KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / NAUTIČKA PATROLA I BROD MASLINA Prve milje
Brod Nautičke patrole Maslina, Alan Šepuka, Marko Kaštelan, Mladen Gerovac

Preuzimanje broda Nautičke patrole Maslina: (slijeva) Alan Šepuka, Marko Kaštelan, Mladen Gerovac

NAUTIČKA PATROLA I BROD MASLINA Prve milje

Piše Mladen Gerovac

O tome kako smo preuzeli Maslinu i krenuli za Pulu da ukrcamo posadu, ali smo se morali vratiti zbog kvara na kopči motora. I o tome kako je direktor ACI marine Cres Alan Šepuka uspio sve srediti unatoč državnom prazniku i crnim prognozama majstora, pa smo Milan i ja, uz lijepa stara sjećanja i morske priče ipak navečer vezali brod u Puli i sutradan ukrcali ostatak posade

Cres, 21.i 22. lipnja 2017. Napokon! Nakon dugotrajnih, i nevjerojatno složenih i opsežnih priprema spremni smo za polazak. Preuzimamo Maslinu u ACI marini Cres. Sutra je partenca. Milan i ja s brodom rano ujutro krećemo za Pulu. Tamo ćemo prekosutra, u petak 23. lipnja prijepodne ukrcati drugi novinarski dio posade: reportera Tomislava Juranovića, fotoreportera Željka Hajdinjaka i čovjeka s web portala jutarnji.hr Damjana Raknića.

Pred nama je 600 vrućih milja

Napokon krećemo na plovidbu dugu 600 vrućih jadranskih ljetnih milja. Na ovoj 14-metarskoj jedrilici s peteročlanom mornarsko-novinarskom posadom obići ćemo 32 najznačajnije jadranske marine od Umaga do Dubrovnika i usputne najpopularnije jadranske uvale i nautička sidrišta. Ipak , bit će to 32 marine, a ne 33, jer su nas u međuvremenu iz zadarske gradske marine Tankerkomerc zamolili da ih ovaj put preskočimo dok ne riješe koncesijske zavrzlame.

Na toj našoj dva mjeseca dugoj plovidbi sve ćemo doživljaje, susrete i događaje svakodnevno podijeliti sa čitateljima Jutarnjeg lista i portala jutarnji.hr. Objavljivat ćemo životne priče i vodiče kamo ići i gdje se čime baviti i zabaviti, istražit ćemo ugostiteljsku i gastro ponudu,  opisati glavne atrakcije i must go destinacije, na našem brodu ugostit ćemo celebrityje ili im otići u goste u mjestima gdje žive ili se odmaraju, na našem ćemo putu otkrivati misterije i legende Jadrana …

S nestrpljenjem i uzbuđenjem čekali smo taj trenutak. I evo – napokon. Zora je, četvrtak 22. lipnja 2017. Nautička patrola bilježi svoje prve povijesne milje jadranske odiseje i prve retke u svom brodskom dnevniku.  Slijeva ostavljamo najzapadniji creski rt Pernat i okrećemo provu broda u kurs 240 prema Poreru, hridi i svjetioniku pred špicom Istre. Kalma bonaca.  Ni daška vjetra.  Dizel Yanmar  56 konja  brunda tamo pod brodskim stepeništem. Ovih 2.500 okretaja su tri četvrtine snage motora, sasvim dovoljno za brzinu osam čvorova. Sve više od toga bila bi muka, i za motor, i za brod, i za sluh.

Priča Rimini – Krf – Rimini

Milan i ja mijenjamo se za kormilom. Uživamo u mirnom jutru i moru, prebiremo uspomene sa zajedničkih regata i plovidbe. Kako nam je na regati Rimini-Krf-Rimini tisuću milja u jednom komadu na maksikrstašu ACI No.1 prilikom povratka žestoka noćna nevera s vjetrom od 65 čvorova negdje u visini Jabuke prema talijanskoj obali u trenu razbila golemo glavno jedro od kevlara kao da je od papira i bacila nas 30 milja natrag na jug. Stradala je i brodska antena na vrhu jarbola, ostali smo bez radio veze, nismo se mogli više redovno javljati organizatoru regate, pa su nas proglasili nestalima. A kada smo sa čudnim glavnim jedrom, koje smo napravili tako što smo prepravili jedan gennaker (prednje jedro za lagane vjetrove), u praskozorje idućeg dana ipak prešli ciljnu crti pred Riminijem nisu nas prepoznali.  Sjećamo se kako su tada golemi sedam metarski valovi i orkanski vjetar bacali naš 26 metara dugi i 30 tona teški brod bez jedara i mogućnosti upravljanja poput kakvog kaića, jer nitko u tim uvjetima nije bio u stanju iz potpalublja izvući na palubu tormentinu – olujno jedro pa da možemo ovladati brodom. I paluba i potpalublje bili su puni sadržaja želudaca naše 20-ero člane posade, jer bio je pred nama baš zadnji dan regate pa smo pojeli sve što je preostalo od inače regatnih racioniranih obroka. Samo nas nekoliko nije pretjeralo s hranom pa smo onda i zadržali to što smo pojeli i napokon na prednji štraj podigli tormentinu.

