Nema proizvoda u košarici.
Prelaskom na planetarno zdravu prehranu većina zemalja svijeta mogla bi biti prehrambeno samodostatna
Samodostatnost nacionalnih gospodarstava u proizvodnji postala je aktualna u cijelom svijetu nakon poremećaja u opskrbnim lancima uslijed COVID 19 pandemije i rata u Ukrajini. Ovisnost o izvozu i cijenama hrane na vanjskom tržištu donosi nesigurnost uz postavljanje pitanje što ako se desi neki crni scenarij zbog kojeg nećemo moći uvoziti hranu: možemo li svoje stanovništvo prehraniti domaćom poljoprivrednom proizvodnjom?
Samodostatnost se izražava u postocima, gdje 100% znači da je proizvodnja dovoljna za opskrbu domaćeg tržišta i da nema uvoza. Što je postotak manji to je manja samodostatnost. Primjerice, ako je samodostatnost u krumpiru neke godine 65%, to znači da je 35% potrošene količine krumpira u toj godini bila iz uvoza. Samodostatnost bi se postigla ako se proizvodnja krumpira podigne za oko 50%.
Prema podacima iz zelenog izvješća o stanju poljoprivrede u RH za 2023. godinu, samodostatnost nam je 100% ili više u žitaricama i uljaricama. Sedmi smo proizvođač soje u EU i u toj smo uljarici samodostatni 300%. Dakle, izvozimo.
Prehrambena samodostatnost EU
O samodostatnosti na nivou EU objavljen je na jesen 2023. godine prvi puta izvještaj. Prema njemu, EU ima visoku samodostatnost u većini vrsta mesa i mliječnih proizvoda, s viškovima koji se izvoze. Kad je riječ o ribarstvu i akvakulturnom sektoru EU samodostatnost je prilično niska, ispod 40%, što znači da je EU ovisna o uvozu da bi se zadovoljile potrebe stanovništva. U ovčjem i kozjem mesu EU je samodostatna 94%, u mesu peradi 112%, u svinjskom mesu 124%, u junetini i teletini 124%. Što se tiče mliječnih proizvoda, samodostatnost EU s maslacem je 111%, u siru 103%, u svježem mlijeku 103%. Kad se pogleda biljna proizvodnja, samodostatnost u sjemenskim uljaricama je 59%, u maslinovom ulju 131%, u šećeru 93%, biljnim uoljima 75%, u kukuruzu 81%, žitaricama 130%. Što se tiče voća i povrća, samodostatnost u proizvodnji paradajza u EU je 96%, u jabukama 112%, te u breskvama i nektarinama 104%.
Prelaskom na EAT Lancet prehranu većina zemalja mogle bi biti prehrambeno samodostatne
Je li moguće da se sva hrana proizvodi nacionalno, tema je kojom se bavilo istraživanje grupe znanstvenika s nizozemskog Leiden Sveučilišta predvođenih Nicolasom Navarreom. Naziv članka objavljenog u časopisu „One Earth“ je „Intervencije za snabdjevanje EAT- Lancet prehranom unutar nacionalnih poljoprivrednih područja: Globalne analize“ (engl. Interventions for sourcing EAT-Lancet diets within national agricultural areas: A global analysis).
EAT – Lancet prehranu, poznatu i kao planetarno zdrava prehrana, 2019. je predložila komisija međunarodnih stručnjaka (liječnika, klimatologa, pljoprivrednika) iz 16 zemalja kao način zdrave prehrane koja je zdrava i za planet. Prema tom planu prehrane dnevna potreba 2500 kalorija namiruje se prvenstveno voćem i povrćem, uz značajno smanjenje potrošnje životinjskih proteina. Potrošnja povrća bila bi 300 grama dnevno, voća 200 grama, dozvoljeno je 31 gram šećera i oko 50 grama ulja dnevno, 1 čaša mlijeka, dnevno, mahunarki 75 grama djevno, 14 grama dnevno crvenog mesa i 29 grama dnevno piletine, kruha i riže 232 grama dnevno, orašastih plodova 50 grama dnevno, te 1 jaje tjedno.
Ta je prehrana osmišljena s ciljem da se na planeti može prehraniti 10 milijardi ljudi, uz minimalno štetni utjeca na okoliš. Naime, najveći štetni utjecaj prehrambene industrije na okoliš ima mesna industrija i industrija mliječnih proizvoda. Procjenjuje se da uzgoj stoke čini 15 do 18% emisija stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Osim što je zdrava za planet, ovom prehranom smanjuje se i smrtnost ljudi. U Švedskoj je provedena studija na 22 421 ispitaniku (Malmö Diet and Cancer Study) gdje je utvrđeno da je EAT-Lancet prehrana povezana sa 32% smanjenim rizikom od smrti uzrokovanih kardiovaskularnim bolestima i 34% smanjenim rizikom od smrti uzrokovane karcinomima.
Hrvatskoj je dovoljno uzgajati hranu na 87% površina za samodostatnost
Na Leiden sveučilištu za svaku zemlju svijeta računali bi li se stanovništvo moglo prehraniti EAT Lancet dijetom s hranom koja je proizvedena nacionalno. Za svaku zemlju svijeta izrazili su postatak njene površine koja je potrebna za prehranu njenog stanovništva. Primjerice, Norveška treba 123% svog teritorija da bude samodostatna, Nizozemska 120%, Švicarska 119%, a Belgija 113%. Egipat treba 735% svoje površine da bi bio samodostatan, Demokratskoj Republici Kongo 434%, Indoneziji 200%, Etiopiji 181%.
S druge strane, među najviše samodostatnim zemljama je Argentina koja se može hraniti sa samo 5,5% svojeg teritorija, SAD i Kanada trebaju samo 12 do 13 %, Švedska također 13%, Finska 18%, Austrija, Danska, Francuska i Poljska trebaju 40 do 50% svoje površine za samodostatnost. Hrvatskoj je prema tom izračunu u krugu zemalja koje mogu biti prehrambeno samodostatne, sa 87,64% svoje površine.
Vodeći autor ove studije Nicolas Navarro kaže: „S unaprjeđenjem u načinu poljoprivredne proizvodnje, smanjenjem otpada hrane i promjenama u prehrambenim navikama ljudi odnosno prelaskom na planetarno zdravu prehranu 199 od 204 zemalja može postati samodostatno. Odnosno, 90% stanovništva planete moglo bi živjeti u zemljama koje su prehrambeno samodostatne.“
Potpuna samodostatnost i prekid uvoza hrane iz drugih zemalja nije ipak ideal, kaže Navarro:
„Kao što vas čini ranjivim ako se potpuno ovisni o trgovini i uvozu hrane, tako ste ranjivi i ako ste potpuno samodostatni. Jer ako zemlju pogodi neka lokalna elementarna nepogoda ili epidemija, globalna trgovina trgovina hranom u tom slučaju funkcionira kao zaštitna mreža za prehrambenu sigurnost zemlje.“
Piše: Snježana Ivić Gerovac
* Ovaj tekst je dio novinarskog projekta ‘Hrvatska može proizvesti dovoljno hrane za svoje potrebe: Istina ili mit?’, a objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva.
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
