Demografska kriza i gospodarstvo (1): Tko će nam raditi, živjeti, igrati nogomet… u Hrvatskoj?

“Ne želim živjeti u Hrvatskoj. Gadi mi se tu sve. Kad na Euroviziji vidim da nastupaju Hrvati, smuči mi se i promijenim program. Jedino što mi se u Hrvatskoj sviđa je priroda”, ovako mi je proljetos objasnila svoje razloga da odseli u inozemstvo lijepa, sposobna, uspješna 22-godišnjakinja, Hrvatica iz situirane zagrebačke obitelji sa sigurnim i stalnim zaposlenjem, čiji odlazak u neku zapadnu zemlju engleskog govornog područja za sada priječi samo to što joj dečko još nije diplomirao:
“Ne dam mu da zavlači. Hoću ići odavde. Svoju budućnost nipošto ne vidim u Hrvatskoj”.
Isto tako, ova mlada žena ne vidi u svojoj budućnosti niti dijete: “Nema šanse da rađam dijete u ovako nesigurnom i zagađenom svijetu.”

Sličneteme

U Hrvatskoj umire više dojenčadi nego u većini zemalja EU, a županija s najvećom smrtnošću je Ličko-senjska

31. prosinca 2022.

Demografska kriza nije samo “katastrofičarski” istup još jednog u nizu demografa u medijima, niti predizborna tema političara. To je razgovor s nekom djevojkom iz susjedstva o budućnosti koju planira negdje izvan Hrvatske, svakodnevni susret s Indijcima i Nepalcima u lokalnom dućanu kad odete po kruh i mlijeko, Afrikanci koji i na najvećim vrućinama ljeti neumorno rade na gradilištu poslovno-stambene grade u susjedstvu, konobarica – mlada Makedonka u ribljem restoranu u Umagu koja se zbunjeno smiješi dok se gazda ispričava jer je tek došla pa još ne razumije narudžbu, medicinska sestra iz Ukrajine koja namješta krevet teti u privatnom domu za skrb o starijima. I moj prvi urednik iz “Večernjaka” koji je u Irsku odselio s 50 i kusur godina. Novac za avionsku kartu je nažicao od Facebook prijatelja, zaposlio se kao konobar u pivnici u Corku, a nakon dva-tri mjeseca za njim su krenuli supruga i sin. Ona je tamo dobila svoj prvi stalni posao u životu, a dečko je odmah krenuo u srednju.

Najveći problem Hrvatske u 2023: Demografska kriza

S najvećim problemom Hrvatske – smanjenjem broja stanovnika – čini se da se naši političari još nisu počeli baviti ozbiljno i nadstranački. Zbog iseljavanja mladih i obrazovanih te zbog sve manjeg broja djece, u mnogim djelatnostima nema druge nego zapošljavati umirovljenike i strance.

Prioritet MUP-a za 2023. godinu je priprema izmjena i dopuna Zakona o strancima radi usklađivanja s pravnom stečevinom EU vezano uz ulazak i boravak državljana trećih zemalja u Hrvatskoj radi zapošljavanja visokokvalificiranih radnika, kao i pojednostavljenje i ubrzanje postupka izdavanja dozvola za boravak i rad. Hrvatski zavod za zapošljavanje će nadograditi svoju aplikaciju radi bržeg rješavanja dozvola za boravak i rad u 2023.

Posebno pogođene iseljavanjem su slavonske županije. Naša plodna ravnica postaje demografski prazan prostor na kojem se nema s kim raditi, i to je jedan od razloga zašto je poljoprivredno zemljište u Slavoniji najjeftinije u EU, a i argument da se neće brzo rasprodati. Kako kaže prof. dr. Željko Lovrinčević iz Ekonomskog instituta: „Ne očekujem da će nakon isteka zabrane prodaje obradiva zemljišta strancima doći do većih promjena. Cijene su odraz produktivnosti, a da bi se produktivnost povećala mora se srediti infrastruktura, navodnjavanje i moraju se uvesti migranti koji će raditi, a za to će trebati cijelo desetljeće ako se na tome bude radilo.“

Na sve ovo demografi upozoravaju još od 71. godine, kada je u Hrvatskoj pao broj novorođene djece ispod razine prirodnog obnavljanja stanovništva. Akademkinja Alica Wertheimer Baletić još je prije 40 godina u svojim radovima upozoravala na očekivani nedostatak radnika u Hrvatskoj. Sada smo u situaciji da u Hrvatskoj naprosto nema dovoljno ljudi, a to je problem koji dijelimo s drugim razvijenim zemljama Europske unije s kojom od 1. 1. 2023. godine dijelimo i euro i Schengenski prostor.

