što nije informiran i što voli rasipati „pamet“, to je njegov problem, a mi imamo svoj problem. Kao uvijek u nekoj takvoj situaciji na brodu, ispituju se mogućnosti i odluka se donosi u trenu. Mogućnost: pomoć logistike iz Zagreba – nula bodova. Sasvim neupotrebljiva.  Idemo dalje … Privatne veze. Brat Milanovog zeta živi tu na Rabu. Zove ga:

– Ivane treba nam inverter za brod.

– OK, javim se odmah!

Nakon pet minuta, javlja Ivan:

– Ima jedan do 600 W, košta 400 kuna.

– OK, kupi i donesi!

Za pola sata evo Ivana tamo na obali, maše. Odlazimo po njega gumenjakom.

I evo ga, inverter radi, radimo i mi. No, prije se malo družimo s Ivanom. I još se malo čudimo onom čudnovatom „stručnjaku“  iz Zagreba.

Dobrodošlica i bombola

Napokon „praznih glava“ vežemo brod u ACI marini Supetarska Draga. (Ovo „praznih glava“, izvedeno je iz onog Jurinog „idem isprazniti glavu“, kada krene napisati za Jutarnji sve svoje prikupljene priče.)

Riječima dobrodošlice i bombolom s pet litara domaćeg rapskog vina, darom za naš brodski „podrum“,  dočekuju nas direktor marine Darko Dumičić i Sanjin Krstinić, naš stari znanac s ovdašnje recepcije i s nastupa ACI-ja na nautičkim sajmovima u Dusseldorfu.

Odmah se „razvijamo u strijelce“, jer nas vrijeme i planirana ruta sili da istodobno uključimo i susjednu ACI marinu Rab. Tim više što doznajemo da je Darko postavljen za direktora obje marine, jer je dugogodišnji direktor ACI marine Rab Branko Pahljina, veteran ACI-ja od prvih njegovih dana upravo otišao u mirovinu.

Krenimo, dakle, Rabom od sjevera ka jugu.

Nautičkla patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Brodski dnevnik

Sjever otoka Raba, ACI marina Supetarska Draga i Park šuma Kalifront, Dundovo

Šume i staze Kalifronta

Kada plovite od Krka prema zapadnoj obali Raba, prvo će vam se ukazati svjetionik Kalifront. Naziv je to i cijele te najzapadnije „glave“ , odnosno poluotoka Raba. Čitav Kalifront prekriven je gustom šumom hrasta črnike, koja spada među najočuvanije šumske površine na cijelom Mediteranu. Obalom Kalifronta nižu se male prelijepe i sjenovite uvale, odlične za odmor i kupanje: Sveta Mara, Planka, Čifnata, Gožinka, Kristofor … Taj prekrasni šumoviti dio Raba ujedno je isprepletena brojnim pješačkim i biciklističkim stazama. Ukupna duljina biciklističkih staza na cijelom otoku je preko 150 kilometara te oko 70 km pješačkih staza.

Ako, pak želite doći direktno u Supetarski Dragu, prvi orijentir vam je svjetionik Sorinj. Između Supetarske Drage i Kalifronta još je jedna uvala Duboko uvučena u kopno Raba – Kamporska Draga.

Inače, Rab je poslije Mljeta najšumovitiji otok na Jadranu. Prostire se na čitavih 1.400 hektara a zaštićena park šuma, odnosno poznati rezervat Dundovo na 109 ha.

Zato direktor Dumičić, kada ga pitamo – što gosti marine inače rade, kada se ne bave sobom i brodom?

– Druže se među sobom i s mještanima. Odlaze na kupanje u obližnje uvale. Otok poznaju bolje nego mi. Puno pješače. Otok ima 70 km pješačkih staza. Ujutro kad idem na posao srećem ih kako odlaze s ruksacima na leđima, na razgledanje otoka, grada,  berbu ljekovitog bilja …

Mamac za čarteraše

ACI marina Supetarska Draga inače je stacionarna marina, radi cijele godine, ima 328 vezova s oko 170 nautičara na godišnjem vezu, ostalo je mjesečni vez i tranzit.

Marina je na glasu kao luka spasa kad zapuše opaka senjska bura. Ali u duši, to je jedna mirna marina obiteljskog  ugođaja koja živi s mjestom. Tako ju i predstavlja direktor Dumičić. Vjerojatno je to i razlog da ima i gostiju i zaposlenika gotovo jednako starih koliko i marina. Među njima je i sam Dumičić, inače inženjer pomorstva, koje se prije tridesetak godina vratio iz Rijeke na rodni Rab i posao u riječkoj Luci zamijenio tadašnjim radnim mjestom voditelja ACI marine Supetarska Draga.

