Nema proizvoda u košarici.
Ines Banjari: O lažima i činjenicama o hrani i dodacima prehrani
Generalno se malo govori o tome kako prepoznati lažnu informaciju, kako prepoznati dezinformaciju. Mi obično studentima kažemo – „ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, vjerujte da vjerojatno i jest“
O lažima i činjenicama o hrani i dodacima prehrani razgovarali smo s prof. dr. sc. Ines Bajnjari, redovitom profesoricom u području nutricionizma na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku. Glavna je urednica portala Food Facts koji je ljetos pokrenut s ciljem provjere medijskih činjenica i javnih objava iz područja prehrane.
Zašto ste pokrenuli platformu za provjeru činjenica o hrani – Food Facts portal?
Food Facts portal je prvi u regiji, a rekla bih čak i šire, koji se bavi isključivo provjerom činjenica i objava vezanih uz hranu i prehranu. Živimo u svijetu u kojem se preko 50% osoba oslanja isključivo na internet i na društvene mreže kada dolazi do informacija vezanih uz hranu i prehranu. Ako tome dodamo i mlade osobe koje su sve više na društvenim mrežama i doslovce su ovisni o internetu i društvenim mrežama, onda nam je jasno da je ovakav portal prijeko potreban. To je sve proizišlo kao inicijativa našeg fakulteta, dakle Prehrambeno-tehnološkog fakulteta i Agrokluba u suradnji s Hrvatskom agencijom za poljoprivredu i hranu i s udruženjem Agrarnih novinara RH. Cijela ta ekipa radi na provjeri, odnosno prolazi objave koje su u najmanju ruku sumnjive, a nakon toga se radi provjera konkretno definiranom metodologijom. Svi članci koji se napišu odnosno sve te provjere prolaze prije objave kroz moje ruke.
Influenceri i njihove “preporuke”
Čini se da se u području prehrane, odnosno zdrave hrane, objavljuje jako puno neprovjerenih informacija bez navođenja izvora. Uz to ima i puno objava iza kojih stoje komercijalni interesi. Kako da se laik zainteresiran za zdravu prehranu snađe u tome?
Jasno je da prosječna osoba ne može isfiltrirati što je od tih informacija na koje nailazi u medijima točno, a što nije točno. Razlog tome je što smo svakodnevno bombardirani objavama na internetu vezano uz hranu i prehranu. Posebno je to izraženo sad oko blagdana, pa će onda biti poslije blagdana tema kako se očistiti, kako napraviti detox, a onda prije ljeta obično krenu objave koje su dijete za mršavljenje najbolje… To su ključni periodi tijekom godine kada je broj tih članaka posebno velik, toliki da te članke ne mogu izbjeći niti ljudi koji inače ne prate područje prehrane, koji eventualno pogledaju koji recept i slično. Uz to se nerijetko susrećemo i s objavama iza kojih stoje komercijalni interesi koji nisu jasno naznačeni uz članak, kako bi trebalo. U EU i u mnogim drugim zemljama jasno je definiran takav oblik oglašavanja, tzv. skriveno oglašavanja, gdje najčešće neka poznata osoba, neki influcencer, stoji iza određene objave npr. o vitaminu D, a na kraju članka imate direktne prodajne poruke tipa „kupite ovaj proizvod, taj proizvod vam sigurno poboljšava status vitamina D koji će vam pozitivno utjecati na zdravlje“. Kad to sve ubacimo u jedan koš, onda je jasno da je količina informacija o hrani i dodacima prehrani u medijskom prostoru apsolutno enormna.
Osnovna je preporuka za procjenu vjerodostojnosti članka pogledati ima li potpis autora. Često se čak i u etabliranim medijima plasiraju tekstovi ga nemaju.
Nerijetko nailazimo na članke koji su potpisani s „uredništvo“ određenog portala ili medija i vi doista ne možete procijeniti tko je osoba koja je pisala tekst. Isto tako imamo situacije gdje stoji ime i prezime osobe, a kad pogledate koje druge članke objavljuje nailazite da variraju od davanja ocjena gumama za automobile do komentara na novi preparat za mršavljenje. Dešavalo nam se čak da neki naši portali iza kojih stoje velike medijske kuće od kojih očekujete isključivo provjerenu informaciju objavljuju članke koji su u najmanju ruku dvojbeni. Događa se da su preuzeli nekakav članak bez provjere izvora i tako se deziniformacije ili neprovjerene informacije o hrani šire bez ikakve kontrole. Generalno se malo govori o tome kako prepoznati lažnu informaciju, kako prepoznati dezinformaciju. Mi obično studentima kažemo – „ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, vjerujte da vjerojatno i jest“.
