Nema proizvoda u košarici.
BOŽIĆNI OBIČAJI: Na Badnjak su se noge stola opasale lancem, a za večeru nije smjelo manjkati meda
Božićni blagdani kakve danas imamo oslikavaju urbano potrošačko društvo u kojem živimo. Obiteljski rituali, jela i pića koja se služe su globalizirani, pod dominacijom fritula, germknedli, kobasica i burgera. Ne tvrdimo da je to loše (iako je prilično monotono), ali zanimljivo se prisjetiti kakvi bili običaji u vrijeme kad se živjelo i privređivalo u seoskim kućanstvima, a Božićni su ritualni bili usmjereni na to osiguravanje hrane za iduću godinu, sa strepnjom hoće li biti dobar urod na poljima i mnoštvo stoke u štali.
Prelistali smo Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1896-1940), Jugoslavenske akademije znanost i umjetnost, u čijem je prvom svesku iz 1897. godine objavljena i bilješka dr. M. Medjumurca o božićnim običajima u 19. stoljeću u Hlebinama, izvorištu fantastičnih prizora slika naivne umjetnosti. Prenosimo ju uz manje prilagodbe. (Zbornik je dostupan u internet arhivi na linku: https://archive.org/details/zbornik_za_narodni_zivot_i_obicaje_juznih_slavena_1-12_1896-jazu/zbornik_za_narodni_zivot_i_obicaje_juznih_slavena_1_1896-jazu/page/1/mode/1up)
“Daj vam Bog žerebič, telič, prasič, purič, racič, gosič, picekov, mira i božjega blagoslova”
Na Badnjak su u kući pune ruke posla. Gazdarica peče kolače i slaže pečenku za sutra, jer na Božić hoće i onda dati pozdrav Gospi. Kad se oglasi večernje zvono mladići trče iz štala i pucaju bičevima da konji budu što bolji i žustriji,a iz kuća, u kojima ima još po koja kubura, ori se pucnjava. Kad odzvoni, uzme gazda kuće svijeću zapali ju i krene u kuću. Oprezno i bojažljivo nosi svijeću, opisuje dr. Medjumurac, pazeći da se ne ugasi – jer ako svijeća utrne, netko će u kući umrijeti. Stupa u prostoriju u kojoj je stol za blagovanje i pozdravlja ukućane: „Faljen budi Jezuš Kristuš! Na tom mladom letu zdravi, veseli, kak jeni jeleni. Daj vam Bog žerebič, telič, prasič, purič, racič, gosič, picekov, mira i božjega blagoslova.“
Za njim dolazi drugi muškarac i nosi punu plahtu slame, govoreći iste riječi. Dolazi i treći muškarac, a ako ih nema toliko u kući, tada opet dolazi prvi muškarac i sada nosi punu drvenu posudu svake vrste žita, te govori istu čestitku.
Potom se oprema stol. Najprije gazda kuće uzima šaku žita pa ga pospe u križ po stolu. U središte stavlja srebrnu kovanicu, pa preko svega stavlja slamu i sve prekrije stolnjakom.
Na jedan ugao stola postavlja kruh koji će se jesti na Novu godinu, pa se sve to prekrije sa još dva stolnjaka. Na stol se onda stavi posuda sa žitom u koje se utakne svijeća koja treba gorjeti cijelu noć.
Sada gazda donese još i lanac pa njime opaše sve četiri noge stola, da bi bila u kući sloga. Pod stol stavlja konjske hamove, ralo od pluga, bič i svoju torbu da bi na sve te stvari došao blagoslov božji. Kada sve to obave, sjeda se za stol blagovati večeru na kojoj ne smije manjkati meda.
Tko izvuče najdužu slamku ispod stoljnjaka, sijat će lan
Jelo je posno, a na stol ga donose samo muškarci. Na svaku zdjelu ponavljaju pozdrav ukućanima kao i prije.
Kad se na stol iznese grah „na suho“, gazda uzme jednu šaku graha i razbaca ga po sobi vičući: „Kukmasta, šarena, cepasta, bela, crna!“, a s ciljem da se mladi ne rasele iz kuće.
Prije nego što počnu jesti grah svi ukućani redom izvlače slamke ispod stolnjaka. Onaj koji izvuče najdužu na proljeće će biti zadužen za sijanje lana, jer se ovo smatralo znakom da će mu urod biti dobar.
Pobožna gazdarica tada uzima svete vode i tamjana pa obilazi, kadi i škropi uz molitvu svaku prostoriju u kući.
Uz stol obitelj ostaje u razgovoru koji se vrti oko slutnji kakva će im biti sljedeća godina i tako dočekaju polnoćku. Svi osim jednog od ukućana koji će ostati paziti na kuću, kreću na misu.
Svi jedu od istog kolača, jabuke i malo soli
Kad se vrate s polnoćke kući, svi jedu malo od istog kolača, iste jabuke i malo soli. Potom to bace u zdenac govoreći: „Ladna voda, ja ti dajem dara, a ti meni srečicu i zdravja.“ Na Božić se kod kuće blaguje pečenka, i nije dozvoljeno odlaziti od kuće.
Na Stjepanovo rano ujutro gazda uhvati kokota i gusaka, pa ih napaja rakijom da budu hrabriji, „kuražniji“. Na Stjepanovo žitelji Hlebina idu jedni drugima u goste. Gost koji prvi dođe u kuću zove se „poležaj“. Pred njega se stavi jastuk, obloži se kudjeljom, a sve kako bi im kokoši bolje sjedile na jajima. Tog prvog gosta počaste svim najboljim što imaju u kući.
*Serijal tekstova “Što jedemo, što pijemo” na portalu Dobar život objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
