ACI marina Dubrovnik: Obnova ljetnikovca Sorkočević

Nijedna marina na svijetu ne može se pohvaliti takvim kulturno-povijesnim i graditeljskom draguljem kakvog u svom sastavu ima ACI marina Dubrovnik. Radi se o ljetnikovcu – ladanjskom dvorcu, koji je pripadao Sorkočevićima, jednoj od najpoznatijih obitelji iz najužeg kruga povijesne dubrovačke vlastele.

Piše: Mladen Gerovac

Dubrovački gospari svoje su ljetnikovce gradili u 15. i 16. stoljeću, u dobra najvećeg procvata Dubrovačke republike. Bila su to mjesta ladanjskog načina života plemića, kada su ljeti za velikih vrućina napuštali svoje dvorce unutar dubrovačkih zidina i odlazili u ljetnikovce, gdje su uživali u hladovitoj prirodi, miru, dokolici i raskoši tih predivnih građevina.

Ladanjski način života plemića

Ti su ljetnikovci ujedno bili odraz bogatstva koja su Dubrovčani stekli trgovinom, brodarstvom, novčarskim poslovima, ulaganjima u zemlju, poljoprivredu, rudnike i solane, ali i izraz veličanja snage Dubrovačke republike, njene suverenosti, ugleda, jakosti i moći. Bili su mjesto gdje su domaćini okupljali ljude jednake sebi, kao i znanstvenike, umjetnike, filozofe, političare, diplomate i razne druge uglednike toga doba. Provodili su vrijeme u gozbi, glazbi, kazališnim predstavama, zabavi na vodi, šetnjama ili jednostavno – razgovorima. Bilo je tu i kreativne dokolice. U opuštenom ozračju dogovarani su poslovi, donošene značajne odluke a nekima su ta mjesta poslužila i inspiracijom za stvaralaštvo kao na primjer Ivanu Gunduliću koji je u svom ljetnikovcu u Komolcu, uz sam dvorac Sorkočevićevih, napisao svih 20 katrenskih pjevanja epa Osman, a dopunu prvom izdanju tog dijela dopisao je upravo pjesnik, povjesničar i teolog Pijerko Sorkočević.

Uglavnom, u okolici Dubrovnika do konca 16. stoljeća, u okrilju i skrovitosti najljepših prirodnih okruženja, sagrađeno više od 200 takvih ladanja, savršeno uklopljenih u okolinu. U to je vrijeme bilo veoma uvriježeno veličati snagu Republike. Pogotovo se to očekivalo od jake, imućne i razgranate obitelji Sorkočević, čiji su knezovi svi redom bili u Malom vijeću, i iz čijih su redova ponikli i vrsni diplomati i poznato skladatelji.  Sorkočevići su zato sagradili priličan broj ljetnikovaca a najveći i najimpresivniji od svih onih dvije stotine upravo je ovaj njihov na ušću rječice Omble najveći i najmonumentalniji.

Lođa s renesansnim muralnima, oktogonalna parna kupelj i barokno stepenište koje se spušta u more

Ljetnikovac ima tri kata, sastoji se od velebne ladanjske zgrade s dva salona od kojih je jedan lođa s impresivnim renesansnim muralima, s terasama i obiteljskom crkvicom posvećenom sv. Tripunu, s oktogonalnom parnom kupelji, te širokim baroknim stepeništem Skalom, koja se spuštala direktno u more. Cijeli građevinski kompleks okružuje vrlo prostrani impozantni perivoj, dva ribnjaka te sustav šetnica i pergola. Ljetnikovac je sagrađen u stilu renesanse-manirizma, s kasnije je dopunjen nekim baroknim elemenatima.

Parna kupelj

Čini se da je najintrigantnije mjesto u ljetnikovcu parna kupelj koja je napravljena je u zadnjoj fazi gradnje lođe s freskama. Nacrte za tu kupelj poslao je slavni dubrovački matematičar, fizičar, filozof i diplomat Ruđer Bošković, koji ih je iscrtao na osnovu iskapanja rimskih vila u čemu je sudjelovao dok je živio u Rimu, a u renesansi i baroku bilo je vrlo popularno imitirati taj način iz staroga Rima.