Šuica: “Ne smije dopustiti da regije regije koje se suočavaju s problemom masivnijeg opadanja stanovništva odumru”

Dubravka Šuica, potpredsjednica Europske komisije za demografiju i demograciju najavljuje za 2023. godinu sljedeću demografsku politiku na razini Europske unije:

„Pad stanovništva nažalost se bilježi i u drugim državama članicama Europske unije. Broj rođenih skoro pa svugdje izuzetno je nizak te pozitivnu razliku u brojkama između država članica često čine migranti, a pod tim pojmom ne obuhvaćam samo osobe koje dolaze iz trećih zemalja, već i unutarnje migracije, odnosno sve one koji žive i rade u nekoj drugoj državi članici. Radi se često o mlađem obrazovanom i radno sposobnom stanovništvu koje bolje životne i radne uvjete potraži drugdje – što je apsolutno legitimno i velika dodana vrijednost koju članostvo u Europskoj uniji pruža. To se dogodilo i u Hrvatskoj: od posljednjeg popisa stanovništva Hrvatske je pristupila Uniji te su samim time mladi dobili prilika za studiranje i rad u inozemstvu. No, posljedica toga je da se određeni broj regija u EU, pa tako i u Hrvatskoj, pustoši – te da na tim mjestima ostaje redovito starije stanovništvo, a usluge – bila to pošta, škola, vrtić, dućan ili javni prijevoz – polako se smanjuju jer više nemaju koga opsluživati. Ne smijemo dopustiti da te regije koje se suočavaju s problemom masivnijeg opadanja stanovništva odumru – upravo suprotno, naša je zadaća, kako s europske, tako i s nacionalne razine – sve učiniti da ta područja učinimo atraktivnima i dinamičnima zahvajujući zelenoj i digitalnoj tranziciji koje pružaju brojne nove mogućnosti, ali i pametnim korištenjem EU fondova. Mi punom parom provodimo Dugoročnu viziju za ruralna područja. S povjerenicom za regionalni razvoj Elisom Ferreirom predstavit ću novu inicijativu upravo o tome kako zadržati i privući talente u regije i države EU koje se suočavaju s opadanjem stanovništva.“

Mateša: “U rasponu od 12 do 19 godina danas u Hrvatskoj imamo manje od 400 tisuća stanovnika, više nećemo moći održati da smo u odnosu na broj stanovnika stalno među 10-tak najuspješnijih zemlja”

Zlatko Mateša, bivši hrvatski premijer i Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora smatra da je demografska kriza najveći problem hrvatskog sporta: „U rasponu od 12 do 19 godina danas u Hrvatskoj imamo manje od 400 tisuća stanovnika. Bojim se da to što smo mi do sada izborili i imali, da smo u odnosu na broj stanovnika stalno među 10-tak najuspješnijih zemlja, to više nećemo moći održati. Ta nam je baza kod mladih jednostavno preuska. To se onda reflektira i na kolektivne sportove, ne na sve jednako, Imali smo sjajne generacije u košarci, veterpolu, rukometu, a nogomet je i dalje definitivno broj 1. Sada je u Hrvatskoj 200 ukrajinskih sportaša koje mi financiramo, i smještaj i treninge. No, za naš sport to, naravno, nije rješenje. Dugoročno rješenje je samo poboljšanje demografske slike Hrvatske. S druge strane, neviđeno je dobro ono što se radi u nogometu s našim ljudima u dijaspori. A mi imamo toliko veliku dijasporu, koja je brojnija od ljudi koji danas žive u Hrvatskoj. Fenomenalno je ono što se tu radi za nogometnu reprezentaciju, vrlo pozitivno, točno se zna za svakog klinca u Austriji, Njemačkoj ili s drugog kontinenta, koji ima hrvatske korijene i koji mogu nastupati za hrvatsku reprezentaciju. Tako svakodnevno otkrivamo nove top-igrače. To isto s našom dijasporom, po istom modelu kao u nogometu, moraju raditi i drugi sportski savezi.“

Zubak: “Nama je danas vrlo izazovno pronaći IT stručnjake, i spremačice, portire, domare, perače…”

Ivan Zubak, predsjednik Uprave Zubak grupe ovako opisuje izazove koje za njegovu tvrtku danas predstavlja traženje radnika u Hrvatskoj: „Problemi su veliki. Nema količina posla konstantno raste, a time i potrebe za novim zapošljavanjima. Vrlo je velik problem pronaći stručni kadar poput lakirera ili limara, no i drugih kadrova poput IT stručnjaka bilo koje vrste… Nama je danas vrlo izazovno pronaći i spremačice, portire, domare, perače i slična radna mjesta. Nove generacije jednostavno ne žele raditi te, nazovimo ih „entry level“ poslove. Hotelski biznis nam također ima svoje specifične izazove, bilo da pričamo o kuharima, konobarima ili nekoj trećoj pozicije. Ne radi se o plaćama, nego o generalnom nedostatku radne snage. Razgovaram sa drugima iz različitih branši, slušam iskustva i mnogi su se već okrenuli uvozu radne snage za takve pozicije iz inozemstva, poput Nepala, te ako se situacija nastavi ne vidim drugog izbora niti za nas.“

Tedeschi: “U cijeloj regiji kritično nedostaje ljudi. Prvi problem je radna snaga, a drugi je izazov što nedostaje potrošača, po mojoj ocjeni oko 2 milijuna na razini regije”

„S jedne strane govorimo o sve boljim gospodarskim pokazateljima, no s druge strane Hrvatska i dalje ima problem s velikim odljevom, posebice mladog stanoništva. Kako motivirati ljude na ostanak, odnosno na povratak?… “, problem je o kojem govori Emil Tedeschi, predsjednik uprave Atlantic grupe:

“Nama u cijeloj regiji kritično nedostaje ljudi, i to u dva segmenta. Prvi problem je radna snaga, i to u širokom spektru zanimanja, od inženjera ili liječnika i medicinskog osoblja, do poslova u proizvodnji, građevini, trgovini. Kronično nedostaju sve vrste majstora. Drugi je izazov to što nedostaje potrošača, po mojoj procjeni oko 2 milijuna na razini regije. Dakle, dva su pitanja: tko će raditi i kome će tvrtke prodati proizvode i usluge? Gdje pronaći ljude? Za početak bih ohrabrio javnu upravu da osigura dovoljan broj dozvola te da dodatno liberalizira i pojednostavi zapošljavanje iz inozemstva. Nama u Hrvatskoj uvoz radnika iz BiH, Makedonije i Srbije više nije dovoljan. Ljude treba privući, dovesti i integrirati.“

Demografska kriza u Hrvatskoj u brojkama

Izvori: objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku, MUP, Eurostat, Hrvatska udruga poslodavaca, HZZ, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Hrvatska komora medicinskih sestara

#1. U EU samo Hrvatska, Bugarska, Rumunjska i Latvija imaju više umrlih od rođenih i veći broj iseljenih od useljenih.

#2. Prema popisu stanovnika iz 2021. godine Hrvatska ima 3,87 milijuna stanovnika. To je smanjenje od 413.056 ili 9,64% u odnosu na popis stanovnika iz 2011. godine.

Vukovarsko-srijemska i Sisačko-moslavačka županija izgubile petinu svog stanovništva, Požeško-slavonska i Brodsko-posavska 18 posto, Virovitičko-podravska 17, a Osječko-baranjska županija u apsolutnom broju izgubila je najviše stanovnika, njih 47 tisuća, iako je u postocima izgubila 15,4 posto stanovništva.
U tom smanjenju od oko 410.000 stanovnika, oko168.000 stanovnika nestalo je prirodnim odumiranjem (više ljudi umre nego što ih se rađa), a oko 232.000 se odselilo iz Hrvatske.

#3. U 2021. godini iz Hrvatske se iselilo 40.424 osoba. Najviše ih je bilo u dobi od 20 do 39 godina (45,9%), a odlaze s obiteljima: među iseljenima je 9,06% djece mlađe od 14 godina.

#4. U 2022. godini u Hrvatskoj je rođeno samo 35.000 djece, najmanje u povijesti Hrvatske

#5. U 2021. je izdano 82.000 radnih dozvola stranim radnicima u Hrvatskoj, a do kraja listopada 2022. više od 100.000 radnih dozvola. Svi ti stranici nisu postali useljenici u Hrvatsku, jer mnogi kod nas provedu manje od godinu dana tražeći posao drugdje u zemljama EU i dalje gdje su im bolji uvjeti rada i života

#6. U 2022. godini inspektori rada u jadranskim županijama su u gotovo svakom drugom nadzoru prošlog ljeta utvrdili prekršaje, koji se uglavnom odnose na neprijavljeni rad radnika.

