KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / STIPE NEVISTIĆ: Kako je stvorena luksuzna jahta Pearlsea 56
Stipe Nevistić

Stipe Nevistić

STIPE NEVISTIĆ: Kako je stvorena luksuzna jahta Pearlsea 56

Duvnjaka Stipu Nevistića more je zarobilo još kao malenog dječaka, a da toga nije bio svjestan. Bilo je dovoljno ljeto provesti kod rodbine u splitskim Kaštelama pa da mu se ta vezanost toliko ukorijeni u duši da bi uvijek osjetio neizrecivu žal kada se morao vratiti u školske klupe svog rodnog Tomislavgrada.  Tako je Stipe za morem čeznuo od ljeta do ljeta, sve dok onog sudbinskog dana kada u obitelji nije pala odluka – Stipe će u srednju školu poći u Splitu!

Pearlsea 56

Pearlsea 56 (Snimio: Mladen Gerovac)

Piše i snimio: Mladen Gerovac

Bilo je to doba školskog sustava takozvanog usmjerenog obrazovanja pa je upisao srednju strojarsku školu na Poljudu. Stipe je napokon mogao uživati u moru do mile volje. Veslalo se jedrilo i plovilo Kaštelanskim zaljevom u svakoj mogućoj prilici. A kada je ne bi bilo, eto ga na gatovima u Spinutu, među jarbolima, jahtama, barkama, brodicama.  Što je bilo prirodnije nego da se nakon drugog razreda „usmjeri“ na – brodogradnju. Nakon završene srednje škole uslijedio je dvogodišnji studij na splitskom sveučilištu – Stipe je postao inženjer brodogradnje. Nakon još dvije godine studija na zagrebačkom Fakultetu za strojarstvo i brodogradnju Stipe Nevistić stječe zvanje diplomiranog inženjera brodogradnje.

I dolazi prvi posao. Još nije ni završio studij kada je poslao molbu za zaposlenje Kadrovskom odjelu riječkog brodogradilišta Viktor Lenac u kojoj je napisao da će uskoro diplomirati i da bi volio raditi u njihovom brodogradilištu. I nakon par mjesec, taman kao dar za diplomu, eto mu odgovora – čeka ga radno mjesto u operativi, što će reći na doku, na neposrednoj gradnji i obnovi brodova.  U Lencu je Stipe radio iduće tri godine sve dok mi se nije otvorila mogućnost da radi „finiji“ posao, da gradi moderne jahte.  Javio se na natječaj i postao šef proizvodnje u tek sagrađenom brodogradilištu „Prinz Adriatic“ u Hrvatskom Zagorju.

Sudbinski susret sa svjetskim biznismenom Huevelom

Pearlsea Silver Arrow

Pearlsea Silver Arrow (Snimio: Mladen Gerovac)

Tu će se životni usud Stipe Nevistića duboko povezati sa životnom pričom biznismena svjetskog formata Bernarda Henka Van Den Heuvela.  Gospodin Heuvel bio je nautičar, zaljubljenik u Jadran, svoj je neveliki motorni brod držao u ACI marini u Ičićima. Istodobno, Bernard Henk Van Den Heuvel bio je spretan i uspješan poslovni čovjek s europskim tvrtkama koje su se preko holdinga u Luksemburgu bavile raznorodnim poslovima – od transporta i trgovine autima do tvornice za proizvodnju namještaja u Slovačkoj. Šireći posao Heuvel je u Mokricama kod Oroslavja u Hrvatskom zagorju kupio 24 hektara neobrađenih njiva i pustopoljina s namjerom da ovdje podigne središnji distributivni centar dijelova automobila KIA za jugoistočnu Europu.