Uzimanje multivitaminskih i mutimineralnih preparata kroz period od 5 godina značajno povećava rizik za obolijevanje od karcinoma
Ponekad u javnost izlaze zbunjujuće informacije i iz relevantnih izvora. Primjerice, mnogo je članaka u kojima se preporučuje svakodnevno uzimanje Omega 3 suplemenata kao prevencija kardiovaskularnih bolesti. S druge strane, objavljeni su rezultati istraživanja koji govore da kod zdravih ljudi to može dovesti do suprotnog efekta i da bi zapravo Omega 3 supelemente trebali uzimati samo oni kojima to prepiše liječnik uz neku indikaciju. Kome vjerovati?
Sa suplementacijom odnosno uzimanjem dodataka prehrani trebamo biti generalno oprezni. Suplementaciju ne biste trebali uzimati ako ste zdravi. Moja je uža specijalnost klinička prehrana, dakle prehrana ljudi koji imaju određene zdravstvene probleme ili imaju rizik za razvijanje zdravstvenih problema. U takvim je slučajevima suplementacija velikom dijelu ljudi opravdana, ali doze su vrlo upitne.
Generalno pravilo vam je ovakvo: suplementacija na svoju ruku, ukoliko nemate ozbiljnijih zdravstvenih problema, ni u kojoj mjeri odnosno ni u kakvim dozama se ne preporučuje. Jednako kao što problem predstavlja prenizak unos određenih supstanci u organizam, isto tako je problem i njihov previsok unos. Nije nikakav problem ako uzimate vitamin C više nego što vam treba, jer će višak biti izlučen urinom. S omega kiselinama i D vitaminom, te drugim vitaminima topljivim u mastima to nije slučaj. Doze koje se nalaze u suplementima koji su na tržištu su veoma raznolike: od onih koje su banalne i koje vam neće naškoditi do megadoza koje su opravdane jedino kod ljudi koji imaju stvarne potrebe za tim. Ovdje dolazimo do još jednog problema, da relativno mali broj ljudi kupuje suplemente u ljekarnama. Mladi često sami sebi postavljaju dijagnoze i sami sebi određuju doze koje trebaju koristiti, a suplemente nabavljaju preko internetskih trgovina gdje su upitni i proizvođači i temperaturni uvjeti skladištenja i kvaliteta suplemenata. U analizama suplemenata, pogotovo iz internetskih trgovina, nalazimo da bude veoma malo aktivnih komponenti, a često se nađe da ima kontaminanata, od teških metala nadalje. Problem je i kada se naručuju preparati iz SAD-a gdje je potpuno drugačija kontrola suplemenata i toga što izlazi na tržište nego u EU. Ili iz Kine i Indije, čiji suplementi sadrže različite biljne pripravke na koje mi uopće nismo navikli.
Htjela bih ovo istaknuti posebno za osobe koje imaju povećan rizik od karcinoma. Nikako se ne bi smjelo uzimati multivitaminske preparate na svoju ruku ukoliko je osoba zdrava. U istraživanjima je dokazano da uzimanje takvih multivitaminskih i mutimineralnih preparata, a najčešće su u takvim oblicima, kroz period od 5 godina značajno povećava rizik za obolijevanje od karcinoma
Da se vratim na vaše pitanje o Omega 3 suplementima, njihovo uzimanje bez indikacija može dovesti do problema s pojačanim krvarenjem uslijed neke ozlijede. Omega 3 kiseline su nezasićene masne kiseline koje su jako podložne prooksidativnim procesima, dakle nepovoljnim reakcijama u tijelu koje mogu dovesti do kontra učinaka. Naime, one djeluju protuupalno odnosno protiv procesa u tijelu koji generalno utječu loše na naše zdravlje, ali ako unosite velike količine tih nezasićenih masnih kiselina koje vam zapravo ne trebaju, vaše tijelo ih ne može iskoristiti, jednostavno nemate kuda s njima i tada one u vašem tijelu rade suprotno, postižete kontra učinak na svoje zdravlje.
