Nema proizvoda u košarici.
Kako procijeniti vjerodostojnost informacije s interneta: Nije važno samo što se govori, nego tko i gdje govori
Zagrebačko psihološko društvo objavilo je u ovo vrijeme širenja raznih netočnih informacija koji potiču paniku kroz medije i društvene mreže posebno koristan tekst Branke Bagarić i Marine Martinčević:
Život bez suvremene tehnologije gotovo je nezamisliv u današnjem svijetu. Svaki dan koristimo računala, mobitele, tablete i drugu tehnologiju za posao, zabavu i komunikaciju s drugim ljudima. Također, tehnologija se sve više koristi za pretraživanje informacija na internetu, kao što su stručne činjenice, poslovne informacije i zdravlje. Osim što su lako dostupne, danas ih gotovo svatko može brzo i jednostavno postaviti na internet. Zbog toga često nailazimo na velik broj tekstova koji sadrže različite, a ponekad i proturječne informacije. Zato je važno zapitati se kako čitatelji doživljavaju informacije na internetu i može li razlika u vjerodostojnosti izvora utjecati na čitateljeve misli, osjećaje i ponašanja.
Što je vjerodostojnost i kako ona utječe na nas?
Vjerodostojnost se definira kao istinitost, odnosno kao karakteristika onoga koji ne izaziva sumnju i može mu se vjerovati. Mediji poput novina, knjiga, časopisa, televizije i radija su vjerodostojniji izvori informacija nego internet. Za razliku od interneta, informacije u novinama, knjigama i na televiziji prolaze kroz provjeru, kao što je recenzija urednika. Takav nadzor nad informacijama na internetu uglavnom ne postoji. Iako nam se čini jasno i razumljivo da se ljudi pouzdaju u provjerene izvore informacija, istraživanje koje su proveli Flanagin i Metzger (2000), je pokazalo da se, izuzev novina kojima se više vjeruje, svim drugim izvorima, uključujući i internetu, vjeruje podjednako. Dakle, iako bi ljudi trebali manje vjerovati informacijama koje čitaju na internetu, oni ih smatraju jednako vjerodostojnima kao i druge medije informiranja.
Istraživanja pokazuju da su vjerodostojniji izvori informacija općenito utjecajniji nego manje vjerodostojni. Percipirana vjerodostojnost izvora informacija može dovesti do iskrivljenja informacija u našem pamćenju i stvaranja tzv. lažnih sjećanja. Primjerice, nakon čitanja sadržaja na internetskom forumu o nekom događaju, možemo promijeniti naše sjećanje o tom događaju i ugraditi informacije dobivene od drugih ljudi u vlastito pamćenje, a koje ne moraju biti točne. Vjerojatnije je da će se to dogoditi ako smatramo da je informaciju na forum objavila pouzdana i stručna, odnosno vjerodostojna osoba.
Vjerodostojnost zdravstvenih informacija na internetu
Jedna od tema o kojoj ljudi najviše pretražuju na internetu je zdravlje. Pretraživanje o ovoj temi može imati važne posljedice na pojedinca, kako pozitivne tako i negativne.
Korisnici interneta navode da upotrebljavaju sljedeće tehnike za procjenu kvalitete sadržaja o zdravlju: osobna procjena na temelju iskustva, čitanje savjeta i recenzija drugih korisnika, provjeravanje izvora informacija i kompetencija autora te procjena profesionalnosti stranice (npr. dizajn, gramatika) (Singh, Fox i Brown, 2016). Međutim, nisu sve strategije koje ljudi koriste za procjenu vjerodostojnosti korisne. Važnu ulogu u procjeni kredibiliteta ima dizajn stranice. Atraktivniji dizajn obično imaju komercijalne stranice čiji sadržaj može biti pristran. Nadalje, u procjeni kvalitete zdravstvenih informacija korisnici se snažno oslanjaju na tražilice, pa su tako ljudi skloniji više vjerovati stranicama koje Google visoko rangira iako one ne moraju biti vjerodostojne.
Koristimo li u praksi strategije procjene vjerodostojnosti?
Čini se da korisnici interneta barem u nekoj mjeri znaju odrediti karakteristike kvalitetnog sadržaja. No, primjenjuju li ta znanja i vještine u praksi? Čini se da ne. Ili barem ne uvijek. Polovica korisnika izjavila je da povremeno, rijetko ili nikada ne provjeravaju tko je autor nekog teksta o zdravlju na internetu (Fox i Raine, 2002). Mnogi od njih kasnije se ni ne sjećaju gdje su pojedine podatke pronašli. U jednom istraživanju mladi su u intervjuima izjavili da više vjeruju stranicama koje završavaju sa .com ili .org (Buhi i sur., 2009). No, kada su ih istraživači kasnije zamolili da pronađu odgovore na neka zdravstvena pitanja, uglavnom ih nisu nalazili na takvim stranicama. Dakle, kada Vas netko upita kako biste procijenili je li neki sadržaj kvalitetan, vjerojatno možete dobro smisliti kako biste to učinili. Vjerojatno to možete i uspješno provesti. No, kada ste u situaciji da pretražujete o glavobolji koju osjećate već nekoliko dana, možda ćete biti toliko usredotočeni na traženje uzroka i rješenja da uopće nećete voditi računa o kvaliteti internetske stranice s koje ste nešto pročitali.