Huevelovi hrvatski suradnici znali su za njegovu ljubav prema moru i brodovima. Znao im je se velikim žarom pričati o moru, o plovidbi, o iskustvima, brodskim konstrukcijama i praktičnim rješenjima od kojih je neka primijenio i na svojoj jahtici i o tome da mu je životni sam graditi brodove. Na jednom od takvih druženja počeli su ga nagovarati da na onoj zagorskoj pustopoljini umjesto skladišta auto-dijelova sagradi gradilište modernih jahti, da obući i zaposli Zagorce koji su ostali bez posla u tamošnjim propalim tvornicama, da interijere i drvene dijelove izrađuje njegova tvornica pokućstva u Slovačkoj, da angažira svoju transportnu firmu za prebacivanje jahti iz Zagorja na more …

pearlsea 56

Pearlsea 56 (Snimio: Mladen Gerovac)

I tako je krenulo, angažirana su slavna slovenska dizajnerska  braća Jakopin, u Sloveniji je napravljen prototip lijepe moderne jahte od 36 stopa s „Van Den Heuvel patentima“  pod nazivom Prinz, koja je izložena 2001. na sajmu u Dusseldorfu. Nakon dobrih ocjena na sajmu, uskoro su na zagorskim njivama nikle moderne brodogradilišne hale. Novi škver Prinz Adriatic zaposlio je 80-tak prethodno priučenih radnika iz okolice a stručni tim predvodili su brodograđevni inženjer i bivši direktor korčulanskog škvera Greben iz Vela Luke  Nikola Gugić te dipl. inž. brodogradnje Stipe Nevistić, koji je upravo prva brodogradilišna iskustva stekao u velikom riječkom škveru Viktor Lenac. Bio je to naš prvi susret s Nevistićem u brodogradilišnoj hali gdje su Zagorci na tekućoj vrpci zdušno radili na 15-tak jahti u raznim fazama dovršenosti, pod stručnim vodstvom Stipe Nevistića. Uslijedilo je razdoblje procvata, jahte Prinz našle su kupce, osvajale su Jadran i blistale na nautičkim sajmovima u Genovi, Dusseldorfu, Zagrebu … Uskoro, kriza će učiniti svoje. Huevel je odustao, Prinz je abdicirao.

Pearlsea 56: Glavna senzacija Zagrebačkog sajma nautike 2017.

Pearlsea56

Pearlsea56 (Snimio: Mladen Gerovac)

I evo nas na Zagrebačkom sajmu nautike, održanom krajem prošlog mjeseca. Na samom ulazu u prvu halu nautičkog sajma blistala je veličanstvena moderna jahta elegantnog sivo-metalik trupa dugim punih 17 metara. Bila je senzacija sajma i glavna atrakcija jer takvo čuda  nije bilo u svekolikoj povijesti sajma. Naziv joj je Pearlsea 56 Coupe, djelo je škvera Pearlsea Yachts  i njegova direktora Stipe Nevistića.

Prošlo je desetak godina od našeg posljednjeg susreta u Zagorju gdje su se uz Stipinu stručnu asistenciju rađale jahte Prinz. U međuvremenu se u Stipinoj brodogradilišnoj karijeri sve savršeno posložilo. Uz blagoslov i podršku Van den Huevela i financijski angažman prijatelja, građevinskog poduzetnika iz Njemačke Stipe je uspio iz zagorskog škvera spasiti brodske kalupe i dio opreme.  Brodogradilište je uspio smjestio u Križ kod Ivanić Grada gdje je svojedobno svoje ekskluzivne karbonske high-tech performance cruisere pod jedrima gradio poznati arhitekt-jedriličar Marko Murtić. Stipi se u centimetar posložilo i to da njegova Pearlsea 56 sa svojim četiri metra i 47 centimetara širine za dlaku prođe kroz vrata sajamske hale i postane zvijezda zagrebačkog nautičkog svijeta.

Dogovaramo susret i nastavak priče u brodogradilištu Križ, gdje je Stipe sa svojom ekipom  već sagradio cijelu flotu, koju uz  flag ship Pearlsea 56 Coupe čine  još četiri broda: Pearlsea 31 Coupe s opcijom Hardtop, Pearlsea 33 Open, Pearlsea 36 Open i Pearlsea 40 Fly.