I tako, pijuckamo kavu koju je Milan skuhao u našoj još uvijek improviziranoj brodskoj kuhinji i otvaramo novu zajedničku pričU – onu kako smo prebacivali regatne JOD-ove 35 Cina Riccija preko cijelog Jadrana iz Otranta za Rovinj i to na jedra u samo dva dana (i noći) jer se zbog regate u Otrantu kasnilo s pripremama za novi ACI Cup.  Uživamo u moru, miru, plovidbi, kavi i priči … Javlja se i nešto jutarnje termike, ali još je uvijek premalo vjetra da dignemo jedra.

Brod Naitičke patrole Jutarnjeg lista Maslina

Povratak u ACI marinu Cres – Maslina čeka promjenu kopče motora

Državni praznik

Usred smo priče iz Otranta kada odjednom odozdo od motora začuje struganje, lupanje i brod počne gubiti brzinu. Nemoguće, kvar na motoru. Pa prošao je generalni servis, sve je obnovljeno, zamijenjeno … Milan se stušti u potpalublje, digne stepenište za pristup motoru, viče: zapali, kreni, pojačaj, stani … Nije motor, nego kopča. Alan nam je na navigacijskom stolu ostavio broj mobitel vlasnika servisa, koji je obavio sve poslove oko motora, zovemo – nitko se ne javlja.  Pa danas je državni praznik, nitko ne radi, sjeti se Milan. Ma kakav državni praznik, 22.lipnja …

Zovemo Alana, veli sad ću ga ja nazvati pa će vam se javiti. Javlja se majstor, veli ako je kopča, to trebamo tek naručiti, danas je praznik, sutra je petak, onda je vikend, nema šanse da išta počnemo prije ponedjeljka, a možda ni tada, jer sve ovisi o tome hoćemo li u Rijeci naći kopču.

Jedrima za Pulu

Nema veze, Milane dižimo jedra pa polako prema Puli, do 10 sati vjerojatno će maestral, imat ćemo ga u provu, ali ćemo se nekako makar do sutra ujutro dočepati Pule i na vrijeme ukrcati novinarsku posadu. Panika je, nemamo nimalo vremena, uz obilazak marina čeka nas još i golemi zaostali posao oko aplikacija logotipa sponzora na brod i jedra, preuzimanje bayboata – gumanjaka i motora, pa zatim promotivno jedrenje za snimanje dronom, snabdijevanje broda hranom i pićem za najmanje dva tjedna plovidbe jer smo tek pred polazak dobili sponzorske bonove Spara  … A „majstorov ponedjeljak“ to je 26. lipnja, kada već moramo imati gotovu „robu“ za tri javljanja u Jutarnjem listu – iz Umaga, Pule i Verude, što ukupno čini desetak novinskih stranica isključivo naše brodske produkcije. I uz sve to, obavljene sve rečene zaostale pripremne poslove.  Zovem Alana, javljam odluku, idemo jedrima za Pulu.

Alan kao Aladin

Ne, ne kaže Alan, vratiti se u marinu, hitno vam šaljem gumenjak da vas pogura. Ma nema problema Alane, u Puli je tvrtka Navela koja zastupa Yanmar, vlasnicu Nevenku Čalić poznajemo već niz godina i dobro surađujemo, njena će nam ekipa brzo riješiti problem nove kopče.  Ne, inzistira Alan, vratite se, odmah ćemo sve riješiti, već danas ćete ponovo ploviti za Pulu.

Ruku na srce, Alan Šepuka je jedan od ljudi u koje možete imati maksimalno povjerenje. Poduzetan je, temeljit, brz i efikasan, da nije bilo njega ne bi bilo ni broda pa onda ni patrole. Marina mu izgleda sjajno, osim što je lijepa i dotjerana, odlično je organizirana i funkcionalna, Alana vole svi, i osoblje i gosti.  Okrećemo brod, vjetar je ojačao, lijepo jedrimo natrag prema ACI marini Cres. Ubrzo se pojavljuje i gumenjak, vežemo ga za bočne bitve i dobivamo par čvorova više.  Evo, nas ponovo na istome vezu, na gatu E, čekaju nas i Alan i majstori. Kopča? Stiže trajektom s Krka, nije nova, nije ni originalna za taj motor, ali ćemo je prilagoditi da sve izdrži do nove kopče, koju će vam promijeniti u putu.

