KAMO IĆI
Naslovna / DOBRA PRIČA / NAUTIČKA PATROLA: Brodski dnevnik Umag

NAUTIČKA PATROLA: Brodski dnevnik Umag

U punom borbenom sastavu pojavili smo se ante portas ACI marine Umag. Mnoštvo jarbola, jahti, gatova i vezova u prostranom akvatoriju nekad plitkog zaljeva. Marina je Umagu donijela preporod. Otkrila mu je da ima more. Na to doba podsjećaju i stare njegovane masline. Umag je najveća i najkompletnija marina u ACI lancu. Prva na ulazu i zadnja na izlazu iz hrvatskog Jadrana. Ona je i prva na ruti naše Patrole.

– Zašto smo mi prvi, voljeli bismo da ste nas posjetili na kraju sezone – veli Boris Gašperini, direktor gotovo od samog njenog početka prije 30-tak godina. Obećavamo da iduća patrole kreće od Dubrovnika.

Direktor marine – vodič patrole

Marina je puna, veli Boris. Nastojimo gostima odmor učiniti što ugodnijim, najprije da im budemo dobri domaćini, da im osiguramo sve što im treba, da imaju siguran vez, čiste sanitarije i uredni okoliš, pa da mogu vrijeme provesti onako kako im najviše odgovara.

A Umag doista ima mnogo toga za ponuditi – od tenisa, golfa, ronjenja i ribolova do atraktivnih biciklističkih i pješačkih ruta, konoba, restorana i vinskih staza. Na širem području Umaga ima nekoliko stotina teniskih igrališta. Tu je i poznati ATP turnir …

Boris prihvaća da nam bude vodič na dva-tri kultna mjesta istarskog vinogradarstva, vinarstva i maslinarstva.

Boris Gašperini, direktor ACI marine Umag

Boris Gašperini, direktor ACI marine Umag (snimio Mladen Gerovac)

Svemirski brod

Jurin sportski habitus određuje dvije glavne priče priloga o Umagu: ovdje je na vezu najtrofejnija hrvatska regatna mega jurilica Shining – Umag Umago Maxi. Prvi susjed marine je rukometna legenda Lino Červar. Nema se što misliti: Umag di Umago i Mago di Umago! A moje je da opjevam najpoznatija istarska vina i slavno istarsko maslinovo ulje.

Evo kako je shining sportski novinar Jura doživio Shining – najbržu hrvatsku jedrilicu tog vrućeg ljetnog dana na njenom domicilnom vezu u ACI marini Umag:

„Pogled lijevo, pa pogled desno. Zvizdan dere sa svih strana, a omara pegla jarbole i vrije motore. Običan je to dan na mirnim i opuštajućim gatovima ACI marine Umag. Među svim tim jedrilicama i jahtama, na prvom gatu, okružen 30-metarskim trendseterskim brodicama koje su svojevrsni statusni simbol i strše među 475 vezova, smješteno je, međutim, jedno veliko čudo.

– Pa ono nije nautički, ono je svemirski brod – zakašljao se naš fotoreporter Željko.

Barka od miliju eura

I nije u krivu. Na lijevom boku marine, naime, smjestila se „barka od milijun eura“. Tako ju barem – dobro, bez one vrijednosne cifre – zove ponosni suvlasnik Vilim Draščić.

Ta „barka“, da se razumijemo, nije obična barka. Radi se zapravo o svojevrsnom najvećem neprijatelju svih regatnih brodova Jadrana i ponosnom članu umaškog Jedriličarskog kluba Fiandara 1975. To je najtrofejnija „barka“ Jadranskog mora, ponosnog imena – „Shining Umag Umago Maxi!“

– Radi se o regatnom brodu kupljenom prije deset godina u Italiji, riječ je o svojevrsnom prototipu rađenom od karbona, stvorenom za 18 do 20 članova posade, koji je stajao blizu milijun eura – osjeća se ponos u Draščićevom glasu.

Tu se ne radi o novcu, dapače, ovdje se radi o prestižu i ponosu. Jest, amortizacija jedara košta, kao i drugi izdaci, no iza svega se skriva strast. To je brodica koja jedri na svim regatama Jadrana. I, redovito, bilježi samo prvo mjesta. Iako, nemojte to baš naglas kazati dalmatinskim posadama…

Fajt sa Splićanima

Vilim Draščić na Shiningu

Vilim Draščić na Shiningu (snimio Mladen Gerovac)

– (smijeh) To je najveće rivalstvo, ono sa Splićanima. Ali ono veseli. I nosi sjajna prepucavanja, puna smijeha i zajeb…, ali na regatnom polju i mnogo rivaliteta – otkriva Vilim.

– Fiumanka je ‘pala’ pet puta zaredom, a tu je i Mrduja, Lošinjska regata, Istarska regata. Pobjeđivali smo velikane poput Mitje Kosmine i Dušana Puha, što je uvijek inspirativno, a ujedno je ‘palo’ i drugo i treće mjesto na Hospitalytiju Mofalconea u Veneciji, svojevrsnog Grand Prixa deset maxi barki Jadrana, za koji se intenzivno pripremamo i ove godine.

Ona je sveti gral posade koja sačinjava ekipi iz Rijeke, Portoroža, Umaga, Istre pa i Pirana.

– Kod nas nema problema oko Piranskog zaljeva – smije se Draščić.

Moraš imati mornare – divljake

– Brod je bitan, ali posada je ključna: moraš imati iskusne mornare, fizičke ‘divljake’ koji će upravljati jedrima, kao i ljude koje znaju povući tri koraka unaprijed. Kod nas nema internacionalaca, ipak, jer želimo biti okruženi našim ljudima među kojima se dobro osjećamo. Fluid mora postojati, uspjeh se ne kupuje, već stvara, u koprodukciji broda, znanja, snage, iskustva, ali i zajedništva – sada je već ozbiljniji Draščić, koji se posve ‘ufurao’ u materiju.

Brod je, dakle, vezan i skriven u ACI-ju, s kojim ima poslovnu suradnju, a Umag je „home port“. To je veza koja daje rezultate. Za sada, jer plan je za nautičare onaj koji mora isključiti emocije.

– Nije lako, ali godine čine svoje. Do kraja godine kanimo promijeniti barku, staviti je na tržište. Bit će teško oprostiti se od te barke, no vrijeme je za nove pothvate…

U prijevodu, jedriličarski svijet sprema se na novu „neman“, svemirski brod koji će harati. Dalmatinci, sorry, ali ovi Istrijani kane još dugo vladati hrvatskim regatnim poljima…“.

To je Jurina poruka na kraju posjeta prvoj marini na ruti patrole i prvoj jedrilici hrvatskih (i okolnih) regatnih polja.

, ACI marina Umag, Jutarnji list

Prve dvije stranice Jutarnjeg lista s objavom boravka Nautičke patrole u ACI marini Umag

U novom domu Line Červara

Patrolu je na početku baš pratila prava novinarska fortuna, što se tiče tema. Nakon jedrilice – pobjednice, evo nam za početak Patrole još jednog prvaka, i to ne bilo kakvog, već svjetskog i olimpijskog, prave ekskluzive. Nautička patrola Jutarnjeg lista prva je bila u gostima u novoj kući Lini Červaru, sadašnjem i bivšem izborniku hrvatske rukometne reprezentacije s kojim je svojedobno postala svjetski i olimpijski prvak  a Lino je stekao nadimak – Mago di Umago.  I još nešto s pridjevom prvi – Lino je i prvi susjed ACI marine Umag. No, ubrzo će Jura otkriti da Červarova vezu s morem i brodovima –završava samo na tome – prvi susjed.  Lino, naime nije čovjek od mora, a još manje od broda. Evo što je Jura, gostujući s Nautičkom patrolom kod Line Červara u njegovom novom obiteljskom domu prenio ekskluzivno u Jutarnjem listu.

Lino Červar, Umag, nova kuća Line Červara, ACI marina Umag

Lino Červar na terasi svog novog obiteljskog doma (snimio Goran Šebelić/Cropix)

Zet morske obitelji

„Ona je gledala brodove, svira Daleka obala u jednom od svojih kultnih evergreena posvećenih moru, i „nije voljela brodove jer tamo njenog dragog odvode“…

Gospođa Klaudija nema takvih problema. Njen dragi, veliki Lino Červar, naime, premda je doslovce prvi susjed umaške marine nikada u životu nije stao na brod, a kamoli plovio. Dapače, više se on morao privikavati na njenu „morsku priču“.

– Berto, Klaudijin otac, bio je ribar. Živio je na moru, zapravo, živio je more. Danomice je isplovljavao, lovio, pa čistio mreže i hranio obitelj. Dva je puta dnevno izlazio na more, na ribe. Krvavih, žuljavih ruku, međutim, nikada nije bio malodušan. Štoviše, čisteći i krpajući mreže, i iz njih vadeći ribu, ovdje u Umagu, on je stalno pjevušio „O sole mio“. A kao što je bio vrhunski ribar, bio je i vrhunski pjevač. Imajući taj svoj svakodnevni ritual, gosti iz obližnjih smještaja i restorana, dolazili su do njega, slušajući ga. U tolikoj mjeri da su ga ugostitelji i hotelijeri došli moliti da to čini „soto voce“, ispod glasa, jer je svojim pjevom tjerao goste s terasa i vodio ih k sebi – u dahu o svome puncu priča Lino, primajući u goste Nautičku patrolu Jutarnjeg.

Ipak brodić – za ljubav unuka

Lino je, inače, svoje sidro vezao točno uz umašku marinu, iz svojeg predivnog doma u kojem nas je ugostio, pogled puca na jarbole koji u vjetrovitim noćima zajedno s valovima pjevaju bolju pjesmu od isprepletenog pjeva lastavica, galebova i zrikavaca koji nas okružuju. Okružen unukom Rokom, samo jednim od svojih ponosa, Lino nam otkriva…

– Kada smo se Klaudija i ja upoznali te kada me odvela svojoj divnoj obitelji, pokušavali su me navući na more. No nakon što je vidjela da to ne ide, moja punica je sve presjekla i kazala: „Nemojte ga gnjaviti, to nije njegovo veselje“. Klaudija je do danas ostala silno vezana uz more, no ja sam oduvijek bio čovjek kopna. Jedina poveznica je motorni brodić kojeg sam kupio kako bih na more izveo svoje unuke, koji na njemu uživaju. Ali i takvi smo prošlog ljeta, recimo, isplovili možda četiri-pet puta. A toliko sam, valjda, puta i ukupno bio na moru. Čak i ovaj bazen (pokazuje osvrćući se na impresivno obiteljsko zdanje, nap. a.), napravio sam za klince kako bi uživali – dodaje Červar i dodaje:

– Imam ovdje čovjeka koji brod održava besprijekornim, jer ipak sam picajzla, Djevica po horoskopu, i on brod drži onakvim kakvim mora biti. Što se mene tiče, moja jedina preokupacija je da kada isplovimo, silno pazim da me ne bi jurila Lučka kapetanija – smije se.

Lino Červar i unuk Roko

Za ljubav unučadi Lino Červar je ipak zaplovio (snimio Goran Šebelić/Cropix)

Romantika u suton

More i jedra njegova su opcija u večernjim satima; kada nema dragih gostiju koji stalno dolaze, Klaudija i Lino u večernjim satima, uz prekrasni suton otvore bocu finog rosea i gledaju more kako se penje, a brodovi plešu na gatovima ispod njih. Prizor je, priznat će, apsolutno predivan.

– To je moj najbolji spoj. S Klaudijom i morem. Tada su brodovi moji najbolji prijatelji. To su trenuci u kojima se opuštam, ali ujedno, priznajem, i promišljam o sebi, nama, društvu, ali, jasno, i rukometu.

Nemoguće je, zaista, posjetiti Červara a ne osvrnuti se na društvo u cjelini, koje je, po njemu, u velikim problemima jer hrabrost je, ističe, velika nedaća današnjeg hrvatskog društva. „Znamo što imamo, ali ne znamo što čekamo“, istaknut ć Lino.

