LAVANDA: Uzgoj u vrtu i loncima, orezivanje i razmnožavanje

Lavanda (Lavandula) je i prelijepa i korisna ukrasna, aromatična, začinska i ljekovita biljka koju svakako treba uzgajati ako imate imalo mogućnosti, bilo u vrtu ili na balkonu. Autohtona je na području Mediterana, na Kanarima i u Indiji, ali danas se uzgaja u cijelom svijetu i u raznim klimatskim uvijetima.

Rimljani su ju zbog mirisa koristili u kupkama te su ju dodavali u vodu za pranje rublja. Pretpostavlja da je ime dobila od latinske riječi lavare što znači prati. Kao ljekovita biljka postala je ipak cijenjena tek u srednjem vijeku, nakon što se proširila po redovničkim vrtovima u Engleskoj i u sjevernoj Europi. Prva ju kao ljekovitu spominje i koristi Hildegarda od Bingena u 12. stoljeću, dok se u Kapitularima Karla Velikog iz 9. stoljeća uopće ne spominje na popisu 72 ljekovite biljke koje treba uzgajati u svim seoskim, gradskim i samostanskim vrtovima.

Pretpostavlja se da su ju u Englesku donijeli Rimljani tijekom svojih osvajanja. U Engleskoj je postala popularna u 15. stoljeću kao ljekovito sredstvo za opuštanje ukočenih zglobova i ublažavanje umora. Koristila se i za tjeranje gamadi iz madraca, te u vrećicama oko vrata za tjeranje kuge. U Francuskoj se od u 17. stoljeća uzgaja na poljima za proizvodnju parfema, a danas se uzgoj za proizvodnju eteričnih ulja proširio čitavim Mediteranom pa i u kontinentalnim predjelima Europe.

Postoji mnogo vrsta lavande, rastu u grmovima visine od 45 do 80 cm visine, a promjera su oko 1 metra. Veoma su otporne, zimzelene, životni im je vijek do 30 godina, tipično su svjetloljubičastih do tamnoljubičastih cvjetova, a postoje vrste i sa plavim, bijelim, ružičastim i zelenim cvjetovima – svi rastu u klasovima na vrhu grana. Listovi su, ovisno o vrsti lavande, uski ili široki, svijetli, zelenosivi ili srebrnkasti, na gornjoj strani prekriveni dlačicama. Korijen je drvenast, račvast i prodire duboko u tlo. Stabljika je kratka, debela, drvenasta i od samog vrata korijena veoma razgranata. Sve vrste lavande karakterizira jak, prepoznatljiv miris. Eterično ulje se dobiva destilacijom cvijeta lavande.

Najpoznatija i najpopularnija lavanda je engleska lavanda (Lavandula angustifolia), potom francuska lavanda (Lavandula dentata) sa nazubljenim listovima prekrivenim dlačicama (dolje), španjolska lavanda s karakterističnim laticama na vrhu klasa (Lavandula stoechas), širokolisna lavanda (Lavandula spica). Brojni su i križanci tzv. lavandini (Lavandula x hybrida) poput primjerice hvarskog lavandina koji je križanac prave i širokolisne lavande. Prava lavanda uspijeva sve do nadmorske visine 1700 m, širokolisna do 700, a hibridna od 700-1000 m.

Uzgoj u vrtu

Zbog mediteranskog ugođaja koji daje vrtu, zbog mirisa i lavanda se uzgaja i kao ukrasna biljka u predvrtu i kao jedna od biljaka kamenjara ili na začinskoj gredici, ili na krovnom vrtu. Posebno je korisna uz granice i rubove, na vrhu suhozida. Saditi se može kao samostalni grm ili u skupinama, primjerice za ukrasne živice. Izvrsna je i biljka za pozadine – i dobro se kombinira s trajnicama i cvjetnicama.

Sadite ih na udaljenost 45 do 60 cm od drugih biljaka, odnosno na međusobni razmak od 30 cm za živicu.

Cvate dva puta godišnje, u lipnju i kolovozu, a tada privlači brojne kukce- leptire, bumbare i pčele. Cvatnja traje 6-8 dana – ako je vrijeme toplije cvast će ranije i cvatnja će trajati dulje. Cvjetove sakupljajte čim se otvore – najbolje da odrežete stapku do lista pa ih sušite obješene u malim buketima.

Lavandi za rast i bogatu cvatnju treba sunčani položaj i ocjedito tlo. Dobro podnosi klimu i u unutrašnjosti, ali ako su zime hladne treba ju zaštititi omotačem. Podnose temperature do -20 stupnjeva Celzijusovih.

Osnovna njega usjeva sastoji se u orezivanju biljaka: prve godine, krajem svibnja na visinu 8-10 cm kako bi se oblikovao gusto zbijen grm, a druge godine na visinu 15-18 cm. Nakon toga više nema potrebe oblikovati krošnju. Podrezuje se u proljeće i u ranu jesen, a ljeti se nakon svake cvatnje režu cvjetne stapke sve do listova. Pravilo je da se pri orezivanju ne dira u staro drvo – u suprotnom ono neće više puštati mladice.

Uzgoj u loncima

Posadite sadnicu lavande u lonac u mješavinu kore, treseta i šljunka. Držite ju na sunčanom mjestu – trpi i polusjenu, ali neće biti postići puno bogatstvo cvatnje i arome. Za vrijeme cvatnje redovito prihranjujte tekućim gnojivom. Zimi lonac unesite u zaštićeni, ali ne grijani prostor. Pustite da se kompost skoro potpuno osuši, pa ju na proljeće polako počnite zalijevati i iznesite je van.

Razmnožavanje iz sjemena

Posijano sjeme klija vrlo dugo, do dva mjeseca. Posijte ju stoga najesen u plitice na zaštićenom mjestu, na temperaturi 4 – 12 stupnjeva Celzijusovih. Prepikirajte i ostavite da sadnice prezime u hladnom stakleniku, a u proljeće presadite u lonce s mješavinom kore, treseta i šljunka. Stavite ih na sunčano mjesto i ostavite da razviju korijen. Presadite ih na trajno mjesto koncem lipnja.

Razmnožavanje reznicama

Šibe se ukorjenjuju u negrijanim gredicama pokrivenim folijom. Za uzimanje reznica najbolji su 3-4 godine stari grmovi, a šibe bez cvjetova režu se tijekom kolovoza ili u travnju. Zabijte ih u pijesak, na dubinu 4-5 cm, uz obilno zalijevanje. Kad reznice puste korijenje najbolje ih je presaditi u lonce s mješavinom treseta, kore i šljunka i ostaviti da prezime u hladnom stakleniku. Presadite ih u svibnju sljedeće godine na otvoreno.

Piše: Agatha Borošak

Fotografije: Ana Herceg, Robert Kaštelan, Pixabay, Wikipedia i Gardeners Dream