Stižemo u Industrijsku ulicu u poduzetničkoj zoni općine Križ. Bili smo već ovdje, zapravo dosta davno. Približno u isto ono vrijeme kada je i zagorskom Prinzu dobro išlo, dakle prije krize. Evo one iste velike hale u kojoj je Marko Murtić počeo graditi ekskluzivne hi-tech jedrilice visokih  performansi i stila, prema ideji otprilike ono što je u svijetu automobila – Aston Martin. Zato je  angažirao vrhunsku ekipu Yacht i Powercraft dizajna u Southamptonu na čelu sa Južnoafrikancem Shaumom Carkeekom, koji je imao projektantski biro u Santanderu u Španjolskoj. Vrhunsku produkciju garantirao mu je Novozelanđanin Nicholas Beadle koji je sa svojom ekipom privremeno doselio u Križ. Radilo se infuziji u vakuumu a materijal je bio prepreg – karbonsko tkanje i lamele kombinirane s epoksi-smolom. Eno i rashladne komore gdje se na minus 18 stupnjeva morao čuvati taj visoko sofisticirani materijal.

U Stipinom škveru u Križu

Pearlsea 56

Pearlsea 56 (Snimio: Mladen Gerovac)

U hali nas dočekuje  Stipe Nevistić, među brodovima koji su ovdje na popravku, refitu ili dogradnji  jer se Stipin škver i time bavi. Eno jednog Ferrettija 460, tamo je Pičuljanov Rab 720 a ondje kod ulaza upravo se dotjeruju plastični dijelovi prestižnih hrvatskih gumenjaka Falkor.

Gore pod krovom hale, u brodogradilišnom officeu gdje se razmatraju projekti i razvijaju planovi, razgovaramo o počecima, o Tomislavgradu i Splitu i svemu što se događalo kasnije.  Danas, kada je prevalio četrdesetu, Stipe će reći da ništa nije radio planski, već je samo slijedio svoj neki unutarnji poriv, nešto što danas  može nazvati svojom sudbinom.  Sjeća se svih onih upečatljivih trenutaka koji su ga stopu po stopu doveli do ovoga što je i gdje je danas.

– U svojoj mladosti nikad nisam ni pomislio da ću jednoga dana graditi brodove od toga živjeti i u tome uživati. Već u srednjoj školi dobili smo neka znanja o brodogradnji. Imali smo i praksu u splitskom brodogradilištu a to se nastavilo i tijekom studija. U to su se vrijeme splitskom škveru gradili krasni veliki brodovi Amurella, Izabella … Kad bi završili brod bio je to ponos cijeloga brodogradilišta, čitavog grada, ljudi koji su u brodogradilištu radili s velikim zalaganjem, oduševljenjem, osjećala se ta silna pozitivna energija … Onda, porinuća, bio je to doživljaj, u brodogradilištu se toga dana nije radilo, svi bi se radnici okupili na svečanosti, s ponosom su gledali porinuće broda kojeg su stvorili. Bila je tu bina s uglednicima, čitav ceremonijal … I mi smo bili tu s profesorom, koji bi nam objašnjavao što se zbiva …  Upravo tu mi se upalila ona prva iskra: vidiš pet tisuća ljudi kako grade brodove, uvijek sam se pitao – ma, kako oni mogu to sve organizirati …

– Uglavnom diplomirao sam 1994. brodogradnju kod profesora Špire Matošina. Bilo je to ratno vrijeme. Upravo naš profesor Matošin je projektirao pontonski most preko Novskog Ždrila, , bilo je to fascinantno, znali smo da se pontonskim mostom premošćuju rijeke, ali more …?  Profesor Matošin dolazio nam je na predavanja u odori časnika Hrvatske vojske …

I sada dolazi ona nevjerojatna epizoda o Stipinom prvom zapošljavanju pri kraju studija u Viktoru Lencu. Poslije one „prve iskre“ u Brodosplitu stalno mu je bilo umu kako želi postati dio tog velikog životnog pregnuća. Viktor Lenac posebno ga je privukao jer su se tamo gradile platforme Ivana A i Ivana B.

