Nema proizvoda u košarici.
Urbana poljoprivreda u gradovima: Vancouver i Pariz
Široko definirana urbana poljoprivreda odnosi se na uzgoj voća, povrća, gljiva, začinskog i ljekovitog bilja, životinja, mesa, jaja, mlijeka i drugih osnovnih poljoprivrednih proizvoda u gradovima bilo za vlastitu upotrebu, prodaju, donaicju ili za edukacijske potrebe. Danas, s početkom COVID-19 pandemije koja je pokazala kako su krhki globalni lanci opskrbe i koliko je važno podići prehrambenu samodostatnost, urbana se poljoprivreda razvija u mnogim gradovima u svijetu.
Urbani vrtovi u SAD-u u vrijeme svjetskih ratova proizvodili 40% svježeg povrća
U stoljećima industrijalizacije i masovnog naseljavanja u gradove, ograničena je mogućnost poljoprivrednih aktivnosti. Prvi veliki pokret vrtova u gradovima bili su tzv. victory vrtovi na području SAD-a za vrijeme dvaju svjetskih ratova. Američka je vlada osmislila program gradskih vrtova koji su pomogli prehraniti i održati zdravom naciju u vrijeme kad je postalo izazovno organizirati poljoprivrednu i prehrambenu industriju, logistiku i distribuciju.
U Victory Garden programu iz 1942. godine navodi se kao prvi cilj „povećati proizvodnju svježeg voća i povrća u kućanstvima, školama i u zajedničkim gradskim vrtovima kako bismo postali snažnija i zdravija nacija“. U programu se poticalo se građane da od viškova pripremaju zimnicu, da ušteđeno ulože u kupnju druge hrane koja im je potrebna, a posebno je istaknuto da će vrtlarenje održati i unaprijediti moral i spiritualno dobrostanje pojedinaca, obitelji i nacije: „Uljepšavanje doma i zajednice vrtlarenjem pruža zdravu fizičku aktivnost, rekreaciju, pomaže otpuštanju ratnog stresa i napetosti.“ Vlada je u kampanju uključila poznate likove – uključivši Mickey Mousa, Batmana, Supermana, potpredsjednika Henry Wallacea i prvu damu Eleanor Roosevelt koji su pozivali građane da se uključe.
Tako se u vrijeme 1. i 2. svjetskog rata u američkim gradovima radili voće i povrće u dvorištima kuća, na krovovima zgrada, na javnom zemljištu, na napuštenim parcelama, na balkonima. Victory vrtovi bili su uspješni: 1944. godine bilo je u program uključeno 18,5 milijuna obitelji, a proizvodili su 40% potrebnog svježeg povrća. Procjenjuje se da su godišnje uzgojili između 8 i 10 milijuna tona hrane. Mnogi prethodno nisu imali nikakvog vrtlarskog iskustva, pa je ovo bio i veliki edukacijski panel iz vrtlarstva, držane su radionice o kozerviranju hrane, a proširile su se i neke nove povrtne kulture poput blitve i korabice. U toj velikoj zajednici izmjenjivali su se recepti, vrtni savjeti i ratne vijesti.
Vancouver: Uzgoj voća i povrća za susjedstvo u zajedničkim vrtovima i na urbanim farmama
Victory Garden ime je koje danas nosi jedna od 16 urbanih farmi u gradskoj jezgri Vancouvera koje proizvode hranu za svoja susjedstva. Održivi sustav prehrane osnova je zdravog grada, zaključili su u tom kanadskom gradu s 700.000 stanovnika još 2006. godine kada su postavili osnove svoje prehrambene politike u dokumentu Vancouver Food Charter, a 2013. su donijeli i službenu gradsku strategiju prehrane koja ima za cilj poboljšati pristup zdravoj, pristupačnoj i kulturno raznolikoj hrani. To je bila kruna desetogodišnje gradske politike, planiranja i rada u zajednici kako bi se stvorio zdraviji, pravedniji i održiviji sustav prehrane. Vancouver je jedan od prvih gradova Kanade koji su su donijela podzakonske akte za dopuštenje i ozakonjenje urbane poljoprivrede.
Grad danas obiluje pčelinjacima, zajedničkim vrtovima i gradskim farmama, na 10 tržnica se prodaju u gradu uzgojeni, lokalni ili bolje rečeno kvartovski proizvodi. Građani se potiču da u dvorištima i oko svojih zgrada umjesto trave posiju mrkvu, ciklu, blitvu, salatu i drže koke nesilice… Visoke gredice postavljaju se i na raskrižjima gradskih prometnica, a grad je uzgoju voća i povrća namijenio dio gradskih zelenih površina. U gradskim parkovima i u školskim dvorištima sada je više od 100 zajedničkih vrtova i voćnjaka. Zajednički gradski vrt ima i gradska vijećnica, a povrće se uzgaja i na krovnom vrtu lokalnog sveučilišta. Neki su vrtovi privremeni, boksovi sa zemljom podižu se na parcelama u središtu grada na kojima se planira gradnja poslovnih zgrada ili naselja. Grad daje popust na komunalne naknade developerima koji prenamjene parcelu za urbani vrt. Vrtlari se nekoliko godina, a kad krene gradnja vrt seli na neku drugu lokaciju.
