Zaljubljena u “maminog sina”: Kako spasiti vezu?
Često mi se u terapiju jave žene, ljute i umorne od bitke za svoje mjesto kod supruga koji je „mamin sin“; ili razočarane djevojke kada ne uspiju svladati prepreku „njegove posesivne majke“
Sjećam se i jednog pozitivnog primjera početne pozicije. Ovo mi je ispričala jedna žena o početku svojeg odnosa s budućom svekrvom: Na samom početku, kada sam upoznala buduću svekrvu, osjetila sam da je malo nemirna i nepovjerljiva.. U to doba sam bila već sigurna da ću se udati za njenog sina, moga muža; začudo, nisam se uvrijedila; mislila sam: „dobit ću ja tebe s vremenom…“ Koji je profil „maminog sina“ To je dobro odgojen dečko, pristalog izgleda, uspješan, naobražen, kulturnog ophođenja. Nije nasrtljiv u intimnom smislu – zbunjuje li vas to; zvoni li vam što na uzbunu?! ( Ma ne znači da one nametljive smatram ispravnima… ). Još bolje ako je iz imućne obitelji. Kao kandidat za brak – ma on je za poželjeti! I često su djevojčine mame i tete njime oduševljene..
Djevojka, koja možda već duže pokušava nekoga sresti, „smiriti se u bračnoj luci“, ili je imala neke neadekvatne veze, uviđa kako bi veza s njim bila trajna i kvalitetna. Istina, možda se pojavljuju i neki problemi, ali čine joj se tako beznačajni u odnosu na dugotrajnu bračnu sreću koja se smiješi.
Kako prepoznati “maminog sina” već na početku veze
Odrasli sin još živi s roditeljima – dobro je zagazio i u četrdesete (prije 10-15 god bih napisala da su tridesete alarmantne, ali se vrijeme mijenja te je sada kasno odvajanje postalo uobičajeno).
Ili ima samo majku koja je „jako vezana“, bila je „posvećena sinu“ odnosno ni sada nema druge važne veze.
Ili su oba roditelja zajedno, ali među njima ne vlada stvarni partnerski odnos te je majka fiksirana na sina a otac je po strani…
Znaci uzbune za djevojku kada ona i “mamin sin” već žive kao par
– Mora se često javljati majci jer se „jako brine“, pobolijeva, „ima samo mene“
– Mama je izvor mudrosti, povjerenja, zna sve o svom sinu
– On često posjećuje majku, ne može to odbiti niti kada bi nešto drugo želio ili trebao
– Upadljivo idealizira majku; i kada se ne slažu, on se ne može majci suprotstaviti
– Traži od djevojke da razumije njegovu majku, da popusti njenim zahtjevima – primjerice, mora se ići na redovite ručkove kod mame uz predbacivanje „Pa nije ti valjda teško?“
Što trebate znati o svom dečku koji je “mamin sin”
On je sin koji je dugo živio s majkom, slušao je; u svom razvoju negdje je zastao i nije propitivao njene postupke, podvrgavao ih kritici kako se to najčešće događa u razvoju mladih. Kada shvatimo da roditelji nisu savršeni, svemoćni, da su ljudi s kvalitetama i slabostima..da ih možemo prihvatiti kakvi jesu – i naše sazrijevanje je na dobrom putu.
Sjećam se izjave jednog mojeg davnog klijenta u razvodu braka: „Mame su slatke kao sladoled i djeca ih konzumiraju u ogromnim količinama… a onda ih boli želudac“.
Njegova majka je sveprisutna, ugađa ali i vlada. Ako u obitelji nema muške figure s kojom će se sin poistovjetiti odrastanje mu može biti i teže; iz tog ili razloga udobnosti, ponekad i uz potisnutu agresiju ili osjećaj krivnje – sin se ne uspijeva emocionalno odvojiti. On se ne može lako ni brzo udaljiti, odnosno naći drugi način komunikacije i bliskosti s majkom.To odvajanje ne znači i odbacivanje majke, ali ni jedno od njih to ne vidi tako: majka ne može otpustiti sina da počne svoj samostalan život a sin se ne zna odmaknuti.
Što bi bio poželjan, zreo odnos?
Majka i treba ostati netko važan i blizak, samo sada na drugoj, zreloj razini, koja uključuje sposobnost sina za zrelu privrženost majci dok je u partnerskom odnosu s drugom ženom. Obje strane moraju imati uvida i volje za to (što se kod dinamike „maminog sina“ teško uspostavlja).
Ovi sinovi imaju često jak osjećaj krivnje, najčešće se nalaze u sendviču i teško im je, osjećaju se nemoćni. Zato je važno da djevojka poznaje sebe i svoje emocionalne potrebe, vlastitu nesigurnost, da osvijesti zašto je izabrala baš „maminog sina“?
Što učiniti ako ste u vezi sa “maminim sinom”
1. Nemojte ulaziti u rivalitet s njegovom mamom. Nemojte se postavljati kao da ste suparnice. Promatrajte što se događa. To nema veze s vama nego je njihova priča. Vi tek trebate uvidjeti obrise i obim pa shvatiti što vam je činiti…
2. Pokušajte razumjeti situaciju. Najgore je ako su obje slične i posesivne, a djevojka nesigurna i isključiva: „Ili ja ili tvoja mama“ . Mama će biti mudrija barem na početku i neće oštro startati ako vidi da je sinu stalo do djevojke ..: Ali nemojte se stavljati se između sina i majke. To ne znači odustajanje od toga da imate primjereno mjesto u njegovom životu, a to vrijedi pokušati, samo drugim a ne isključivim metodama.
3. Recite mu obzirno kako se osjećate. Uspjet ćete ako ste iskreni i uvažavate njegovu situaciju. Naposljetku, imate i vi svoju majku koju volite i privrženi ste joj.
4. Nije mudro da se vi „obračunate“ s njegovom posesivnom majkom. Neka svatko rješava odnose sa svojim roditeljima.
5. Oboružajte se strpljenjem, procijenite svoje motive, potrebe, svoju nesigurnost i ljubomoru. Kada se osjećate dovoljno sigurnom i zrelom, znat ćete postići mjeru u obiteljskim odnosima ne odustajući od svojeg mjesta kao žene. Tako ćete lakše shvatiti možete li se boriti zrelo za svoju vezu, brak. I možete li s tim muškarcem i ako ne bude mogao promijeniti odnos s majkom…
Piše: Zdenka Pantić, psiholog – psihoterapeut, obiteljski terapeut
Ilustrativna fotografija: Pana Kutlumpasis /Pixabay
