Nema proizvoda u košarici.
INKLUZIVNA HRVATSKA: Uspješne osobe s invaliditetom – razbijači predrasuda
Osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je više od 600 tisuća. Mnogi među njima su jako uspješni i u svom poslu i u javnom djelovanju, ali poslodavci ih još uvijek izbjegavaju zapošljavati
„Najveći poslodavac osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i dalje su udruge osoba s invaliditetom, koje bi postale veliki poslodavac kad bi se ujedinile“, izjavio je Željko Pudić, predsjednik Saveza društava multiple skleroze RH komentirajući tako i dalje slabe efekte Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju koji je uveden 2015. godine.
Prema tom su zakonu poslodavci koji zapošljavaju 20 i više radnika obavezni zaposliti 3% osoba s invaliditetom. Primjerice, poslodavac koji ima 32 radnika treba zaposliti jednu osobu s invaliditetom, odnosno na neki drugi način odraditi tzv. zamjensku kvotu zapošljavanja osoba s invaliditetom primjerice tako da prime na praksu učenike s teškoćama u razvoju, ili preko studentskog ugovora zapošljavaju studente s invaliditetom. Ne učine li ništa od toga, tada moraju platiti kaznu u iznosu od 20% od minimalne plaće za svaku osobu s invaliditetom koju su bili dužni zaposliti kako bi ispunili propisanu kvotu.
Kako je minimalna bruto plaća u Hrvatskoj od ove godine 970 eura, to znači da poslodavci plaćaju kaznu 194 eura mjesečno po osobi s invaliditetom koje nisu zaposlili, a to su bili dužni prema svojem broju zaposlenih. Osobe s invaliditetom su najbrojnija manjinska skupina u Hrvatskoj
Pri tome ih ne motiviraju niti poticajne mjere zapošljavanja osoba s invaliditetom, pri čemu država nudi subvencioniranje plaću, troškove obrazovanja, troškove za prilagodbu radnog mjesta, troškove za prilagodbu uvjeta rada, doprinos za obavezno zdravstveno osiguranje, troškove prijevoza osoba s invaliditetom, troškova rada stručnih radnika i radnih struktura u integrativnim radionicama i zaštitnim radionicama, daje novčanu naknadu za zapošljavanje iznad propisane zakonske obaveze…
U Hrvatskoj je takvih poslodavaca koji su obavezni zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom 10 000, ali tek svaki šesti ih zapošljava. A osobe s invaliditetom su najbrojnija manjinska skupina u Hrvatskoj: više od 657,5 tisuća građana ima neki oblik invaliditeta. Prema Očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom kojeg vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prošle godine zaposleno je bilo njih 17,5 tisuća. Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prijavljeno je 10,5 tisuća nezaposlenih osoba s invaliditetom, dakle čine 13% nezaposlenih.
Prava osoba s invaliditetom na zapošljavanje tek trebaju zaživjeti u praksi. Prema izvješću Pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2023. godinu zapošljavanje je jedno od područja na kojem su najčešće bila povrijeđena prava osoba s invaliditetom. I dalje su česte pritužbe osoba s invaliditetom zbog nejednakih uvjeta u odnosu na ostale kandidate pri provođenju natječajnog postupka za zapošljavanje u državnim i javnim službama te zbog nemogućnosti ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima, prema važećem zakonu.
Predrasude o manjim radnim sposobnostima osoba s invaliditetom
„Mnogi poslodavci će, znam iz iskustva, radije plaćati kaznu nego zaposliti osobu s invaliditetom, jer je predrasuda kako oni imaju umanjene radne sposobnosti. Iako istraživanja kažu kako su, primjerice, gluhe osobe među najproduktivnijim radnicima. Neki invalidi imaju smanjene mogućnosti rada zbog svojih tjelesnih nedostataka, ali uz malo truda može se većini pronaći prilagođeni posao“, kaže Tomislav Velić, predsjednik Udruge osoba s invaliditetom Bubamara iz Vinkovaca.