Zajedničkim vrtovima na gradskom zemljištu i u parkovima upravljaju neprofitne udruge građana koje sklapaju ugovor s gradskom upravom ili upravom parka. Zajedničkih vrtova ima i na privatnim parcelama. Tu su i brojne gradske farme. Zanimljiv je poslovni model farme City Beet gdje dva farmera uzgajaju povrće na okućnicama u susjedstvu. Vlasnici okućnica zauzvrat dobivaju košare svježeg povrća, a ostatak proizvodnje distribuiraju siromašnim obiteljima u istom susjedstvu kroz razne programe donacija.
Dobrobiti urbane poljoprivrede za Vancouver su višestruke – osim održivog uzgoja hrane, ovo je i antistres terapija za građane, način kvartovskog druženja, zdrava tjelovježba za starije i odgojna jer djeca nauče da hrana ne nastaje u supermarketima.Taj je kanadski lučki grad dobio 2016 godine priznanje Milanskog pakta urbane prehrane za upravljanje.
Prehrambena strategija grada ima za cilj povećati dostupnost hrane svojim stanovnicima u vrijeme kada je sve skuplja. Osim mogućnosti da uzgajaju svoju hranu na zajedničkim vrtovima, građanima je dostupna i lokalno uzgojena hrana s urbanih farmi koje su u gradu, grad potiče i uličnu prodaju na štandovima i kolicima. Kratki lanci opskrbe znače da hrana manje putuje i minimalizira se štetni utjecaj na okoliš. Dva puta tjedno odvozi se otpad i skupljaju se otpadci hrane kao i organski otpad u zelenim kantama. Kreiraju se nova gradska zelena radna mjesta vezana uz uzgoj hrane, preradi, skladištenju i distribuciji. Vancouverski čokalni prehrambeni sustavi obuhvaćaju cijeli ciklus hrane od uzgoja i sakupljanja do dijeljenja znanja, prerade, kupnje, prehrane i kompostiranja.
Pariz: 100 gradskih farmi u projektu Les Parisculteurs
Kroz projekt Les Parisculteurs Pariz potiče svoje građane, ustanove i tvrtke da se bave urbanom poljoprivredom i da tako ozelenjavaju svoje terase, krovove i fasade, a uz to i trećinu novih gradskih zelenih površina namjenjuju urbanoj proizvodnji hrane. Projekt je to s mnogo benefita: povećava se otpornost grada na nesigurnost opskrbe hranom odnosno povećava se prehrambena samodostatnost grada, skraćuju se opskrbni lanci, stvaraju se nova radna mjesta u gradu, iskorištava se gradski organski otpad i vode od kiša. Tu je i pozitivan utjecaj na zdravlje građana povećanjem javne svijesti o održivoj i zdravoj hrani. Zelenilo na zgradama doprinosi čišćem zraku i boljim termalnim uvjetima za boravak u zgradi. Urbanom poljoprivredom povećavaju se zeleni otoci u gradu koji smanjuju utjecaj globalnog zatopljenja, uljepšava se izgled grada, njeguje bioraznolikiost…
Urbana poljoprivreda u Parizu uključuje uzgoj na klasičnim gredicama na tlu, hidroponski uzgoj bez zemlje, uzgoj u podzemnim i zatvorenim prostorima (klasični uzgoj gljiva i cikorije te mikrozelenila pod LED rasvjetom), akvaponski uzgoj (bez zemlje, uz korištenje hranjiva u otpadnim vodama iz sustava uzgoja riba), aeroponski uzgoj (bez zemlje, korijen visi u zraku i hrani se hranjivom maglicom) te na visokim gredicama u zemlji. Korištenje pesticida nije dozvoljeno.
Urbanom poljoprivredom bave se brojne institucije i tvrtke i Pariz je već postao poznat po tome. Grad s nešto više od milijun stanovnika ima oko 1000 košnica koje se nalaze na krovovima opere, muzeja, hotela, crkve Notre-Dame te u Luksemburškom vrtu u kojem godišnje oko 200 Parižana pohađa pčelarski tečaj.
Na krovu novog, 6. paviljona pariškog sajma Parc des Expositoins nalazi se najveća urbana farma u Europi površine 14 000 četvornih metara, koju drži udruga Nature Urbaine. Povrće se uzgaja na 15 metara visine, na otvorenom, aeroponskom i hidroponskom tehnikom, bez upotrebe zemlje, a opskrbu biljaka hranjivim tvarima nadzire računalo. Uzgaja se više od trideset kultura voća i povrća za potrebe sajamskih restorana i hotela te za građane koji žive u susjedstvu sajma. Građani se ne uključuju samo kupnjom svježeg voća i povrća, nego imaju i mogućnost da uzgajaju svoje voće i povrće. U najam im se nudi 130 malih vrtnih parcela.
Preko natječaja Les Parisculteurs ostvareno je već oko 100 urbanih farmi. Jedna odnjih je na krovu pariške opere Bastille.Smještena je na 4 terase, a posebnost je u tome da ima i visoki stup za uzgoj hmelja. Očekivana godišnja produkcija je 5 580 kilograma voća i povrća te 500 kilograma hmelja. Farma ima dva stalno zaposlena vrtlara, a planiraju uz farmu imati i craft pivovaru u kojoj će se od hmelja uzgojenog na krovu raditi pivo. Farma Opere Bastilla turistička je atrakcija, a drže i radionica kuhanja na kojima se koristi ovdje uzgojena hrana.
Piše: Snježana Ivić Gerovac
* Ovaj tekst je dio novinarskog projekta ‘Hrvatska može proizvesti dovoljno hrane za svoje potrebe: Istina ili mit?’, a objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva.
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
