Najpoznatija i najomiljenija ukrasna biljka na svijetu je ruža. Brojnošću sorti, bogatom, dugom i raskošnom cvatnjom ona premašuje svo ostalo ukrasno bilje. Pred ostalim biljkama u parku i vrtu prednost joj je i u tome što se sorte ruža nude u visinama od samo 30 cm pa do 5 metara, u oblicima grma, stabla, penjačica, pokrivačica…, a to sve pruža beskrajne mogućnosti korištenja ruža u vrtu.
Fotografije snimila: Ana Herceg
Vrste ruža
Sve su ruže hibridi nastali od divlje Rosa canina ili neke druge samonikle ruže. Divlja ruža cvate rjeđe nego njezin hibrid, ima drugačiji cvijet i mnogo više trnja po stabiljkama. Križanjem samoniklih ruža dobivale su se kroz mnoga stoljeća nove sorte ruža. Najsuvremenije su postignuće engleske ruže koje je razvio engleski uzgajivač i pisac knjiga o ružama David Austin u drugoj polovini 20. stoljeća. Prevladava mišljenje da su to najsavršenije ruže jer ne samo da ih resi lijep cvijet, savršeno oblikovan i bogat mirisnim laticama, nego su i otporne na bolesti. Austin je razvio već na desetine kultivara, a razvija ih i danas. Pogledajte ponudu ruža na njegovoj web stranici: www.davidaustinroses.com
Osim po sortama, ruže grupiramo i u skupine nastale križanjem, a različite su po visini i obliku cvijeta i stabla:
Čajevke ili tea hibridi (mjesečarke, “garten” ruže) – razvijene su sredinom 19. stoljeća kao prve moderne ruže i danas su najraširenije. Narastu 60 do 100 cm visine, u uspravnom grmu, s velikim pojedinačnim cvijetom na dugoj stapki ili u malim kiticama, veoma mirisne, višekratne cvatnje,
Floribunde – grmovi sa cvjetnim skupinama koji neprekidno cvatu, visine 60 do 110 cm. Cvjetovi su im manji od čajevki, u skupinama i dulje traju. Ne resi ih miris, ali su otpornije na bolesti od hibridnih čajevki, lakše ih je uzgojiti, prikladne su za ugoj u gredicama. Primjeri hibrida floribunde su bijela ruža Iceberg, crvena ruža Betty Prior, šarena ruža Masquerade
Polijanti – visine od 35 do 90 cm, slabo ispunjeni cvijetovi s nekoliko latica koje su u kitici, rijetki su uzgojni oblik
Polijanta hibridi – visina do 100 cm, s velikim buketastim cvijetom tzv. mnogocvjetne, učestale cvatnje, sve više se koriste kao sadni materijal i za javne površine i za kućne vrtove, jer osim bogatog cvata i punog efekta boja te su ruže izvanredno otporne na niske temperature i bolesti
Mini ruže – visine 20 do 40 cm, cvatu sa puno sitnih cvjetova, imaju male listove, koriste se za orubljivanje gredica, omeđivanje puteljaka, uzgoj u kamenjarima, ili kao lončanice u kući i na balkonu.
Patio ruže (patuljaste ruže) – obično ne narastu više od 55 cm, a nastale su kao potreba uzgajivača za ružama čiji se grmovi mogu uzgajati na gredicama u manjim vrtovima odnosno za popunu rubova gredica ispred viših grmova ruža.
Grmolike ruže – veće su od čajevki, spoj su više grupa ruža s jednostavnim ili punim cvjetovima, a zbog svoje veličine nisu prikladne za ukrašavanje cvjetnih gredica nego rastu soliterno, poput ruže Alba, Centifolie, Damaskanska ruža, ruže Noisette, ruže Rugosa, čajevke…
Penjačice – to su kultivirane čajevke ili floribunde, s krutim stabiljkama, visine do 5 metara, s poluispunjenim ili krupnim cvjetovima, višekratne cvatnje. Mogu se penjati ako su pričvršćene za potporanj, a služe za ograde, ukrašavanje zidova kuće, lukova.