Iako su u javnosti prisutni mnogi primjeri osoba s invaliditetom koje su uspješne i u svom poslu i u javnom djelovanju, još uvijek je takvih primjera premalo i čini se da na njih, nažalost, još uvijek gleda kao na iznimke koje potvrđuju pravilo da osobe s invaliditetom nisu sposobni radnici.
Uspješni, a ipak sakupljači predrasuda o osobama s invaliditetom
Primjerice, prva Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, koja je 2023. razriješena dužnosti na svoj zahtjev zbog zdravstvenog stanja, postavila je ovaj ured i tijekom 15 godina ga je pozicionirala kao važnog dionika na području zaštite i promicanja prava osoba s invaliditetom u
Hrvatskoj. Profesionalno se bavila rukometom u rukometnim klubovima Trešnjevka i Podravka sve do prometne nesreće 1992. nakon koje je zbog ozljede vratnih kralježaka završila u invalidskim kolicima. Privela je potom kraju Ekonomski fakultet, a od 1997. do 2008. godine je radila kao savjetnica za računovodstvene poslove u jednoj tvrtci. Uz to se silno angažirala u organizacijama osoba s invaliditetom. Od 1994. do 2008. bila je članica Savjeta SOIH-a za mobilnost koji je sudjelovao u uvođenju posebno prilagođenih niskopodnih vozila te pri donošenju Zakona o gradnji i Pravilnika o pristupačnosti. Od 2004. do 2008. bila je voditeljica projekata Preventivno-edukacijske aktivnosti za djecu i mlade i Tjedna osoba sa spinalnom ozljedom. Sudjelovala je na brojnim simpozijima i radionicama Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske kao i na međunarodnim konferencija poput one u organizaciji CARNET-a o internetizaciji na kojoj je održala izlaganje pod nazivom Korištenje tehnologije kod osoba s tetraplegijom. Aktivno je surađivala u svim značajnijim projektima usmjerenim ka poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom među kojima su projekt Rehabilitacija u zajednici, PeerCounselling te projekt civilnog služenja vojnog roka kroz osobnu asistenturu. Od 2006. do 2008. bila je voditeljica projekta Osobni asistent za osobe s najtežim invaliditetom. Radila je i kao koordinatorica kulturno-društvenih aktivnosti za članove Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara. Koordinirala je suradnju s Visokim zdravstvenim učilištem i Studijskim centrom za socijalni rad u vezi prakse i volontiranja studenata kod osoba s invaliditetom. Vodila je i brojne radionice na teme od važnosti za osobe s invaliditetom poput radionice Nasilje nad osobama s invaliditetom pri Međunarodnoj organizaciji osoba s tjelesnim invaliditetom.
Ili Mira Katalenić, predsjednica Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet. Kad je imala 13 godina dijagnosticiran joj je glaukom, zbog kojeg je počela gubiti vid. S 15 godina ostala je u potpunosti slijepa. Potom je završila osnovnu i potom srednju školu, smjer administrativnog tehničara. Zaposlila se kao daktilograf u Gradu Zagrebu, udala, odgojila dva sina, a posljednjih 30 godina vodi udrugu. Počeli su s tridesetak volontera, a danas imaju ima osmero stalnih zaposlenika i dvojicu instruktora pasa.
Ili osječki TV novinar Saša Drinić, koji zbog cerebralne paralize nikada nije prohodao, ali je ostvario karijeru voditelja i urednika brojnih emisija na lokalnim televizijskim i radijskim postajama.
Ili Jadranka Luketa Marković, pčelarka u invalidskim kolicima – inovatorica i promicateljica inkluzivnog pčelarenja i apiterapije i dugogodišnja borkinja za prava na pristupačnost javnim objektima osobama s invaliditetom.
Ili Vojin Perić, direktor i dugogodišnji glumac Kazališta slijepih i slabovidnih osoba Novi život, koji je jednom razočarano rekao: „Nakon 75 godina rada našeg kazališta, mi smo i dalje sakupljači predrasuda o nama kao slijepim ljudima, u društvu kojemu su puna usta o potrebi uključivanja marginaliziranih i hendikepiranih grupa, a da za tu inkluziju to društvo ne čini mnogo.“
*Serijal tekstova “Inkluzivna Hrvatska” na portalu Dobar život objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