Brodski duhovi

Nema veze što je državni praznik, Alan diže i tokara, koji brzo pripasuje kopču našem motoru.  Hajmo ipak u probni đir, majstori idu s nama, kad odjednom panika, puklo je crijevo dovoda nafte. Vraćamo se natrag, motor Masline dobiva i novo crijevo. Baš na vrijeme. Znamo, bit će toga još, takav je mornarski život. Svaki brod ima svoje duhove, ne samo stari. Jednom smo prebacivali jedan ganc novi Beneteau 50 iz francuskog Antibesa na Vis. Ado i ja u noćnoj gvardiji, kada se na sredini jarbola počne paliti radno svjetlo. Kako naiđemo na val ugasi se i ponovo upali. Provjerimo sklopku, zatvorena. Lupamo nogom u jarbol, ne pomaže. Skinemo osigurač na kojem je svjetlo, i dalje se pali i gasi. Tako nastaju priče o vješticama i brodskim duhovima …

No, evo nas opet na istom mjestu. Iza nas je Pernat, pred nama još tamo daleko Porer, popodnevni maestral na izdisaju i u provu, dakle, opet smo na motoru. Skinuli smo majice da ojačamo kožu na lipanjskom suncu i pripremimo je za cjeloljetnu pripeku.

Brod Nautičke patrole Maslina, Mladen Gerovac, Milan Ilić

Milan i ja skinuli smo majice da malo ojačamo kožu na lipanjskom suncu i jezdimo za Pulu

Migranti – plivači

Gdje smo ono stali? Da, Otranto, flota regatnih jedrilica JOD 35 hitno za ACI Cup u Rovinju. Glavni dio flote već je dan prije krenuo iz Otranta, ostala su tri broda koja još nisu završila regatu. Na jednom će biti Milan, na drugom ja a na trećem još jedan naš iskusni kolega. Svaki od nas na brodu ima još i pomoćnika, ali uglavnom samo zato da bude – još jedan. Moj „pomoćnik“ bio je jedan mladi tihi momak iz Slovenije, prvi put na jedrilici. Čekamo brodove, kratimo vrijeme, sjedimo u jednom kafiću na starim zidinama Otranta iznad gradske luke, pijemo Coronu. Kad konobar dođe do nas te veli – sad ćete vidjeti kažin i pokazuje na ulaz u luku. Vidimo brod guardije costiere, talijanske obalne straže kako tamo kod ulaznog ferala iz mora vadi neke plivače. – To se zbiva gotovo svaki dan, veli naš cameriere, to su ilegalci iz Afrike, koji su pred lukom iskočili s nekog broda i pokušavaju plivajući ući u Italiju …  Dakle, taj migrantski val nije novog datuma, to već traje neprekidnom godinama …

Samo za jedra

Evo i naših brodova. Jeanneau One Design (JOD) 35 je brod isključivo za regate. Tako je i opremljen, jedara koliko voliš, od navigacije samo kompas, nema ni karata, motor od 18 konja sa rezervoarom sa 20-tak litara nafte, tek toliko da isploviš i uploviš s regatnog polja, a pred nama je cijeli Jadran. Imamo sreće zapuhalo je s juga, dižemo jedra i gutamo milje. Glavnina flote nije bila te sreće, nije bilo vjetra, potrošili su naftu i eno ih u Ublima na Mljetu, čekaju da se otvori benzinska pumpa. Milan i ja držimo se skupa, prešli smo na naš dio Jadrana, evo jezdimo već drugu noć i drugi dan, digli smo i spinakere pa smo se već  dohvatili otoka našeg sjevernog Jadrana.