– Uvijek sam mislio da ne postoji nešto nemoguće, nije bilo natječaja, nikoga tamo nisam znao, jednostavno sam u kadrovsku službu Viktora Lenca poslao molbu u kojoj sam napisao da ću uskoro diplomirati i ako imaju kakav posao za mene, voljan sam doći raditi. Nakon pola godine stigao je odgovor. Bilo je to 1. srpnja a ja sam diplomirao 7. srpnja. Pozvali su me na razgovor, bio je ponedjeljak, i oni kažu – OK, sutra obavite liječnički pregled i dođite raditi. Mogao sam birati – hoću li u projektni ured ili nešto drugo. Odabrao sam proizvodnju, bio sam jedan od pomoćnika šefa proizvodnje, dakle tehnolog. Mi smo koordinirali sve projekte, koji su dolazili u proizvodnju, raspodjeljivali resurse…

Na refitu Christine O.

Pearlsea 56

Pearlsea 56 (Snimio: Mladen Gerovac)

– U to vrijeme radili smo veliki refit  Christine O, ekskluzivne jahte grčkog milijardera, biznismena i plejboja  Aristotela Onassisa što ga je kupio grčki brodovlasnik John Paul Papanicolau i provjerio nam da ga obnovimo i pretvorimo u jahtu za ekskluzivni čarter.  Taj smo zahtjevni posao tako uspješno odradili da je Lenac na kraju dobio eminentnu svjetsku nagradu za najuspješniji refit. Christine O radili smo i platforme, pa smo radili neke preinake brodova za firme koje su se bavile polaganjem cijevi i kablova.  To su bili nevjerojatni brodograđevni pothvati, ali ništa nije nemoguće: dođe tako malo veći trajekt, a mi ga prepilimo na pola, produžimo, ugradimo, dizalice, thrustere, tankove za kablove … čudesa. Kabelo-polagač po meni je jedan od najsofisticiranijih kabela zahtjeva za brod –mora ploviti precizno i stabilno po svim vremenskim uvjetima, nema zastoja i šaranja lijevo-desno, mora dakle imati jake thrustere, jake dizalice …

Nakon tri godine, kada su Stipi „čudesa“ postala normalna stvar, potražio je nešto drugo što bi moglo zadovoljiti želju za savladavanjem neke nove prakse, nešto što bi mu podiglo stvaralački adrenalin.

– Kako sam diplomirao u Zagrebu na preinakama brodova za polaganje cjevovoda, bio sam na razgovoru u jednoj naftnoj kompaniji u Milanu, koja se bavila bušenjem i istraživanjem podmorja i polaganjem cijevi.

Bila je to jedna opcija, a druga je bila Oroslavje,  gdje je kretala proizvodnja jahti. Izabrao sam Oroslavje. Bilo je to doista nešto novo i  lijepo. Bio je to novi izazov, tražilo se nekoga tko zna tehnologiju vakuuma – vakuumsku infuziju. Materijal je bila epoksi smola a kako su se modeli razvijali tako su se i tehnologije nadograđivale…

Stvaranje Pearlsea 

Pearlsea 56

Pearlsea 56 (Snimio: Mladen Gerovac)

A kako je ovdje s radnom snagom i koliko je u ovih 5-6 godina izašlo novih Pearlsea brodova  iz ove hale?

– Odmah na početku zaposlili smo nešto ljudi koji su prije radili u Prinz Adriaticu, a nešto smo preuzeli onih koji su radili kod Marka Murtića, tako da cijelo pogon zapošljava do 20 ljudi, ovisno o tome što se radi. Neke dizajnerske poslove povjerili smo talijanskom kući Quattro stili iz Torina, imamo suradnju i s kolegama iz Češke, neke inženjerske poslove obavljaju mi biroi iz Zagreba u kojima rade kolege sa studija … Ukupno smo ovdje sagradili 12 brodova od 31 do 56 stopa. Najviše napravljeno Pearlsea 31 Coupe jer su najviše traženi. I tu smo na zahtjev jednog kupca iz Švicarske napravili novu verziju Pearlsea Hardtop. Naime, tražio je da cijeli prostor kokpita  „tridesetjedinice “ može zatvoriti. Budući da uobičajena staklena vrata na šibanje nisu tu pomagalo došli smo na ideju da taj prostor otvaramo i zatvaramo sistemom podizan je stjenke u vis, poput garažnih vrata. Bio je oduševljen. Sada  je on sretan čovjek u svom brodu – kada je toplo otvori vrata i uživa na zraku. Kada je hladno vrata zatvori, uključi klimu odnosno grijanje, uživa u toplini broda-domačita knjigu ili jednostavno uživa u panoramskom pogledu. Tako smo došli do Hardtop verzije našeg modela Pearlsea 31. I sad razvijamo redizajn 36-ice  Coupe kao kod 31-ice za Švicarca – prostor ljeto-zima.