Kakve posljedice zdravstvene informacije na internetu imaju na nas?
Pretraga zdravstvenih informacija na internetu može imati posljedice na ponašanje pojedinca. Informacije koje se procjene vjerodostojnima, a ukazuju na ozbiljnu dijagnozu, mogu osobu uznemiriti i potaknuti na nepotrebne odlaske liječniku. Pored toga, čini se da su ljudi skloni na temelju informacija na internetu donositi čitav niz potencijalno opasnih zdravstvenih odluka.
Čak i oni koji ne vjeruju zdravstvenim informacijama s interneta ipak ih pregledavaju. Čitanje o bolesti iz nevjerodostojnog izvora ne uznemiruje kao kada je riječ o vjerodostojnom izvoru. Istraživanje provedeno sa studentima u Hrvatskoj (Bagarić, Martinčević i Vranić, 2018) pokazalo je da oni bolje pamte informacije o bolesti kada su pružene od vjerodostojnog, u odnosu na nevjerodostojan izvor. Međutim, najviše informacija su pamtili kada nisu znali ništa o izvoru informacija! Takva situacija ih je ujedno i najviše uznemirila. S obzirom na to da korisnici uglavnom ne provjeravaju izvor informacija na internetu, takva je situacija vjerojatno i najbliža svakodnevnici.
Dakle, nepoznati izvori informacija vjerojatno stvaraju neizvjesnost te dovode do uznemirenosti i boljeg pamćenja zdravstvenih informacija. Da bismo izbjegli nepotrebnu zabrinutost i pamćenje pogrešnih informacija, trebamo provjeriti njihovu vjerodostojnost. Pa kako to možemo učiniti?
Praktični savjeti za procjenu vjerodostojnosti izvora i kvalitetu informacija na internetu:
Istražite je li navedeno tko je autor teksta. Potom pročitajte ili istražite na internetu kojeg je zanimanja ta osoba. Procijenite je li ta osoba stručna da piše o toj temi (npr. ako čitate tekst o lijekovima, stručni osobe bile bi liječnik ili farmaceut). Ako tekst uopće nije potpisan, uzmite u obzir da je autor možda osoba koja o toj temi ne zna puno više od Vas.
Istražite tko je vlasnik stranice koju čitate. Te informacije obično se nalaze u kategoriji „o nama“ ili sličnog naziva. Ako je riječ o pravnoj osobi koja prodaje neke proizvode ili usluge, informacije bi mogle biti pristrane. Ako je riječ o fizičkoj osobi koja govori o vlastitom iskustvu, imajte na umu da ono što vrijedi za jednu osobu, ne mora vrijediti za drugu.
Provjerite kada su informacije objavljene. U slučaju nekih područja, informacije s vremenom zastarijevaju.
Jesu li uz tekst dostupne reference (izvori) navedenih informacija? To mogu biti poveznice na neku drugi stranicu ili popis radova ili knjiga na dnu teksta. (Za primjer pogledajte kako je to učinjeno u ovom tekstu.) Ako se neki članak poziva na znanstvena istraživanja, a ne navodi svoje izvore, budite sumnjičavi.
Obratite pažnju na stil pisanja. Stranice stručnih organizacija obično su pisane književnim jezikom i ne sadrže pravopisne pogreške.
Postoji li na stranici „Izjava o odricanju od odgovornosti“? Primjerice, vlasnik stranice se može odricati odgovornosti za netočne i nepotpune informacije, za potencijalne posljedice sadržaja na korisnika ili navesti da je sadržaj namijenjen isključivo zabavi. Uzmite to u obzir.
Provjerite točnost informacija kroz usporedbu s informacijama na drugim stranicama.
Pišu: Branka Bagarić i Marina Martinčević, Zagrebačko psihološko društvo
Literatura:
Bagarić, B., Martinčević, M. i Vranić, A. (2018). Doprinos cyberhondrije i zdravstvene anksioznosti dosjećanju zdravstvenih informacija ovisno o vjerodostojnosti izvora informacija. U: M. Nikolić, A. Tokić, V. Ćubela Adorić, A. Dodaj, Lj. Gregov, L. Ivanov, I. Macuka, M. Nekić, I. Tucak Junaković, P. Valerjev i M. Vidaković (Ur.), XXI. Dani psihologije u Zadru – knjiga sažetaka (str. 37). Zadar: Odjel za psihologiju, Sveučilište u Zadru.
Buhi, E. R., Daley, E. M., Fuhrmann, H. J., & Smith, S. A. (2009). An observational study of how young people search for online sexual health information. Journal of American college health, 58, 101-111.
Flanagin, A. J. i Metzger, M. J. (2000). Perceptions of Internet Information Credibility. Journalism & Mass Communication Quarterly, 77, 515-540.
Fox, S., & Rainie, L. (2002). Vital Decisions: How Internet Users Decide what Information to Trust when They Or Their Loved Ones are Sick: Plus a Guide from the Medical Library Association about Smart Health-search Strategies and Good Web Sites (str. 32). Pew Internet & American Life Project.
Singh, K., Fox, J. R., & Brown, R. J. (2016). Health anxiety and Internet use: A thematic analysis. Cyberpsychology: Journal of Psychosocial Research on Cyberspace, 10, 4.
Izvor: Zagrebačko psihološko društvo
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