Zanimljivo je da ACI Supetarska Draga bilježi i porast broja gostiju u tranzitu premda je izvan vruće čarter rute Punat – rt Kalifront –  Rab, budući da je smještena u sjevernom djelu otoka bliže Velebitu. To prije svega treba zahvaliti restoranu Vojko, koji je postao jedan od glavnih aduta marine.

-Već druge godine kako je proradio Vojko počele su nam stizati rezervacije gostiju s Lošinja i iz Punta na Krku. Čarteraši ovamo svraćaju ako ne u polasku a ono obavezno u povratku – kaže Dumičić. Vojko se trudi, ima uvijek dobar roštilj, ražanj, domaća jela. Prvi je uveo specijalitet – koljenica na ražnju, i svinjska i teleća. I uvijek nudi nešto novo a svoja „hit jela“ najavljuje nekoliko dana unaprijed.

No, nautičara koji su ovdje na godišnjem vezu kod Vojka na večeri je malo. To su oni koji smatraju da brod bez vlastitog ognjišta nije dom. Dođu samo radi promjene i onda kada im se ne da prati suđe.

Nautičkla patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Brodski dnevnik, Darko Dumičić

Direktor ACI marine Supetarska Draga Darko Dumičić

Mornari su naš najveći kapital

-Nas je 13, a od toga je devet  mornara, među kojima su vođa posade i kućni majstor. Mornari su najzaposleniji u marini, jer navečer treba primiti i u vrlo kratkom vremenu vezati i do150 brodova. Zimi treba obojiti 600 metara željezne ograde, održavati vezove, zelenilo. I, naravno paziti na brodove. Ponekad imamo i tridesetak intervencija zbog cerada i prekrivača plovila, o čemu odmah obavještavamo vlasnike, što oni posebno cijene, jer nikada ne dođe do veće štete.  Mornari su naš najveći kapital – priznaje direktor Dumičić.

Mornari su bili i naš kapital, kada smo kretali u potragu za sugovornicima na gatovima, a posebno Damjanu pri anketiranju.

S ringišpila na brod

Tako smo i doznali da nautičar Fredo Nemec, nije Nijemac, već Austrijanac, ali je porijeklom Slovenac. Već više od 25 godina ljetuje u Supetarskoj Dragi. Fredo inače ima jedinstveno zanimanje – voditelj je ringišpila u bečkom zabavnom Parku Prater. Ovdje je na brodu sa suprugom Gabrielleom, sinom Reneom i kćeri Biancom. Na Rab su u početku dolazili i odsjedali s druge strane vale, a prije 4-5 godina kupili su brod Chill Out s kojim su sada tu na vezu.

Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Fredo Nemec

Fredo Nemec iz Beča već 25 godina ljetuje u Supetarskoj Dragi, najprije s gumenjakom a sada i s jahtom

– Za mene je ovo najljepša i najmirnija marina. Sviđaju mi se ljudi, jako su ljubazni i inače u Hrvatskoj, ali ovdje posebno. Imamo mnogo prijatelje među domaćim ljudima. Najviše uživamo u plovidbi. Idemo prema Golom otoku, u Mali Lošinj, na Krk – veli Fredo.

Čime se bavi osim plovidbe i kupanja: ronjenje, ribolov?

– Nema potrebe da se bavim ribolovom, smije se Fredo. Vojkova kuhinja je izvrsna. To je obiteljski restoran u kojem radi cijela obitelj. Prije je kuhala Vojkova supruga a sada kuhaju kćeri. Hrana je odlična, i garantirano su najveće porcije koje možete dobiti bilo gdje na Rabu. Specijalitet? Sve je dobro. Baš prava domaća kuhinja. Večeras je riba, neki dan je bila izvrsna punjena paprika. To su ogromne porcije.

Slovak Dr. Belovič: učim hrvatski, čitam Jutarnji list

Dr. Regan Belovič je Slovak, na svom brodu Dora vije slovačku zastavu i susjed nam je na gatu. Već se znamo, upoznali smo se lani prilikom posjeta marini. Dr. Belavič je inače plastični kirurg u Bratislavi gdje ima privatnu ordinaciju. Ovdje ljetuje s obitelji. Supruga je pravnica s puno posla i malo odmora. Kćer Kristina navršila je petnaestu, a sin Boris će 25. 8. proslaviti osmi rođendan. U Supetarsku Dragu dolaze posljednjih 10 godina.  Prije su imali manji brod, a prošle su godine kupili komforniju Doru od starijeg njemačkog bračnog para kojima je brod zbog godina i bolesti postao teret.