Pokrivačice tla – grmolike ruže koje se razvijaju u širinu, s malim cvjetovima, duge cvatnje. Koriste se za prekiravanje većih površina, a narastu do 2 metra visine. Grane ruža pokrivačica mogu se povijati prema zemlji ili puzati po zemlji kada pušta korijenje, poput vriježa. Razlikuju se i po visini i širini koju postižu, primjerice niski puzeći pokrivači narastu do 50 cm visine i šire se do 150 cm u krug. Visoke povijene pokrivačice narastu u visinu najmanje 100 cm, a šire s u krug 150 cm i više.
Stablašice – kultivirane čajevke ili floribunde s visinom stabla do 150 cm, imaju izraženo deblo i krošnju s punim cvjetovima
Odabir sorte ruže
Razlog golemoj popularnosti ruža jesu raskoš boja i mirisa te velika mogućnost kombiniranja oblika i visina u vrtu: penjačice mogu narasti i 5 metra u visinu, ukrasiti zid kuće, popeti se do balkona ili krova, a mini ruža se u lončanici tijekom zime može držati u stanu. Kod izbora sorte i uzgojnog oblika ruža treba voditi računa o položaju gredice, drugom bilju s čijim se oblikom,vremenom cvatnje i bojama treba uskladiti te o tome koliko je zahtjevna za uzgoj i njegu i koliko je otporna na bolesti.
Ako u vrtu planirate urediti gredice ruža odnosno ružičnjake, oni se obično planiraju u geometrijskim oblicima, a za njih se koriste ili čajevke ili floribunde. Pri tome, čajevke više dolaze do izražaja u blizini kuće, dok floribunde služe za bojenje većih površina. Niže ruže planirajte posaditi ispred visokih, u dva ili više redova visine – primjerice minijaturne ruže u prvom redu, iza njiha čajevka, a iz njih penjačice.
Također, za velike ružičnjake planirajte ruže raznih boja, ali neka grupe po 3-5 biljaka budu iste boje, kako se ne bi “izgubile” na gredici.
Ruže su često obrub sipinjenim ili šljunčanim stazama i terasama u vrtu, koriste se i kao okvir travnjaka, sade se na cvjetnoj gredici sa drugim cvijećem ili u predvrtu kao ukras na ulazu u kuću.
Bez obzira na koncept kako ste se odlučili koristiti ruže u vrtu, posadite ruže koje cvjetaju u različito doba godine kako bi vam vrt duže tijelom cijele vegetativne sezone bio šaren i mirisan. Ruže sa crvenim lišćem i korom te velikim plodom bit će ures i nakon vegetacije.
SADNJA: od jeseni do sredine svibnja
Ruže se mogu saditi u jesen i na proljeće. Jesenja je sadnja bolja, a idealna je u studenom, jer sadnice imaju vremena do proljeća razviti korijen, a i tijekom zime se zemlja brzo slegne oko korijena što poboljšava opskrbu ruža hranjivima iz tla. Najesen posađene ruže procvasti će ranije nego one prosađene u proljeće. Obične sadnice ruža mogu se saditi najkasnije do sredine svibnja, a kontejnirane, sa zemljom, se sade tijekom cijele godine, osim kad je tlo zamrznuto.
Ružama najviše pogoduje humusno tlo blage kiselosti, između 5,5 i 6,5 pH i smještaj na mjestu u vrtu koje dnevno ima barem 5-6 sati sunca. Danas postoje kultivari koji mogu rasti u sjeni, ali obična ruža bez dovoljno će svjetlosti s vremenom odumrijeti. Ako tlo nije rahlo, prozračno i humusno, oplemenite ga dodavanjem komposta ili treseta kod laganih tala, odnosno pijeskom i kompostom kod teških glinastih tala. Treset će poboljšati strukturu tla i blago ga zakiseliti, što ružama odgovara.