Htjela bih ovo istaknuti posebno za osobe koje imaju povećan rizik od karcinoma. Nikako se ne bi smjelo uzimati multivitaminske preparate na svoju ruku ukoliko je osoba zdrava. U istraživanjima je dokazano da uzimanje takvih multivitaminskih i mutimineralnih preparata, a najčešće su u takvim oblicima, kroz period od 5 godina značajno povećava rizik za obolijevanje od karcinoma.
Velike koncentracije vitamina i minerala. koliko god da trebaju našem tijelu, ako ih imate u prevelikom višku, opet će napraviti lošu stvar. Nemojte trošiti i uzimati nešto što vam je dugoročno štetno.
Preporuka za zdravu prehranu je – umjerenost
Donedavno su prevladavale preporuke da se izbjegavaju svinjska mast, maslac, jaja… A sad je sve više članaka u kojima se baš te namirnice navode kao zdrave. Što je vaša preporuka?
Što se tiče svinjske masti i maslaca, postali su veliki bauk u jednom periodu kad se provodio velik broj istraživanja o utjecaju pretilosti i prehrane na kardiovaskularne bolesti koje su sve donedavno bile glavni uzrok smrti. U Hrvatskoj su i dalje broj jedan što se tiče uzroka smrti, no globalno sada vodeće mjesto preuzimaju karcinomi.
Ono čime se uvijek vodimo kod prevencije kardiovaskularnih bolesti je sol. Osim soli, najveći su nam problem zasićene masnoće, čiji su izvori svinjska mast i maslac. Zasićene masnoće je čitateljima najlakše pratiti na način da ovako kategoriziraju: zasićene masnoće su masnoće životinjskog porijekla. Ima, naravno, i biljnih proizvoda koji sadrže zasićene masnoće, ali u puno manjim količinama nego u mesnim proizvodima.
Ono što bih preporučila svima je umjerenost. Dakle, nisu problem niti slanina niti kobasica niti pršut niti jaja, nego je problem količina. Nećete imati zdravstvenih problema ako pojedete 100 grama slanine, pa i 200 grama slanine, pa je onda sljedećih mjesec – dva uopće ne jedete. Problem je ako 200 grama slanine jedete svaki dan ili dva – tri puta tjedno. Ista je stvar s jajima.
Osobe koje imaju dokazanu bolest, dakle povišeni kolesterol, ili pomjerene omjere između HDLi LDL kolesterola i slično, trebaju paziti na količinu kolesterola koji uzimaju. Neće im biti ništa ako pojedu jedno jaje dnevno, odnosno dva puta tjedno omlet od dva do tri jaja.
U pravilu se i dalje preporuča svinjska mast za dugotrajno prženje, iako je prženje način pripreme namirnica koji je najmanje poželjan i trebaju ga izbjegavati generalno svi, a osobito oni koji imaju zdravstvenih problema.
Svinjska mast bolje podnosi visoke temperature. Da, čim je nešto u krutom stanju to bolje podnosi visoke temperature i na taj način imate manju produkciju štetnih spojeva koji se stvaraju prilikom prženja. Ako pečete komad mesa, bolje je da to radite na svinjskoj masti ili na kombinaciji svinjske masti i nekog biljnog ulja nego na maslinovom ulju. Možete meso pržiti na maslinovom ulju, ali maslinovo ulje je tekuće zeleno zlato i šteta je na njemu pržiti. Ako imate višak maslinovog ulja, onda u redu. Ali to maslinovo ulje nakon prženja morate baciti, a svinjsku mast možete još jednom koristiti.
Slično je i s kokosovom masti koja je prije desetak godina bila je jako popularna, tada se sve “liječilo” kokosovom masti. I ona je u krutom obliku jer ima veliki udio zasićenih masnoća. Čim ju malo ugrijete postane tekuća kao što se događa i sa svinjskom masti. To je znak da imaju veliku količinu zasićenih masnoća. Na kokosovoj masti možete pržiti, ali je ne biste smjeli jesti na žlicu.
Maslac se veoma slično ponaša, ali on kod termičke obrade dobiva jedan specifičan miris koje nastaje od mliječnih kiselina, pa se na maslacu veoma rijetku prži. Maslac se može dodati za neki poseban šmek, recimo kod pačetine i slično, samo je stvar preferencije u okusu.
