ISTANBUL: Što posjetiti i gdje jesti u metropoli Orijenta

Istanbul sam zamišljala kao bajkovit grad u kojem se na svakom koraku osjeća spoj Istoka i Zapada. I da, donekle je baš tako. Jedino što još nasvakom koraku osjećate da je to grad u kom živi preko 15 milijuna ljudi.

Piše: Lejla Brčaninović

Cjenkanje za sve i na svakom mjestu

Moram priznati da su me mnoge priče prije polaska o tome da se za sve moraš cjenkati, da ti stalno nešto prodaju, da moraš biti oprezan i slično možda učinile previše ukočenom prema tim izvrsnim trgovcima. Nakon prvog dana mi je postalo posve jasno da bi svatko svoje zaposlene iz sektora prodaje trebao poslati na obuku u Istanbul. Uspijevaju prodati sve, pa onda kad potencijalnom kupcu to i ne treba, ili vrlo brzo pronađu ono što mu treba. Nevjerojatno. Naročito fascinantno je to što već djeca od nekoliko godina starosti rade na tržnici, pričaju nekoliko jezika i uspijevaju biti izvrsni domaćini i prodavači.

Nakon trećeg dana mi je to što mi stalno na svakom koraku nešto pokušavaju prodati postalo pomalo naporno, ali ako se uvjerite da to Istanbul čini šarmantnim i ne ulazite sa svakim prolaznikom u raspravu i cjenkanje, sve to može biti zabavno, a u pravilu svugdje možete sniziti prvobitnu cijenu. Cjenkati se možete za sve i svugdje: od tržnice, butika i turističkih izleta pa do restorana.

Ali to nije sve po čemu će mi Istanbul ostati u pamćenju. Taj grad mi je pružio nekoliko nezaboravnih trenutaka koji mi i danas izmame osmjeh na lice kada ih se sjetim.

Pa evo mojih bajkovitih trenutaka….

Javni prijevoz je jeftin, a  s taksistom unaprijed dogovorite cijenu

Od aerodroma do centra taksi je oko 20 eura. Savjet koji smo i mi dobili, a koji rado dijelim, je da se sa taksistom unaprijed dogovorite o cijeni vožnje nakon što mu pokažete destinaciju do koje vas treba dovesti. Naš taksist bio je veoma ljubazan i na razumljivomm engleskom nam je objašnjavao gdje su dobri restorani, da je život u Istanbulu veoma dobar i da je to veoma siguran grad i da bez brige uživamo. Kasije smo otkrili da od centra do aerodoroma vozi direktno metro (vožnja stoji otprilike 1 euro) što smo u povratku iskoristili.

Ostale dane našeg boravka nismo mnogo koristili javni prevoz. Grad smo uglavnom istraživali pješke što je dovelo do toga da ću Istanbul sigurno pamtiti i po najjačoj upali mišića ikada. Ovisno o tome gdje ste smješteni tramvaj može biti veoma koristan jer vozi direktno do starog dijela gdje se nalaze Aja Sofija, Plava džamija i mnoge druge znamenitosti.

Ako niste spremni na cjelodnevno šetanje kako bi što više toga vidjeli u Istanbulu u svakom slučaju koristite javni prevoz koji je jeftin i prilično dobro povezan.

Znamenitosti koje zaista vrijedi posjetiti

U bajku smo uplovili sa posjetom Plavoj džamiji. Ulaz je besplatan jer je džamija još uvijek u religioznoj funkciji pa se pripremite čekati na red. Imajte na umu da na dan kad planirate posjetu džamiji budete pristojno odjeveni, žene neka ponesu maramu kojom mogu prekriti kosu, a računajte i na to da na ulazu svi moraju skinuti i cipele.

Odmah pored nalazi se i Aja Sofija koja je pretvorena u muzej. Naravno i tu je red prilično dug. Mi smo platili 5 eura više po karti i kupili ih mimo reda od domaćih, čime smo si uštedjeli sat do dva čekanja u redu.