Posebno obratite pozornost da ne sadite ružu na mjestu na kojem je do tada rasla ruža koju želite zamijeniti, nego barem pola metra dalje. Naime, tlo na kojem ruže rastu dulje od dvije godine, a nisu s jeseni redovito gnojene, pate od tzv. umora od ruža. Ruže na takvoj gredici mogu oboljeti, a mlade sadnice neće se primiti jer nježni korijenčići ne mogu iz dubine tla izvući tvari potrebne za rast i razvoj. Sadite li ipak novu sadnicu baš na takvo mjesto, učinite to tako da iskopate rupu dubine 50 cm, širine 60 cm, i ispunite ju posve novom zemljom. Ispravnom njegom ruža, zalijevanjem, orezivanjem i gnojidbom otklonit ćete s gredica umor od ruža. Suprotno tome, ruže dobro uspjevaju na gredici s povrćem koja je godinama redovno gnojena i obrađivana.
Priprema gredice za sadnju ruže počinje u rujnu, kada treba trlo predviđeno za sadnju dobro pognojiti, a potom prekopati motikom površinu kako bi se površinski sloj zemlje pomješao sa gnojivom. Nakon mjesec dana ponovo prekopajte tlo, dubokim štihanjem.
Kako odabrati zdrave sadnice
Kako bismo dobili zdrave ruže dugotrajne cvatnje, treba odabrati dobru sadnicu sljedećih karakteristika:
- srednje stablo sadnice treba biti debljine oko 1,5 cm
- kora sadnice treba biti bez mrlja i bez nabora, smeđe ili sive boje
- iznad cjepa trebaju biti barem dvije grane izboja
Sadnice ruža mogu se prodavati s golim korijenom, korijenjem umotanim u mahovinu ili vlažan treset, omotane folijom, ili kontejnirane.
Najveći uspjeh sadnje imaju kontejnirane sa zemljom bilo u najlonskoj vrećici ili loncima. Ovisno o uputama proizvođača sadnice, izvadite ružu iz vrećice odnosno lonca prije sadnje. Naime, neki proizvođači prodaju sadnice kontejnirane sa žicom i preporučaju da se ta žica ne skida. Kao kontejnirane sadnice ne prodaju se samo mlade ruže nego i odrasle stabiljke, primjerice 2 metra visoke penjačice ili stablašice.
Pri kupnji treba poznavati klase sadnica ruža:
A klasa – ima najmanje tri grane iznad mjesta cjepa, oblikovanu krunu, a korijenov sustav pun je malih korijenčića
B klasa – iznad mjesta cjepa izbijaju dvije grane, a korijenov sustav mora imati dobar izgled kao kod A klase
C klasa – iznad cijepa se nalazi samo jedan izboj – cijena joj je i 40 posto niža od A ili B klase
Sadnice ruža danas se mogu kupiti u gotovo svakom dućanu sa namirnicama, gdje su uglavnom i najjeftinije. Pri kupnji takvih sadnica vodite računa da vjerojatno nisu skladištene kako bi trebale biti, uglavnom su bile na visokim temperaturama, u grijanim prostorima, pa je sadnja sasvim neizvjestan pothvat. Naime na otvorenom će brzo potjerati mlade izboje koji se lako smrznu ili će ih spržiti sunce. Više se isplati kupiti skuplju sadnicu u rasadniku ili vrtnom centru.
Priprema sadnice prije sadnje
Bez obzira da li ste sadnice ruža nabavili kontejnirane u zemlji ili golog korijena, prije sadnje ih treba ostaviti nekoliko sati (minimalno 1 sat, optimalno 6 sati) u velikoj posudi sa vodom. Ruže golog korijenja samo stavite da stoje u vodi, pa im nakon namakanja, a prije sadnje podrežite korijenje tako da režete sve dok ne dođete do zdravog tkiva. Uklonite i sve osušene i oštećene nadzemne izboje.
Kontejnirane prvo uronite u vodu dok ne prestanu izlaziti svi mjehurići iz posude, pa ih izvadite, lagano prstima razrahlite odnoso raščupajte korijenje i ostavite u vodi pa nakon nekoliko sati posadite.
Sadnice čije je korijenje obavijeno tresetom ili mahovinom, već prema preporuci proizvođača, sadimo bez uklanjanja tog ovoja, jer će se razgraditi u tlu, kao organsko gnojivo.
