KAKI: Sorte zlatne jabuke koje dobro podnose jake zime

Domovina kakija (lat. Diospyros kaki, eng. persimmon) su središnja Kina i Koreja. Odatle je prenešen u Ameriku, pa preko Italije i k nama. Zbog podrijetla se naziva i istočnom jabukom, a zbog boje zlatnom jabukom. Slatki plodovi kakija kod nas su omiljeni, a udomaćili su se ponajviše u primorju. Uspijeva i u unutrašnjosti, ako ga posadimo na sunčanom mjestu i u zavjetrini, a prvih ga godina rasta zimi treba i zaštititi pokrovom.

Nakon berbe plodove treba umediti

Kaki je popularan i kao ukrasno drvce, lijepo izgleda sa kožnatim zelenim listovima tijekom ljeta, a posebno je atraktivan ukras najesen, kada mu otpadne lišće, a na granama ostanu prelijepe zlatne jabuke. Plodove ostavite na stablu što je dulje moguće, a skinite ih prije nego počnu jači mrazevi, u studenom. Neke se sorte mogu jesti odmah, s grane, a druge treba ostaviti u sanduku, ili na prozoru, da dozore, „umede“. Proces zriobe možete ubrzati tako da kaki stavite u plastičnu vrećicu zajedno sa jabukama ili bananama.

Na niske su temperature osjetljive mlade biljke te odrasle u fazi pupanja. Pupoljke može oštetiti temperatura -1 do -2 stupnjeva °C, no kako cvate još i u svibnju i lipnju, ranoproljetne ozebline neće biti presudne za rodnost voćke.

Sadnja i orezivanje kakija

Kaki sadimo u duboka i ocjedita, humusna tla, bez kamenja, kako bi se korijen lijepo razrastao. U sušnim ljetima kaki treba dobro zalijevati, osobito mlada drva. Kako kod nas nema bolesti na koje je posebno osjetljiv ne treba ga špricati. Sadi se kao i druge voćke, prilikom sadnje malo podrežite korijen, a u sadnu jamu treba staviti puno stajskog gnoja.

Kaki nije posebno zahtjevan na orezivanje. Kad posadite kaki, u tlo uz sadnicu zabodite potporni kolac pa privežite sadnicu. Optimalna visina na koju treba pustiti kaki da raste je 1,5 metara. Prve dvije godine kaki raste slabije, a kasnije bujnije. Mladim kakijima grane ostavimo po etažama, suvišne grane odrežemo kako bi krošnje bile prozračnije. Tako će voćka biti plodna i u unutrašnjem i vanjskom dijelu. Pri orezivanju postupajte oprezno, jer je drvo kakija veoma krhko i lomljivo. Grane imaju tendenciju uspravnog rasta, pa ih mladoj voćki treba savijati tako da ih privežete za kolčiće zabijene u tlo oko stabla.

Kad počne donositi plodove, nakon dvije – tri godine, skratite mu grane kako se zbog težine jabuka ne bi lomile. Plodne grane po potrebi poduprite kolcem. Pazite da u krošnji ostane dovoljno jednogodišnjeg drva koje raste iz dvogodišnjeg, jer mu tako osiguravamo dobru rodnost.

Plodovi se razvijaju i bez oprašivanja

Kakiji su pretežno ženski, a mogu biti i dvospolni, no to neće utjecati na plodnost jer se plodovi razvijaju i bez oprašivanja i oplodnje. Takvi plodovi nemaju sjemenke, dok oni koji su oprašeni muškim cvjetovima imaju. Plodove kakija treba ostaviti da umede, tek ubrani su tvrdi i trpki. Oplođeni plodovi sa sjemenkama su iznimka, nije im potrebno dozrijevanje nakon berbe.

Hranjivost kakija

Plodovi kakija sadrže obilje vitamina C i A, kompleks vitamina B te minerale, željezo, kalcij, fosfor, krom, bakar, jod… Bogat je i vlaknima i antioksidantima. Prava su riznica zdravlja za hladnije dane. Dobro utječu i na naše zdravlje i raspoloženje, a možemo ih jesti svježe, u kolačima, kremama i džemovima, prikladni su i za sušenje.

Plodove beremo kasno najesen, u listopadu i studenome, kada drvo već odbaci listove. Za dobro dozrijevanje, kaki treba dugu i toplu jesen, a prije svega, zbog osjetljivosti plodova, položaj u zavjetrini. S obzirom na krhkost grana, kod berbe je najbolje koristiti škare. Plod oprezno odrežemo zajedno s peteljkom i čaškom.

U ponudi je veći izbor sorte kakija:

Tipo

Tipo ima veoma velike okruglaste plodove, koji su izvanredno sočni, slatkog i aromatičnog okusa. Kožica je kod berbe žute do narančaste boje, a kad umedi postane intenzivno narančasta. Meso ploda je žuto-narančasto kod neoplođenih plodova, a kod oplođenih je žuto-crveno. Sorta Tipo je otporna na zimske hladnoće, rađa redovito i obilno.

Cioccolatino 

Plodovi ove sorte nešto su manji od ostalih, slatkog i nježnog okusa. Kožica je glatka i jestiva, meso čvsto i hrskavo, čak i kad su posve zreli. Plodove ove sorte možemo jesti kao jabuku, nesporedno ubrane sa stabla. Ime je dobio po čokoladno obojanim prugama u mesu. Podnosi temperature do -18 stupnjeva, samooplodna je sorta.

Vanilija

Ova sorta kakija je popularna zbog izrazite aromatičnosti. Dozrijeva početkom studenoga, redovno i obilato. Plodovi su veći, pa dosežu i do 25 dag. Za konzumaciju su primjereni kad umede do tamno narančaste do crvenkaste boje. Kaki vaniliju sadimo na sunčane gredice. Najopasnije su za nju hladnoće kasne jeseni. Dosta je otporna sorta kojoj nije potrebna posebna zaštita od bolesti i štetnika.

Nikita 

Kaki Nikita je križanac japanskog i američkog kakija. Od američkog je nasljedio otpornost na niske temperature. Prve ga je godie potrebno zaštititi, a kasnije podnosi do – 24 °C.

Plodovi dozrijevaju u studenoga. Nešto su manji od klasičnih kakija, plosnato okrugli. Žuta boja prelazi u zrelosti u narančastu. Slatkog su okusa s mirisom karamele. Ova sorta nije samooplodna, a razvija neoplođene plodove koje moramo umediti.

Rojo brillante 

Rojo brillante je sorta osobito popularna u Španjolskoj, s velikim glatkim plodovima koji su prosječno teški po 25 dag. Kožica ploda je narančasto crvena, meso je intenzivno žuto narančasto, čvrsto i veoma slatko. Za jelo je prikladan nakon što umedi.

Pišu: Agatha Borošak i Sonja Glavač

Fotografije: Pixabay, FB Kmetija Veles i Snježana Ivić Gerovac