#7. Krajem lipnja 2022. stranci i umirovljenici u Zagrebačkoj županiji su činili pola zaposlenih osoba.

#8. Najstariju radnu snagu u Hrvatskoj ima javna uprava, gdje je na svakih 10 zaposlenih gotovo 4 starijih od 50 godina. U sustavu zdravstva i socijalne skrbi starijih od 50 godina je 35%.

#9. Do kraja lipnja 2022. godine izdana je 20.341 dozvola za rad i boravak državljanima BiH, na drugom je mjestu Srbija s 11.561 dozvolom, na trećem mjestu je Nepal s 6.295 radnika, na četvrtom Sjeverna Makedonija s 6.000 dozvola, Kosovo s 4.676 radnika, a iz Indije ih je došlo 3.258. Dakle, 15% stranaca koji rade u Hrvatskoj stiglo je iz Nepala i Indije

#10. U 2022. godini najviše stranaca je zaposleno u graditeljstvu, ugostiteljstvu i tuirzmu, industriji, prometu i vezama te poljoprivredi i ribarstvu. U zanimanjima, najviše je uvezenih konobara i zidara.

#11. U istraživanju koje je provela Hrvatska udruga poslodavaca među osobama koje su odselile u inozemstvo nakon ulaska Hrvatske u EU, a takvih je oko 230.000, pokazalo se da je više od polovice ispitanika kao razlog odlaska navelo opći društveni kontekst: neograniziranu i loše vođenu državu, besperspektivnost zemelj, zapošljavanje podobnih stranačkih ljudi, korupciju i kriminal.

#12. 2021. je na sveučilištima u Hrvatskoj ostalo 12.000 slobodnih mjesta.

#13. Od 1953. godine se postak starijih od 60 godina u Hrvatskoj udvostručio: sada ih je 24,1 %. Predviđa se da će 2060. godine u Hrvatskoj više od trećine ukupnog stanovništva biti starije od 65 godina.

#14. Prema popisu stanovništva 2021. prosječna starost stanovnika u Hrvatskoj je između 43 i 44 godine, a starost 30 godina je granica nakon koje počlinje demografsko starenje stanovništva neke države.

#15. Prema podacima dobivenim od Hrvatske komore medicinskih sestara, iz Hrvatske je od 2013. do danas otišlo 2400 medicinskih sestara. U zdravstvu ih trenutno nedostaje 4000, a broj za dugotrajnu skrb nije poznat.

#16. Prema prognozama Ujedinjenih naroda Hrvatskoj do 2050. godine prijeti pad broja stanovnika za više od 15 %, a prema procjenama časopisa Lancet Hrvatska bi 2100. godine mogla imati 1,9 milijuna stanovnika.

Tko će u budućnosti raditi i živjeti u Hrvatskoj?

Sve ove brojke ukazuju na razne načina kako na nas u sadašnjem svakodnevnom životu, kao i u planiranju budućnosti, utječe smanjenje stanovništva Hrvatske. Tko će u budućnosti raditi u Hrvatskoj? Tko će igrati nogomet? Tko će njegovati stare i bolesne? Tko će biti tih 1,9 milijuna stanovnika koji će živjeti na teritoriju Hrvatske?

S obzirom na najavljene izmjene Zakona o strancima, jasno je da je plan privući još više radne snage iz siromašnih zemalja izvan Europske unije. Treba međutim imati u vidu da i njih treba s nečim zadržati. Ono što privlači naše mlade ljude da se isele – veća plaća i bolji uvjeti života – privlači i Nepalce i Indijce i Filipince da idu dalje. Hrvatska im je zemlja tranzita, kroz koju prolaze na putu za bolji život. Migracije su uvijek vođene ekonomskim blagostanjem i radnim uvjetima, i Hrvatskoj se nije lako natjecati za radnu inozemnu radnu snagu s Njemačkom, Francuskom, Norveškom, Švedskom…. A i te velike i ekonomski snažne zemlje stalno trebaju i uvoze još više radnika, a istovremeno se suočavaju s velikim poteškoćama oko integracije stanovnika, iako imaju desetljećima uhodavanu praksu i ulažu puno sredstava u razne programe prilagodbe useljenika. Takva integracija je skupa, a nije baš posve uspješna, kao što se vidi u Švedskoj, koja od 2015. godine ima veliki porast oružanog nasilja, čak 400%, a oko 200.000 imigranata u radnoj dobi se izjasnilo da ne žele raditi jer im je dovoljan novac koji primaju od socijalne pomoći koju dobivaju u Švedskoj.

