KAMO IĆI
Naslovna / VIŠE... / NAUTIKA / Užitak u idili i magiji Skradina
aci marina skradin

ACI marina Skradin (Izvor: ACI monografija Postanak)

Užitak u idili i magiji Skradina

NAUTIČKA PATROLA 2017. Brodski dnevnik ACI marina Skradin

Piše: Mladen Gerovac

Nije tako jednostavno doći do skradinskog gnijezda jahti. Ali upravo u tome je čar. Otkud god došli užitak je bordižati između živopisnih otoka šibenskog arhipelaga. Zatim pod moćnim zidina tvrđave Svetoga Nikole ući u čitavu milju dug kanal Svetoga Ante. Ploviti njime sve dok se ne otvori veličanstvena panorama uznositog Šibenika. Već na domak gradske luke okrenete brod ka sjeveru i prođete ispod vitkih lukova šibenskoga mosta. Sada ste u Prokljanskom jezeru. Od njega je veće samo Vransko, ono kod Biograda. Ovdje je voda boćata. Okrenimo kormilo na istok i evo nas u milujućem toku rijeke Krke.

ACI marina Skradin – pogled prema Skipers clubu Arka

U samom ušću ove kraške ljepotice, u njedrima ovog slikovitog gradića starog 23 stoljeća, ugnijezdila se ACI marina Skradin. U ovoj istoj uvali gdje su prije dvije tisuće godina stari Rimljani vezali svoje brodove u svojoj luci koja u to prastaro vrijeme nadjenuli ime – Horea.

I evo sada više od dvije tisuće godina kasnije, dočekuje nas ljetni ugođaj Skradina. U marini među brodovima plivaju labudovi. Te plemenite, elegantne ptice aristokratskog držanja biraju i stanište i društvo. Ovdje su na pravom mjestu. U lijepom i pitomom gradiću među elegantnim i plemenitim jahtama.

U daljini se pjeni razigrani Skradinski buk, prepun kupača. Stotine ljudi na rivi čeka u redu izletničke brodiće koji će ih odvesti do fascinantnog Roškog slapa, do starih mlinica, do samostana na otočiću Visovca i njegove bogate kulturno-umjetničke riznice. Dakle, ovdje valja vezati brod i prepustit se užicima ljeta.

Večer je. Nepomućena idila. Nadomak gatova stolovi brojnih restorana. Ljudi sjede uz skradinske delicije i tiho razgovaraju. Tamo preko iz Skipper’s cluba Arca dopiru očaravajući zvuci starog dobrog jazza – onako za dušu. Lagano ispijajući Mojito, zajedno s ostalim gostima uživamo u bossa novi.

– Kad je marina sagrađena bio sam dite od pet godina. Odrastao uz ovo i od malena osjetio taj plemeniti spoj ozračja Skradina i njegove marine. I tako je nastao ovaj klub sa živom glazbom – veli vlasnik Arce Ante Pižić.

aci marina skradin, ante bačić

Ante Bačić, šef mornara (Snimio: Mladen Gerovac)

No, krenimo ispočetka. Šef mornara Ante Bačić zna sve tko je tko i gdje je tko u marini. Tražimo prije svega “glavne face”. I evo nas našrg Matije na brodu “Hydra Love”, doista osebujnog i ne samo ovdje dobro poznatog Škota Gordona Younga.

Kada bi Gordon bio mačka, već bi potrošio svih devet života

Gordon Young je do sada preživio četiri prisilna sletanja zrakoplovom i jednu automobilsku nesreću gdje se strovalio s autom u provaliju. Gordon Young je ujedno basist koji je svirao s Elton Johnom i Animalsima, a njegov bend je bio predgrupa Beatelsima. Možemo i dalje. Gordon Young je pilot koji je neko vrijeme vozio američkog predsjednika Jimmya Cartera i još je k tome veliki ljubitelj životinja koji je uspio vratiti svog psa Lazarusa u život.

E kako nam je on sam Gordon Young prepričao taj svoj osebujni život.