-Prvi puta sam u Hrvatsku došao sa 13 godina, a poslije smo  supruga i ja još kao studenti došli u Makarsku. Bili smo prvi turisti nakon izbijanja rata – nas smo dvoje bili jedini u šetnji rivom. Na Rabu smo kupili brod prije 10 godina, kad su Kristini bile četiri.

Zašto baš ovdje u Supetarskoj Dragi?

Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Brodski dnevnik, Dr. Regan Belovič

Dr. Regan Belovič na svojoj jahti Dori sa djecom – Kristinom i Borisom

-Ovdje nam je lijepo s djecom bilo zbog mira i lijepih pješčanih plaža. Djeca uživaju. Svaku godinu ovdje nalazimo svoje prijatelje iz Mađarske, Češke, Njemačke…  Jedva čekamo da se nađemo i da vidimo kako su kome narasla djeca, što se novo dogodilo… Dobro nam je ovdje i zbog blizine – od Bratislave 600 kilometara.  Za samo sedam-osam sati vožnje autom mi smo na brodu. Dolazimo nekoliko puta godišnje. Vratit ćemo se u 10. mjesecu. Na brodu ima posla, a ovdje nam je sada i drugi dom.

Doktor  Belovič razumije i trudi se da govori hrvatski.

-U Slovačku je bila velika migracija iz Hrvatske. Kad sam prvi put došao ovamo, prepoznao sam da ovdje ljudi govore sličnim jezikom kakav je govorila moja baka i kojeg razumijem. Inače kupujem Jutarnji list, pa čitajući vijesti učim hrvatski – kaže dr. Belovič.

Priča s recepcije

Mornari su, kako veli direktor Dumičić, „najveći kapital marine“ , ali za stvaranje kapitala i krajnjeg dojma o marini nesporna je važnost ljudi koji rade na recepciji marine.

Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Brodski dnevnik

A dojam o recepciji prepustili smo da ga iznese Jura u svom tekstu za Jutarnji list:

„ Jedino, a i to nije sto posto sigurno, možeš se negdje skriti i ćirnuti. Tada, i samo tada, ali uz veliko možda, imat  ćeš priliku da ih uhvatiš ozbiljne, možda i zabrinute, neraspoložene jer su se, eto, digli na lijevu nogu. Jer su ljudi …

U suprotnom, čim otvorite vrata, njihov se svijet mijenja. Postaju nasmijani, informirani, beskrajno strpljivi i informirani. Postaju znanci, prijatelji, meteorolozi, serviseri, mornari, nautičari, poligloti … Sve u jednom. Oni su recepcionari, dobri duhovi svih marina.

Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Brodski dnevnik, Sanj

Sanjin Krstinić – dugi staž na recepciji i kao predstavnik ACI-ja na sajmovima nautike u Dusseldorfu

– Mi smo, ustvari, kazališni glumci. Uvijek moramo biti dobro raspoloženi, nikad ne smijemo gostu prenijeti našu osobnu, životnu emociju. Ne, naš je zadatak stalno biti uslužan i nasmijan – otkriva rapski Leonard Cohen, recepcionar Sanjin Krstinić, koji svoju najbolju ulogu igra već, eto, preko 20 godina.

– Pričamo dva do tri jezika, svi očekuju i vole da im se obratimo na njihovom, jer učas osjete prisnost – dodaju kolegice iz Supetarske Drage, Mirjana Perić i Sabina Tomulić.

Posao redovito nose doma, teško je izbaciti iz sistema natrpan posao koji je modernizacijom postao bitno teži i kompliciraniji. No kad ga jednom osjetiš i zavoliš, teško izlazi  iz sistema …

– Razlike su velike. Sada gosti zahtijevaju tehnikalije, mnogo više informacija. Prije su postojale veće neke nautičke slobode, s današnjim dobom, ipak, došli su i novi trendovi – pričaju.

Kojem oni ipak uspijevaju doskočiti.

– U svakoj marini, ispred recepcije, naravno, stoji tabla sa svim mogućim meteorološkim informacijama. Pa ipak, gosti uvijek osjete potrebu ući u recepciju i pitati: “I, kad će stati kiša?” – smiju se. – Ne samo da moramo biti Vakula, koji će znati u svakome času kada će se vrijeme promijeniti ili je li dosta sigurno izaći na plovidbu, već štoviše od nas se ponekad očekuje da podignemo prst ka nebu i uputimo svojevrsnu naredbu: Kišo, dosta je … piše u svojoj priči o recepciji Supetarske Drage za Jutarnji list Tomislav Juranović Jura.