Treba Hrvatsku učiniti ugodnom za život, zemljom u kojoj će biti jednostavno i moguće mladoj obitelji kupiti stan i uzdržavati djecu, i to košta. Košta i povratak iseljenika. Pozitivno je za povećanje broja stanovnika i to što su se u Hrvatsku počeli useljavati i stranci iz razvijenih zemalja Europske unije, i njihov je broj već više tisuća, a i digitalni nomadi nas ocjenjuju jako dobrim mjestom za život. Stranci kupuju nekretnine i poljoprivedno zemljište koje su im znatno jeftinije nego u njihovim zemljama, pokreću tvrtke, bave se turizmom, dolaze ovdje uživati u mirovini u zemlji ugodne klime, dobre hrane, gostoljubivih ljudi.

Perić Kaselj: “Veliki broj mladih se dobro osjeća u Hrvatskoj i smatra da ovdje imaju veliku kvalitetu života koju ne bi mogli postići u inozemstvu”

“Mreža 2050 – Demografija, od izazova do odgovora” projekt je Svjetskog saveza mladih Hrvatska kroz projektnu partnersku suradnju 11 partnera kojim će se do kraja 2023. istraživanjima dati pregled demografskih obilježja suvremenih migracijskih kretanja hrvatskog stanovništva, ispitati razloge i motive njihovog odlaska, kao i mogućnosti i uvjete njihovog povratka, te dati prijedlog smjernica javnih politika i nacionalne strategije za rješavanje demografske krize. Istraživačku skupine Instituta za migracije i narodnosti predvodi ravnateljca Instituta dr. sc. Marina Perić Kaselj. Institut je proveo prvu dionicu istraživanja Iseljavanje mladih iz Republike Hrvatske, a stručni rad s rezultatima istraživanja „Uzorci iseljavanja mladih – Demografska struktura, motivi i namjere” objavljen je u ekonomskom stručnom časopisu Perspektive u lipnju 2022. godine.

– Iz prikaza preliminarnih rezultata vidljivo je da je gotovo polovica ispitanika izrazilo nevoljkost da se isele iz Hrvatske, a veliki broj mladih se dobro osjeća u Hrvatskoj te smatra da imaju visoku kvalitetu života koju ne bi mogli postići u inozemstvu – navodi dr. sc. Perić Kaselj. – Oni koji su skloniji odlasku u inozemstvo ističu, kako u inozemstvu već imaju rođake i prijatelje koji su iselili tamo zbog zapošljavanja, a kao razloge odlaska iz Hrvatske ističu život u neuređenoj zemlji i odlazak u uređeniju zemlju, nepotizam, političke ne/prilike i društvo u kojem će se njihove sposobnosti i obrazovanje više cijeniti. Dakako, dužina boravka u inozemstvu ovisi o planovima i životnim iskustvima pojedinaca, a demografski će razvoj naše zemlje uvelike ovisiti o tome koliko će pojedine državne i lokalne mjere pomoći da mladi pronađu razloge za ostanak u Hrvatskoj.

Istraživačka skupina Instituta za migracije i narodnosti provela je i dionicu istraživanja “Demografski potencijal hrvatskog iseljeništva”. Preliminarni podaci dobiveni kvantitativnom analizom empirijskog istraživanja pokazali su kako za polovicu ispitanika (51,7 %) motivi koji su presudno utjecali na odluku o preseljenju, bili mogućnost boljeg životnog standarda u inozemstvu i napredovanja te razvoj karijere, mogućnost bolje zarade (skoro 48 %) i mogućnost pronalaska posla (45,5 %). Stjecanje novog (poslovnog, kulturnog ili životnog) iskustva u inozemstvu, kao politička i socijalna situacija u domovini presudno su utjecali kod 43,9 %, odnosno 40,5 % ispitanika.