Prednost svježoj hrani domaćih proizvođača
U javnosti se redovno objavljuju informacije o opozivu različitih prehrambenih proizvoda iz prodaje. Ove godine prevladavalo je povlačenje zbog listerije i salmonele, pa smo imali komadiće mikroplastike u jednokratnim mlinčićima s krupnom solju. U kuhanim pačjim jajima iz Kine nađeni su rezidui antibiotika, ali je najveće iznenađenje bilo da im je rok trajanja 2027. godina, slično kao i smrznutoj divljači koja također ima rok trajanja tri godine. U protekloj se godini puno pisalo i o opasnostima ultraprocesuirane hrane, o emulgatorima i raznim kemijskim aditivima u hrani koje bi trebalo izbjegavati. Ne možemo svi uzgajati vlastitu hranu u vrtu, pa kako zapravo birati namirnice?
Bilo bi suludo da sumnjamo u apsolutno sve, iako sam svjesna da se u situaciji kad se svako malo opozove neki proizvod počinjemo pitati može li se više išta kupiti u trgovini, a da to smijemo jesti. I sama imam iste upitnike i puno puta mi to prođe kroz glavu. Međutim, načini deklariranja namirnica na području EU su poprilično strogi i svakako je preporučljivo čitati deklaracije i pratiti objave o opozivu namirnica.
S druge strane, ljudi sve duže žive, tako da hrana danas ipak ne može biti tako loša? Sada živimo i nekoliko desetljeća duže nego ljudi u vrijeme kad nisu imali aditive u prehrani?
Apsolutno. Aditivi su razvijeni, naravno da nisu svi dobri, ali kod odraslih osoba to ne predstavlja veliki problem jer naše tijelo ima uređene mehanizme kojima izbacuje toksine i toksikante. Sasvim drugačije je kod male djeca. Kod izloženosti potencijalno štetnim tvarima presudna je tjelesna masa na koju dolazi određena količina toksina. Nije isto ako je nekom toksinu izložena osoba od 70 kg lii dijete od 10 kg.
Onda bi u tom kontekstu bilo dobro biti pretila osoba?
Ne, nikako. I masno tkivo može djelovati toksično, pogotovo kad se krene topiti. Zato što masno tkivo, u stvari masne stanice, adipociti i mast generalno, na sebe vežu toksine i toksikante, produkte metabolizma koji su štetni. Nerijetko se dešava da se kod ljudi koji počnu naglo gubiti na tjelesnoj masi počnu javljati i određeni problemi sa zdravljem kao posljedica naglog otpuštanja svih tih toksina iz masnog tkiva u organizam. Zato osobe koje su na nekoj redukcijskoj dijete trebaju piti puno tekućine da pomognu tijelu da te toksine što prije izbaci van.
Kakva je vaša preporuka za zdravu prehranu?
Moja preporuka je da se kupuje hrana iz domaće proizvodnje kad god je to moguće, pogotovo namirnice koje jedete često i u velikim količinama: mliječne proizvode, meso, voće i povrće kupujte od lokalnih dobavljača.
Uvijek dajte prednost svježoj hrani. Ako to nije moguće, odaberite radije smrznuto nego konzervirano. Kad je riječ o konzerviranom povrću, prednost dajte povrću u staklenkama i ukiseljenom povrću. I kad je riječ o voću, radije uzmite tako nešto.
Isplati li se kupovati skupe ekološke i organske prehrambene proizvode?
Kad je riječ o djeci to se isplati i potrebno je. Za sve ostale vrijedi da je najvažnije da jedu umjereno i raznoliko. Naravno, ako imate novca kupujte takve proizvode, ali budite svjesni da mi ne živimo lokalno nego globalno, te da onečišćenje raznim vjetrovima i zračnim strujama dolazi i na ekološki čiste alpske pašnjake i da nema apsolutne zaštite od toga. S druge strane, nemaju svi ekološki proizvođači certifikat jer je njegovo ishođenje dugotrajan i skup postupak od kojeg mnogi odustanu jer shvate da to neće moći naplatiti. Zato je najvažnije da kupujete od proizvođača kojeg poznajete i u kojeg imate povjerenje.