Modrić, Napoleon i kurikularna reforma

– Oni koji bi trebali povući društvo naprijed, jednostavno nemaju taj kod hrabrosti u sebi, oni kombiniraju. Toliko podjela, netrpeljivosti, malodušnosti. One jedu ovo društvo. I sam sam nekoć bio upleten u sve to, ali sam bio izmanipuliran. Radi se o općem nepovjerenju prema političkim elitama, koji se osjeća na svakom koraku. Pa čak i to pitanje o Luki Modriću zapravo je svojevrsna devijacija pojedinaca koje društvo prihvaća općenito. Nije problem Luka, nimalo, problem je percepcija društva koje određene stvari shvaća na općoj razini. Gledam, znate, i ovu situaciju s kurikularnom reformom; kako sam i sam bio prosvjetni djelatnik, predavao sam hrvatski jezik, ne slažem se o toj brizi o obrazovanju, jer sustavno zanemarujemo odgoj, koji bi trebao ići uz bok znanju. Jer, što će ti znanje bez karaktera – tvrdi Červar, dodajući na kraj svoju, rukometnu bazu.

– Napoleon je 1814. savršeno oslikao svoju moć: „Za mene je moć kao ljubavnica. Borio sam se noćima da je osvojim. A sada kada sam je osvojio, da je predam tebi – neću“. Želim kazati kako je u rukometu, ma sportu, preslici današnjeg društva, ono ključno prevladati svoje moći, nadići ih, i preliti na dobrobit društva, u ovom slučaju, moje momčadi.

Nautička patrola, Jutarnji list, ACI marina Umag, brodski dnevnik

Druge dvije stranice Jutarnjeg lista s izviješćem Nautičke patrole iz ACI marine Umag

Pripreme za Euro

Znate, dobili smo izuzetnu snažnu skupinu, ali ne bojim se i nisam požalio što sam se primio ovoga posla, jer izazova se nikad ne bojim, a kažu pametni ljudi da je čovjek koji se hvata ukoštac s izazovima još uvijek mlad. Imamo, doduše, problema, ozlijeđeni su Duvnjak, Kopljar, Slišković, mi sedam godina nismo bili u velikim finalima, ali to je izazov. Zato mi je ovaj Euro u Hrvatskoj na zimu slađi od onog SP-a 2009. godinu. Ne, ne mogu kazati da idemo po zlato, bilo bi to pretenciozno, ali sada se ovdje u Umagu spremam za poseban zahvat: želim skriti naše mane, proturiti vrline i učiniti naciju ponosnom. Ujedno, želim stvoriti temelj neke nove rukometne budućnosti – završio je Lino u svojoj radnoj sobi, koju rese medalje, trofeji, zahvalnice i pohvalnice. Na brodu možda nije „svoj“, ali u rukometu… E na parketu smo na njegovom terenu.“

Poslije Jurinih šlagera i ekskluziva sada je red na mene. Posao mi je puno lakši, jer se radi o guštanju najboljih vina i najboljeg maslinova ulja. I manje mi je ostalo novinskog prostora. No, to zna biti puno teže, jer cijelu priču i užitak moraš prenijeti u malo teksta.

Cuj, da ti nesto recen!

Boris Gašperini, direktor ACI marine Umag najprije nas vodi u poznatu kuću vina i maslinova ulja Cuj. – Što to znaci Cuj, pitamo odmah glavu kuće Danijela Kraljevića, svjesni da ga to svi pitaju, a njemu nije teško da se ponovo  rado sjeti djeda Augusta Zubina i svoga djetinjstva. Uostalom zato je i ova hacijenda za vino i ulje dobila taj naziv.

“Cuj, da ti nesto recen!, obraćao se  stari Augustin skoro svima koji su ga znali i slušali. Taj „cuj“, što zapravo znači „čuj“, ta uzrečica postala donijela mu  nadimak – Cuj. I unuk, Danijel Kraljević, nakon što se školovanjem usavršio u vinarstvu, kao uspomenu na svoga djeda, i svoje je vino brendirao njegovim nadimkom – Cuj.