Jutarnji list: Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga

Gušt kod Vojka

Preostala je još, ne samo informacija već i preporuka za rubriku: Gdje sjesti, što jesti. Naravno, to je ovdašnji restoran Vojko.  Zbog kojeg se obavezno skreće u ovu marinu i kada nema bure. I posljednji užitak u dobroj hrani u petak na kraju tjednog čarter krstarenja kada brod treba vratiti u Punat. I na neko tvrdo domaće jelo kada vam je dosta riba, školjki i rakova …

Nažalost, nije bilo vremena da se i sam prepustim punom užitku u Vojkovoj kuhinji, jer je valjalo „isprazniti glavu“ uoči sutrašnjeg odlaska u ACI marinu Rab. Zato su tamo u ime Patrole nastupili Jura, Danijel, Milan i Damjan. A Jura je, naravno,  preuzeo zadatak da opjeva i taj doživljaj:

Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, restoran Vojjko, Brodski dnevnik

Srce ACI marine Supetarska Draga marine s restoranom Vojko

„Uđeš i pomisliš“, piše Jura, „kao da si uletio na neki jadranski bal sedamdesetih. Ostarjela, ali romatinčna terasa, koja može svašta pričati i vizura kojoj samo nedostaje neki bend da bi osjećaj bio potpun. Retro štih, međutim, ne ubija dušu, zapravo ju potpiruje, pogotovo kada vidite gazdu, Vojka Kriškovića, kako na “plus petsto” sa smiješkom na ražnju vrti specijalitet dana – svinjske koljenice (bunceke). Sekundu, dvije kasnije, eto i gošće koja skida graške znoja s Vojkovog lica. Ne, ovdje nema moderne gastronomske arhitekture, ali ima jela koja svoje goste hrane desetljećima. I to s guštom. Svakim zalogajom . ..

Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Brodski dnevnik, restoran Vojko

Bez rezervacije često se događa da u restoranu nema slobodnog stola

– Da u ovome ne uživam, davno bih se maknuo. Ali ovo je moja strast u koju je uključena cijela obitelj: kćer i sin, magistrica ekonomije i student hotelijerstva, u nedostatku ili iščekivanju posla, ovdje rade, a kompletno su u posao uključeni i moja supruga te punica. I to bez svađa – prostire poput kristalno bijelih stolnjaka svoj osmijeh Vojko, koji se ne gura u modernu gastronomiju, već ističe:

– Nismo pretenciozni, nudimo standardna jela kao specijalitete dana, poput svinjske i teleće koljenice, punjenih paprika, dagnji, uglavnom jela koja su cjenovno gostu pristupačna, ali i fina. Ključ dugogodišnjeg poslovanja, međutim, stoji u samom radu. Ja, naime, svoje zaposlenike, među kojima je jedan konobar i pravnik, plaćam drugačije, zavisno o kvaliteti i dugotrajnosti, a iznosi su i preko prosječnih hrvatskih plaća. Gost ne smije biti zakinut, a personal mora biti nagrađen – objašnjava Vojko, koji je lani od Uskrsa do Svi svetih ugostio 20 tisuća gostiju. Zadovoljnih gostiju – zaključuje Jura.

Nautička patrola 2017, ACI marina Supetarska Draga, Brodski dnevnik, restoran Vojko

Glavni aduti za mnoge posjetitelje restorana – svinjske koljenice na ražnju pojačane odojkom

Recept: Svinjska koljenica s ražnja

Naravno, dečki su probali Vojkove specijalitete među kojima i  svinjsku koljenicu s ražnja za koju smo dobili i recept. Mnogi bi kazali, čudna mi čuda, koljenica s ražnja: posoliš, nabiješ i okreneš …  No, evo kako Vojko mazi svinjsku koljenicu a njome onda i svoje goste.

Sastojci: svinjska koljenica, senf, pivo, temeljac, začini, povrće

Priprema: odvojiti koljenicu od buta, začiniti solju, paprom, premazati slojem senfa, staviti na ražanj i peći na crniki, maslini, staroj lozi i lovoru tri do tri i pol sata. S time da se stalno prelijeva kombinacijom masti, vode, soli i piva. Jako je bitno zadržati nakupljenu masnoću u kalupu. Kada je koljenica gotova, pošprica se pjenom od piva. Krumpir, pak, koji je prethodno blanširan u dubokoj masnoći, stavlja se u pleh od koljenice te se peče 20-ak minuta. Sa strane se poslužuje umak napravljen od temeljca od kostiju i povrća, koji se reducira dok se ne dobije kompaktna masa.

Dobar tek!

Komentiraj

Pin It on Pinterest