U ovoj hali stvoren je o onaj 17-metarski brod senzacija na sajmu. Doista zvuči impresivno kada nabrojim što je sve napravljeno i kakav je sjajan proizvod izašao iz ove prašnjave i hale zakrčene raznim strojevima, alatima, ljestvama, opremom i kojekakvim drugim zagonetnim predmetima. Prije svega, brod je sagrađen suvremenom tehnologijom  – infuzijom u vakuumu a materijali su stakloplastika, kevlar i epoxi smola. Time se dobio čvrst, ali lagan trup tako da potpuno opremljeni brod ukupno teži 15 tona, što je pune četiri tone manje nego što bi težio brod klasične gradnje.  U pramcu je vlasnička kabina s velikim ovalnim krevetom, ormarima, toaletom i tuš-kupaonicom. Veliki VIP apartman ima ukoso postavljeni king size postelju i tu je također toalet s kupaonicom.

Lijevo je skiperova a može biti i gostinjska kabina s posebnim ulazom iz gornjeg salona. Gornji salon središnje je društveno mjesto na brodu. Naprijed zdesna je pilotska klupa s električnim podešavanjem. Iza njega je blagovaonica za šestero, čija se sofa može pretvoriti u ležaj. Nasuprot je klub garnitura s još jednim plazma TV-om, i video-glazbeni CD, DVD centar. Naprijed s lijeve strane je kuhinja s keramičkom pločom štednjaka, pećnicom, mikrovalnom pećnicom, frižiderom od 130 litara i zamrzivačem od 75 litara. U kokpitu je velika klupa sa stolom koji se spušta pa tako postaje mjesto za sunčanje. Podovi i u tikovini, klizni krov, teleskop-pasarela, Volvo Penta IPS 600 s tri joysticka, cijeli najsuvremeniji komplet Garminove navigacijske i komunikacijske opreme, kontrolne kamere u strojarnici i salonu, garaža za tri metra bayboat u krmi, krmena platforma koja se spušta u more … Volvov revolucionarni dva puta IPS 600 s obrnutim okretnim dvostrukim propelerima … Teško je sve i nabrojiti, jer takav se brod sastoji od „milijun“ dijelova.

Metalik trup Silver Arowa

Sad mi postavljamo pitanje Stipi Nevistiću koje je on postavio sebi zadivljen u splitskom škveru – kako sve to organizirati , kako sastaviti u takav jedan takav vrhunski proizvod i koliko to košta i koliko to traje?

pearlsea 56

Pearlsea 56, Hidraulička platforma i garaža za 3 m dugi gumenjak (Snimio: Mladen Gerovac)