Generalno je problem što se u suvremenom društvu non-stop nešto jede
Sve više je ljudi, posebno mladih, s raznim poremećajima prehrane, a Hrvatska je u EU vodeća po pretilosti djece što je paradoksalno s obzirom da se sve više govori i educira o zdravoj prehrani već i u vrtićkoj dobi, i da se iz vrtića i škola izbacuju se krafne, paštete i hrenovke. U čemu je problem – djeca jedu previše ultraprocesuirane hrane, ne kreću se dovoljno, nešto treće?
Što se tiče odnosa koliko hrana, a koliko vježbanje i kretanje utječu na kilažu i na generalni problem sa pretilošću, smatra se da je utjecaj vježbanja 20%, a hrane 80%.
Najveći problem je ultraprocesuirana hrana. Dok sjedimo, nešto radimo i jedemo uopće nismo svjesni koliko smo pojeli, a to je najčešće hrana koja ima jako veliku energetsku gustoću. Znači, u ultraprocesuiranoj hrani je puno energije, a vrlo malo nutrijenata odnosno vitamina i minerala. Recimo, ni ne primijetimo da smo pojeli zdjelicu od 200 – 300 grama čipsa, a to je1200 kilokalorija.
Generalno je problem što se u suvremenom društvu, a ne samo u Hrvatskoj, non-stop nešto jede. Kad ste prije 30 ili 40 godina mogli vidjeti da netko ide ulicom i jede u hodu? Vrlo rijeko. A danas je to uobičajeni prizor. Jedemo i dok trčimo dijete pokupiti iz vrtića, i dok se vozimo u tramvaju, i dok hodamo ulicom, i dok pričamo na mobitelu, i dok sjedimo i radimo na poslu. Znači mi jedemo u svakom mogućem trenutku i time remetimo naše urođene mehanizme za kontrolu sitosti i gladi. Dakle, kad non-stop nešto jedemo naše tijelo ne uspije doći u situaciju da se iščisti, da isprocesuira ono što smo pojeli i da uđemo u fazu kada smo gladni. Više ne možemo razaznati između osjećaja kad smo gladni i kad smo siti. Želudac je mišićni organ i jako dobro reagira na količinu hrane koju unosimo. Ako unosimo kontinuirano veću količinu hrane nego što nam je potrebna, on će se proširiti i svaki puta će tražiti još.
Pa desetljećima se već promovira da treba jesti često, barem 5 puta dnevno plus 2 do tri međuobroka!? Koliko puta dnevno zapravo treba jesti?
Vraćamo se na početak razgovora o komercijalnim interesima prehrambene industrije.
Danas smatramo da je dovoljno jesti dva ili tri puta dnevno, bez međuoobroka. Postoje određene skupine ljudi koje trebaju jesti češće i po manje. Količina hrane po obroku ne može biti ista ako imate tri ili pet obroka. Češće obroke trebaju, primjerice, osobe s kroničnim gastritisom, ili osobe s određenim tipom dijabetesa s obzirom na medikamentnu terapiju. Ali generalno nema potrebe za tolikim brojem obroka.
Je li onda doručak nužno prvi i najveći obrok tijekom dana ili je to isto bilo samo medijsko promoviranje žitarica i sličnih zdravih doručaka?
Ako ujutro nemate apetit, nemojte se siliti da jedete. Uistinu, toliko je tekstova na internetu da je doručak najvažniji obrok u danu da se neki forsiraju. Djeca su iznimka. Naravno da ne možete dijete poslati iz kuće, a da nije nešto pojelo.
Mi odrasli smo druga stvar. Veliki broj nas prvo ujutro popije kavu, a onda u nekom trenutku nešto pojedemo. Hoćete li pojesti nešto 2 ili 3 sata nakon ustajanja, to nije bitno. Ali, pojedite do podneva makar nešto sitno, sendvič ili bananu. Što god da pojedete je dobro, kako ne biste pregladnili, jer ćete onda, kad napokon sjednete jesti, pojesti više nego što biste trebali, istraživanja nam govore čak i 15 i 20% više hrane.
Piše: Snježana Ivić Gerovac
*Serijal tekstova “Što jedemo, što pijemo” na portalu Dobar život objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Pročitajte još
Odgovori
- Popularno
- Komentari
- Novo