CUJ, vino, maslinovo ulje, Nautička patrola, brodski dnevnik

CUJ – kuća odličnog vina i savršenog maslinovog ulja (foto: www.cuj.hr)

Vino s tri zemlje

Dok sjedimo pred Danijelovom obiteljskom hacijendom ponad Umaga pored nas u kušaonicu ulaze gosti u potrazi za dobrim vinom i maslinovim uljem. Na pravom su mjestu jer Danijelovo vino i ulje na međunarodnim natjecanjima dobivaju najviše ocjene.

Kušamo malvaziju couver iz 2016. Na etiketi su tri kvadrata: bijeli, crveni i crni. Simboliziraju tri vrste istarske zemlje koje se ovdje susreću na pet kilometara zračne linije. Danijel pokazuje prema obližnjem vinogradu gdje sve počinje i objašnjava složenu tajnu uzgoja loze u svakoj od tri vrste zemlje na položajima Baština, Vela Boška i Sveta Lucija. Beru se odvojeno. A zatim nastavlja priču u svojoj ulozi nadarenog i školovanog podrumara. Uživamo u savršenom rezultatu okusa sjedinjenih u jednoj boci.

Danijer Kraljević, Cuj, vino i maslinovo ulje , Nautička patrola, brodski dnevnik

Danijel Kraljević – jedan od najboljih vinogradara, vinara, podrumara i maslinara u Istri (screenshot you tube)

Japanci, ulje, tuna i zlato

Potom nas vodi obiteljskim zdanjem u kojem se nalaze kušaonica, uljara i vinarija. Sav je taj prostor izdubljen u živoj stijeni. Takvu temperaturu ne može održavati niti jedan klima-uređaj. Zbog svega toga prvoklasno vino Cuj osvaja Hrvatsku a još više zemlje Beneluksa.

Probali smo i maslinovo ulje. Fantastičan okus. Posebno ga cijene u Japanu gdje se savršeno sljubljuje s tunom. Na natjecanju u Tokiju osvojilo je zlatnu medalju. Danijel planira dostići proizvodnju od 50 tisuća boca vina, mahom malvazije, a potom terana, chardonnaya, muškata i merlota. Na to se nadovezuje i preko tri tisuće litara maslinovog ulja. I to četiri vrste: črna, buža, bjelica i selekcija. Ne zna se koje je bolje. Cuj! Bio je to vrhunski doživljaj!

Vino Cuj, Maslinovo ulje Cuj, Nautička patrola, Umag, brodski dnevnik

Vino Cuj osvaja Hrvatsku a još više zemlje Beneluksa, a ulje je u Japanu dobilo zlatnu medalju

Tajna kuće Veralda

Premda se vinska kuća Veralda nalazi kod Brtonigle isplati se do nje potegnuti izdaleka a ne samo iz Umaga. Sa svojih 40 hektara vinograda Veralda je jedna od najvećih vinarija u Istri a o kvaliteti najbolje govori da je njen autohtoni istarski teran (Istrian) dobio prošle godine na Decanterovom natjecanju najboljih vina na svijetu platinastu medalju i osvojio titulu Best in Show. Time su Veralda i njen vlasnik Luciano Visintin postigli najveću uspjeh u povijesti hrvatskog vinarstva.

Evo nas u vinskoj kući Veralda, u Kršinu na kbr. 4. Dočekuje nas Luciano i najprije vodi do podruma ispunjenog barrique bačvama od po 225 litara jer upravo  ta veličina ima najveću površinu oksidacije po jednoj litri, što je tajna sazrijevanja  barrique vina

Veralda, Nautička patrola, Umag, brodski dnevnik

Palača vina Veralda – teran najbolji na svijetu, rose od terana do malvazije,  pa do plemenitog  pjenušca

Piti kao ljubiti

Luciano Visintin: Svijet vina je tako lako razumjeti kao svijet ljubavi, kao svijet žena. Ako nešto voliš onda ćeš ući u to. I uživati u tome.

I tada Luciano Visintin počinje priču o umijeću uživanja u dobrom vinu i o tajni metamorfoze terana preko plemenitog rosea do savršenog pjenušca.

Počinjemo s teranom.

– Želim vam pokazati kako se degustira vino. To je tako jednostavno i šteta je ne uživati u svakom gutljaju kaže Luciano i ulijeva teran u vinske čaše. Drži je za nožicu stalka i lagano zanjiše ukrug. Pratimo ga u svakom činu.