– Ovaj prvi i reprezentativni PearlSea 56 Coupe koji smo izložili na sajmu u Zagrebu i kojeg smo ovdje krstili kao Silver Arrow, napravili smo ovdje za šest mjeseci. Naravno, radilo se od jutra do mraka a posljednja dva tjedna doslovce dan i noć. I poslije svega trebalo je taj golemi skupocjeni brod pod specijalnom tehničkom i policijskom pratnjom prebaciti u Zagreb u sajamsku halu. Morali smo rastaviti naš veliki tridesettonski trailer, odvesti ga u Zagreb, sastaviti ga pred sajamskom halom da bi mogli uvesti brod. Ljudi se još oporavljaju od svega toga. Uglavnom su kod kuće, odmaraju se i, kao što vidite, samo ih nekoliko radi na najnužnijim poslovima. Inače, ovakav brod ukupno stoji oko 650.000 eura. Ali Silver Arrow opremljen je vrhunski – njegova je cijena dosegla milijun eura a najskuplja u svemu tome je – siva metalik boja za koju trup mora biti savršeno pripremljen. To je specijalna  dvokomponentna boja koju izrađuju samo dva proizvođača u svijetu , i takve metalik trupove imaju samo poznate vrhunske talijanske performans jahte Pershing i Silver Arrow. Većinu svega što ugrađujemo u naše jahte nabavljamo izvana. Nekada je to bila noćna mora, ali sada u Europskoj uniji sve je jednostavnije. Osim toga imamo sve više domaćih dobavljača. Primjerice, staklo koje značajno doprinosi izgledu, eleganciji i uopće  estetici broda je vrlo zahtjevni dio jer se mora savijati u nekoliko pravaca.  Te bočn i prednje prozore dobivamo iz Lipika i Koprivnice.  Namještaj je od slavonske hrastovine a izrađuje se ovdje u susjedstvu, u Novoselcu . .. kaže Stipe Nevistić.

Tijekom pet dana sajma preko onog raskošnog bijelog tepiha i kroz još raskošniju jahtu protutnjalo, procjenjuje se, oko četiri tisuće ljudi. Golema veličina, naravno, čekala je u redu da bi se divila jahti jer je to bila rijetka prilika da je vide iznutra pa da onda naprave selfie za uspomenu. Je li ipak bilo kakve neposredne koristi od sajma – pitamo Stipu.

– Bilo je, bilo je koristi. Imamo nekoliko kvalitetnih kontakata i nekoliko ugovora za „tridesetjedinicu“. Ovaj najveći brod bio je savršeni mamac. Jer, koliko god mi bili spremni misliti da je to za naše uvjete preluksuzni brod, vjerujte ima i kod nas ljudi koji su njega zainteresirani. Ali, naravno, glavna stvar su nam 31-nice.

Kamo sada ide sa sajma milijun eura vrijedan Silver Arrow? Najprije ga treba opet izvući iz hale pa kao specijalni skupocjeni teret opet pod tehničkom i policijskom pratnjom prebaciti ga u Split, spustiti u more, zatim obaviti prvi servis Volvo motora a zatim ga pridružuje čarter floti u Baškoj vodi, gdje su već na vezu tri broda Pearlsea – 31, 33 i 36, koji nemaju vlasnike. Čarter flota Pearlsea Yachta tamo djeluje već tri sezone i ima svoju klijentelu. Pa čak i Silver Arrow već je našla svog prvog unajmitelja i to već od 17. lipnja. I to bez obzira na cijenu od 15.000 eura tjedno.  Zato valja požuriti s transportom od Zagreba do mora, s pravim porinućem uz šampanjac kada kobilica broda napokon dotakne more, s prvim servisom …  Pearl Yachts ima i svoje skipere i hostese, prema potrebi.

Napuštamo škver u križu, na zidu hale još stoji sad već pomalo izblijedeli natpis – MurticYachts, a tamo desno još stoji kalup na kojem je nastala ekslkluzivna karbonska hi-tech jedrilica AAG 52 Murtic, koja upravo ponuđena na prodaju za 490.000 eura.

Stipe Nevistić kaže:

– Marko još nije odustao, ima novih ideja, a ovdje ima mjesta za obojicu. Osim toga ovo je poduzetnička zona u kojoj je zemljište jeftino i opremljeno je svom infrastrukturom pa nema problema ni za širenje.

I sjetno se prisjeća:

– Puno sam naučio od Bernarda Henka Van Den Heuvela i na tome sam mu zahvalan. Inače, trebao bih tri života da ostvarim ovo što sam dosad postigao. Osim toga Huevel mi je dao punu podršku – da dalje ostvarim njegov, a evo tako sada i svoj životni san.

Piše i snimio: Mladen Gerovac

 

 

Komentiraj

Pin It on Pinterest