– Rođen sam u Edinburghu i sa 17 godina sam otišao za poslom u Liverpool. Zaposlio sam se u osiguravajućoj kući, ali to je bio samo posao koji mi je donosio kruh na stol – kaže Gordon te dodaje da je noći provodio na glazbenim gažama. Bio je bas gitarist u bendu Concorde, a često su znali nastupati u The Cavernu, kultnom klubu u kojemu su svoje prve korake napravile velika imena poput Pink Floyda te Beatelsa. Upravo su Beatelsima bili predgrupa, a njegov talent na gitari bio je poznat kroz cijeli Liverpool.

Animalsi, Elton John i Jimmy Carter

gordon young, aci marina skradin

Young nas svom brodu kupljenom u Skradinu (Snimio: Milan Šabić/Cropix)

– Animalsima se razbolio basist pa sam uskočio za njih na jednom koncertu. Svirao sam i na koncertu Eltona Johna – kaže Gordon. Ime njegova benda je isto tako zapisano na poznatom zidu svih imena bendova koji su svirali u The Cavernu. Ipak, njegov dnevni posao mu je donio jednu veliku stvar. Tamo je upoznao svoju buduću suprugu Lindu.

Ipak, granice malog ureda su mu bile premale pa je krenuo tražiti nove izazove. Pronašao ih je u pilotskom sjedalu na drugoj strani Atlantika. Naime, otac mu je bio britanski vojni pilot tako da se već kao dječak upoznao s oblacima. Položio je u svojim dvadesetima pilotski ispit i zamijenio tlo za zrak. Jednom prilikom morao je odvesti jedan britanski zrakoplov iz Engleske u američku saveznu državu Georgiju. Mislio je da se radi o još jednom rutinskom poslu, ali se na kraju ispostavilo da je to trebao biti zrakoplov koji će prevoziti američkog predsjednika Jimmya Cartera.

– Zbog međunarodnih propisa američki piloti nisu smjeli sami upravljati britanskim zrakoplovom. Nisu imali niti jednog britanskog pilota, pa su zamolili mene da ostanem s njima u kokpitu – priča Gordon. Na kraju je deset dana proveo na službenom putovanju američkog predsjednika, a za njega kaže kako je veoma pristojan čovjek s kojime se može popiti kava te jako ugodno pričati o tapetarstvu. Naime, u isto vrijeme kako je krenuo s letenjem Gordon je započeo i svoj biznis gradnje kuća. Postao je veoma dobar sa svojim rukama, a nakon što im je kćer završila fakultet on i supruga Linda su zaključili kako ih više ništa ne veže za Veliku Britaniju.

aci marina skradin, gordon young

Gordon Young s ostacima svojih kuhinjskih kapitalaca (Snimio: Milan Šabić/ Cropix)

Zamolili su me da prestanem letjeti

– Otišli smo u SAD i kupili motel u New Hampshireu. Potpuno smo ga preuredili, sagradio sam još 15 soba i pretvorili smo ga u hotel “Saco”- kaže Gordon. U Americi su živjeli sljedećih 10 godina, a u tom vremenu je naš junak čak četiri puta prevario smrt.

Naime, dolaskom na novi kontinent nije stala njegova ljubav prema letenju. Nastavio je voziti male avione aviokompanije Cessna. Dali su mu neki mali, stari avion, koji u određenim trenutcima nije imao čak ni sve instrumente. Ipak, on ga je s guštom vozio iako mu je četiri puta otkazao poslušnost. U sva četiri slučaja je morao prisilno sletjeti na trbuh aviona, a zadnji puta je bilo izuzetno kritično.

– Nije mi se htio otvoriti desni kotač pa sam se morao spustiti samo na lijevi. Prije toga sam dva sata letio samo po zraku kako bi mi se ispraznio spremnik goriva, iz opreza da se ne bih zapalio pri slijetanju – kaže. Pri slijetanju je uništio avion i jednu okolnu zgradu, ali je on izašao bez većih ozljeda. Poslije toga su ga iz Cessne zamolili da prestane letjeti, što je on na nagovor svoje žene i napravio.

U provaliji bez ozljede

Ipak, vratolomije nisu ovdje stale. Prilikom selidbe iz Geogije prevozio je u autu s kamp prikolicom njihove stvari u drugi grad. Tijekom vožnje mu je pukla guma te je sletio u provaliju duboku šest metara. Još je i sama kamperica pala na njegov auto, ali on je iz svega izašao bez ozljede.

