HUMOR U HRVATSKOJ (4): Smijeh u politici
Vic kao formu komunikacije i slanja političke poruke koriste oni uspješniji političari, a od naših, većina nas pamti vicmahera Stipu Mesića, koji je u dva mandata bio predsjednik Hrvatske. Ispričao je i izmislio na stotine viceva i dosjetki, a evo jednog izvorno njegovog iz tih vremena kada je u stubičkom kraju kojega je baš posjetio, većina ugostiteljskih objekata nazivom bila vezana uz ime Matije Gupca. Kada je otvoren ugostiteljski objekt pod nazivom „Tahy“ mnogi su se zgražali, ali veli Stipe: „Gdje se bolje jelo? Kod siromaha Gupca ili kod velikaša Tahija?“.
Stipe Mesić, Jadranka Kosor i Winston Churchill
Svoju drugu izbornu predsjedničku pobjedu Mesić ponajviše duguje svojim vicevima i šalama na račun protukandidatkinje Jadranke Kosor. Sjećamo se one njegove humoristične izreke da se već boji otvoriti paštetu jer će iz nje iskočiti Suzana, kako je podsmješljivo nazivao suparnicu Jadranku.
Zanimljivo je da je Jadranka Kosor iz tog izbornog poraza nešto naučila pa je kasnije kao premijerka često na pitanja odgovarala dosjetkama te se sjećamo njezinog odgovora o svome bratiću, koji je kritizirao vladu, da ne pljuje u zdjelu iz koje jede, a oporbi je pak odgovorila da najprije pometu pred svojim pragom, reagirajući na optužbe o upletenosti ministra u kriminalne radnje. Čak je tada nosila broš u obliku metle, što je dosjetka prvog reda.
Kasnije je nastala i zanimljiva karikatura koja prikazuje slovenskog premijera Pahora i Kosoricu kako se ljube, a sa zaostale slike na zidu gleda ih Ivo Sanader koji je dao ostavku na premijersku dužnost, te progovara: „Lako je tebi Jadranka kad nastavljaš tamo gdje sam ja stao!“
Naravno, i u svijetu je bilo političara koji su se znali našaliti, pa čak i na vlastiti račun, a jedna od najpoznatijih takvih uzrečica je ona Winstona Churchilla koji je svoju sklonost piću prokomentirao riječima: „Uzeo sam više od alkohola, nego što je alkohol uzeo od mene!“
Hrvatska aforistika: Najrazvijeniji oblik ismijavanja političara i vlasti
U Hrvatskoj je aforistika kao jedan vid humora najrazvijeniji oblik ismijavanja političara i vlasti, a spomenimo samo da je 2022. godine u Hrvatskoj izdano 25 knjiga aforizama, a nijedna uz državnu potporu.
Naš aforističar Danko Ivšinović u jednom svom aforizmu kaže da 10 posto Hrvata živi kao bubreg u loju, a ostali su na dijalizi. S obzirom na rastuće osiromašenje, Hrvatska će trebati povećati broj aparata za dijalizu, a onih 10 posto u bubregu u loju drastično pada s posljednjim akcijama USKOK-a.
Tomislav Supek pak kaže da se lopovsko klupko, ono prije nekoliko godina, u HGK i HAC-u počelo odmotavati od repa umjesto od glave. Naravno sada bi svi željeli postati pokajnici. Kako “suosjećajno” zvuče one riječi dviju akterica Fimi medije koje su se na sudu ponajviše žalile na to što su osramotile svoje obitelji, ali to što su nas osiromašile za stotine milijuna kuna nije za njih ni toliko važno.
Vlada od nas traži da još malo izdržimo, da će iduća godina biti bolja, no aforističar Živko Prodanović kaže da je teško siromahu na svojim leđima nositi tuđi optimizam. Možda bi se i Sabor trebao trgnuti, no kako kaže Dražen Jergović, oni stalno spajaju neke praznike i vikende, a u sabornici se ponašaju poput vodenkonja: Rijetko ih se vidi i često zijevaju.
Na smijehu se može itekako dobro zaraditi, naravno nije to prilika za one koji ga stvaraju i osmišljavaju, već one, bliske političarima i vlasti, koji znaju kako zaraditi na vašem veselju. Josipovićev ZAMP uzima od svake fašničke priredbe nekoliko stotina eura, bez obzira je li su u njoj sudjelovali odrasli ili djeca. Maškare u pravilu pjevaju one stare pokladne pjesme nastale prije nekoliko stoljeća za koje se ni tada nije znalo tko im je autor, ali na kojima danas zarađuju političari-zabavljači. Smijeh i veselje je dobar izvor zarade za one koji znaju progurati zakon o porezu na maškare.
Novija židovska šaljiva poslovica kaže:
„Bolje da Rusi zatvore plin, nego da ga Nijemci puste.“
Otužno su smiješni i neki naši vrli političari koji u nešto normalno nastoje uklopiti rusku „operaciju“, kao što su zanimljivi i oni demonstranti iz nekadašnje Istočne Njemačke koji zbog „egzistencijalnog“ straha zazivaju Rusiju, zaboravljajući pritom vrijeme od gotovo pola stoljeća koje su preživjeli pod njihovom čizmom. Ili Stasi još uvijek radi?
Na kraju jedna izreka koja sasvim odgovara za ovu našu sarkastičnu svakodnevicu:
Kad sam pijan svi vidite, a kad sam žedan nitko.
Piše: Dragutin Lončar, novinar publicist i nakladnik, dugogodišnji novinar i urednik u novinskim izdanjima nekadašnje Vjesnikove kuće (Vjesnik, Sedam dana, Danas, Arena…), a posljednjih četvrt stoljeća samostalni novinski djelatnik te urednik i izdavač Hrvatskog humoristično-satiričkog časopisa “Potepuh”.
Drugi članci iz serijala “Humor u Hrvatskoj”:
HUMOR U HRVATSKOJ (1): Smijeh je dar bogova
HUMOR U HRVATSKOJ (2): Počeci pisanog humora u Hrvatskoj
HUMOR U HRVATSKOJ (3): Ima li humor mjeru?
Tekst je objavljen u sklopu projekta “Humor u Hrvatskoj” uz potporu Agencije za elektroničke medije za kvalitetno novinarstvo.