Slična situacija nam se desila kod Topkapi palače. Dva dana za redom u različito doba dana smo dolazili do ovog mjesta ali red je bio toliko dug da smo znali da ćemo nekoliko sati čekati samo da kupimo karte. Tražili smo i ovdje domaće od kojih bismo mogli ulaznice kupiti preko reda, ali ih nije bilo. I tu su nam onda pomogle naše “balkanske veze”. Među prvima u redu bila je porodica iz Niša koju smo zamolili da i nama kupe kartu što su oni za svoje “zemljake” sa zadovoljstvom učinili. I tako smo uštedjeli i tu na vremenu, a srce mi se ispunilo ponosom i srećom jer obožavam taj osjećaj kad smo negdje vani svi “svoji” (iako su meni dobri ljudi uvijek i bilo gdje “moji”).

Topkapi palača je nevjerojatno mjesto u kojem smo se gubili satima i koje gdje god pogledate ostavlja bez daha. Pošto nismo imali vodiča onda se isplati stati uz neku grupicu i čuti zanimljivosti koje pričaju.

Kažu da je Dolmbahče palača još impresivnija. Mi nažalost nismo stigli i nju obići.

Najljepši zalazak sunca u mom životu

Jedan od najljepših zalazaka sunca u životu sam promatrala sa Galata mosta. Sa obje strane mosta su restorani i svakako se smjestite ugodno uz pogled na minarete džamija i uživajte u prizoru kako ih sunce miluje i kako zalazak prelazi mekane tonove crvenkaste boje sve dok noć ne pokrije grad. Čaroban prizor kojeg se prvo sjetim kad pomislim na Istanbul.

Oko Galata mosta ima još nekoliko zanimljivosti koje treba istražiti. Pored mosta je ribarnica sa svježom ribom koju prilično povoljno možete i probati u pokrajnjim malim restorančićima. Sam izgled restorana neka vas ne odbije. Iako su restorani opremljeni plastičnim stolicama i papirnim stoljnjacima, a galebovi šetaju oko stolova, riba je stvarno odlična i pogled je nevjerovatan.

Ako želite uživati u pogledu na cijeli Istanbul onda žrtvujte sat do dva i spremite se na čekanje u redu za Galata toranj. Da se čekanje isplatilo znat ćete kada budete imali Istanbul na dlanu. Ako niste za gužve i čekanje onda potražite jedan od mnogobrojnih hotela sa terasom na krovu gdje takođe možete imati odličan pogled.

Dvije su mi ulice ostale u posebnom sjećanju, a obje su mi odlične za odmaranje i uživanje. Prva je Nevizade koju još zovu i “Beer street” i jedna je od uličica u koju se dolazi iz ulice Istiklal. Puna je malih lokala u kojima uživaju i lokalci i turisti. Veoma opuštena atmosfera za popodnevno uživanje uz pivo ili zagrijavanje pred izlazak.

Druga ulica u kojoj smo zaista predahnuli je poznata kao “Nargila street” u kojoj je niz lokala i svi imaju nargile. Ako vas još i vrijeme posluži pa budete mogli uživati na suncu u udobnom lazy bagu uz vaš omiljeni okus u nargili i domaći čaj, onda ćete zaista imati vrhunski ugođaj.

Na Bazaru nije sve džaba kako se priča

Sinonim za moderni Istanbul po meni je Taksim trg do kojeg je najbolje da dođete metroom, pa se od njega počnete spuštati kroz ulicu Istikla (što je u Istanbulu kao 5th Avenue u New Yorku).

