DENIS DELOGU: “Uspio sam vratiti nadu u oporavak od multiple skleroze”

Knjiga “U šumi” koju je napisao sada 45-godišnji Denis Delogu, project manager specijaliziran za gradnju multipleks kina o tome kako je uspio nadvladati multiplu sklerozu objavljena je prije godinu dana i izazvala je velik interes javnosti, posebno oboljelih od ove autoimune bolesti kojima konvencionalna medicina nije pomogla.

Jeste li iznenađeni tolikim uspjehom knjige?

Je! Iznenadilo me! Nisam to očekivao, iako sam se nadao da će knjiga naći svoj put.

Kako podnosite zvjezdani status?

Ha ha koji zvjezdani status? Ne radi se o estradi već o vrlo ozbiljnoj životnoj situaciji. Slava ili zvjezdani statusi me ne zanimaju. Ili ako baš hoćete, zvjezdani status za mene je trenutak kad dobijem intimnu poruku od nekog od čitatelja koji je uspio, to me čini sretnim i daje smisao svemu što sam prošao.

Kakve su bile reakcije čitatelja koji se i sami bore sa multiplom?

Reakcije su bile dobre. Svi su knjigu opisali kao štivo koje su pročitali u dahu i koje im je vratila nadu u oporavak, što je i bila moja namjera. To je bio moj osnovni motiv. Želja mi je bila da nitko ne leži na krevetu dok prima prve doze kortikostereoida  bez nade i u strahu. Čini  mi se da sam dijelom u tome uspio.

Možete li navesti neku reakciju koja vas se posebno dojmila?

Ima ih mnogo, ali evo prije nekoliko dana mi se javila djevojka iz Osijeka koja mi je rekla da se uspjela oporaviti iz najdubljeg ponora njenog života te se ponovno rodila, između ostalog i uz pomoć moje priče. Ima podosta ljudi koji mi se javljaju sa takvim pričama, nekoliko je bilo zaista nevjerojatnih, ali mislim da je to sve samo njihov rad kojem je moje iskustvo možda malo doprinijelo i olakšalo im odabrati put. Nema u tome ničega spektakularnog. Jedino što nalazim spektakularnim je  kada vidim kako nestaje neznanje koje vlada o ljudskom zdravlju i prehrani.

Prepostavljam da ste dobili i neke nove informacije iz iskustva drugih oboljelih. Što ste novoga u proteklih godinu dana naučili o multiploj sklerozi i jeste li u svom  životnom režimu nešto promijenili?

Ja osobno nisam ništa promijenio, ali ne pristupam više tako rigorozno. Važno je u svemu tome zadržati i neku razinu mirnoće. O multiploj sklerozi nisam mnogo novoga doznao, ali sam dodatno utvrdio činjenicu da autoimune bolesti počinju u crijevima te da crijevne bakterije ili „mikrobiom“ reguliraju naše zdravlje na najnevjerojatnije načine.

Mikrobom je trenutno u fokusu istraživanja najprestižnijih univerziteta u SAD-u i Europi. Drago mi je da vidim da su mnogi ljudi počeli uviđati važnost prehrane i crijeva kada se govori o zdravlju. Sve je više ljudi koji me pitaju o mojim iskustvima i žele promjenu. Govorim i o ljudima koji nemaju zdravstvenih tegoba.

Kako su reagirali liječnici?

Moja iskustva sa liječnicima su odlična. Mnogi su dolazili i na moja predavanja i ostajali u razgovoru nakon njih. Većina se slaže s onim o čemu sam govorio. Naime,  ja i ne radim drugo nego prenosim spoznaje posljednjih znanstvenih otkrića najeminentnijih  sveučilišta i znanstvenika koje sam osobno isprobao sam, i iz iskustva drugih sa kojima sam kontaktirao, i potvrdio isto.

U jednom zanimljivom razgovoru s jednim kirurgom čuo sam nešto što me doista iznenadilo. Naime, nakon mog izlaganja taj liječnik mi je  rekao „Ja sam upravo čuo deset stvari za koje nisam znao da postoje.“  Doznao sam naknadno da je i on promjenio način prehrane.

Mislim da se radi o ljudima koji apsolutno prezaposleni i nemaju vremena za istraživački rad. Nadam se da će se to promijeniti te da će većina doći u kontakt sa najnovijim znanstvenim otkrićima koja se temelje na principima funkcionalne medicine, ali moram reći i koje su zaista zdravo razumske. Mislim da nikome ne treba posebno objašnjavati problematiku razornih učinaka ogromnih količina šećera i glutena tj. općenito procesirane hrane. Moja liječnica opće prakse, koja je upravo otišla  u mirovinu, sa velikom radoznalošću čitala je knjige koje sam joj donosio.  Jednom dok sam sjedio pred vratima i čekao red, čuo sam kako je nekome skretala pažnju na prehranu,  posebno na gluten i šećer. To su zaista dobri trenuci!

Kakvi su vam daljnji planovi? Hoće li biti novih predavanja, radionica, nova knjiga?

Pripremam neke projekte kako bih mogao dodatno približiti ova istraživanja i znanja ljudima kojima je to potrebno. Pri tome mislim i na liječnike i na pacijente. Općenito, mislim da je moja uloga da pomognem pronaći i prenijeti takva znanja. Ja nisam liječnik, ali sam tijekom godina istraživanja naučio kako doći do prave informacije te je prenijet onome koji s njom može zaista raditi.

I za kraj istaknuo bih ono što uporno govorim, a to je da svatko treba učiti sam. Nitko ne može sudjelovati u našim dnevnim odlukama, nitko ne poznaje naše tijelo, pa ako hoćete i naš um, kao mi sami.

Ljudi me često pitaju smiju li jesti mrkvu ili krumpir ili neku drugu namirnicu, a ja im  na to odgovaram sa „ ne znam“. Radi se o principima, ne o fiksnim pravilima. Radi se o skupu zakonitosti u kojima postoji manevarski prostor ovisno o nečijem organizmu, okolišu, genetici… Ja sam pokušao prenijeti neku metodu istraživana koju svatko sa malo volje može provesti, a onda će odgovori doći sami.

Razgovarala: Snježana Ivić Gerovac

Fotografije: Denis Delogu