Ono što daje poseban čar toj priči jeste da je ona služila kao masonska loža, jer su se masoni voljeli okupljati na tajnovitim mjestima.  Ova parna kupelj sasvim  sigurno je takvo pogodno mjesto a za Sorkočeviće se tvrdi da su bili masonska obitelj.

Ljetnikovac je smješten  na samom  ušću rječice Omble u more do kojeg je vodilo široko stepenište zvano Skala, po kojem je cijeli ACI-jev projekt i dobio naziv „Skala – nova kulturno-turistička destinacija u Komolcu, Dubrovnik“.

Kao i lođa s freskama i terasa pred njom ima barokna obilježja. Skala ima sa svake strane kamenu ogradu završava s isklesanim kamenim vazama i kupama sa cvijećem i voćem. U prvobitno vrijeme barkom odnosno brodicom dolazilo se na sam kućni prag dvorca. Građenjem marine Skala završava na rivi. Ima prijedloga da se Skala opet spusti u more pa da one postanu ponovo morski (nautički) prag ljetnikovca

Faze obnove  pomoću sredstava EU

Prošloga smo vikenda, u društvu Nika Šalje, ACI-jeva voditelja projekta obnove ljetnikovca obišli sve prostore i uvjerili se u njegovu vrijednost, monumentalnost, ali i zapuštenost.Projekt „SKALA – nova kulturno turistička destinacija u Komolcu, Dubrovnik“ obuhvaća i rekonstrukciju ljetnikovca i uređenje njegova okoliša. U prostoru dvorca planirano je otvorenje muzeja, škole starih zanata, suvenirnice kao i prodavaonice renesansnih alata. Planirana je i obnova i izgradnja restorana te rekonstrukcija parka oko ljetnikovca. Cilj je projekta kreiranje nove kulturno-turističke destinacije u Komolcu kako bi se kulturna baština i identitet dubrovačkog područja valorizirali u turističkom i gospodarskom smislu – veli Niko Šalja te pojašnjava:

– Sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj namijenjena su obnovi i revitalizaciji kulturne baštine kroz Integrirane razvojne programe. Radi se o dvije grupe aktivnosti. Grupi A uključuje priprema dokumentacije za provedbu Integriranih razvojnih programa temeljenih na obnovi kulturne baštine. To je ovih 2,700.000 kuna, koje je Europska unija dodijelila ACI-ju pošto je taj naš projektni prijedlog prošao svih 7 faza evaluacijskog procesa bodovanja dodijele bespovratnih sredstava.

Vrijednost cjelokupne izrade dokumentacije (Grupa aktivnosti A) iznosi 3.421.650,25 kuna što znači da sredstva Europskog fonda za regionalni razvoj pokrivaju 80 posto vrijednosti investicije.  Nakon toga slijedi Grupa aktivnosti B koja uključuje provedbu Integriranih razvojnih programa odnosno obnovu cijelog ljetnikovca. Partneri ACI-ju u projektu su dubrovački Regionalni centar za izgradnju zajednice i razvoj civilnog društva DEŠA i Hrvatski restauratorski zavod.

– Naš cilj u ovoj fazi, objašnjava dalje Šalja, napraviti kompletne snimke postojećeg stanja, konzervatorske smjernice, studiju izvodivosti i na osnovu toga izraditi glavni projekt za građevinsku dozvolu kompletne rekonstrukcije, koja uključuje sve: statičku rekonstrukciju, rekonstrukciju krovišta, obnovu fasada, otvora, podova, kao i cijeli okoliš zajedno s povijesnim vrtom.

Početak aktivnosti na obnovi dvorca predviđen je za 1. prosinca. Najprije treba riješiti pitanje plana nabave a poslije toga se ide na izbor izvođača. Slijedi spomenuta arhitektonska i građevinska snimka stanja te studija izvodljivosti i zatim konzervatorske smjernice za rekonstrukciju što bi bio uvjet za izradu glavnog projekta.

– Krajnji rok za provedbu projekta u fazi A je sredina 2018. godine a mi vjerujemo da to možemo završiti u roku od godine dana. Ono što bi nas moglo usporiti su dvije stvari: jedna su neki naslijeđeni propusti u formalno-pravnim regulacijama za pojedine čestice a druga je konzervatorski uvjeti što obično zahtijeva dosta vremena – kaže Šalja.

