Povežimo se na društvenim mrežama

Peškarija, bevanda i “Royal yacht club Labud”

aci marina split

NAUTIKA

Peškarija, bevanda i “Royal yacht club Labud”

NAUTIČKA PATROLA 2017. Brodski dnevnik ACI marina Split

Piše: Mladen Gerovac

Split deset prije podne. Zvizdan već zvizdi sto na sat. Milan i ja idemo po spizu. Na Kerumovoj rivi držimo se hlada megajahti na vezu. Peškarija.

– Friško, friško, jutros ulovljeno. U pet uri još je plivalo!

Lignje – 140 kn, skuša i oslić – 60 kn, škampi – 160 kn, grdobina – 200 kn …

– Cijene isto k`o u Zagrebu – komentiram u po glasa.

– Je, danas van je petak, juče je bilo četrs posto jeftinije,- brani svoju peškariju jedna brižna splitska majka a možda i baka. Sjetih se zgode naše novinarke koja je došla na zagrebački Dolac po cijene za gradsku rubriku. Jedna baka prodaje svoje mahune, paradajz, mrkvu, grašak …

– Bako, pa tom vam je jako skupo!

– Dijete moje, nije to skupo, nego si se ti loše udala!

Šalu na stranu. Svatko ovdje može naći sve što mu treba. Mi kupujemo inčune po 20 kuna. Izvanredno za nabrzaka pofrigat. Kupujemo i četiri tabinje, također po 20 kn kilo. Odlično za savršenu brodsku gregadu. Eto, dva morskog menija za 40 kuna!

Znoj teče, sjedamo na bevandu na terasu pred jednom jeftinom gostionom. Unutra, u hladovitom kantunu pred toaletom trojica starijih domaćih tiho igra briškulu. Vidi se, uživaju u miru, ugodno krate vruće ljetno prije podne. I mi uživamo u hladnoj bevandi. U susjedstvu nasuprot je slastičarnica. Zove se: “O`š kolač” Splitski, smojevski – domišljato.

Valja se domoći broda. Pred nama je brisani prostor, riva, uvala Baluni, pržiona od 40 stupnjeva. Bez hlada. Evo nas u Labuda, marini jedriličarskog kluba, na kratici puta do ACI marine. Hlad, prazni stolovi, nigdje nikoga. Savršeno. Znojni, žedni, iznureni sjedamo na još jednu hladnu bevandu. Iz klime izlazi konobarica. Gospođa strogog pogleda.

– Što hoćete?

-Mi bi hladnu bevandu – velimo skrušeno.

– Ne može! Samo članovi kluba – odreže strmogleđa i nestane. Malo smo uvrijeđeni, jer smo i Milan i ja na ovom našem moru pod jedrima već više od 30 godina. Ali, jebi ga, klub je klub.

Nema veze. Brod je blizu, a bevanda je bevanda pa makar ne bila hladna.

Shvaćamo, Labud je elitni hrvatski jedriličarski klub. Svojom poviješću i jedriličarskim zaslugama zaslužuje biti to što jest. Kao i svi slični klubovi u svijetu s takvom slavnom tradicijom. Da je Hrvatska kojim slučajem kraljevina, zaslužno bi nosio naziv – Royal yacht club Labud. Ali nije kraljevina … Ma, nema veze …

Dok mi brinemo o brodu, kuhinji i bevandi Bule i Matija sklapaju glavnu priču o ACI marini Split. Bule poznaje sportsko jedrenje, ali je uglavnom sportski novinar i urednik. Zato smo mu za ravnotežu pridružili Matiju koji je već savladao nautičko gradivo i novinarsku formulu Patrole. Zato je i sadržaj njihovog priloga nautičko-turistički sa sportskim digresijama. Zato je i normalno da ovdje u Splitu i otvor nautičke teme bude aktualno sportski, što prije svega znači nogometni. Jer, kao što Bule kaže: “Hajduk je u Splitu religija.” Pa onda i dobronamjerna šala ljudima sa strane, nesviklim na ovdašnjim mentalitet i temperament može ponekad zazvučati kao gruba zbilja.

aci marina split

Posada ACI marine Split (Snimio: Tomislav Krišto/ Cropix)

“Dat ćemo vam konop ako izvjesite zastavu Hajduka”

A takve su šale najnormalnija stvar kada “bili” igraju važnu utakmicu. A za ovu večerašnju protiv danskog Brøndbyja moglo bi se reći da je i sudbonosna jer se radi o play-offu Europske lige. Zato je i ACI marina ukrašena Hajdukovima simbolima. Na terasi glavne zgrade ponosno je izvješena zastava, a okićene su i taxi-brodice koje goste marine prebacuju u centar grada.

Zato i tijekom vezivanja naše Masline kreće red uobičajenih šala: “Dat ćemo vam konop ako izvjesite zastavu Hajduka.” Ni paklenih 39 u hladu ne može uništiti splitski duh …

Iako je četvrtak mjesta na vezovima jako je malo. Bez obzira na čartere koji svaku subotu prazne marinu poput Rihanne u šopingu, Split je posljednjih par godina hit destinacija. Svjestan je toga i direktor marine Edo Karuza koji nema problema s popunjenošću, dapače, dobro bi mu došao koji gat više.

Od slavnih vremena do – čartera

Splitska marina često se časti i nadimkom marine s pogledom od milijun dolara koji se proteže od Zapadne obale preko centra Grada do trajektne luke. Procvat je doživjela krajem osamdesetih godina 20. stoljeća pred početak Domovinskog rata kada je vladala Markovićeva konvertibilnost. Marina podno Sustipana bila je središte splitskog društvenog života. U njezin su restoran tada dolazili poznati sportaši, estradnjaci, političari, poslovni ljudi…

– Imali smo tada preko 200 zaposlenih, samo u kuhinji restorana bilo je 50 djelatnika, prisjeća se Edo Karuza koji ACI marinom Split upravlja posljednjih 19 godina. Ured mu krase četiri fotografije snimljene na regatama ACI Match Race Cupa kada su u Split dolazile najveće jedriličarske face poput Russella Couttsa, Petera Gilmourea, Paula Cayarda, Deana Barkera….

– Uvijek sam želio biti uspješniji od svojih kolega, a pritom osigurati poslovni napredak marine, priča Karuza i ponosno ističe činjenicu da je s obzirom na položaj marina sjajna polazišna točka za krstarenje.

– Naš gost je samo 45 minuta vožnje udaljen od aerodroma, a potom brodom za sat ili dva može već biti na Šolti, Braču, Hvaru, Visu. U Grčkoj ili Turskoj nautičar ne može tako brzo biti na omiljenoj destinaciji jer su udaljenosti između otoka puno veće, pojašnjava čelni čovjek marine.

aci marina split

Edo Karuza, direktor ACI marine Split

Porastom čartera mijenja se struktura gostiju, jedrenje je postalo dostupnije. Trenutačno na 318 vezova u moru i 30 na kopnu vlasnici imaju 50 posto vezova, a ostala polovica otpada na brodove iz čartera.

– Povjerenje gostiju nam je najvažnije. Konkurencije u vidu privatnih marina se ne bojimo. Dapače, oa nas tjera na još bolji rad, smatra Edo Karuza.

Kada je građena marina je projektirana za brodove duljine 12 metara, premalo za današnje trendove u brodogradnji, pa se svaki gost prije ulaska mora javiti radiostanicom kako bi mu pronašlo odgovarajuće mjesto. Mornari jako dobro vladaju tim jedriličarskim tetrisom, pa čak ni petkom nema problema bez obzira na to što im u samo nekoliko sati nagrne i 150 brodova koji se vraćaju iz čartera. A svi bi što prije na kopno…

Glavni navigator dolazećih brodova je Siniša Šimun Vulić, kapetan mornara, znan kao Šime, koji u marini broji 26 godinu rada. Svi stalni gosti marine znaju dobro tko je on te poštuju njegov autoritet kada im preko kanala 17 dopusti ulazak u marinu. Subotom, kada je najveća ludnica, često se znaju pojaviti i suludi razlozi za mjesto u marini.

– Jedan Talijan nam se javio preko stanice te rekao kako želi ući, ali nije bilo mjesta. Potom nam se požalio kako je njegovoj cijeloj obitelji loše, pa čak i psu, te da hitno trebaju doktoru. Kada su uplovili, odmah su ozdravili – kaže kroz osmijeh Vulić. Već je dugo on ovdje, može se reći da je neki monument koji hoda gatovima kao podsjetnik na prošla vremena. Prošao je sve faze marine prije nego li je došao do pozicije gdje upravlja s 14 mornara. Prvotno je u marinu došao kao skladištar u restoranu Grašo, ali kada je marini prifalilo mornara on se javio za posao vezivanja brodova te ostao sve do danas.

– Sjećam se kada je u marinu prvi puta uplovio brod od 15 metara. Bila je to opća pomutnja, jer nismo znali gdje bi našli mjesta za tako veliki brod – kaže Vulić. Sada više nema takvih iznenađenja, čak da dođe i megajahta od 100 metara njegovi mornari to obave s jednom rukom iza leđa. Ipak, priznaje kako mu je nekada bilo ugodnije i ljepše prolaziti gatovima.

– Sve do 2000. godine u marini je bilo jako puno privatnih brodova. To su bili naši ljudi, zvijezde poput Gibbonija, Olivera i Željka Bebeka. Svi smo se poznavali, družili, nije bilo stranaca među nama – kaže Vulić.

Unatoč drugim vremena i sada poznaje skoro sve svoje goste. To pokazuju i brojna rukovanja i pozdravi dok prolazi gatom s neizostavnim toki vokijem u ruci. Sjeća se jednog starijeg Engleza koji nije znao baš dobro ploviti pa su mu pri sidrenju uvijek morala biti najmanje dva mornara.

– Jedan dan je htio otići u Milnu, a bojao sam se kako će tamo uploviti. Zato sam nazvao njihovog kapetana i zamolio ga da barem pet mornara bude tamo kada uplovi. Kada se vratio u Split pričao mi je kako su ga dočekali kao kralja u Milni, ali nisam mu imao srca reći zašto – veli Vulin.

Iako su se u splitskoj marini vremena promijenila, ono što uvijek ostaje jest ljubaznost splitskog osoblja, ambicioznost direktora marine, ljubav prema Hajduku te nezamjenjivi pogled od milijun dolara.

Sa gatova marine momci se vraćaju s ispunjenim anketnim upitnicima i nekoliko izuzetnih životnih nautičkih priča. Jedna od njih je i ova o Tobyju Razmiloviću, rođenom Splićaninu koji je prije 56 godina otišao u Australiju.

Ocean Dreamer i povratak u Split

Bio je mladi pomorac s velikim navigacijskim znanjem, a do kontinenta – države došao je u velikom putničkom brodu s još tisuću ljudi. U novoj zemlji je ostvario hvalevrijednu karijeru kao navigator, promijenio prezime u Ross, upoznao Cherry, ljubav svog života, te s njom zasnovao obitelj. Nakon pomorske karijere otvorio je kuću za pomorsko osiguranje, kupio brod Moody koji je nazvao Ocean Dreamer te na njemu zajedno sa svojom obitelji oplovio skoro cijeli svijet. Prije 30 se godina vratio u Split na svom Ocean Dremaeru koji je tada bio najveći brod u tek otvorenoj marini, a od tada nije prošlo ljeto da on nije došao u svoj rodni grad.

– Split je čudo, ne mogu više provesti ljeto a da ne dođem u svoj grad. Iako put traje i po 30 sati – kaže Toby.

Kako su im kćeri odrasle te krenule svojim putem, Toby i Cherry sada provode i po šest mjeseci u Hrvatskoj. Više nisu na Ocean Dreameru, nego na jahti Fairline Squadron 65 pod prikladnim imenom “Spirit of Split”.

– Ocean Dreamer je sada na vezu u Opatiji, ne želim ga prodati jer me uz njega veže toliko uspomena. Od putovanja svijetom, do dolaska u Split. Zato mislim da ću ga zauvijek zadržati kao podsjetnik na cijeli moj život – kaže Toby.

Makedonski kardiokirurg Žan Mitrev: Split je moj drugi dom

Žan Mitrev ime je dobio po legendarnom francuskom glumcu Jeanu Gabinu. Makedonski kardiovaskularni kirurg i voditelj prve privatne klinike u Skopju i Makedoniji zaljubio se u Hrvatsku tijekom trogodišnje specijalizacije koju je odradio na zagrebačkom Rebru. Tada se zarazio i nautikom jer je društvo liječnika slobodne dane ili vikende koristilo za obilaske jadranske obale i otoka. Premda je nakon hrvatskom glavnog grada radio u Njemačkoj i Švicarskoj nije zaboravio sitnice koje su ga oduševljavale u našoj zemlji.

– Tijekom specijalizacije navukli smo se na sendviče u Pingvinu. Kada sam se nakon desetak godina vratio u Zagreb, prvo sam svratio tamo na sendviče. Kad mi je svega preko glave svratim u Zagreb ili Split na dva dana da napunim baterije. Postoji neka tajna veza između Hrvata i Makedonaca. Ovo je moj drugi dom. Sve stvari koje me nerviraju dole, nerviraju me i tu. Toliko sam sljubljen sa Splitom, prisjeća se Mitrev.

Do prije dvije godine ACI marina Split bila mu je stalna baza na godišnjem odmoru. Sada je u gradu kupio i stan, novi brod trebao bi stići iduće ljeto.

– Osam sam godina imao sam Princess 62 i guštao. Skiper Igor bio je praktički dio familije. Sada sam u fazi kupnje nekog Ferretija. Gledam, kombiniram, raspitujem se. Svaka kupnja broda je ostvarenje sna…

Nautičari znaju da su Splitska vrata ulaz u morski raj. Šolta, Brač, Hvar, Vis… Sve je nadohvat ruke.

– Preplovio sam cijelu Hrvatsku, od Umaga do Dubrovnika, ali moj su favorit Paklinski otoci. Zavučem se tamo u neku uvalu i slušam tišinu…

aci marina split, stjepan vukadin

Stjepan Vukadin (Snimio: Tomislav Krišto/Cropix)

ČUDESNA ŽIVOTNA PRIČA MLADOG MAJSTORA KUHINJE

Stjepan Vukadin: Poziv odozgor – najprije za svećenika, onda za kuhara

Stjepan Vukadin iz Rogoznice nije bio tipični dječak. Kada su svi njegovi vršnjaci trčali za balunom, on je bio uz svoju majku u kuhinji. Promatrao je kako priprema ručak, koji sastojak koristi za pojedino jelo … Malo po malo učio je od svoje majke, sve dok nije odlučio sam uzeti kuhaču u ruke.

Spremio je svojoj obitelji prvi ručak i tada je krenuo njegov put do jednog od najmlađih šefova kuhinje u Splitu.

– Za mene je kuhanje umjetnost. Uvijek se može izmisliti nešto novo. Bilo to u receptu, ili aranžiranju hrane. Mogućnosti su nebrojene, samo ih treba pronaći – kaže Stjepan, 24- godišnji šef kuhinje u elitnom splitskom restoranu Zrno Soli u ACI marini Split.

Upravo je sve krenulo od tog osjećaja stvaranja nečeg novog vlastitim rukama. Kao neki umjetnik, koji umjesto kista i boje koristi pomidore i ribu. No, u tim njegovim mladim danima postojala je još jedna ljubav, isto tako česta kod 12-godišnjih dječaka. Stjepan je jako religiozan i oduvijek je smatrao kako može ponuditi više ovom svijetu nego što to sada čini. Htio je biti blizu Bogu, a znao je da će to najbolje moći postići ako se zaredi. Nije puno mario za materijalne stvari. Auti, novac, slava, to ga nije zanimalo. Samo vjera. I kuhanje.

Sa 14 godina došao je na prvo veliko raskrižje u svom životu. Koju srednju školu odabrati? U glavi su mu bile samo dvije opcije – kuhar ili svećenik. Nije odabrao ni jednu od njih.