Pravilna sadnja: Mjesto cijepa iznad ili ispod površine tla?
Za sadnju običnih sadnica kopaju se sadne jame širine i dubine po 30 – 40 cm. U iskopanu jamu stavlja se kompost ili zemlja za sadnju do 1/3 dubine. Nakon toga se jama dopuni iskopanom zemljom do otprilike gornje trećine, pa se sve dobro promiješa lopatom ili štihačom. Stari je običaj bio i da se još u sadnu jamu zemlji doda jedan hrđavi čavao koji će ruži dati željezo, te usitnjena ljuska jajeta koja će joj dati kalcija.
Kad smo ispunili sadnu jamu zemljom do 2/3, uzima se sadnica, umeće u jamu tako da korijen slobodno pada po sredini, a ne da se presavija ili gužva po rubovima jame. Jednom rukom oko korjena lagano zatrpavamo ostatak zemlje, a drugom ružu lagano “protresamo”, kako bi zemlja bolje prilegla uz korijenje, bez zračnih jastučića. Kad ste napunili sadnu jamu zemljom, dobro ju oko ruže utisnite nogom, nagrnite još zemlje po površni i obilato zalijte s nekoliko litara vode. Prikratite nadzemni dio ruže (ako to nije već obavljeno u rasadniku) na 3 do 5 pupova.
Općenita je preporuka da mjesto cjepljenja ruže treba ostati 3 do 5 cm ispod površine tla, kako se korijen ne bi isušio. Neki vrtlari, međutim, preporučaju da se učini suprotno te da mjesto cijepa bude 3 cm iznad tla. Pojašnjenje je u tome da će slijeganjem zemlje do kojeg će doći u tjednim nakon sadnje nastati tzv. tanjur na površini sadne jame. U tom tanjuru zadržava se voda, pa postoji opasnost od truljenja korijenova vrata ako je cijep u zemlji. Ako mjesto cijepa odnosno korijenov vrat bude iznad površine tla, to se neće dogoditi.
Odlučite li se za takvu tehniku sadnje, pred zimu dobro nagrnite zemlju da prekrije nekoliko centimetara iznad mjesta cjepa kako bi se korjenov vrat zaštitio od smrzavanja.
Ruže penjačice se sade u jame istih dimenzija, 30x30x30 cm, iskopane oko 30 cm daleko od zida, verande ili žice uz koju će rasti. Sade se kao i ostale ruže, ali koso položene (oko 45 stupnjeva) tako da se grane usmjere prema svom potpornju.
Ako sadite ruže stablašice, u jamu najprije postavite jedan štap jer bi njegovo naknadno postavljanje moglo oštetiti korijen.
Razmak sadnje
Ruže treba, kao i ukrasno grmlje, saditi na dovoljnom razmaku (unaprijed treba znati konačne dimenzije biljke) kako bi imale dovoljno svjetlosti, zraka i manju mogućnost razvoja bolesti. Ne smiju se međusobno dodirivati. Blizinu višeg grmlja i drveća treba izbjegavati, budući da će na takvima biti zasjenjene veći dio dana, što će se odraziti na slabiju cvatnju i pojačanu pojavu bolesti i štetnika. Opće je pravilo da se mini ruže sade na minimalni razmak 30×30 cm, polijanta hibridi na 40×40 cm, floribunde na 50×50 cm, hibridi čajevke na 60×60 cm, grmolike ruže na 1×1 m, a penjačice na razmaku od dva do tri metra jedna do druge.
Na cvjetnoj gredici razmak između ruža ne smije biti manji od 35 cm, odnosno po dužnom metru posadite 3 ruže. Ako sadite više redova ruža u ružičnjaku, onda ih sadite u cik-cak rasporedu.
Ruže u loncu na balkonu
Ruže mogu uspjevati samo na terasi sa minimalno 5 sati sunčane svjetlosti tijekom dana. Lončanice za uzgoj ruža moraju biti dovoljno duboke i široke: najmanje 40 cm dubine i 25 cm promjera, a za veće stablašice ili penjačice s najmanje 50 cm dubine i promjera. Posudu zimi zaštite od hladnoće umatanjem u novine, jutene vreće, trstiku i slično.