Kada se dobije građevinska dozvola kreće faza B projekta, tj. sama obnova ljetnikovca za što će se ACI također prijaviti na EU-natječaj. Visina tog dijela investicije ovisit će o uvjetima iz prvom dijelu, a moguće je za fazu B iz europskih fondova dobiti do 5 milijuna eura.

Nakon cjelokupne obnove u dvorcu će oživjeti sadržaji iz starih vremena kroz renesansne festivale, koncerte, večeri poezije…

Veronika Šulić, restauratorica zidnih slika: Freske možemo dovršiti za godinu dana

U majestetičnoj lođi ljetnikovca Sorkočević oslikanoj baroknim freskama zatekli smo tragove velikog restauratorskog posla, ali i lokve vode na podu. Bio je to razlog za susret  i razgovor s najkompetentnijom osobom za taj dio obnove dvorca restauratoricom zidnih slika, djelatnicom Hrvatskog restauratorskog zavoda i potpredsjednicom ICOMOS-a, stručne udruge koja se bavi očuvanjem, zaštitom i promicanjem kulturne baštine – Veronikom Šulić.

U 16. stoljeću dovršena je prva faza ljetnikovca.  Sorkočevići su ga poslije dograđivale prema Ombli i na kraju je dorađena  lođa s freskama, terasom  i skalama do mora.

Može li se iščitati povijest iz tih slika, pitamo Veroniku Šulić.

Dijelom može. Otkrilo se da te zidne slike nisu nastale u jednom mahu, nego da su nastale u tri faze. Svaka generacija obitelji Sorkočević je nešto svoje dodala u oslikavanju te lođe. Počelo je s istočnim zidom gdje je glavni lik božica ljubavi Venera, što govori o tome da se rada u obitelji zbilo jedno veliko vjenčanje … Nakon toga slijede mitološke scene i priče gdje se veliča država, snaga i jakost republike …

U kakvom je stanju ta ostavština i što se trenutno radi?

– Istraživanja u loži ljetnikovca Sorkočević počela su 2006. godine, bila su veoma opsežna i trajala su prilično dugo – kaže Veronika Šulić.  Nakon toga pristupili smo čišćenju zidnih slika jer neke scene nisu bile čitljive. Tako smo recimo otkrili jednu prekrasnu scenu Omnia vincit amor (Ljubav sve pobjeđuje) koja je rađena po jednoj grafici baroknog slikara iz Bologne Annibalea Carraccija.  Ono što smo mi kao Hrvatski restauratorski zavod dosada tamo napravili je glavni dio restauracije do samog finiširanja. Pričvrstili smo žbuku na zid, sve smo slike očistili do onog posebno finog čišćenja u koje ne želimo ići dok se cijela kuća ne sanira građevinski, jer krovište curi.

Dvorana fresaka

Koliko još ima posla da freske ponovo zasjaju punom mogućom veličajnošću?

U toj lođi nema više baš previše vremenski posla. Jedno godinu dana bi bilo dovoljno do potpune restauracije, ali tek kada se sanira cijeli objekt. Mi ćemo svakako to dovesti u stanje reprezentativnosti  osim na nekoliko mjesta gdje se pigment posve jer za taj dio nemamo predloška.  Znači fino očišćavanje, retuš i rekonstrukcija – to bi trajalo sigurno godinu dana i u tom smislu ova sredstva što ih je ACI dobio od EU mnogo znači – zaključuje Veronika Šulić.

Našu smo sugovornicu zapitali što misli o namjeni tog prostora budući da smo na jednoj od slika poslije prve obnove vidjeli da je tu bio smješten restoran što nam se učinilo neprimjereno.

– U jednom od ovdje snimljenih filmova postoji scena u kojoj se glumac Frano Lasić i još neki drugi mačuju a posred lože je crveni tepih. Tu je bio mačevalački klub. To mi se čini izvanrednim sadržajem za ovaj prostor jer u Dubrovniku toga nema –  predlaže Veronika.

Doista taj velebni prostor zaslužuje jedan takav plemeniti sadržaj a može poslužiti i kao dvorana za svečane prijeme, koncerte i slične prigode.

Piše i snimio: Mladen Gerovac