– Bio sam odličan đak tako da sam mogao ići u bilo koju školu. Ljudi se me nagovarali da upišem nešto praktično, gdje ću moći zaraditi. Za kuhara su rekli da je niska škola, dok kao svećenik neću biti u prilici osjetiti sve što život nudi. Nažalost, podlegao sam tim pritiscima – kaže Stjepan. Otišao je za računalnog tehničara, ali je već kroz prvih par mjeseci škole shvatio da je učinio pogrešku. Nije bio zadovoljan u školi, ali nije imao hrabrosti odustati. Sve dok se jedno jutro nije sve promijenilo.

aci marina split, restoran zrno soli

Vukadinova kulinarska kreacija (Snimio: Tomislav Krišto/Cropix)

– Osjetio sam poziv. Teško mi je to opisati, došlo mi je kroz san. Kada sam se probudio znao sam da moram slijediti svoj put prema Njemu – kaže. Ispisao se iz tehničke škole i otišao u sjemenište. Bio je sretan, ali ovoga puta je problem predstavljala jednu druga barijera.

U sjemenište se prebacio u drugom polugodištu, a svi iz njegovog razreda su već imali osnove iz latinskog, povijesti, grčkog, filozofije… Nije uspio pratiti taj ritam, zaostaci su se gomilali, gradiva je bilo sve više. Snaga volje i sami poziv “odozgor” nisu bili dovoljni pa se na kraju godine morao ispisati. Ponovno se našao na onom istom raskrižju kao prije godine dana, ali ovoga puta dva pravca su bila zatvorena. Ostao mu je još jedan životni smjer. Jedan na koji je krenuo još u majčinoj kuhinji.

– Otišao sam za kuhara i tada je moj život zapravo krenuo – veli Stjepan. Već na prvoj godini se iskazao. Njegova inovativnost u kuhinji, način pripreme, nespojivi sastojci, sve je dolazilo na svoje. Nije bilo nezainteresiranosti, nije bilo zaostataka u gradivu. Napokon je pronašao svoj put.

Njegova spretnost u kuhinji nije bila dugo nezapažena. Radio je praksu u restoranu Ancora u marini Frapa, pod budnim okom Jure Mule, direktora marine i velikog kulinarskog znalca. Nakon prakse, ponudili su mu posao. Imao je sve što može poželjeti, ali htio se još testirati. Otišao je u Njemačku, ali njegov odlazak se ispostavio kao velika pogreška.

– Radio sam kod našeg čovjeka u restoranu, ali to nisu bili uvjeti za rad. Namirnice nisu bile svježe, svo meso smrznuto, a usto ni plaća nikada nije onakva kako ste se dogovorili. Tek tada čovjek počne cijeniti što ima doma – kaže Stjepan. Ne žali zbog te odluke, jer, kako kaže, ona ga je učinila čovjekom kakav je danas. I zato preporučuje svim mladima da odu na kratko u drugu zemlju, samo kako bi više cijenili ono što ih čeka doma.

Nakon propale epizode u stranoj zemlji, vratio se doma u Rogoznicu. U Ancori su ga dočekali širokih ruku i on je nastavio svoj kulinarski put na mjestu gdje je postavio svoje kulinarske temelje. Ipak, znao je da mora ići dalje ako želi do kraja istražiti svoje mogućnosti. Otišao je u restoran u marini Trogir, gdje je ubrzo vodio tim od 12 ljudi. Nakon godine dana došao mu je još jedan izazov, jedan koji nije mogao odbiti.

– Otvorilo se mjesto šefa kuhinje u restoranu Zrno Soli. Nazvao sam vlasnika Vrdoljaka i on me je odmah primio. Ovdje sam napokon, mogu to slobodno reći, dosegao jednu novu razinu kuhanja – kaže Stjepan. Sada sa svojih 24 godine stvara nova jela u kuhinji splitskog restorana s najljepšim pogledom na Split. Svjestan je da ima još puno za naučiti, ali nije ga strah tog puta. Uz njega je i dalje Bog. I ona nepresušna dječja fasciniranost pripremanjem hrane.