Lignje s Ilovika

Za nagradu što smo tako brzi, veli Milan, nećemo ići direktno na Istru, već ćemo u Iloviku svratiti kod jednog njegovog znanca koji tamo ima restoran i odlične lignje. Lignje su doista bile odlične, ali je u Ilovičkim vratima moj „pomoćnik“ dobio bum u glavu, premda sam ga cijelim putem upozoravao da je drži dolje. Vratio sam se na vez, spreman da pozovem liječničku pomoć, ako se pojave simptomi težih  posljedica. Srećom sve je završilo samo s tiltom u očima. Milan je već davno otišao i sada evo na ovom našem putu prema Istri prvi put pričam o tome što je bilo poslije ilovičkih liganja. Ukratko, poslije buma, čim smo izašli iz Iloviških vrata pogodila nas je žestoka nevera, koja se u noći premetnula u jaku tramontanu i olujnu kišnu buru.  Opet se pokazala točnom ona naša pomorska – čuvaj se vedra juga i škure bure!  A ova je bura bila dvostruko škura, jer bila je noć, jurili smo sa skraćenim jedrima šibani žestokim vjetrom, kišom i morem slijepo u tminu. Jedini znak da ne srljamo u propast bio je slabašno osvijetljen kompas i još k tome zastrt kišom, tako da sam argolu držao za sam vrh kako bi mu se približio da vidim smjer. U drugačijim dnevnim uvjetima možda bih išao kroz Fažanski kanal, ali sada sam jedva čekao da ugledam i ostavim zdesna bljeskajuće izo svjetlo s Rta Peneda na vrhu Brijuna.  Napokon se dogodilo i to a sada još samo da mi se pojavi spasonosno svjetlo Svetoga Ivana. I evo nas konačno pred ACI marinom Rovinju, tri su sata ujutro, na gatu nas čekaju zabrinuta lica Arsena i ekipe zadužene za brodove ACI Cupa.  Kada su nas vidjeli kako izgledamo ništa nisu pitali, a mi onako mokri, slani i ludi u čizmama i olujnim odijelima odbauljali smo u obližnji noćni bar pred zatvaranjem, mož´ misliti kako smo izgledali kada su se i zaštitari maknuli s ulaza … Više se ne sjećam što smo pili.

Smije se Milan, nije znao za kraj ove moje patnje, jer on je prošao sve to bez problema. A ja se uvijek sjetim tih liganja na Iloviku, kada god plovim prema Istri. No, sada je situacija sasvim druga.  Mirno, more, pitoma večer, pred nama je ona divna, smirujuća i bogata bajkovita Istra. Veselimo se dolasku unatoč silnom poslu koja nas čeka.

Ruta Nautičke patrole Cres - Pula

Prve milje Nautičke patrole Jutarnjeg lista “Zlatno sidro 2017.”

Moć zemlje, šarm mora

Jer čekaju nas i plodovi istarske zemlje i šarm njenih obala. Za mnoge je Istra oaza odmora i mira, ali i uzbudljivih otkrića i avantura. Istra je očaravajuća još  od davnina, prepuna je povijesnih misterija, legendi i priča.  Od brijunskog dinosaura do ledenog doba i Limskog fjorda. Od paleolitskog lovca iz pulske špilje, do rimskih vila i dvije tisuće godina stare arene. Od hrama Dijane, Marsa i Neptuna do porečke Eufrazijeve bazilike i rovinjske Svete Eufemije. Do najstarijeg jadranskog svjetionika Savudrije.

Ljepota istarske zemlje zrači i privlači blago, nenametljivo blagom zimom i toplim ljetom. Polja, brežuljci, vinogradi, maslinici. Stancija u polju, drevni gradići na brežuljku: Grožnjan, Oprtalj, Motovun, Roč. stari kameni Hum, najmanji grad na svijetu.  A u neposrednoj blizini – snaga i šarm mora. Batane i ribarske brodice na vezu. Mediteranski gradić, strme kamene uličice, mali trgovi i kampaneli, crkve, renesansne i barokne palače. Umag, Poreč, Vrsar Rovinj, Pula. Na seoskim sajmovima rukotvorine prodaju posljednji rukodjelci  izumrlih zanata. Na priredbama i pučkim feštama zvuci drevnih roženica, miha, duplic i starinski ples balun.

Maslina i ulje najbolje na svijetu

I posvuda oštarije, restorani i konobe. Rakija biska, s ljekovitom imelom. Stara istarska kuhinja nudi pršut i ovčji sir, ombolo, divljač, maneštru, žgvacet, njoke i fuže. I istarski tartuf, među najcjenjenijima na svijetu. Plodovi mora, ribe i rakovi. I istarske slastice – kroštule, fritule, povetice, cukerinčići. A na sve to vina iz istarskih vinograda i podruma – plemeniti teran i zlatasta malvazija.

Danas se u Istri uživa i na 180 kilometara plaža, na sportskim terenima na planinarskim i pješačkim rutama, na 1500 kilometara markiranih biciklističkih staza. Na filmskim i jazz festivalima, na koncertima svjetskih zvijezda, na bravuroznim opernim izvedbama. U vrhunskim hotelima, noćnim klubovima i restoranima. Uz chill out, lounge, latino glazbu i zalazak sunca na plaži …

Nautička ishodišta za sve užitke u Istri upravo su marine raspoređenim duž cijele njene obale – od Umaga do Pule, Verude i Pomera. Našim brodom Nautičke patrole hrlimo im u zagrljaj. Brod nam se zove Maslina, vrlo prikladno za zemlju i podneblje gdje se proizvodi najbolje maslinovo ulje na svijetu …

 

Komentiraj

Pin It on Pinterest