Njega ruže u godini nakon sadnje
Najvažnije je u prvim mjesecima nakon sadnje ruže redovno i obilato zalijevati kako zbog isušivanja korijena biljke ne bi propale. Prvu godinu ruže više ne trebate gnojiti.
Pred zimu, pronađite mjesto gdje je cijepljena, a prepoznat ćete ga po zadebljanju na korijenovu vratu. Nagrnite zemlju tako da je korijenov vrat bude 5 cm ispod zemlje. Zimi će zaštiti biljku od hladnoće. Kad zatopli, poravnajte humak.
Također, najesen oko biljke nagrnite suhog stajskog gnojiva. Pod kišom i snijegom polagano će se tijekom zime hranjive tvari otapati i oplemeniti tlo oko biljke.
Orezivanje ruža
Dobro njegovana ruža cijele godine pušta izdanke i stvara brojne grane koje treba pokratiti prije dolaska zime kako se pod težinom snijega i jačinom vjetra ne bi slomile.
Kad s proljeća zatopli i krenu prvi izboji, orezujemo ruže. Taj je zahvat obavezan u njezi ruža inače podivljaju i ostanu bez cvijeta.
Floribunde, čajevke, patio i minijaturne ruže: Najprije odstranite sve odumrle grane što bliže zemlji, potom sve grane koje rastu prema sredini grma kako biste biljci osigurali prozračnost. Do zemlje skratite sve tanke izdanke, stare i debele stabiljke i odumrle čvorove. Kad ste očistili od nezdravog, preostale zdrave izdanke skratite na visinu od 20 do 30 cm, jer će se cvjetovi stvarati na mladim izdancima.
Ruže penjačice Odstranite stare grane koje će odrvenjeti i ostati bez cvijeta. Okomite izboje ostavite kako bi što više rasla u visinu, a postrane izboje skratite na tri puta. Novi brzorastući izboji daju cvjetove.
Grmolike ruže s jednim cvatom – odstranite stare grane i povremeno prorijedite
Grmolike ruže višestruke cvatnje – odstranite odumrle grane i sve tanke izboje, tako da ostane tri do sedam stabiljki do visine 40 do 60 cm. Postrane izboje režite tako da svaki na sebi ima po dva pupa.
Tijekom godine redovno orezujte ocvale cvjetove, time ćete potaknuti nove izboje i ponovljenu cvatnju. Uklanjajte divlje izdanke, najbolje tako da razgrnete tlo i odrežete ih na mjestu gdje izbijaju iz stabiljke.
Gnojenje i održavanje
Nakon rezidbe plitko okopajte tlo oko ruže, razgrnite tlo nagrnuto za zimsku zaštitu pa dodajte gnojivo. To može biti kompost ili zreli suhi stajski gnoj ili kompleksno mineralno gnojivo bez klora. Postoje specijalizrana gnojiva za ruže obogaćena magnezijem i željezom.
Krajem lipnja ponovite gnojidbu, redovno i obilato zalijevajte ujutro ili navečer kako listovi ne bi požutjeli zbog šoka od hladne vode.
Najčešći štetnici i bolesti
Ružina lisna uš najčešći je štetnik na ruži, a suzbija se prskanjem biološkim pripravcima od koprive, ili nanošenjem pjene od sapuna, ako to ne pomogne oprašite ih običnim Neopitroidom. U biološkom vrtlarenju kao dobar susjed ruži koji tjera uši preporuča se češnjak. Ruže napadaju još crveni pauk i ružin savijač od insekata, a od bolesti pepelnica, hrđa i plamenjača – kod svih listovi gube svježu zelenu boju i počnu se sušiti. Stradale listove treba uklanjati i uništiti, a ostale zaštititi fungicidima.
Piše: Snježana Ivić Gerovac
Fotografije: Ana Herceg
FOTOGALERIJA