Nema proizvoda u košarici.
Danas je Međunarodni dan svjesnosti gubitka i bacanja hrane: Baca se 132 kg hrane po stanovniku planete godišnje
U Hrvatskoj se godišnje baci oko 280.000 tona hrane, odnosno 72 kg po stanovniku. Jedina zemlja EU u kojoj se po stanovniku baca manje hrane nego u Hrvatskoj je Slovenija. Tržišna vrijednost hrane bačene u EU procjenjuje se godišnje na 132 milijarde eura, odnosno na 10% od hrane koja je na raspolaganju potrošačima u EU
Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je 19. 12. 2019. godine rezoluciju kojom se 29. 9. obilježava Međunarodni dan svjesnosti gubitka i bacanja hrane. Temelji za tu odluku proizašli su iz već tada hitne potrebe da se do 2030. godine smanje velike količine otpada od hrane. A i 2022. i 2023. godine bačeno je više od tisuću milijuna tona odnosno nešto više od milijarde tona hrane u svijetu. Program UN-a za okoliš (UNEP) procjenjuje da se baci oko 17% hrane koja je dostupna potrošačima u restoranima, maloprodaji i kućanstvima. U SAD-u bude bačeno 30 do 40 % hrane. Bačena hrana „kriva je“ za oko 10% ukupne emisije stakleničkih plinova. Kada bi bačena hrana bila jedna država, onda bi bila treća po emisiji stakleničkih plinova, odmah iza SAD-a i Kine.
Prema posljednjim podacima Eurostata u Hrvatskoj se godišnje baci oko 280.000 tona hrane, odnosno 72 kilograma po stanovniku. Po tome je Hrvatska znatno bolja od prosjeka EU zemalja od 131 kilograma bačene hrane. Jedina zemlja EU u kojoj se po stanovniku baca manje hrane nego u Hrvatskoj je Slovenija. Tržišna vrijednost hrane bačene u EU-u procjenjuje se godišnje na 132 milijarde eura, odnosno na 10% od hrane koja je na raspolaganju potrošačima u EU.
Iako je po navedenim statistikama Hrvatska među zemljama u kojoj je baca najmanje hrane po stanovniku, istovremeno je na vrhu EU ljestvice po tome koliko se hrane baca u domaćinstvima. Tako od ukupne godišnje količine otpada od hrane u Hrvatskoj 76% dolazi iz kućanstava, a prosjek je EU 54%. Najviše bačene hrane u EU kućanstvima čine: povrće 21,3%, voće 18,3 %, meso 8%, mliječni proizvodi 7,1% i žitarice – najviše kruh i peciva (6,5%). Ostali “bacači” hrane su poljoprivredni proizvođači, prehrambena industrija, trgovina i restoranska industrija.
Kako hrana završava u otpadu
Otpad od hrane nastaje kada se hrana, koja je sigurna i prikladna za ljudsku konzumaciju gubi ili odbacuje. Do generiranja otpada može doći u različitim točkama lanca opskrbe hranom. Primjerice, može nastati tijekom proizvodnje i berbe usjeva kada se hrana kvari i baca zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta ili štetočina, ali i od viška poljoprivrednih prizvoda koji se bacaju kada nema potražnje na tržištu ili cijena padne toliko da se poljoprivrednicima najviše isplati samo zaorati ljetinu, kako su ljetos učinili neki OPG-ovci s paprikom i paradajzom u Hrvatskoj.
U prehrambenoj industriji tijekom obrade neki nusproizvodi ili dijelovi sirovih sastojaka mogu ostati neiskorišteni, poput kore, sjemenke ili ostataka od obrezivanja plodova voća i povrća, što je također bacanje hrane koja se mogla iskoristiti.
U distribuciji i maloprodaji hrana u otpadu može završiti zbog neprikladnog rukovanja, primjerice držanja hrane na previsokoj temperaturi, zbog nehigijene skladišnog prostora, ili zato što nema dovoljno prostora za skladištenje, zbog isteka rokova, a ponekad je presudan i izgled proizvoda – baca se voće i povrće koje nema poželjan izgled i očekuje se da neće biti kupljeno u trgovinama npr. voće neujednačene veličine, ili sa nekim izraslinama itd. Zbog toga se apelira na potrošače da biraju u dućanima nesavršene proizvode, te da tako doprinesu da ta hrana ne završi u otpadu.
Na nivou pojedinca najznačajniji izvor bačene hrane nastaje kad se kupuje više hrane nego što će se pojesti, potom zbog nepravilnog čuvanja hrane koja se onda kvari te zbog nerazlikovanja minimalnog i maksimalnog roka trajanja hrane odnosno oznaka „upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“. „Upotrijebiti do“ označava krajnji rok uporabe, a „najbolje upotrijebiti do“ označava minimalan rok uporabe nakon kojeg se hrana i dalje može sigurno koristiti, ali je moguće da će izgubiti neka svojstva (npr. promjena boje kod čokolade). Nažalost, mnogi to ne znaju, pa bacaju i hranu s istekom roka “najbolje upotrijebiti do”.
Agencija UN-a FAO 2024. upozorava da je dosegnuta količina proizvodnje hrane dovoljna za sve stanovnike svijeta, no i dalje oko 800 milijuna ljudi gladuje u ekstremnom siromaštvu, oko 2,8 milijardi ljudi ne može si priuštiti kvalitetnu prehranu, a pri tome se bacaju goleme količine hrane – oko 132 kilograma po osobi
Negativan utjecaj bacanja hrane na okoliš
Razgradnjom hrane na odlagalištima otpada nastaju velike količine metana koji je odgovoran za povećanje efekta staklenika i doprinosi klimatskim promjenama. K tome hrana na odlagalištima otpada nepotrebno zauzima prostor namijenjen odlaganju otpada i može uzrokovati onečišćenje tla i vode.
Proizvodnja hrane troši velike količine prirodnih resursa poput vode, zemlje i energije. Kada se hrana baca, to znači da su resursi potrebni za njenu proizvodnju bili uzaludno iskorišteni. Proizvodnja hrane često uključuje krčenje šuma, degradaciju životinjskih staništa i upotrebu pesticida ili gnojiva koji mogu naštetiti okolišu, a rezultat je negativan utjecaj na bioraznolikost, za što je eklatantni primjer Brazil gdje su zbog uzgoja soje iskrčene velike površine Amazonske prašume, te je narušen ekosustav i sada cijelom tom području prijeti i nedostatak vode.
Cilj je prepoloviti bacanje hrane do 2030.
U UN-ovoj Agendi za održivi razvoj 2030 koja je usvojena 2015. godine, s ciljem borbe protiv globalnog siromaštva, cilj 12.3 apelira da se prepolovi bacanje na 74 kilograma po stanovniku planete. Nismo blizu tog cilja, sudeći prema izvješću UNEP-a iz 2024. (koji barata podacima iz 2022. godine):
Agencija UN-a FAO 2024. upozorava da je u svijetu dosegnuta količina proizvodnje hrane dovoljna za sve stanovnike svijeta, no i dalje oko 800 milijuna ljudi gladuje u ekstremnom siromaštvu, oko 2,8 milijardi ljudi ne može si priuštiti kvalitetnu hranu, a pri tome se bacaju goleme količine hrane – oko 132 kilograma po osobi.
Da bi se postigao ovaj cilj planiraju se različite strategije, provode razna istraživanja i edukacije – od poboljšanja učinkovitosti lanaca opskrbe hranom i upravljanja hranom do edukacije građana o pravilnom čuvanju hrane u kućanstvima i razumijevanju rokova trajanja; provode se programi kompostiranja kako bi se hrana reciklirala i tako iskoristila za proizvodnju hrane. Viškovi hrane se redistribuiraju potrebitima kroz donacije, posebno hrana kojoj je istekao rok „najbolje upotrijebiti do“ pa se povlači iz prodaje iako je još dobra za upotrebu.
Piše: Leon Tiska
Literatura:
Odluka Vlade RH o donošenju plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske za razdoblje od 2023. do 2028. godine, Narodne novine 2022, link: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_12_156_2535.html
Program Ujedinjenih naroda za okoliš (2024). Izvještaj o indeksu otpada hrane 2024. Misli, jedi, štedi: Praćenje napretka prepolovljenja globalnog otpada hrane.
link: https://wedocs.unep.org/20.500.11822/45230
EUROSTAT: Podaci o otpadu od hrane https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/cei_pc035/default/table?lang=en
*Serijal tekstova “Što jedemo, što pijemo” na portalu Dobar život objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