– Oslobodimo miris koji nam daje samo nadu. Nikada se ne miriše više od dva puta. Miris je nešto halapljivo i  samo nam ulijeva nadu da ćemo možda uživati. To je kao da ugledaš lijepu djevojku, to je samo nada da bi mogli uživati.  A sada idemo uživati – kaže Luciano i sada zajedno probamo vino.

– Kad pijemo, jedemo ili ljubimo, preko jezika osjet prelazi u mozak i tu osjećamo užitak. Dakle imamo vino u ustima i jezik će nam reći sve. I tako užitak osjećamo sa svakim gutljajem a on traje toliko koliko dugo osjećamo vino u ustima. Nije bit u tome koliko smo popili, nego koliko smo uživali. Ono što nam ostane u sjećanju, to nema cijene. Najviše se ljutim kad neki sommelier kaže da vino ima potencijala! Što to znači? Da se ne zna ševiti?! – doista je ljut Luciano.

Nautička patrola 2017, ACI marina Umag, brodski dnevnik, Veralda, Luciano Visintin, Tomilaslav Juranović, Mladen Gerovac

Tomislav Juranović, Luciano Visintin i Mladen Gerovac: Veraldina škola užitka u dobrom vinu i metamorfozi terana i malvazije u odličan roze i sjajan pjenušac (snimio Željko Hjadinjak/Hanza Medija)

Bijelo poslije crnog

– Hajmo sad učiniti nešto što niste nikada napravili. To se zove bijelo poslije crnog, kaže Luciano i nalijeva nam u čaše malvaziju. Postupak je isti:

– Oslobodimo i pomirišimo. Ova voćnost opet vam daje nadu. Ako zaudara, nećemo niti piti. Nikada ni jedno bijelo nije ispralo crno, jer je tu nema tanina, ni drugih stvari koje imamo u crnim vinima. Ali zato je tu položaj koji ima slanost. Probajte ga. U jednoj sekundi ste zaboravili ono otprije. U malvaziji se osjeti zemlja. Ilovača. I zato imate tu slanost. Iako ste ga progutali, stalno imate vino u ustima. Ali treba znati stati. E, to je najteže. Jer tako je to kod užitka. Tanka je granica od vrhunskog užitka do onoga – hoću još!

Sad ćemo probati nešto posebno – kaže Luciano i tu počinje otkrivanje glavne Veralda tajne.

Luciano Visintin, Veralda, Nautička patola, Umag, Brodski dnevnik

Oslobodimo miris koji nam daje samo nadu. Nikada se ne miriše više od dva puta. Miris je nešto hlapljivo i samo nam ulijeva nadu da ćemo možda uživati (screenshot youtube)

Kako sljubiti teran s ribom

– Znači mi smo imali teran, a teran i riba su kao pas i mačka. Mi smo otkrili kako teran sljubiti s ribom.  Napravili smo rose. To je “smak svijeta” i to je naša invencija od 2008. godine. Od tada su svi podrumi Istre počeli raditi rose od terana.  Evo, ova malvazija ima sada 15 posto alkohola. Uopće ne osjećate težinu, nego imate trajnost, lepršavost i stalno vam je u ustima, kao da je niste ni progutali – kaže Luciano pa malvaziji u čaši dodaje teran, te nastavlja priču:

– Znači prvo boja pa oslobodimo miris i brzo na nos. Opet maline, opet nešto voćno, daje nam nadu da bi mogli uživati. Sad idemo dalje – vidite u sekundi opet taj rose ispire najjaču malvaziju. Ovdje nismo išli kopirati Francuze, napravili sami nešto svoje, autohtono – kaže Luciano pokazujući tu jedinstvenu metamorfozu nastanka Veralda rosea.

 

Luciano Visintin, Veralda, Nautička patola, Umag, Brodski dnevnikLuciana najviše ljuti kad neki sommelier kaže da vino ima potencijala! Što to znači? (foto: screenshot youtube)

Pjenušac kao – klimaks

I tu sada dolazi ova vinska priča do klimaksa jer je ovaj rose poslužio kao baza za Veraldin pjenušac.

