ZELENA SALATA: Sjetva svakih 10 dana, berba cijele godine

Nema bolje zelene salate od one tek ubrane, iz vlastitog vrta. Zelena salata (lat. Lactuca sativa, engl. lettuce) jede se sirova, pa je njezina svježina presudna za hranjivu vrijednost i okus. Bogata je vitaminima i mineralima, primjerice folnom kiselinom.

Razvijene su brojne sorte zelene salate tako da je uz mudru kombinaciju možemo svježu brati tijekom cijele godine, na otvorenom ili u plasteniku. Za potrebe jedne obitelji ne treba odjednom sijati cijelu vrećicu sjemenki, nego ju koristimo u dva navrata. Sijemo po pola vrećice, u razmaku od 10 do 14 dana. Tako ćemo produljiti berbu. Vegetacija zelene salate je kratka, ovisno o sorti to je 45 do 70 dana od sjetve do berbe.

Najpovoljniji uvjeti za formiranje glavica zelene salate su sunčani dani (15 do 20 stupnjeva Celzijusa), prohladne noći i dosta vlage u tlu. Visoke temperature i suho vrijeme dovode do tjeranja salate u cvijet, kada listovi postanu žuti i gorku. Većina je zelenih salata stoga najpogodnija za ranoproljetnu sjetvu (veljača-ožujak) s proljetnom i ranoljetnom berbom (travanj-lipanj), te za kasnoljetnu sjetvu (kolovoz-rujan) i jesensku berbu (rujan-listopad). Uzgoj zelene salate za ljetnu i zimsku berbu je također moguć, ali uz dobar izbor sorti zelene salate koje takve uvjete mogu podnositi (npr. rimska salata ili saladin ledenka). Uobičajeno je za zelene lisnate salate u ljetnom i zimskom periodu zato uzgajati radiče, endivije i matovilce.

Glavne vrste salate su lisnate (npr. vučji jezik kojem otkidamo listove) i glavate među koje spadaju kristalke i puterice. Kristalke su salate hrskavih nazubljenih listova, a puterice (maslenke) imaju nježne meke listove s ravnim rubovima. Razlikujemo također salate koje se beru jednokratno rezanjem cijelih glavica (npr. puterice i kristalke, rimska salata) i one kojima režemo vanjske listove ili rozete, a čuvamo srčiku, pa tako salatu s iste stabiljke beremo nekoliko puta tijekom vegetacije (npr. vučji jezik).

Sorte salate

Razvijeno je više od 200 sorti salata, a na našem ih se tržištu nudi pedesetak. Kod odabira sorte treba obratiti pozornost na to kada je sjetva, kada je berba, kolika je duljina vegetacije i kako ta sorta podnosi ljetne vrućine. Ovdje ćemo navesti nekoliko sorti koje su popularne kod nas i mogu činiti cjelogodišnji ciklus uzgoja i berbe:

Majska kraljica – za ranoproljetnu i jesensku sjetvu – oblikuje nježne, srednje krupne glavice, ne podnosi ljetne vrućine i duge dane

Ljubljanska ledenka – za ranoproljetnu sjetvu – ima krupne glavica, listovi su krupni, hrskavi, malo naborani, žutozelene boje

Venezia (vučji jezik) – starinska sorta salate za rezanje, za ranoproljetnu i kasnoljetnu sjetvu –

Saladin ledenka – kristalka za ljetnu sjetvu, ne ide u cvijet

Catalogna – brzorastuća lisnata salata s vegetacijom 25 do 55 dana, s nazubljenim listovima koja se bere i sije cijele godine – režu se listovi, dobro podnosi i zimu i ljeto

Grazer Hrauthauptel – hrskava sorta kristalke velikih glavica, sije se i bere cijele godine, dobro podnosi ljeto i zimu

Lollo Rossa – lisnata salata za rezanje listova odnosno rozeta koje izbijaju s glavne stabiljke, pogodna za cjelogodišnji uzgoj

Puterica Čudo 4 sezone – zelena salata s crvenim obrubom listova, beru se glavice, prilagođena je uzgoju cijele sezone, vegetacija traje 60 dana

Romana (rimska) salata – lisnata uspravna salata koja se može uzastopno sijati kroz cijelu godinu, otporna je na ljetno procvjetavanje

Zagrebačka kristalka – ljetna glavata salata krhkih listova – sije se na proljeće i ljeti svakih 10 do 14 dana, dobro podnosi vrućine

Posavka – kristalka krhkih listova za jesensku sjetvu i ranoproljetnu berbu – sije se u rujnu, prorijedi početkom listopada, a preko zime se gredica prekriva agrotekstilom – u proljeće oblikuje crvenozelene glavice

Sjetva i uzgoj

Zelena salata se može sijati izravno na gredicu ili se presađuje.

Kod sjetve na gredicu pripreme se kanalići duboki 1 cm, a međusobno udaljeni 30 cm. Sjeme je veoma sitno i lagano, pa se sije iz ruke, rijetko, u pripremljeni kanalić. Zastre se potom tankim slojem zemlje i dobro zalije. Kad biljčice formiraju dva prava lista prorijede se na međusobni razmak 5 cm. Kad malo narastu ponovo se prorijede i tako još nekolik puta dok ne dođu na međusobni razmak 25 do 35 cm. Biljčice koje smo uklonili s gredice kod prorijeđivanja mogu se koristiti kao presadnice, mogu se primjerice posuditi uz rubove drugih gredica ili među luk, ili ih se može pripremiti za jelo u salatama.

Kod sjetve za presadnice u zatvorenim klijalištima biljčice se prepikiraju kad dobiju dva prava lista, a presađuju se kad narastu na visinu oko 5 cm odnosno nakon tri tjedna u redove na gredice – razmak redova je 30 cm, a razmak između biljčica u redovima je 25 do 30 cm.

Zahtijeva humusno, bogato tlo koje dobro zadržava vlagu, i redovno dakle svakodnevno zalijevanje. Može se uzgajati između redova povrća koje raste polaganije (mrkva, luk, češnjak). Od nicanja do berbe potrebno je između 45 do 70 dana, ovisno o sorti.

Može se uzgajati i u loncima/vrećama na balkonima i terasama te na plitkim povišenim greciama jer korijen ide na dubinu najviše do 15 cm.

Piše: Agatha Borošak

Snimila: Snježana Ivić Gerovac