Eriku (crnjuša, lat. Erica sp.) često nazivaju kraljicom zime jer cvate zimi, čak i pod snijegom, raskošnim zvončastim cvjetovima crvene, ružičaste ili bijele boje. Zimzeleni je grmić igličastih listića koji najčešće raste kao vrtna biljka visine do 30 cm, a promjera 50 cm. Rod Ericaea kojem pripada ima više od 800 sorti, od kojih neke rastu i po nekoliko metara uvis. Najviša je Erica arborea (drvo vrijeska) koje može doseći i do 7 metara.
Razlike između erike i vrijeska
Često se greškom poistovjećuje sa vrijeskom (kaluna, lat. Calluna vulgaris) koji je nekoć pripadao istom rodu, no botaničari su ga potom izdvojili kao poseban (Calluna). Vrijesak se od erike razlikuje po tome što ima manje listiće (erika 2-15 mm, a vrijesak do 2-3 mm), sitnije cvjetiće (erika ima zvončaste cvjetove koji vise prema tlu, a vrijesak ima cvjetnu krunu odvojenih latica) te po vremenu cvatnje (erike cvatu zimi i na proljeće, a vrijesak ljeti i najesen). Erika se naziva i zimskim ili proljetnim vrijeskom, a kaluna ljetnim ili jesenjim vrijeskom. Doduše, brojne su sorte erike i uspijevaju u različitim uvjetima (od sobnih biljaka do onih koje podnose debele minuse) i cvatu u različito doba godine, od niskih grmova do stabalca. Za naše vrtove najzanimljivije su Erica carnea i Erica darleyensis, koje cvatu od kasne jeseni do proljeća, zimzelene su, a kod jakih hladnoća iglice boju mijenjaju u brončanu. Kao sobne biljke uzgajaju se Erica gracilis i Erica hyemalis.
Voli kisela tla, treba vlagu
Erike su poglavito autohtone biljke Južne Afrike, a tek neke vrste potiču iz Europe. U prirodi rastu na planinskim proplancima, na kiselim tlima. I u vrtu preferiraju kisela rahla tla, ali prilagodit će se tlu na kojem raste, pa i ako je blago alkalno. Bitno da je posađena na humusnom, bogatom i dobro dreniranom tlu, na sunčanom ili blago sjenovitom položaju. Zahtjeva dosta vlage, pa je ljeti treba zalijevati svaki dan, a tijekom jeseni i zime po potrebi, tako da nikad ne bude na suhom. Tijekom cvatnje erike prihranite svaka dva tjedna tekućim gnojivom kisele reakcije (npr. gnojivom za rododendrone ili crnogoricu). Nakon cvatnje, krajem zime, treba orezati ocvale izbojke kako bi se očivao kompaktni, grmoliki izgled i potakao novi ciklus cvatnje najesen.
Sadnice iz rasadnika se u vrt presađuju od kolovoza do kasne jeseni. Kod kupnje sadnica tražite one svježih, zelenih listića koji se ne osipaju sa grančica. Testirajte tako da okrenete lončić i lagano ga protresete.
Razmnožavanje reznicama i dijeljenjem busena
Razmnožava se reznicama (u srpnju i kolovozu) i dijeljenjem busena (u kolovozu i rujnu). Za reznice se uzimaju grančice duge 3-5 cm. Stavite ih u zemlju i zaštitite najlonom ili plastičnom bocom, pa ih povremeno podignite kako bi biljka dobila zraka. Za tri tjedna biljke će biti ukorijenjene, pa ih rasadite u lončiće. Najesen ih posadite na stalno mjesto u vrtu.
Soliterni grmići ili prekrivači tla
U vrtu se mogu saditi kao soliterni niski grmići, uz staze, u kamenjaru, ispred visokih trajnica, u balkonske žardinjere, popularne su i kao grobno cvijeće. Mogu biti i pokrivači tla ako se posade u grupi na većim površinama, tzv. vrijesište. Neka ih bude barem 5, a razmak kod sadnje treba biti najmanje 25 cm. Računajte da će se u drugoj godini rasta biljka naglo raširiti – buniji primjerci i do 50 cm promjera.
Piše: Agatha Borošak
Fotografija: Snježana Ivić Gerovac