Posjetu Grand Bazaru preporučujem da obavite u jutarnjim satima (oko 10h) kada trgovci tek otvaraju svoje štandove jer ćete kao njihovi prvi kupci tog dana možda dobiti dodatni popust za koji se naravno trebate cjenkati. Još je važnije da ćete izbjeći velike gužve koje su kasnije na bazaru i koje samo otežavaju kupovinu. Glasine da je u Istanbulu i to baš na tom bazaru sve jeftino nisu točne. Iako se cjenkate za sve, cijene nisu niske i nije sve skoro “džaba” kao što su mnogi govorili.

Meni je mnogo zanimljivije mjesto bio je “Spice market” na kojem je isto tako velika gužva ali sam uživala u divnim bojama, mirisima i naravno, kasnije, i u okusima.

Vožnja Bosporom je divna jer vidite neke dijelove Istanbula do kojih ćete teško doći šetajući i istražujući samostalno. Prelijep je pogled na mnogobrojne znamenitosti i predivnu arhitekturu, a posebno jer brod prolazi i do azijskog dijela pa je zanimljivo vidjeti i taj dio Istanbula.

Poznati ali ipak pomalo strani okusi.

Zanimljivi punjeni krumpiri, sokovi od nara i raskoš baklava

Turska hrana je ljudima sa naših prostora prilično poznata, ali zbog drugačjih začina koji se ovdje koriste sve je ipak mnogo intenzivnije i drugačije. Prvu večer smo dobili upute od lokalnog prolaznika što jesti i tada smo zaista imali najbolji obrok – mesna plata, sa rižom i povrćem uz ajran je bila odlična kombinacija. Uvijek pratite gdje jede dosta mještana jer je tu definitivno hrana ukusnija.

Zanimljiv obrok je bio i pečeni krompir sa mnogobrojnim prilozima koji preporučujem da probate.

Razočarenje sam doživjela sa kebabom koji smo probali na nekoliko mjesta, ali nažalost mi ukus mesa koji stavljaju ili dodatni začini nisu odgovarali. Možda sam previše naviknuta na naše verzije kebaba ili jednostavno nismo uspjeli naći pravo mjesto.

Odlični su im svježe cijeđeni sokovi koje možete dobiti na svakom koraku, a posebno preporučam sok od nara.

Ljubitelji baklave će ovdje, naravno, uživati. Vjerujem da ima mnogo dobrih mjesta, ali Karakoy Gulluoglu ima najviše vrsta baklava i sve je veoma svježe i ukusno.

Općeniti utisak koji sam stekla je da je u turističkim zonama Istambula, u kojima smo se uglavnom kretali za vrijeme našeg trodnevnog boravka, gatronomska ponuda prilično komercijalizirana. I nije to neko iznenađenje, budući da je u Istambulu dnevno milijun turista.

Ali kao i u svakom drugom novom gradu treba malo eksperimentirati i upustiti se u avanturu novih okusa i mirisa i vjerujem da svako može pronaći nešto za sebe.

Cijene u Istanbulu su kao i u drugim europskim metropolama

Istanbul je zaista grad u kojem na svakom koraku imate ostatke bogate historije, a ujedno i primjese modernog doba. Ta kombinacija uvlači u magiju grada koja na svakog posjetioca ostavlja jedinstven utisak.

Cijene u Istanbulu su približno iste kao i u drugim europskim metropolama, tako da ne mislite da ćete tamo proći jeftnije nego negdje u Europskoj uniji.

Veoma dobro znaju prodati i naplatiti sve što zanima turiste i tu svi možemo od njih mnogo naučiti.

Dobro je da mnoge turističke kompanije iz naše regije nude pristupačne aranžmane za ovu sve popularniju destinaciju ali imajte na umu da možete i u svom aranžmanu iskombinirati možda i povoljnije uvijete i samostalno istražiti grad. Tako smo i mi učinili, i sve pohvale za Croatia airlines i njihove akcije za povratne karte do 130 eura, kao i booking.com preko kojih uvijek uspijevamo naći dobre smještaje.

Istražite, putujte i uživajte!

Piše i snimila: Lejla Brčaninović, www.putovanjesnova.com