– Pitanje povratka iznimno je važno, naime činjenica da je samo 29 % ispitanika jasno otklonilo namjeru povratka u Hrvatsku, ukazuje na veliki postotak od 70 % onih koje se ili žele vratiti ili tu odluku još nisu donijeli -ističe dr. Perić Kaselj. Ona smatra da Hrvatska može računati i na povratak potomaka iseljenika iz Južne Amerike:

– Institut za migracije i narodnosti (IMIN) ima dugu tradiciju u istraživanju svih oblika unutrašnjih i vanjskih migracija. Značajna su suvremena istraživanja vezana za Hrvate i njihove potomke u Južnoj Americi. Ona imaju veliki potencijal i mogućnost za implementaciju u kreiranju javnih politika Republike Hrvatske. Prema istraživanjima Instituta za migracije i narodnosti postoji veliki interes doseljavanja u Hrvatsku treće i četvrte generacije potomaka iseljenika, osobito visokoobrazovane populacije iz Južne Amerike.

Milardović: “Ušli smo u Europsku uniju, ostvarili smo strateški cilj, ali sad imamo unutrašnje rastakanje ekonomske suspstance, biološke i prostorne supstance Republike Hrvatske”

Naš drugi sugovornik iz Instituta za migracije i narodnosti, politolog prof. dr. sc. Anđelko Milardović, naglašava da se demografska kriza ne može rješavati samo nekim dobro pogođenim politikama:

– Demografska politika je suma svih javnih državnih politika. Ako su one dobre posložene demografske krize neće biti. Da su u Hrvatskoj dosadašnje javne politike pogodile cilj, zaustavili bi se ovi procesi. Nemam ništa protiv useljavanja stranaca, nego protiv stupidne politike, i to odgovorno tvrdim, koja tjera ljude da se isele iz ove zemlje. Ako smo ostvarili strateške ciljeve u zadnjih 30 godina, zašto se ne mogu napraviti strateški uvjeti pomicanja Hrvatske s dna EU po prihodima i po razvijenosti. Mlada populacija odlazi jer ne može doći do posla ako nije član HDZ-a, ne može dobiti kredit za stan ako nemaju posao, pa ostaju živjeti s roditeljima u prosjeku do 33 godine starosti, jer ne mogu si priuštiti živjeti sami. Odlaze nam najobrazovaniji i na razini političkog sustava smanjuje se kritična masa mislećih ljudi. Ostaju ljudi koji se ne mogu suprotstaviti. Totalna negativna selekcija je dominantna snaga ovog društva.

Dr. Milardović nije optimističan niti prema demografskoj budućnosti Hrvatske.

– Cijeli projekt Republike Hrvatske stvoren je da bi se zaustavio odlazak Hrvata iz Hrvatske. Ideš u rat da bi stvorio državu i na kraju je prokockaš glupim političkim potezima i egoizmom tako da se država polako prazni i u demografsko-političkom pitanju nestaje. Ušli smo u Europsku uniju, ostvarili smo strateški cilj, ali sad imamo unutrašnje rastakanje ekonomske supstance, biološke i prostorne supstance Republike Hrvatske. Sada je na udaru prostor. Uskoro prestaje ograničenje prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima, i mislim da će stranci pokupovati sve živo u Hrvatskoj. Ovo nije politički diskurs. Nemam ništa protiv toga da stranci dolaze i da se ovdje naseljavaju. Ali neka se stvore uvjeti da odavde ljudi ne odlaze i neka se zaustavi prodaja prostora. Jer ako se rasproda prostor i taj ostatak hrvatskog stanovništva će nam otići, jer ih ovdje ništa neće držati. I dogodit će se da 2100.-te godine ovdje neće biti nikoga s nacionalnom odrednicom Hrvata. Dobro je Šterc rekao da je na djelu zamjena stanovništva.

Vukić: “Kapital migrira u zemlje u kojima je cijena rada niža, a ljudi migriraju prema odredištima u kojima je cijena rada viša”

Naš treći sugovornik iz Instituta za migracije i narodnosti, sociolog dr. sc. Aleksandar Vukić govori o ulozi kapitalizma i Europske unije u iseljavanju iz Hrvatske:

– Situaciju u kojoj se nalazi Hrvatska nakon ulaska u Europsku uniju i u drugi globalni kapitalistički sistem „pax Americana“ (1989 –2022) prilično je jednostavno objasniti opisom biti kapitalističkog projekta i ulogom Europske unije u njemu. Migracijska i demografska kretanja posljedica su unutarnje logike kapitala i kapitalističkog načina proizvodnje. Na određenom stupnju društveno–ekonomskog razvoja većina razvijenih zemalja suočava se s padom broja stanovnika dok se većina siromašnih zemalja, te zemalja u razvoju suočava s rastom stanovništva, za što se rješenje traži u migracijama. Tome je tako, zato što u logici kapitalizma nije proizvođenje i samoreprodukcija života već profit. Razina današnje tehnologije omogućuje da cjelokupnu proizvodnju svijeta obavlja 20% stanovništva, dok je 80% populacije u produkcijskom smislu višak, ali potrošača nema dovoljno, jer većina svjetskog stanovništva nije platežno sposobna, pa bi u interesu kapitala bilo da je svjetska populacija veća barem još za 3 milijardi ljudi. Ili da se, da je kapitalizam human, kao što nije, standard siromašnih zemalja dovede na pristojnu razinu. Time bi u velikoj mjeri bio riješen i problem legalnih ili ilegalnih migracija koji je ugrađen u logiku kapitala. Kapital migrira u zemlje u kojima je cijena rada niža, a ljudi migriraju prema odredištima u kojima je cijena rada viša. Dugoročna posljedica bi bila izjednačavanje dohodaka po državama i rast BDP-a na globalnoj razini. To je jednostavan ekonomski model koji bi funkcionirao da ne postoje partikularni ali kratkovidni interesi korporacija, bogatih zemalja, pa i samih građana birača u bogatim zemljama koji žive u režimu lažne, odnosno formalne demokracije, u kojima jednu skupinu korumpiranih političara zamjenjuje druga koju smo prije četiri ili osam godina smijenili zbog korupcije. Veliki filozof Alain Badiou je još prije dvadesetak godina na temelju podataka Le Monde Diplomatique (časopisa koji svakako nije ljevičarski) izračunao da ukoliko bi željeli da „čitavoj svjetskoj populaciji pružimo pristup prehrani koja se može izraziti brojkama – otprilike 2700 kalorija dnevno – pristup pitkoj vodi, kao i osnovnim zdravstvenim resursima, sve bi to približno stajalo onoliko koliko stanovnici Europe i SAD godišnje odvajaju za parfeme“ – kaže dr. Vukić.

– U strukturalnom smislu globalnog kapitalističkog sistema Europa je već odavno poluperiferija sa ostarjelim stanovništvom, energetski siromašna, bez zajedničkih oružanih snaga, koja polako postaje poprište sukoba SAD, Rusije i Kine oko svjetske prevlasti. Ta situacija i ne bi morala biti bezuvjetno loša za Hrvatsku kako pokazuju i neki podaci DSZ o migracijskim kretanjima u posljednjih pet godina. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku moguće je vidjeti kako je broj odseljenih iz Hrvatske posljednjih godina višestruko premašivao broj doseljenih u Hrvatsku. Tako je samo 2017. godine broj odseljenih hrvatskih građana iz Hrvatske iznosio 45.367, a doseljenih u Hrvatsku tek 7.911. Ta se razlika smanjila u 2020. godini (godini nametnutih karantena i „zakjučavanja“ svjetske ekonomije) kada je broj odseljenih iznosio 20.886 hrvatskih građana, a broj doseljenih 8.460. Najveće migracije su bile na područje Njemačke (54,9%), Austrije (10,9%), Bosne i Hercegovine (7,3%) i Srbije (4,9%). Prema dobno-spolnoj strukturi u 2020. najveći broj odseljenih su predstavljali muškarci u dobi između 25 i 34 godine, a najveći broj iseljenika bio je iz Grada Zagreba, Splitsko-dalmatinske županije, Primorsko-goranske županije, Istarske županije i Osječko-baranjske županije što je i logično kada se radi o županijama s najvećim gradskim centrima. Od 20.886 hrvatskih državljana koji su iselili iz Hrvatske u 2020. njih 16.388 odselilo je na područje država Europske Unije, a 3.972 na područje ostalih europskih zemalja te 63 u Aziju, 1 u Afriku, 215 u Sjevernu i Srednju Ameriku, 6 u Južnu Ameriku i 54 u Australiju.

Piše: Snježana Ivić Gerovac

Napomena:

Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.

Tekst je nastao u okviru projekta “Demografska kriza i gospodarstvo Hrvatske” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije kroz program poticanja novinarske izvrsnosti.