– U ovo se stavlja 23 grama šećera po litri, miješa i isti dan punimo u boce s krunskim čepom zatvorimo i stavimo u podrum. Nakon tri tjedna kvasac je pojeo sav šećer  i pretvorio u alkohol. Nusprodukt je CO2 i pritisak šest bara u boci a pošto je boca dobro začepljena plin ostaje zarobljen u vinu. Nakon tri tjedna imamo sve ali nemamo mekoću tog ugljičnog dioksida nego je on agresivan.  Zato mora odstajati 2-3 godine na tom talogu i onda se između kvasca i vina dobije ta mekoća ugljičnog dioksida. Više nije agresivan, ne reže jezik, nego se polako smiri i imamo samo baršunasti osjećaj. Problem je kako  sada izvaditi taj talog – kaže Luciano i demonstrira postupak u kojem dovede talog sa dna boce do čepa, naglo digne bocu i vješto otvori te sav talog pod pritiskom izleti van.

– To je samo jedna sekunda kad možete otvorite. Ako otvorite prije, ide sve van, ako otvorite kasnije, padne talog!

Probamo pjenušac. Uživamo u svakom mjehuriću. A onda nam Luciano daje ljušturu od upravo skuhane grancigule i u nju natoči pjenušac. Savršen okus i savršen kraj priče. Vino se sljubilo s morem!

Restoran Lido

Za kraj smo ostavili priču o restoranu Lido u samoj marini. Vlasnik  mu je Željko Kleut, rodom iz zaleđa Vodica, s menadžerskim iskustvom iz Austrije. Ovdje u Umagu je od 1979. a restoran Lido vodi posljednjih pet godina. I svih tih pet godina, kako sam kaže, u restoranu svakodnevno provodi po 16 sati.

  • Kad sam tu startao ovo je bilo jako zapušteno. Sada imamo restoran s oko 270 stolica, barom, novom terasom i 19 zaposlenih. U ponudi imamo svježe ulovljenu ribu, odabrana mesna jela, uglavnom filee, istarsku tjesteninu koju radimo sami. Sve to nudimo uz dobra istarska vina, uz jednu umjerenu cijenu tako da čovjek može za 25 eura dobro jesti. Kod nas može dobro jesti i najzahtjevniji gost koji će naručiti škarpinu ili jastoga kao i onaj koga će zadovoljiti samo salata sa sirom. Jelovnik nam je, uglavnom, veoma širok tako da imamo i dnevne ponude kao što su istarski gulaš i punjene paprike – objašnjava Kleut kako je Lido brzo stekao glas dobrog restorana.

To potvrđuje i sastav gostiju, među kojima slovenski i hrvatski predsjednici, Novak Đoković je za vrijeme ATP-a ovdje bio gost osam dana zaredom, bilo je tu i vrlo poznatih ličnosti koji i u marini borave incognito.  Restoran Lido radi cijelu godinu, živi s marinom, ali i cijelim mjestom i okolicom. Rijetko se koja marina može pohvaliti da se u njoj organiziraju svadbe i održavaju zimske fešte. Nova terasa dala je restoranu novu vizuru  i otvorila ga je prema moru a pod automatskom tendom može se na njoj boraviti i po neveri.

Željko Kleut, restoran Lido, ACI maina Umag, Nautička patrola, brodski dnevnik, recept palenta sa sipom

Željko Kleut, vlasnik restorana Lido u ACI marini Umag (snimio Mladen Gerovac)

Palenta sa sipom

Željko Kleut darovao nam je i recept palente sa sipom

½ kg sipe, ½ kg palente, 2 srednja luka, 5 češnja češnjaka, prstohvat lista celera, jedna srednja mrkva, dvije žlice koncentrata rajčice, prstohvat lista peršina, jedan lovor, decilitar maslinovog ulja, decilitar crnog vina. Prodinstati povrće. Dodati očišćene jadranske sipe, pa kasnije i crnilo. Prije kraja dinstanja ( 30-ak minuta) doliti crno vino. U međuvremenu već gotovu palentu staviti na roštilj i potom prekriti sa sipama.

 

Komentiraj

Pin It on Pinterest