Marija Bistrica, prekrasno sunčano prijepodne. Glavnom ulicom iz Zlatara prema svetištu Majke Božje Bistričke špalir mnoštva oduševljenih ljudi, ne možeš prići. Prolazi živopisna kolona zaprega i jahača. Konji veličanstveni, njegovani, ukrašeni ormama, gizdavo uzdižu glave. Kočije – slikovite, maštovito urešene, ne znaš koja je ljepša. Ponosni vlasnici visoko drže uzde. Iza njih ozareni putnici, djeca, mladi, odrasli uživaju u vožnji. A među njima i poznato nasmijane lice omiljene bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ljudi kliču, mašu, pozdravljaju … U tijeku je mimohod konjskih zaprega i jahača s blagoslovom u Mariji Bistrici. Pod nazivom Vozočašće ovaj se pohod 2022. godine održava tradicionalno već 20 godina prve nedjelje nakon blagdana Velike Gospe. U znak sjećanja na negdašnja vremena kada su hodočasnici stizali vlakom u Zlatar i potom kočijama na svetkovinu Majke Božje Bistričke.
Prvi put sam na ovoj priredbi. Inicijativa je to Ivice Vojvodića. Ivek je vlasnik OPG-a u Novakima u Svetoj Nedelji. Sa svojom suprugom Danicom uzgaja krave, svinje, zečeve, kokoši … Tu su i hektari njiva pod kukuruzom, zobi, pšenicom, ječmom te sjenokoše sa zdravom hranom za sav taj stočni fond. A tu su i traktori, plugovi, rotobrana, malčirka, kosačica, balirka, raspršivač gnojiva, i sve što treba za održavanje jednog takvog složenog, zahtjevnog i uzornog obiteljskog poljoprivrednog sustava …
Kada smo prije 20-tak godina u Bestovju uz kuću kupili i njivu, imali smo sreće da ih odmah na početku upoznamo. Ivek je postao naš glavni poljoprivredni suradnik i savjetnik, a njegova supruga Danica naša stručna konzultantica za vrt i zimnicu. Kroz godine ova je suradnja prerasla u lijepo obiteljsko druženje i blisko prijateljstvo. Već smo ih predstavili na ovim stranicama Dobrog života kroz razne recepte i savjete, a posebno kroz reportaže s poljoprivrednog sajma u Gudovcu, na koji smo Ivek i ja uvijek išli skupa, što je bio jedan sasvim muški izlet.
Inače, Ivek je i veliki ljubitelj konja, i sve do nedavno ih je i sam držao i za sebe iza druge. Tako da se Vozočašće u Mariji Bistrici nije smjelo propustiti.
No, ovaj puta s nama je odlučila krenuti i Danica. Ali ne baš zbog konja, već zbog hodočašća Mariji Božjoj Bistričkoj. I evo nas u vrevi među tisućama ljudi, koji su naprosto zagušili ulice ovog malog mjesta, ali jednog od najvećih marijanskih svetišta. Prisustvujemo misi na otvorenom, a potom krećemo na brijeg iznad svetišta, na Kalvariju. To se jednostavno ne smije propustiti. Ovaj prikaz Križnog puta, Isusove muke, biblijske drame koja se odvijala na Golgoti, jedinstveno je arhitektonsko i umjetničko ostvarenje koje pobuđuje duboke emocije. Sasvim sigurno neće ostaviti ravnodušnim ni one koji nisu vjernici. Osuda Poncia Pilata, Šimun Cirenac da izmučenom Isusu pomogne ponijeti preteški križ, Veronika koja mu rupcem briše krvavo lice, tuga Marije Magdalene, očaj njegove majke Marije – svaku postaju Isusove muke obilježavaju impozantne skulpture čiji su autori velikani suvremenog hrvatskog kiparstva: Ante Starčević, Marija Ujević, Ante Orlić, Kruno Bošnjak, Josip Poljan … Ideja za ovo remek djelo Križnog puta potekla je od zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera, a ostvario ju je nadbiskup Franjo Kuharić.
Nakon Križnog puta prečicom se spuštamo do šumice među kočije, konje i njihove vlasnike. Uz hranu i piće, ovdje se odmaraju, jer iza njih je besanu noć zbog dalekog puta.
Ivek je tu došao na svoje, napokon se našao u društvu ljubitelja konja. Neke od njih je i poznavao, pa priči nikad kraja. No, bila je to i prilika da u miru poslikamo i gizdave konje, i pitoreskne kočije, i njihove vlasnike. Priče nećemo objavljivati, jer su neke ne samo tužne već i okrutne. Svi oni uzgajaju i vole konje, a onda ih prodaju u kasapnicu, Talijanima za hranu.
Sad mi je postalo posve jasno zašto se Danica držala podalje i od konja i od tog društva. Mir smo naposlijetku našli u obilasku crkve i glavnoga oltara. A potom i uz dobar (ali zaista dobar) zagorski gemišt. Uslijedilo je obavezno kupovanje darova za Daničine i Ivekove unučiće, dječicu starije kćeri Ivane, koja sa svojim suprugom Nikolom Mihalincem, ravna pravom tvornicom svježe mesne hrane u Dubravi Pušćanskoj. Blizanci Stjepan i Petar kreću ove godine u prvi razred, ali “glavnokomandujuća” je njihova sestrica Nikolina anđeoskog lica. Obožavaju svoju baku Danicu i djeda Ivana, a i oni njih, pa bi povratak bez darova bio “smrtni grijeh”.
Cestovnu orijentaciju povratka prepustio sam Iveku. Naime, tamo smo krenuli prema mojem naumu preko Laza, kao kada sam u davno doba imao fiću i tim putem dolazio u Mariju Bistricu pa i na kupanje u Stubake. Tako da nam je u dolasku kroz sve one serpentine do Marije Bistrice trebalo sat i pol, pa smo bili sporiji od zaprega i debelo zakasnili na njihov doček. Nisam imao pojma da postoji nova suvremena i brza zagorska magistrala-obilaznica. Eto, neinformiran, kao da radim u novinama.
I zato sam Iveku prepustio ulogu vođe puta pa smo doma stigli za samo 45 minuta. Dočekali su nas njihova mlađa kćer Martina i njezin simpatični i radišni Zdenko. Oni su za taj dan preuzeli kompletnu brigu i rad na farmi. Ugodna priča, doživljaji impresije. Uz Ivekovo domaće selsko vino od starih sorti grožđa iz njegovog vinograda na Svetonedeljskom brijegu.
Može li nedjelja biti ljepša. Ranijih pet godina ovo sam vrijeme provodio u završetku Nautičke patrole, odnosno ekspertizi podataka prikupljenih analizom anketnih upitnika, koje je ispunilo više od tisuću nautičara, gostiju naših marina. Sada je tome kraj. Poslovni suradnici Hanza medije i Jutarnjeg lista odlučili su da moj projekt, uz svestranu pomoć vlastodržaca – HDZ-a, Plenkovića i ministrice turizma mogu “unaprijediti” tako što će mene isključiti i Nautičku patrolu pod promijenjenim nazivom pretvoriti u čisti marketing i politički deal države s Hanza medijom. Jer mišljenje naših gostiju nautičara o marinama i našem nautičkom turizmu ionako je opterećujuće i suvišno. No, bilo kako bilo, hvala im na tome. Sada sam eto, nakon dugo vremena napokon proveo jedan predivan slobodan i doživljajima bogat dan. Kao što Martina, inače agroinspektorica, lijepo reče – bilo je vrijeme da se prizemljim!
FOTOGALERIJA: