MAĆUHICE: Raskoš boja u zimskom periodu

Maćuhica (lat. Viola tricolor) je dvogodišnja cvjetnica otporna na hladnoću i niske temperature, koja cvate od listopada i studenoga tijekom cijele zime – sve do ljetnih vrućina.

Sadnice su jeftine i posvuda dostupne. U listopadu ili studenom, dok je zemlja još topla, presađuju se u lonac ili na gredicu, u bilo koji tip tla (poželjno je da bude ocjedito), na razmak od 20 do 30 centimetara. Saditi se mogu i na proljeće, a možete ih uzgojiti i iz sjemena – siju se koncem lipnja, a tijekom rasta do presadnice traži redovno zalijevanje i prihranjivanje. Traju sve do idućeg ljeta.

Kako cvate i raste zimi, poželjno ju je staviti na sunčano mjesto, ali dobro uspijeva i u polusjeni. Ocvale cvjetove i osušene listove treba redovno odstranjivati, te uklanjati korov. Odgovara joj gnojivo bogato fosforom.

Maćuhica je zeljasta biljka s mekanom i šupljom stabiljkom. Od štetnika ju napadaju puževi, a podložna je i gljivičnim oboljenjima, budući da se listovi savijaju prema tlu. Zbog sprječavanja gljivičnih oboljenja dobro je posaditi ju u ocjedito tlo s dodanim pijeskom. Ako je u loncu treba odlijevati višak vode iz tanjurića, a zalijevajte ju po zemlji oko biljke, a ne direktno po njoj.

Maćuhice narastu do visine 10 do 20 cm. Osnovni tipovi su krupnocvjeta maćuhica s cvijetom promjera do 10 cm, te sitnocvjeta maćuhica sa promjerom cvijeta oko 0,5 cm ali s brojnim cvjetovima.

Zbog raskošne cvjetnosti maćuhice i jeftinih sadnica, maćuhice se tijekom zime mogu saditi na većim površinama kao cvjetni pokrivač tla – zato ih veoma često vidimo kao zimski hortikulturni ukras na gradskim zelenim površinama.

Obje vrste dolaze u različitim bojama – od bijelih i žutih preko narančastih, ružičastih, purpurnih, plavih, ljubičastih do tako tamne nijanse da izbledaju crne. Mogu biti jednobojne ili šarene, a narastu do visine 20 cm. I u vrtu i u loncima dobro se kombiniraju s drugim  cvijećem rane cvatnje – primjerice jaglacima, zumbulima, ciklamama, trantinčicama, erikom itd.

Piše: Agatha Borošak

Fotografije: Ana Herceg i Snježana Ivić Gerovac