– Kada bi on bio mačka, već bi potrošio svih svojih devet života – kaže Linda, njegova žena. Ona se prestala brinuti za njega još dok su bili u Engleskoj, jer je shvatila da će prije njoj srce stati od brige nego da se njemu nešto dogodi.

Preko oglasa došao u Skradin i kupio brod

Kako je onda završio na vezu u Skradinu? Prije šest su godina prodali svoj hotel, pa su tražili novo mjesto za život. Odlučili su se za Liverpool, mjesto gdje je sve počelo, ali im je trebalo jedno mjesto za opuštanje od užurbanog života. Gordon je odlučio da želi kupiti brod i nakon 18-mjesečne potrage pronašao je svoj brod iz snova u Skradinu.

– Tražio sam brod koji će mi biti druga kuća. Dakle, da mogu kuhati, komotno spavati i da na njemu može biti moj pas. Preko oglasa sam vidio da netko iz Skradina prodaje baš takav kakav sam tražio pa sam otišao u Hrvatsku i kupio ga – kaže Gordon. Brod je u gradu podno Krke imao godišnji vez, a Gordon nije htio mijenjati njegovo mjesto, kao ni ime zbog čega je ostao “Hydra Love”. Sada svake godine šest mjeseci provodi na svome brodu koji je od njegove kupnje isplovio možda desetak puta. U travnju hladnjak napuni američkim stekovima, aljaškim rakovima, škotskim lososom, novozelandskim školjkama i to mu drži sve do listopada kada otplovi natrag za Englesku. Na pitanje zašto ne isplovi, kaže: “Ovdje imam sve što trebam. Odličan pogled, dobru hranu i mir koji želim.” Upravo je ovo zadnje nešto što kroz cijeli život nije previše imao i zato toliko cijeni svoje vrijeme u Hrvatskoj. Pustolovine sada samo proživljava kroz svoje stare priče koje nesebično pripovijeda onima voljnim malo duljeg sjedenja.

Boksački prvak Europe Monka i spomen na Gorana

Dariuzs Monka je bivši poljski državni prvak u boksu i dvostruki prvak Europe u srednjoj teškoj kategoriji koji posljednjih 15 godina redovito po pet puta godišnje plovi hrvatskim morem. Svaki puta odabere neki drugi grad kao svoju početnu luku, a sa sobom uvijek povede neke nove prijatelje kako bi ih upoznao s čarima Jadrana. Sreli smo ga u Skradinu na brodu s prijateljima iz Poljske, koji su prvi puta došli u Hrvatsku. Kaže kako voli vidjeti lica svojih prijatelja kada prvi puta vide more, ali priznaje da postoji jedna osoba s kojom bi još jednom htio ploviti.

– Došao sam prvi puta u Hrvatsku prije 25 godina kada me u Split doveo moj najbolji prijatelj Goran Ivanović. Odmah sam se zaljubio u more i obećao mi je da ćemo skupa oploviti cijeli Jadran – kaže Monka. Upoznali su se u Njemačkoj, gdje je Monka otišao nastaviti svoju boksačku karijeru, dok je Goran bio “gastarbajter”. Sreli su se u jednom noćnom klubu, upoznali su se preko nekoliko čašica više, a kroz kasnija su druženja postali najbolji prijatelji. Monka je čak trebao oženiti njegovu sestru, ali onda je došao rat.

– Goran se vratio kako bi pomogao svojoj obitelji, ali je u ratu poginuo. Nismo uspjeli ostvariti naše obećanje – veli Monka. Zadnjih 15 godina unajmljuje brod i plovi Jadranom – piše za naš brodski dnevnik Matija Boltižar.

Spektakularni Skradinski buk

aci marina skradin, burnum

Lukovi starog Burnuma( Izvor: NP Krka)

Doći u Skradin, a ne posjetiti barem Skradinski buk u Nacionalnom parku Krka ravno je svetogrđu. NP Krka osnovan je 1985. godine. Prošle je godine (2016) prvi put u povijesti premašio brojku od milijun posjetitelja godišnje Tada je zbog zaštite prirode broj posjetitelja je ograničen na maksimalnih istovremenih 10.000.

Iz Skradina se put parka može krenuti stazom za pješake i bicikliste, ili još bolje, brodom. Nakon dvadesetak minuta plovidbe zelenom Krkom, stiže se do Skradinskog buka. To je posljednja i najveća sedrena barijera na Krki, duga 800 metara i široka između 200 i 400 metara. Pad nadmorske visine od 45 metara rijeka na tom mjestu svladava nizom spektakularnih slapova, brzaca i malih jezera. Sva su povezana pješačkom stazom dugom 2,2 kilometra, a podno Skradinskog buka dozvoljeno je i kupanje, iako ne ispod samih slapova.

Zbog silne snage vode, na tom je mjestu u prošlosti sagrađeno niz malih mlinica, a tu je 1895. s radom počela i druga najstarija hidroelektrana na svijetu, Jaruga I, danas pretvorena u muzej.

Ako za odvojite cijeli dan, iznad Skradinskog buka može se ukrcati na brod koji vozi prema otoku Visovcu i Roškom slapu koji se nalazi više niz tok rijeke Krke.

Burnumske ide u Ivoševcima

Sva su ta mjesta uglavnom poznata, a puno ljudi ne zna da se u sklopu Nacionalnog parka Krka nalazi i mjesto Ivoševci, gdje je u prvom stoljeću poslije Krista bio smješten rimski vojni logor Burnum, i da se svake godine 13. kolovoza održava antički spektakl pod nazivom Burnumske ide. Logor Burnum bio je važan za Rimsko carstvo, jer su legije odavde kontrolirale prijelaz preko Krke i polazile u vojne pohode sve do sjevernih granica carstva.

Zašto baš 13. kolovoza – zato što su Rimljani taj dan smatrali najpovoljnijim u svom kalendaru.

aci marina skradin, burnumske ide

Burnumske ide (Izvor:NP Krka)

U spomen na taj dan, danas, na središnjoj manifestaciji u Burnumu, na arheološkim ostacima amfiteatra i zapovjedništva XI. legije rimske vojske, od 21 sat oživljava se dolazak cara Augusta Oktavijana. Ispred amfiteatra odvija se sajam uz tradicionalni antički stol, prezentaciju legionarskih skupina, opreme i antičkih obrta, a posjetitelji mogu sudjelovati i u starorimskim igrama. Ulaz je besplatan.

Vratimo se sada iz povijesti u suvremeni Skradin. Program Nautičke patrole nalaže nam da i ovdje istražimo karakterističnu gastro-ponudu. Odabrali smo jedno od najpoznatijih ovdašnjih mjesta, konobu Bonaca, koju je prije punih 30 godine zasnovala skradinska ribarska obitelj Bulat. Za taj smo posao delegirali našeg reportera Ivana Zrinjskog. Zrinjac se dosad za trajanja Patrole pretvorio u znalca, ne samo “pjata, ića i pića”, čime se danas jezično rogobatno i geštetnerski bave reklamerske “recenzije restorana”, već i opisa ljudskih sudbina i povijesnih okolnosti u kojima je sve to nastalo.

Od ribarske brodice do vrhunske konobe i ekskluzivnog hotela

Među desecima restorana u Skradinu, konoba Bonaca je nezaobilazno mjesto. Posluje punih trideset godina, a dobar glas o njoj davno je prešao granice Hrvatske. “Bonacu” spominju i poznati francuski vodiči za gastronomiju Routard i Michelin, zbog čega iz te države dolazi 70 posto njihovih gostiju.

Vlasnik konobe je Ivan Bulat (58), ali u njezin rad uključena je gotovo cijela njegova obitelj. Osobito kćer Lucija (25) koja posljednje tri godine, prema riječima ponosnog oca, vodi konobu. A sve je počelo i prije nego je ona došla na svijet. S ribom.

 

aci marina skradin, konoba bonaca

Konoba Bonaca (Snimio: Milan Šabić/Cropix)

– Prije svega, ja sam ribar. Od svoje 12. godine sam na moru i kako se riba dobro prodavala, sa 25 otvorio sam konobu. Te 1987. u konobi su uz mene radili moji roditelji i supruga, a 99 posto svega što smo prodavali bilo je iz vlastitog ulova. Kako smo se proširili i kako nam je dolazili sve više gostiju, morali smo kupovati više ribe, ali sada se u predsezoni i dalje zna dogoditi da 80 posto ribe koju pripremamo sam ulovim.

Dok naš domaćin priča o ribi, oči mu sjaje. Ne samo da voli taj posao, oko njega je doslovno sagradio život cijele obitelji. Od male barke i s njom ulovljene ribe nastala je konoba. Od konobe, u kojoj su gosti nekad na klupama stiskali uz bok jedni drugima, nastao je poznati restoran zbog kojeg i gastro-Francuzi hrle u Skradin. U blizini restorana nedavno je otvoren i ekskluzivni hotel “Bonaca”. Čega god se obitelj Bulat prihvati, to pretvori u zlato. Naravno, ni barke, ni konobe, ni hotela ne bi bilo bez teškog rada.

– Budimo se oko pet sati ujutro, a dnevno radimo i do 16, 17 sati. Spavamo oko četiri sata na dan – govori Lucija o režimu u konobi koji traje tijekom sezone. Počinje tjedan dana prije Uskrsa, za Cvjetnicu, a traje sve do 25. studenog. Hotel, za koji su zaduženi Ivanova kćer Nevena i njezin suprug, radi cijele godine. U sedam mjeseci od otvaranja, na popularnoj stranici Booking.com korisnici su hotel “Bonaca” ocijenili s astronomskih 9,7 od 10.

Usprkos iscrpljujućem tempu, obitelj Bulat ne zaboravlja važnost zajedničkog vremena. Svaki dan, točno u pola jedan popodne, okupljaju se na ručku koji sprema Ivanova majka. I dan danas za nju kažu da je najbolja kuharica među njima.

No, uz sva postignuća u životu, Bulata i dalje najviše vesele trenuci kada odlazi na ribu. Prisjeća se mnogih dogodovština tijekom ribarenja, od kojih su neke vezane uz prave kapitalce. Doduše, ne uvijek one morske.

– Jednom prilikom sam vadio kamenice “kopitarke” sa svojim prijateljima. Netko od njih je na barku donio i šampanjac koji smo pili uz kamenice. Odjednom je blizu broda na jet-skiju došao čovjek u ronilačkom odijelu. Počeo je voziti krugove i jedan od nas mu je povikao da prestane i da radije dođe na brod. Kad je skinuo kapu od odijela shvatili smo da je to Michael Schumacher. Probao je dvije kamenice, popio malo šampanjca i oduševio se. Poslije je s obitelji došao kod nas u restoran na večeru.

Sedmerostruki svjetski prvak Formule 1 nije jedina poznata faca s kojom se Bulat sreo u sklopu svojeg posla. Svojedobno su iz “Bonace” nosili zgotovljene jastoge na jahtu Romana Abramoviča, a jednom prilikom su tijekom ribolova u Prokljanskom jezeru probudili i legendarnog Kirka Douglasa. Ne zna se broja poznatim osobama koje su bile gosti u Bonaci.

aci marina skradin, knoba bonaca

Lucija Bulat s ocem Ivanom (Snimio: Milan Šabić/Cropix)

No, najdraža priča našeg domaćina nije vezana uz poznate osobe, nego najveći ulov u životu. Pamti datum kao da je bio jučer, 6.12.1983., baš na blagdan Svetog Nikole. Tog su dana on i njegovi izvukli 1560 kila ribe.

– Bilo je toliko ribe na brodu da smo je morali bacati nazad u jezero. Od svojeg sam dijela toliko zaradio da sam mogao kupiti Renault 4.

S Ivanom Bulatom i njegovom kćeri Lucijom tri sata prolaze kao u hipu. Uz sjajnu ribu na tisno, crni rižot s friganim sipicama i skradinsku tortu (čiji recept seže u 14. stoljeće), slušamo ih kako pričaju o ribarenju, vođenju restorana i običajima u Skradinu. Dok razgovaramo, Ivanovom budnom oku ne promiče ni jedan gost koji se zaustavlja pred konobom, a Lucija se u hipu diže prema njima i sa smiješkom im tumači meni.