RESTORAN ZRNO SOLI: Tajna uspjeha: svježe, domaće i savršen tim

Restoran Zrno Soli ima nekoliko karakteristika koji su mu zajamčili uspjeh. Tu je pogled s terase restorana, mladi chef koji je svojim inovacijama dodaje novo značenje pojmu kuhanje te dobra lokacija u samoj ACI marini Split. No, Ivo Vrdoljak, vlasnik restorana, kaže kako dvije stvari čine ovaj restoran ovako uspješnim.

– Najbolje namirnice su prva stvar. Nabavljamo samo domaće proizvode, a riba dolazi izravno iz Jadrana. Druga stvar je naš tim. Mi nismo samo kolege s posla ili neki poznanici, mi smo jedna obitelj – kaže Vrdoljak. Restoran je otvoren 2011. godine, a Vrdoljak kaže kako su tada uveli gastrorevoluciju u Split. Njihov restoran su posjetili predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, ali i poznate svjetske face kao što je Axel Rose, pjevač Guns n’ Rosesa. Vlasnik Vrdoljak osim što dijeli veliku ljubav prema hrani, još veću gaji prema Hajduku zbog čega restoran priprema catering za splitski klub prilikom svake veće utakmice.

Kao glavni sastojak svojih jela navode drugu riječ koja se nalazi u imenu njihova restorana.

– Sol je glavni izvor života. Tako stoji u Bibliji, a to nam se dokazuje i u prirodi. Sol je svuda oko nas, zato je treba znati pravilno koristiti – kaže Vrdoljak.

Svoje rukovanje sa soli su pokazali u svojem glavnom specijalitetu – odresku od tune, koji je bio savršeno nasoljen i termički pripremljen. Kuhinja predvođena mladim Stjepanom Vukadinom je svoje umijeće pokazala i u ostalim jelima. Marinirane jadranske lignjice, tartar od jadranske tune, zapečene dagnje a la Zrno Soli, živa jakobova kapica… svi ovi specijaliteti su pripremljeni s najvećom mogućom dozom kvalitete i pažnje.

aci marina split, restoran zrno soli

Odrezak od tune i zapečeni škamp s blitvom i krumpirom (Snimio: Tomislav Krišto/ Cropix)

Recept: Odrezak od tune i zapečeni škamp s blitvom i krumpirom

Sastojci:

200 g jadranske tune

300 g domaće blitve

100 g mladog krumpira

100 ml vrhnja za kuhanje

2 tartufata

2 glavice istarskog tartufa

1 škamp

domaće maslinovo ulje ekstra djevičansko

domaća šalša

sol

papar

češnjak

suncokretove i lanene sjemenke

kapari u octu

limeta

Priprema:

U malo kipuće vode s dvije kapi maslinovog ulja stavimo kuhati krumpir koji smo prije narezali na kockice. Kada je krumpir pri kraju ubacimo blitvu te ju blanširamo. Procijedimo vodu te začinimo blitvu I krumpir maslinovim uljem, soli, paprom, češnjakom te koricama limete. Tunu debljine 2 centimetara začinimo krupnom solju I parom s obje strane te ju uvaljamo u smjesu sjemenki suncokreta i lana te ju prepečemo dok u sredini ostane medium (otprilike 1,5 minuta s obje strane). Nakon toga zapečemo škampa na žaru.

Umak od tartufa i kapara prepržimo na tavi sa žlicom tartufate na maslinovom ulju. Nakon kratkog vremena polijemo vrhnjem za kuhanje, dodamo još par kapara, sol, papar i maslinovo ulje. Pred kraj naribamo malo korice od limuna.

Prethodno pripremljenu blitvu prelijemo s dvije do tri žlice umaka od tartufa i domaće šalše. Za kraj naribamo malo crnog tartufa. Kada je sve gotovo, pripremljeno jelo skupa serviramo na pjatu.

Klikni i komentiraj

You must be logged in to post a comment Login

Komentiraj

Iz kategorije: NAUTIKA

Pretplati se na naš newsletter

Prati nas na Facebooku

Advertisement

Popularno

Recepti

Na vrh