Na rastanku, Ivan nam je podario i ovaj recept. Nastao je kao i svi ostali: Ivan ga je sastavio, kušao, zatim stavio godinu dana drugima na kušnju i tek potom uvrstio u jelovnik.

 

riba u tisno, konoba bonaca

Obiteljske uspomene i – Riba u tisno (Snimio: Milan Šabić/ Cropix)

Recept: “Riba u tisno”

Sastojci:

cipal, jegulja, sipa, kozica (sve iz Prokljanskog jezera)

češnjak

peršin

celer

maslinovo ulje (1,5 dl)

voda

sol, papar

Priprema:

U teču se ulije vode, ali toliko da ne pokrije ribu. Doda se češnjak (u komadu), sol i maslinovo ulje (oko 1,5 dl). Kuha se otprilike 25 do 30 minuta na srednjoj vatri pritom se ne miješa, tek se malo protrese tu i tamo. Kad gotovo sva voda ispari i u teči ostane tek malo guste tekućine, jelo je gotovo.

“Django di Bossa” u “Skipper’s clubu Arca”

Nakon ovoga Zrinjac preuzima i opis večernjeg “dižestiva” koji nam od dolaska u marinu glazbom ugodno poslužuje “Skipper’s clubu Arca” s onu stranu marinske vale. Evo i ove Zrinjčeve “zabilježbe”.

Nakon desetak obiđenih marina, više se nismo nadali da ćemo čuti išta drugo do šlagera 80-ih uz podlogu sintisajzera ili sto i desetu pjesmu o stini, maslini i moru. Sve do Skradina. Kada smo se u kasno poslijepodne približavalio marini, iznad Krke odzvanjao je jazz oplemenjen taktovima bossa nove.

Odrađujemo sve tekuće obveze pa zavedeni glazbom hitamo prema mjestu s kojeg je odzvanjao improvizirani “soundtrack” Skradina. Riječ je o “Skipper’s clubu Arca”, kojeg vodi Ante Pižić. Domaći čovjek, radi ovdje još od 2001., a od prvog dana je inzistirao da klub ima živu glazbu. I to ne bilo kakvu. Svirao se ovdje blues, rock, kubanska glazba pa sve do jazza koji pred nama praši mlada ekipa iz Slovenije.

aci marina  skradin, skipers club arca

Skipers club Arca (Izvor: Facebook)

– Ovaj lokal je prepoznat po svojoj vinskoj kulturi. Preko vina, konkretno vinara Bibića, došli smo do ovog sastava i dogovorili se s njima. Ovaj lokal ima dobru vibru, ljudi su skroz opušteni pa je i glazba u skladu s time.

A dobra vibra je nešto čega Skradin ima u izobilju, nešto što se stvaralo još otkako je 1984. tu osnovana marina. Prepoznalo je to i petero mladih Slovenaca koji nam nakon odsvirane “Laku noć svirači” u laganoj, smooth jazz varijanti malo pričaju o sebi i svojoj vezi sa Skradinom.

Tu su braća Rok (truba) i Uroš Nemanič (bubnjevi) iz poznatog “Balkan Boys Benda”, bas svira Luka Dobnikar, za klavirom je Anže Vrabec, a svojim glasom bend spaja Katarina Birsa. Svi su u srednjim dvadesetima, studiraju na muzičkim akademijama od Beča do Trsta, a u Hrvatskoj sviraju preko ljeta od 2014.

– Prvo smo bili u Šibeniku, a nakon toga smo došli u Skradin. Ovo je projekt samo za ljeto, zovemo ga “Django di Bossa”. U Skradinu smo nekoliko tjedana, živimo u blizini, a tijekom večeri, od šest popodne pa do ponoći sviramo. Ovdje imamo slobodu da sviramo što želimo, da sviramo za dušu – rekao nam je Rok Nemanič.

Nakon šest sati svirke nismo ih htjeli više daviti pitanjima pa smo brzo dovršili sjajni mojito i pozdravili se s veselom ekipom. Možda su svirali i pjevali sebi za dušu, ali zbog njihovog đira, dobre glazbe i kul pristupa cijela je marina uživala.

 

 

 

Komentiraj

Pin It on Pinterest